Val evanđelja

Damir Florjanić predsjednik je udruge Val Evanđelja. Rođen je u Čakovcu gdje je završio osnovnu školu i glazbenu školu za klavir. U Varaždinu je završio srednju školu gdje je stekao zanimanje kompjuterskog elektroničara (hardware). Stručni studij poslovne ekonomije, smjer unutarnja i vanjska trgovina, završio je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a na Ekonomskom fakultetu u Osijeku završio je studij financijskog menadžmenta. Jedan je od osnivača Vala Evanđelja u kojem radi od 2000. godine na poslovima računovođe, tonskog realizatora i urednika radio emisija. Od osnivanja udruge stalni je član Izvršnog odbora. Za Izvršnog direktora izabran je početkom 2007. godine, a krajem iste godine za predsjednika udruge. U svome desetogodišnjem punovremenom radu na radiju, tonski je realizirao i uredio nekoliko tisuća radio emisija različitog formata koje su se emitirale na UKV-u, srednjem valu, satelitima Astra i Hotbird te na internetu.

Budući da je dijete vjernih roditelja, od malih nogu pohađao je Baptističku crkvu „Betanija" u Čakovcu. Krista je kao svog osobnog Spasitelja prihvatio sa šesnaest godina, što je kasnije potvrdio biblijskim krštenjem. Od tada aktivno sudjeluje u službama BC „Betanija" kao voditelj slavljenja, voditelj rada s mladima, član i voditelj pjevačkog zbora, audio i video tehničar te nekoliko godina kao član crkvenog odbora. Uz klavir svira još i ritam i bas gitaru, a hobiji su mu ribolov, stolni tenis i biciklizam. Oženjen je i ima dvoje djece.

(English)

Damir Florjanić is the President of the 'Val Evanđelja' Association. He was born in Čakovec, where he attended elementary school as well as the Musical school for piano. In Varaždin, he finished high school specializing in computer electronics (hardware). At the Faculty of Economics in Zagreb, he studied Business Economics, majoring in Domestic and Foreign Trade, and at the Faculty of Economics in Osijek he graduated in the field of Financial Management. He is one of the founders of 'Val Evanđelja' where he has been working since 2000, acting as an accountant, audio engineer and radio program editor. Since the foundation of the Association, he has been a member of the Executive Committee. Early in 2007 he was elected Executive Director, and, at the end of that year, Association President. Over the 10 years he spent working full time on the radio, he has audio engineered and edited several thousands of radio programs in different format that were broadcasted on the UKV, middle wave, satellites Astra and Hotbird, and via Internet.

Being a child of believing parents, he attended the Betanija Baptist Church in Čakovec since he was a little boy. He received Christ as his own personal Savior when he was 16, which he has then confirmed with Biblical baptism. Ever since then he has been active in different services of the Betanija BC: as a worship leader, youth worker, member and director of the choir, audio and video technician, and, for a few years, as the member of the Church board. Besides piano, he also plays rhythm and base guitar, and his hobbies include fishing, table-tennis and cycling. He is married, with two children.

NELA HORAK - WILLIAMS rođena je u Zagrebu 28. travnja 1945. Roditelji Josip i Elza Horak bili su u aktivnoj kršćanskoj službi još od svojih roditelja (Horak i Vacek) koji su bili prva generacija baptista na našim prostorima. Otac Josip, uz svoj posao u firmi na mjestu direktora privredno-računskog sektora bio je i pastor Baptističke crkve u Zagrebu u Radićevoj ulici, kao i predsjednik Saveza baptističkih crkava u Jugoslaviji. Uz to, on je početkom 60-ih godina prošloga stoljeća započeo sa širenjem evanđelja preko radija s organizacijom Trans World Radio Monte Carlo, jer se u vrijeme komunizma nije smjelo emitirati vjerske programe preko lokalnih radio postaja. Otac je preko 45 godina pripremao radio poruke, sve do svoje smrti 1999. godine. Te se poruke mogu i danas redovito čuti u emisiji »Propovijedaj Riječ«.

Odrastajući u takvoj obitelji koja je služila evanđelju na mnoge načine, i Nela je, kao starija od dviju kćeri, odlučila krenuti tim putem. U petnaestoj godini predala je život Isusu Kristu kao svom Spasitelju i Gospodinu te se krstila. U crkvi je kao srednjoškolka služila u vjeronauku i sviranju na bogoslužjima. Nakon srednje škole upisala je studij defektologije te je nakon završenoga prvog stupnja studija diplomirala i upisala studij opće lingvistike i njemačkog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U to je vrijeme osjetila da ju Bog zove u misijsku službu, ali nije znala kako će to biti moguće ostvariti s obzirom na situaciju u Jugoslaviji i crkvenom radu općenito.

