Val evanđelja

U trećem poglavlju Poslanice Efežanima, Pavao piše crkvi u Efezu, nakon prve molitve u prvom poglavlju, i svoju drugu molitvu, govoreći o novom životu u Kristu, što je tako važno i za nas danas:

« Zato sagibam svoja koljena pred Ocem od koga svako očinstvo u nebesima i na zemlji ima ime. Neka vam Bog dadne, prema bogatstvu svoje slave, da se ojačate u snazi po njegovu Duhu u nutarnjega čovjeka, da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri; da u ljubavi uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu širina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga.» (Ef. 3:14-19).

Apostol u toj molitvi moli kako bi vjernici bili ukorijenjeni i utemeljeni u naročitoj Božjoj ljubavi.

Svijet ne govori o takvoj ljubavi, a niti može govoriti o njoj, jer ona dolazi jedino od Boga. Kakva je to ljubav, apostol je opisuje u 13. poglavlju Poslanice Korinčanima.

U pročitanim stihovima možemo uočiti kako apostol moli:» Da vam Bog dadne, Bog, Otac našega Gospoda Isusa Krista, po bogatstvu svoje slave, da se silom utvrdite u njegovu Duhu u nutarnjega čovjeka» (st.16). Vidimo, kako je ljubav temeljna riječ, pa se može postaviti pitanje zašto je u vezi s tim spomenut Sveti Duh. No, Sveti Duh je preduvjet za ljubav. Apostol se moli da bi im Bog udijelio darove prema svojem bogatstvu što ga ima u slavi. Možemo li si na trenutak zamisliti bogatstvo Božje velike milosti? Ne mislim ovdje na materijalno bogatstvo – jer je njegov cijeli svemir – nego na bogatstvo njegove milosti, blagodati, slave i ljubavi. To ljudski razum ne može razumjeti niti shvatiti.

Čitao sam, kako je jedna siromašna starica prvi puta ugledala more. Stala je zadivljena i uskliknula: « Hvala ti Bože da ima nečega tako puno da se ne mora mjeriti na žličice!»

Apostol se moli Bogu kako bi vjernici bili silom utvrđeni u Božjem Duhu u unutarnjem čovjeku upravo radi toga da nam Bog udijeli te stvari «po bogatstvu svoje slave». Ako smo Božja djeca onda u nama već stanuje Sveti Duh.

Čovjek je trostruko biće. Njega čine tijelo, duša i duh. Tijelo je vanjski, vidljivi dio čovjeka. Duša izražava duševni život čovjeka, dok je duh dio čovjeka koji pripada Bogu i koji posjeduje Boga ako je čovjek nanovo rođen kao Božje dijete u Božju obitelj. Onog trenutka kada se čovjek nanovo rodi vjerom u Isusa Krista u naš život ulazi Sveti Duh kako bi tu, u tom najdubljem dijelu čovjeka koji je svjestan Boga, zauzeo svoje mjesto. Otuda Sveti Duh vrši utjecaj na naš duševni život i na naše tijelo ako smo mu ih predali.

Zbog toga apostol Pavao govori da trebamo biti « utvrđeni silom njegova Duha u unutarnjem čovjeku». Taj unutarnji čovjek je novi čovjek, duhovan čovjek, koji je stvoren u Kristu Isusu. Zato se Pavao moli da bi vjernici bili utvrđeni kako bi se «Krist uselio u vaša srca vjerom da biste – ovako ukorijenjeni i utemeljeni – mogli rasti.»

Pošto na temelju vjere u vjerniku već stanuje Krist Svetim Duhom, možemo očekivati da će se on brinuti za cjelokupno naše biće.

Kod toga je vrlo važna vjera jer je kroz nju moguće ostvariti ljubav. To mora biti ostvareno u našoj praksi. Nije dovoljno samo tražiti to od Boga, već trebamo dozvoliti da tu ljubav u nama proizvodi Sveti Duh svakoga dana. U Ivanovu evanđelju čitamo kako Isus poziva: « Tko je žedan neka dođe k meni i pije.» (Iv.7:37). Nije dosta samo doći nego treba i aktivnost – treba piti. Moramo doći uzeti i vjerovati da je to postalo dio nas samih. Ljubav mora biti prisvojena vjerom i ostvarena kroz aktivnosti našega života svakoga dana.

Ukorijenjeni u ljubavi

Naša ljubav mora biti ukorijenjena u Isusu Kristu. Da prikažemo to slikovito, kako bismo to bolje razumjeli. Kada je Bog izlio svoju ljubav u čovjekovo srce? Najprije ju je izlio u Isusovo srce. U Kristu je njegova ljubav potpuna. Bog nije izlio svoju ljubav u neko bezvrijedno, opako i zlo čovjekovo srce i onda očekivao da će se ona širiti dalje. Ali, kako smo vjerom ušli u zajednicu s Kristom i sjedinili se s njim, Bog želi da vjerom prisvojimo od Krista sve što Krist posjeduje a to je nama potrebno. Ljubav Kristova će u nama početi djelovat na one što nas okružuju i s kojima dolazimo u kontakt. To znači biti ukorijenjen i utemeljen. Mi smo tako sjedinjeni s Kristom da smo postali jedno s njim. Drvo, koje je usađeno u zemlju usko je spojeno s njom jer njegovo korjenje duboko prodire u zemlju. Čvrsto ukorijenjeno drvo će odoljeti naletima vjetra i oluje. Niste nikada vidjeli da se srušilo neko drvo koje je duboko ukorijenjeno.Zar ne?

To je ono što Bog želi. Bog želi da je naše biće tako duboko vjerom ukorijenjeno u Krista i u ljubavi utemeljeno u njemu kako bi ljubav, koju je Bog izlio u Isusovo srce, ispunjavala i naše biće.

Kako Bog djeluje u nama?

Apostol Pavao nastavlja svoju molitvu riječima: « da biste mogli razumjeti sa svima svetima što je širina i dužina i dubina i visina: i poznati pretežniju od razuma ljubav Kristovu, da se ispunite svakom puninom Božjom.» Kako možemo upoznati ono što nadilazi spoznaju? To je moguće jedino ako neprestano, trenutak za trenutkom, živimo u Kristu.

Ovdje se ne govori o nekom ponovnom sjedinjenju. Ako smo Božje dijete već smo sjedinjeni s Kristom. Potrebno je da s pouzdanjem u tu činjenicu svakoga dana iznova i iznova kroz naše životne aktivnosti realiziramo to naše zajedništvo s Kristom. To znači naš tihi čas molitve, to znači poslušnost Isusovim zapovijedima kroz stvarnost življenja našega života svakoga dana, to znači ponovno i ponovno traženje Božjeg vodstva u svakodnevnim pitanjima našega života i poslušnost Božjoj volji. Kroz proživljavanje Božje riječi pod vodstvom Svetoga Duha u našem svakodnevnom životu dolazimo do razumjevanja dužine, širine i dubine te divne i čudesne Božje ljubavi, što je izlivena u našim srcima Svetim Duhom (Rimlj.5:5).

Ljubav o kojoj govorimo, to je ljubav koja se iskazuje drugima. Što se Božje prirode tiče, Bog je ljubav. Zbog toga ako smo ukorijenjeni i utemeljeni u Isusu Kristu i ako svakoga trenutka dozvoljavamo Svetome Duhu da nas ispunjava, onda će nas on ispuniti Božjom ljubavlju. Ta će se ljubav očitovati u našem odnosu prema drugim ljudima. Za tu ljubav Sveto Pismo govori da je najvažnija stvar u životu i na svijetu. Čitamo u I.Korinčanima 13:13: « Ali najveća od ovih je ljubav.»

Kada počnemo shvaćati silu i karakter Božje ljubavi u našim srcima, time ćemo ujedno početi rješavati svoje osobne probleme. Dok u našem tihom času molitve razmišljamo o Božjoj riječi sve više spoznajemo da je u nama Božja ljubav.

« Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva, ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se , zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nigda ne prestaje. Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali je najveća među njima ljubav.» (I.Kor. 13:4-8,13).

Mnogo se govori o ljubavi i to nije samo karakteristika sadašnjeg vremena. Od iskona postoji u čovjeku žudnja za ljubavlju, i ako svaka osoba doživljava tu čežnju za ljubavlju na drukčiji način. Zašto je to tako? Duboko u svakom živom biću je Stvoritelj ugradio tu čežnju i istinitu potrebu za ljubavlju. Ako bismo pitali pojedinu osobu, što podrazumijeva pod tim pojmom ljubavi, dobili bismo različite odgovore i u konačnici bismo shavtili da je teško dati pravu definiciju.

Što je ljubav?

To je univerzalno pitanje. Kada god bismo željeli dati definiciju ljubavi, uvijek ćemo naići na mnoga ograničenja. Kao rezultat našega istarživanja ćemo ustanoviti, kako je ljubav neograničena i neshvatljiva i da je radi toga nemoguće definirati ljubav. To istarživanje u želji za definicijom ljubavi će nas dovesti do pitanja: Odakle ljubav? Gdje je izvor ljubavi? Tko je dao u svaku osobu tu čežnju za ljubavlju? Moramo poći na sam početak nastanka čovjeka kao osobe sa svim karakteristikama i čežnjama ugrađenim u to biće. A kakvo je biće čovjek?

Čovjek je trostruko biće. Njega čine tijelo, duša i duh. Tijelo je vanjski, vidljivi dio čovjeka. Duša izražava duševni dio čovjekova života, dok je duh dio čovjeka s kojim se čovjek kao Božje stvorenje povezuje s Bogom i pripada Bogu. Ako je čovjek Božje dijete, koje je vjerom prihvatilo Boga i ako je na novo rođen Božjim Duhom, u taj dio čovjeka u njegov duh u tom trenutku ulazi i nastanjuje se Bog – Sveti Duh. Tada Sveti Duh, u tom najdubljem dijelu čovjeka, koji je svjestan Boga, zauzima svoje mjesto i unosi Božje karakteristike u čovjeka. Pri tom Bog ispunjava i najveću potrebu čovjeka, a to je ljubav. Zašto? Zato što je Bog sam po Sebi Ljubav. Kada se ljubav objašnjava na taj način, onda ljubav, jednostavno, ne možemo definirati, jer Boga ne možemo definirati drukčije nego nam se objavio: « Ja sam onaj koji Jesam» ili «Bog je ljubav». Svako drugo objašnjenje ili definiranje upućuje nas na opisno izražavanje njegovih karakteristika. Kod prihvaćanja takvog objašnjenja, treba voditi računa o tome da se u različitim kulturama i jezicima pod pojmom ljubavi shvaćaju različiti izrazi.

U grčkom prijevodu Novoga zavjeta postoje dvije različite riječi za ljubav, iako u grčoj terminologiji postoje tri riječi, međutim, Biblija uzima samo dvije. Ona koja nije upotrebljena u Bibliji označava strastvenu, senzualnu vrstu osjećaja, a takve osjećaje Biblija niti ne smatra ljubavlju.

Jedna od riječi za ljubav koja se često nalazi u Novom zavjetu označava ljudsku ljubav kao što je ljubav muža prema ženi, ili žene prema mužu, ili majke i oca prema djeci.

Treća riječ za ljubav govori o ljubavi čiji je izvor jedino u Bogu. Ta ljubav potpuno nadilazi razumijevanje prirodnog čovjeka. Ta se ljubav očituje usprkos mržnje, suprostavljanja, progonstva i svega ostalog što bi je pokušalo ugušiti.

Kod prihvaćanja objašnjenja pojma ljubavi pod biblijskim svjetlom «Bog je ljubav», mnogi okreću taj pojam pa kažu «Ljubav je Bog», pri čemu štuju i žude za onim vrstama «ljubavi», koje nemaju izvor u Bogu.