U to je vrijeme došao u Jugoslaviju mladi student kemije James Archie Williams Jr. u programu razmjene studenata. Najprije je radio u Sisku u rafineriji, a budući da je pokazivao veliko zanimanje za jezik i kulturu, poslali su ga u Zagreb da upiše tečaj hrvatsko-srpskog jezika za strance na Filozofskom fakultetu i da radi na Institutu »Ruđer Bošković«. Kao baptist potražio je crkvu u Zagrebu, te počeo redovito pohađati bogoslužja. Tako se upoznao s Nelom pa su se na Uskrs 1969. godine zaručili. Tijekom njihova druženja uključio se u službu na radio emisijama prevodeći pisma slušatelja na engleski jezik i povremeno snimajući emisije koje su se u inozemstvu emitirale preko kratkih valova. Tako je zavolio taj misijski rad i odlučio obučiti se i više u području evangelizacije preko radija. Nakon vjenčanja u lipnju mladi je par upisao studij na International Baptist Theological Seminaryju u Ruschlikonu, u Švicarskoj. Uz obuku o službi preko radija, Jim je marljivo studirao i teološke predmete, te je otkrio i svoju ljubav i poziv za teologiju. Diplomirao je s odličnom ocjenom summa cum laude kao jedan od najboljih studenata u povijesti tog učilišta. S dvoje male djece, Tanjom i Krešimirom, koja su se rodila tijekom četverogodišnjeg studija obitelj je krenula u svoju prvu službu: počeli su raditi kao profesori na Baptističkoj teološkoj školi u Novom Sadu. Jim je predavao biblijske predmete, a Nela novozavjetni grčki jezik, jer je u međuvremenu diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te stekla certifikat iz teologije na seminaru u Ruschlikonu. Jim je nastavio sa službom preko radija te je, uz redovita snimanja govornika, sa studentima organizirao inovativnu radio emisiju za mlade pod imenom »Spektar«. Strategija te emisije sačuvana je u pismenom obliku.

Nakon što je tadašnja generacija studenata diplomirala, obitelj Williams krenula je u Ameriku na Jimov poslijediplomski studij na Southern Baptist Theological Seminaryju u Louisville, Kentucky. Tu je u dvije godine stekao doktorat iz biblijskih znanosti, a iste je godine 1976. i Nela dobila američko državljanstvo. Zajednički su bili primljeni u punovremenu misijsku službu i zaposleni od International Mission Board of the Southern Baptist Convention. Vratili su se u Novi Sad gdje su nastavili sa službom na teološkom obrazovanju i radio emisijama. Godine 1978. rodio im se najmlađi sin Jan Amos u Novom Sadu. Jim je počeo sve više istraživati mogućnosti ekstenzivnoga teološkog obrazovanja za cijelu Jugoslaviju te u tu svrhu počeo pisati inovativne programirane udžbenike za dopisnu nastavu. Obitelj se preselila u Zagreb kao centralnu lokaciju za taj rad. Jim je mnogo putovao te je iznenada smrtno stradao u prometnoj nesreći 1980. U tom strašnom gubitku za obitelj i službu, vjera i čvrsto pouzdanje da Bog zna što radi dali su Neli snage i volju za život. Riječ Božja bila je nasušna hrana, pogotovo riječi iz proroka Jeremije 29,11. Sjetila se da ju je Bog pozvao u službu i prije nego je upoznala svog muža, pa je na to obećanje mogla stati kao na čvrstu stijenu. Uz Božju pomoć, uz zalaganje i brigu roditelja i prijatelja uspjela je podići na noge troje djece. I dalje je do 1991. putovala mjesečno u Novi Sad na nastavu novozavjetnoga grčkog jezika i prevodila knjige s engleskog kao dio svoje službe. Pojedinačne lekcije dovele su do izdavanja udžbenika – početnice pod naslovom »Grčki jezik Novoga zavjeta« u izdanju Kršćanske sadašnjosti, dosad u tri izdanja. Upisala je i studij teologije na Institutu za teološku kulturu laika pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu na kojem je također diplomirala.

Godine su prolazile, djeca su odrasla, završila studij u Americi, zaposlila se i zasnovala obitelji. Nela nalazi smisao i ispunjenje svoga misijskog poziva u raznim vidovima misijske službe, bilo u praktičnom radu s Biblijom u malim kućnim grupama žena, bilo u crkvi kao starješina Baptističke crkve u Radićevoj i vjeroučiteljica, bilo na fakultetu »Matija Vlačić Ilirik« kao jedan od profesora, bilo na «Valu Evanđelja» kao govornica radio emisije »Propovijedaj Riječ« gdje čita radio poruke svog oca.