Pored toga, što prihvaćamo takvu definiciju: «Bog je ljubav», ipak bismo htjeli pronači za nas neku jasniju definiciju ljubavi. U tom traganju, dolazimo do spoznaje da je lakše naći neki opisni izraz za ljubav nego je definirati. Ljubav se, dakle, može opisati njenim karakteristikama. Bog nam daje u Bibliji karakteristike po kojima možemo prepoznati što je, ili što nije ljubav. U Novom zavjetu ćemo naći nekih osamnaest karakteristika za opisivanje pojma ljubavi.(I.Kor.13.gl.)

Kada proučavamo te karakteristike, što nam, uglavnom, opisuju apostol Pavao, apostol Ivan i apostol Petar, dolazimo do zaključka, kako je za svakoga od nas ljubav veliki izazov što nas nuka na odluku, ili, «ljubav uvijek odlučuje za ljubav». Drugi zaključak nas upućuje na spoznaju kako je ljubav božanske prirode. Ta božanska priroda, ili narav, se ispoljava u životu Božjega djeteta na različite načine, na koje nas Bog uvijek privlači k sebi.

Od kuda, ili od koga dolazi savršena ljubav?

U Bibliji, u Božjem Pismu čovjeku nalaziomo odgovor na to pitanje: Pogledajmo kako nam Božja riječ to objašnjava:

« Ljubav dolazi od Boga, i tko god ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer je Bog ljubav» (I.Iv.4:7-8).

A kako možemo prepoznati i shvatiti Boga kao ljubav, kako se to očituje kao prepoznatljivo za nas?

«U tome nam se očitovala ljubav Božja što je Bog poslao na svijet svoga jedinorođenog Sina da živimo po njemu. U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe. Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga. Boga nikad nitko nije gledao; ako ljubimo jedan drugoga, Bog ostaje u nama, i njegova je ljubav u nama savršena. Po tome upoznajemo da ostajemo u njemu i on u nama što nam je dao od svoga Duha. Mi smo gledali i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta. Tko priznaje da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu i on u Bogu. A mi smo upoznali ljubav koju Bog ima u nama, i vjerovali u nju. Bog je ljubav: tko ostaje u ljubavi , ostaje u Bogu i Bog u njemu. U ovome je njegova ljubav u odnosu na nas dosegla vrhunac da smo već sad sigurni u pogledu Sudnjega dana, jer kakav je on, takvi smo i mi u ovome svijetu. U ljubavi nema straha; naprotiv, savršena ljubav isključuje strah, jer strah pretpostavlja kaznu. A tko se boji nije savršen u ljubavi. Što se nas tiče, mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije. Ako netko tvrdi: «Ljubim Boga», a mrzi svoga brata, lažac je, jer tko ne ljubi svoga brata koga vidi, ne može ljubiti Boga koga ne vidi. Ovu zapovijed imamo od njega: tko ljubi Boga, neka ljubi i svoga brata.» (I.Iv.4:9-21).

Mjerila Božje ljubavi

Taj unutarnji čovjek je novi čovjek, duhovan čovjek koji je stvoren u Kristu Isusu. Apostol Pavao se moli da bi vjernici u Efezu bili tako utvrđeni: « Da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri: da u ljubavi uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu širina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga.» (Ef.3:17-19).

Kao prva posljedica stanovanja - prebivanja Isusa Krista u nama se javlja ljubav. Trebamo biti «uvriježeni i utemeljeni u ljubavi». Ljubav, sama po sebi, nije korijen ili stijena, nego uvjet, pomoću kojega dolazi do udubljivanja i izgradnje zgrade vjere. Ljubav je, također, uvjet istinitog života vjere:

«Znanje napuhuje, a ljubav izgrađuje.» (I.Kor.8:1).

«Tijelo ostvaruje svoj rast na izgradnju samoga sebe u ljubavi» (Ef.4:16).

U navedenom 18. stihu vidimo kako apostol Pavao označava četiri dimenzije ljubavi i govori o širini, duljini, visini i dubini ljubavi kao mjerilima Božje ljubavi.

Širina ljubavi Božje uključuje čitavo čovječanstvo, sva stvorenja i čitavi svemir. Duljina Božje ljubavi nema granica u vremenu, ona je vječna. Dubina pokazuje, u kakvu se duboku oblast pada čovjeka u grijeh, prokletstvo i smrt, prostire pomoć Božja, koji spasava čovjeka. Visina pokazuje cilj ljubavi Božje, kuda je pokazan put grešniku koji je iskupljen žrtvom i uskrsnućem Isusa Krista. Ta visina Božje ljubavi vodi sljedbenike Isusa Krista uskrsnućem svih svetih k Božjem prijestolju.

Taj izraz: « sa svim svetima», što ga upotrebljava pisac poslanice Efežanima u 18. st. Pokazuje prostor ljubavi. Biblija nas ne poziva na usamljeni život kršćanskog pustinjaka.

Dragi prijatelju, ako ti ne dijeliš nevolje s drugima, tada ti nećeš imati učešće niti u njihovim blagoslovima, dok riječ «svetima» pokazuje granicu zajedništva ljubavi vjerujućih: « jer kakva je zajednica vjernika s nevjernima», zato što su vjernici duhovno odijeljeni od svijeta za Boga.

Ljubav Božja se u nama uveličava prema mjeri koliko je predajemo drugima. U tom slučaju Isus Krist počinje u nama djelovati. Najdivnije je kada svaki sljedbenik Isusa Krista upozna ljubav Kristovu u svom vlastitom iskustvu. Dijeljenje ljubavi s drugima nije čin raspoloženja, nego pitanje postojanog, iskrenog žrtvovanja, bez očekivanja nagrade.

« Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.» (Iv.3:16).

Mjera naše ljubavi prema drugima je definirana mjerom naše ljubavi prema Bogu.

« Ako ljubimo jedan drugoga, Bog ostaje u nama, i Njegova je ljubav u nama savršena.» ( I.Iv.4:12).Kada ljubimo Boga punom mjerom, naša ljubav prema bližnjima će biti neograničena. Kako smo naučili ljubiti Boga, da stavljamo Njega na prvo mjesto, tako ćemo naučiti ljubiti bližnje i staviti ih na prvo mjesto ispred sebe.

Naravno, taj kontinuirani tok ovisi o tome koliko smo ujedinjeni s Kristom. To ovisi o našem odnosu prema Kristu, preko Njegove prisutnosti, koja nas ispunjava u našem životu kroz Svetoga Duha, koji je u nama. Taj tok naše ljubavi prema bližnjima i njegova kontinuiranost može biti moguća i postati stvarnost kroz Svetoga Duha. Kada smo podložni Njegovom učenju i utjecaju, ljubiti ćemo bližnje kao što je Gospod Isus ljubio nas.

Gospod Isus je rekao:

« Onaj koji je u meni i ja u njemu, donijeti će mnogo roda, jer bez mene ne možete činiti ništa.»

Na taj način, neprestani tok ljubavi prema drugim ljudima izvire iz neprestanog ostajanja u Kristu. Bez Njega, izostati će taj tok ljubavi prema drugima. Ljubav je ukupan zbroj svih rodova Svetoga Duha. Svi rodovi Svetoga Duha su pokriveni u ljubavi. To dolazi iz naše povezanosti s Kristom, ako dozvolimo njegovom Duhu da ima potpunu kontrolu u našem životu.