Također, surađuje s raznim organizacijama na širenju evanđelja kao što su »Doručak za žene«, »Svjetski Molitveni Dan kršćanskih žena«, »Kršćanski Mirovni krug«, »Hrvatsko biblijsko društvo«, »Društvo prijatelja Biblije« i »Udruga za vjersku slobodu«.

Nikola Vukov je pastor mlade Baptističke crkve u Varaždinu. U aktivnoj je kršćanskoj službi 37 godina. On i njegova supruga Ana imaju dva sina. Stariji, Edvard, graditeljski je tehničar, a mlađi, Jonatan, pomoćni pastor crkve, odnosno pastor za mladež.

Nikola je odrastao u kršćanskoj obitelji. U šesnaestoj je godini prihvatio Isusa kao svog Spasitelja i Gospodina. Nakon završene Srednje teološke škole (BTŠ), na poziv Baptističke crkve u Pakracu i preporukom Saveza baptističkih crkava, 1973. započinje pastorsku službu u tom hrvatskom gradiću. Ondje je služio do 1985. i u međuvremenu pohađao Teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik« u Zagrebu, a kasnije diplomirao na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku. Na istom je fakultetu upisao i postdiplomski studij.

Na poziv baptističkih crkava Međimurja, Nikola je 1985. godine s obitelji preselio u Čakovec gdje je služio kao pastor sljedećih osam godina. 1993. godine započeo je misijski rad u Varaždinu. Za vrijeme rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini redovito je posjećivao izbjegličke kampove navješćujući Kristovu Radosnu vijest brojnim prognanicima i izbjeglicama. Godine 1997. rođena je baptistička crkva »Emanuel« u Varaždinu, a 2001. godine organizirano je svečano otvorenje prvoga molitvenog doma.

Nikola je zatim nastavio studij pastoralne službe i teologije te 2000. godine primio doktorat (D. Min) iz područja pastoralne službe na Baptist College of America, a 2004. godine doktorat pastoralne teologije na Andersonville Theological Seminaryju, u SAD-u.

Početkom 2002. Nikola je postao članom udruge »Nada za život« u Varaždinu gdje je aktivno surađivao u Uredu za biblijsko-kršćansko savjetovanje (u savjetničkom dijelu programa Udruga surađuje s »Grace Ministries International« iz Atlante, SAD).

Kao kršćanski službenik koji je tijekom višegodišnje pastoralne službe mnogo puta doživio slomljenost, Nikola ima želju podijeliti svoja iskustva i spoznaje »novog života u Kristu« s drugim pastorima i kršćanskim službenicima širom Hrvatske. Istu divnu stvarnost želi podijeliti s profesorima i studentima teologije na teološkim školama u Hrvatskoj.

VLADO PŠENKO propovjednik je Kristove crkve u Amruševoj u Zagrebu. Studirao je na Biblijskom institutu u Zagrebu. Organizirao je mjesečne Večeri kršćanske poezije od 1991. do 2000. Od 2007. urednik je Kršćanskog radija Kristove crkve u Zagrebu, čiji je osnivač Mladen Jovanović. Zajedno sa suprugom Renatom priprema i emitira trominutne i

petnaestominutne kršćanske emisije »Dolina blagoslova« na nekoliko radio postaja.

Rođen sam 1956. g. u Bosanskom Šamcu u BiH. Po religioznoj pozadini moj otac je bio iz pravoslavne, a majka iz rimokatoličke vjere. Međutim, oni nisu prakticirali svoju vjeru, a moje odrastanje se odvijalo u susjedstvu koje je bilo pretežno muslimansko. Godine 1968. s roditeljima dolazim u Sisak, gdje nastavljam ići u šesti razred osnovne škole. Kad mi je bilo šesnaest godina zainteresirao sam se za istočnjačke borilačke vještine pa sam počeo intenzivno trenirati karate. Uz to su me vrlo privlačile istočna filozofija i religija. Čitao sam indijske Upanišade, konzultirao se s kineskim I Chingom, vježbao Tai Chi, a onda svladao osnove astrologije te se posvetio izradi horoskopa. U međuvremenu sam se oženio te sa suprugom Slavicom dobio kćer i sina. Pred kraj ovog perioda zainteresirao sam se i za »zapadne« religije kao što su judaizam, kršćanstvo i islam. Čitao sam Qur'an, dijelove Talmuda i Bibliju.