Gospod Isus nas svojim primjerom uči kako je tajna stalnog i punog toka ljubavi u Njegovom životu bila radi stalne povezanosti s Ocem. Ponovno i ponovno On bi se povlačio u osamu, kako bi bio s Ocem. Isus je neprestano bio s Ocem. To tako uvijek treba biti i s Njegovim sljedbenicima – učenicima – Kršćanima, da budu povezani s Kristom. Trebamo biti u neprestanoj vezi s Isusom. To ne možemo učiniti, sve dok ne počnemo tako živjeti. Ne smije proći niti jedan dan a da ne mislimo o Isusu i da ne osjećamo Njegovu prisutnost. Trebamo imati određeno vrijeme za molitvu, za meditaciju i za čitanje Biblije. Život mora ispunjavati ljubav i pouzdanje u Gospoda Isusa sve naše vrijeme. U početku će to za nas, možda, biti napor da podredimo sebe Njemu, ali kasnije, ako Isusa neprestano slijedimo, to će postati mnogo lakše. Početi ćete više razmišljati o tome što je On rekao vama, nego li što ste vi rekli Njemu u vašoj molitvi, koja je često kod mnogih ispunjena samo traženjem. Vi ćete biti uvijek željni da uhvatite i najslabiji šapat Njegova glasa. Vi ćete biti spremni da donesete svaki vaš plan i namjeru pred Njega, prije nego li počnete nešto od toga činiti, ili prije nego to izložite vašem najboljem prijatelju. Vi ćete osjećati da ste član Njegova Tijela, da ste ovisni o Njemu kao Glavi da vas usmjerava i daje svu potrebnu snagu. Vi ćete početi čitati Njegovu volju u okolnostima vašega života. Vi ćete uvijek biti spremni prepoznati svakoga dana kakova su dobra djela pripremljena od Gospoda za vas da ih izvršavate i tako živite. U svim stvarima ćete imati određenu zajednicu s Isusom kroz vaš život. Na taj ćete način ostati u Njemu, a rezultat će biti neprestani tok vaše ljubavi prema drugima.

Kvaliteta naše ljubavi prema drugima

Potpuno bogatstvo naše ljubavi prema drugima, čemu nas Isus izazovno poziva, u ostajanju u Njemu, biti će nemoguća. Isus je rekao:

«Nitko ne može pokazati veće ljubavi od ove, da da svoj život za prijatelje svoje, što sam ja učinio». To je mjera kvalitete naše ljubavi prema drugima. To bi trebala biti kvaliteta naše ljubavi prema drugima. Ljubav Gospoda Isusa je bila takova, da je On stvarno umro za nas. To se ne dešava često da su učenici pozvani da umru u službi za druge. Ali to se neprestano ponavlja da smo pozvani da dajemo svoj život za druge. Da sagorijevamo za druge, da budemo potrošeni za druge. Iz toga zaključujemo da ljubav nije prije svega osjećanje, emocija ili čak prenemaganje – hinjenje. To je princip života. Princip života koji daje prednost drugima umjesto sebi; prije svega davanje najviše časti i prednosti Bogu, ljubeći Njega svim svojim srcem, a zatim, davanje prednosti drugima čak iznad nas samih. Biblija kaže:

« Ljubite svoga bližnjega kao samoga sebe»

Ljubiti sebe znači dati sebi prvo mjesto u svemu. Ljubiti bližnjega kao samoga sebe, znači, staviti bližnjega na prvo mjesto. Na taj način mi polažemo svoj život za drugoga.

Princip ljubavi je tako istaknut u Bogu, da to podrazumijeva potpuno davanje sebe – potpuno, bez obzira na vrijednost toga drugoga prema kome se ta ljubav iskazuje. Kada je Bog dao svoga Sina i kada je Bog to učinio, Bog je dao Sebe.

Na kraju razmislimo o tome:

Tko su ljudi prema kojima trebamo iskazati našu ljubav?