Moje čitanje kroz Bibliju započeo sam u jesen 1987. i završio u jesen 1990. Vjerovao sam da je to Božja knjiga i da je istinita, ali meni osobno ništa nije govorila, a ja sam imao svoja tumačenja i mišljenje o tome.

Posebice na stranicama Novoga zavjeta nisam razumio problem grijeha. Najprije osobno nisam mogao prihvatiti da sam grješnik za koga bi netko morao umrijeti da bi bio spašen. Pred kraj tog čitanja našao sam knjigu jednoga baptističkog pastora koja je tumačila biblijsku knjigu Djela apostolskih. Iznenada je pred mojim očima Biblija postala živa i počela mi je govoriti na izravan način kao nikad prije. Bio sam uznemiren kad sam shvatio da Biblija gleda na ljude kao na grješnike te otkriva Božju svetost i njegovo rješenje za problem grijeha. Potom sam dana 15. siječnja 1991. u ranim večernjim satima uzvjerovao u Isusa. Sveti Duh me je uvjerio da sam grješnik i iskusio sam strah Gospodnji. Uskoro sam primijetio da je moja nutrina oprana. Prije toga sam, iako religiozan, na trenutke strašno proklinjao, psovao i hulio Božje i Isusovo ime. Isus je jednostavno izbacio to iz mene. Pušio sam oko osam godina do tada, a nakon dva mjeseca osjetio sam veliku mučninu od cigarete te sam molio Gospodina da me oslobodi od toga. Nakon molitve nikad više nisam ni poželio, a ni zapalio cigaretu. Tako sam postao kršćanin, učenik Isusa Krista. Shvatio sam značenje spasenja po milosti, a ne po djelima. Duh Sveti me sada vodi i uči da razumijem Bibliju sve više i da živim nov život u Isusu Kristu. Isus je rekao u Ivanu 8,31-32: »Ako ustrajete u mojoj nauci onda ste moji učenici, upoznat ćete istinu a istina će vas osloboditi. « Odmah po obraćenju dobio sam veliku želju govoriti svojim prijateljima o Isusu, ali sam kod većine naišao na otpor. Ubrzo sam došao do doticaja sa Baptističkom crkvom u Sisku u kojoj mi se pružila prilika polaziti na biblijska predavanja sadašnjih profesora TBA. Ispočetka mi je bilo važno steći biblijsko znanje kako bih mogao parirati svojim poznanicima koji su se protivili evanđelju, ali sam sve više, kako sam počeo služiti u crkvi i radu s mladima, uvidio potrebu za učenjem sa svrhom službe u zajednici. Bog mi je preko TBA pružio potrebno teološko obrazovanje u mjestu služenja i to smatram njegovim darom. Sada služim kao pastor u BC »Betel« Sisak. (M. Komanović)

Rođen sam 1. svibnja 1955. u Dalmatinskoj zagori, u obitelji s tri brata i tri sestre. Osnovnu školu sam završio u Unešiću, kao vrlo dobar učenik. Zbog financijske situacije (otac je sam radio) u Splitu sam najprije dvije godine učio za klesara. U slobodno vrijeme čitao sam psihologijsku i filozofsku literaturu i pisao pjesme. Mučilo me pitanje ima li Boga. U Rimokatoličkoj crkvi „Gospe od zdravlja" nisam naišao na odgovor, jer neke knjige stranih pisaca govorile su da Boga ima, dok su neke druge, komunističkih autora, govorile da Boga nema. Nakon osam godina rada oštetio sam kralježak od silikonske prašine. Liječnik mi je preporučio promjenu zanimanja. Upisao sam se u večernju školu Đuro Salaj i položio 3. stupanj, a istovremeno sam položio B, C i E kategoriju. U lipnju 1979. kad sam sve položio, u Splitu nisam dobio novo zaposlenje, jer nisam imao političku podobnost (pokojni otac je bio domobran). Iste godine u rano proljeće, slučajno, nakon umora od čitanja knjiga, oko 22 sata, otvaram radio. Prvi put u svom životu nalazim na biblijski govor s tumačenjem na hrvatskom jeziku (tada je govorio pokojni dr. Horak). Redovito sam pratio ovaj vjerski program s nadom da otkrijem što je istina i laž u vjerskom životu. U jesen 1979. otišao sam u Zagreb tražiti posao, i našao sam zaposlenje u Unikonzumu kao vozač kombija. U samostanu svetog Vinka (Frankopanska ulica) priključio sam se karizmatskom pokretu koji je vodio kanonik Tomislav Ivančić. Sudjelovao sam kao i ministrant u crkvi. Imao sam mnoga pitanja koja sam postavljao, jer slušajući radio Monte Carlo i, još više, gledajući život studenata, kad sam dobio Novi zavjet shvatio sam da je dragi Isus Krist umro na križu i za moje grijehe. U međuvremenu sam položio i D kategoriju i zaposlio se u ZET-u vozeći autobus. Tako sam jednog dana doživio i obraćenje po kojem sam shvatio da se s grijehom nije igrati. Poželio sam postati svećenikom. Javio sam se u Split kod Gvardijana želeći da studiram u Sinju za franjevca. No, preporuka iz Zagreba je bila negativna, zbog postavljanja pitanja iz Biblije. Prolazeći Gundulićevom ulicom u Zagrebu, opazio sam Teološki fakultet Matija Vlačić Ilirik. Počeo sam studirati 1984. kao vanredni student, jer sam radio. Na biblijskom satu za studente upoznao sam sada moju suprugu Marju. 1987. sam bio zaređen za vikara i od 1. siječnja 1988. studiram i služim u crkvi sa suprugom. U jesen 1989. pokojni biskup Deutsche me šalje na službu u Slavonski Brod, gdje služim do ljeta 2003. Tada sam uređivao časopis „Logos", te svaki tjedan tri radio emisije na tri postaje: Brod, Slavonija i Vukovar. Kad mi je kći 2003. završila osnovnu školu, otišao sam s obitelji na tri godine u Finsku. U ljeto 2006. vratio sam se u Dalmaciju i počeo pionirski rad, brinući istovremeno za raspršene evangelike. U Dalmaciji sam izdao tri knjige, četvrta je pred izdavanjem. Glavni moto moga života je iz 199. Psalma, stih 105: „Svjetiljka je nozi mojoj riječ tvoja, svjetlo stazi mojoj!" Također, stih apostola Pavla: „Kako će čuti bez propovjednika."

Zovem se Miško Horvatek. Navršio sam 66 godina. Obratio sam se Gospodinu u komunističkoj vojsci, davne 1963. god. Teologiju sam magistrirao 1990. g. na The Masters Seminaryju u Los Angelesu u Californiji. Počasni doktorat, Honoris Causa, primio sam 2007. na Shepherd's Seminaryju u Sjevernoj Karolini.

Živim sa suprugom Mirom u Krapini, u Hrvatskom zagorju. Imamo četvero djece, a svi su obraćeni Gospodinu i služe mu. K tomu, Gospodin nas je dodatno podario sa sedamnaest unuka.

Pastoriram Baptističku crkvu Emanuel koju smo utemeljili 1998. god. Na Teološkoj biblijskoj akademiji u Krapini predajem: evangelizaciju, biblijsku etiku, pastoralne poslanice.

Nisam pisao knjige, samo neke manje knjižice te brošure, ali sam pisao za Leksikon, te teološke časopise. U mirovini još nisam, nemam za to dovoljno staža, a planiram raditi dok sam živ i svakako dok mi za to Gospodin bude dao snage i pameti.

Ljubim Gospodina i njegovu Riječ, te njegovu Crkvu.

Moje srce kuca za evangelizaciju Hrvata, te svijeta.

Vaš, jer sam i Kristov,

Miško Horvatek

Zovem se Damir Pintarić i rođen sam 2. ožujka 1969. u Čakovcu, a stalno sam nastanjen u susjednom Nedelišću u Međimurju. Obratio sam se 1990. godine iz nominalnoga katolicizma i bio kršten u Baptističkoj crkvi u Mačkovcu 1992. godine. Nekoliko godina služio sam kao voditelj omladinskog rada u istoj crkvi, a nakon toga kao pastor crkve u osnivanju.

Trenutno služim kao pastor Baptističke crkve »Betanija« u Čakovcu, te uređujem kršćanske radio emisije »Sola Gratia« koje se emitiraju na nekoliko radio postaja u Međimurju, Podravini i Slavoniji kao i u emisijama »Vala Evanđelja« (TWR).

Završio sam Teološku biblijsku akademiju u Krapini, a trenutno završavam postdiplomski studij na University of Wales u Velikoj Britaniji.

Sa suprugom Damirom imam troje djece: Timoteja, Rebeku i Adama.

Moj omiljeni stih i vodilja u službi dolazi iz Ezrine knjige 7,10:

»Ezra je nastojao svim srcem PRONIKNUTI Zakon Jahvin,

VRŠITI ga i POUČAVATI Izraela u zakonima i običajima.«