Prije svega se trebamo podsjetiti da je Bog tako ljubio svijet. To uključuje sve ljude. Njegov darovani život je bio takav da uključuje svakoga. Sve vrste ljudi i sve uvjete koje bi ljudi postavljali. Bog je ljubio i dao svoga Sina da spasi sve te ljude. Učenici Isusa Krista su pozvani da slijede trag svoga Učitelja Gospoda Isusa Krista. Učenje i život Isusa Krista ne ostavlja u tom pogledu nikakve sumnje. Kristova ljubav je bila za prijatelje i neprijatelje, platio je cijenu za poznate i nepoznate, za one koji su ga ljubili, isto tako i za one koji ga nisu ljubili. Isus poziva svoje učenike – sljedbenike – Kršćane, da to isto čine. Isus nas poziva da ljubimo i svoje neprijatelje, da nosimo brige i dobre namjere prema onima koji su ispunjeni gorčinom prema nama, koji za nas pripremaju svaku vrstu zla. Blagoslovite one koji vas proklinju. One koji za vas imaju samo pogrdne riječi. One koji vas neprestano ogovaraju kada vas nema, i one koji vas grde kada ste prisutni. Ljubite one koji vam nanose štetu, vraćajte dobro za zlo. Ljubite i činite dobro onima koji vas mrze. Naša aktivnost treba pokazati kako smo stvarni u ljubavi, kao što su oni stvarni u mržnji. Biblija nam govori:

« Ne vračajte zlo za zlo, nego vračajte dobro za zlo». Prema onima koji nas progone i čine nam zlo trebamo iskazivati našu ljubav i moliti se za njih. Ne smijemo nikada postati nesposobni da ljubimo druge. Budi spreman ako je to potrebno, da opraštaš i opraštaš ponovno.

« Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas. Ljubite i vi jedan drugoga.»

«Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas.» (Rimlj.5:8).

« Po tomu smo spoznali ljubav što je on za nas dao svoj život.» (I.Iv.3:16).

Kako je Bog pokazao i dokazao svoju ljubav prema čovjeku?

Bog je u svojoj prirodi ljubav. Ljubav uvijek izražava odnos između dvije ili više osoba. Tako je i Bog izrazio svoj odnos prema čovjeku kroz ljubav. A ta ljubav je postala očita i prepoznatljiva davanjem najvrjednijeg i najdragocjenijeg što je Bog mogao dati čovjeku, a to je njegov jedinorođeni Sin Isus Krist.

Evanđelist Ivan u proslovu svoga Evanđelja govori o toj vječnoj zajednici trojedinoga Boga i tom pretvaranju ili utjelovljenju božanske Osobe u zemaljsku, kako bi spasio čovjeka. Taj proces je vrlo zanimljiv i potrebno ga je razumjeti duhovno. Opisuje nam se, kako taj duhovni izraz Boga Sina – kao Riječ, silaskom na ovu zemlju, postaje tjelesno izražen kao Tijelo – Čovjek, koje se nastanilo među nama. Radi toga nam evanđelist Ivan ne daje prikaz rođenja Isusa Krista i njegov dolazak na ovu zemlju, kako to nalazimo u druga tri Evanđelja, nego nas želi povesti u taj vječni početak nebeskog zajedništva Boga Oca, Boga Sina i Boga Svetoga Duha. Dakle, Biblija nam otkriva kako zemaljsko i prolazno grešno biće ne može postati nebesko i vječno, osim ako tim nebeskim duhovnim preobražajem ne dobije taj duhovni vječni život u sebe u svoj duh. Tim činom novoga rođenja Svetim Duhom čovjek ove zemlje, zapravo, postaje spreman za novi duhovni život, kojemu je završetak uskrsnuće s Isusom Kristom u nebesko područje i vječni život kod Boga. Pogledajmo tu scenu, kako je opisuje Biblija u Evanđelju po Ivanu 1. poglavlju:

«U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga – i Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše kod Boga. Sve je po njoj postalo i ništa što je postalo nije bez nje postalo. U njoj bijaše Život i Život bijaše svjetlo ljudima. I Svjetlo svijetli u tami, i tama ga ne obuze. Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na ovaj svijet. Bijaše na svijetu, i svijet postade po njemu, a svijet ga ne upozna. K svojim dođe, ali ga njegovi ne primiše. A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime: koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. Boga nitko nikada nije vidio: Jedinorođenac – Bog, koji je u krilu Očevu, on ga je objavio.» Iv.1:1-18).

Ljubav Božja proizvodi zajedništvo čovjeka s Bogom jedino kroz Isusa Krista

Apostol Ivan nam daje prikaz kako je ta objava i očitovanje tog božanskog Života, svojim djelovanjem na zemlji, utjecala na ljude i mijenjala ih u vječna neprolazna bića i kako ih je dovela do mogućnosti zajedništva s Bogom, što možemo postići jedino kroz Isusa Krista:

« Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale o Riječi života – da, Život se očitovao, mi smo ga vidjeli i svjedočimo za nj, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i koji se nama očitovao – što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo i vama, da i vi imate s nama zajedništvo. A naše je zajedništvo s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom. Mi vam ovo pišemo da naša radost bude potpuna.»(I.Iv.1:1-4).

Čovjek ne može dijeliti zajedništvo s Bogom dok nema Božji život. Dakle, uvjet za to zajedništvo je novi, božanski Život. Taj božanski Život može čovjek primiti jedino kroz Isusa Krista, koji je vječni Sin, «Jedinorođenac –Bog, koji je u krilu Očevu.»(Iv.1:18).

Isus je istodobno u ovoj zemaljskoj povijesti nastupio u čovječjem tijelu –«Riječ je tijelom postala», trpio i umro na Golgoti da nama pripravi vječno spasenje. Učenici Isusa Krista su tri i pol godine slušali njegove upute, savjete i opomene. Nisu ga samo čuli, nego i vidjeli, a apostol Ivan to još uvjerljivije označava, kada kaže da ne samo da su ga vidjeli, nego da su ga pomno promatrali. I još više, on kaže: «Naše ruke su opipale o Riječi života».

Apostol Ivan govori o tri naša osjetila kada govori o Kristovu utjelovljenju. Znamo, kada je Toma sumnjao u uskrsnuće. Isus se pojavio i rekao: «Pruži prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, već vjernik!» Nije li zatim Toma rekao: « Gospodin moj i Bog moj!»

Apostol Ivan nam govori da je onaj koji vječno egzistira, koji je tvorac života, sam došao u tijelu. Došao je da svima koji vjeruju u nj, da vječni život. Ali vječni život nije običan život. To je život koji nam omogućuje zajedništvo s Bogom.

Ljubav u nama - Božja potvrda

Božja ljubav u nama potvrda je njegove stalne prisutnosti. Ispoljava se kada mi objavljujemo Boga drugima.

«Boga nikad nitko nije gledao; ako ljubimo jedan drugoga, Bog ostaje u nama, i njegova je ljubav u nama savršena.» (I.Iv.4:12).

Kao što ta ljubav doseže u nama savršenstvo, tako će i drugi vidjeti taj božanski život u nama.

«Jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan.» (Rimlj.5:5).

U čovjeku, koji je primio Isusa Krista i Božju ljubav i koji izgrađuje svoj život na Kristu, nema straha.

« U ljubavi nema straha, naprotiv, savršena ljubav isključuje strah, jer strah pretpostavlja kaznu. A tko se boji nije savršen u ljubavi.(I.Iv.4:18).

Dolazi Sudnji dan, kada će Bog suditi svima za njihov grijeh i grešni život, kada će suditi svima koji su odbacili Isusa Krista kao Božji dar spasenja. Kada Bog dolazi da sudi grijeh, a kazna za grijeh je smrt, onda tu kaznu prima Isus Krist na sebe za sve one koji su vjerom prihvatili Isusa kao Božji dar spasenja. Vjernik u Isusa Krista nema straha od Suda Božjega, jer je svaku osudu primio na sebe Isus Krist za one koji vjeruju u njega.

«Sad, dakle, nema nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu. Jer zakon duha života u Kristu Isusu oslobodio me od zakona grijeha i smrti».(Rimlj.8:1)

Dragi prijatelju, jesi li prihvatio ljubav Božju? Jesi li prihvatio vjerom Isusa Krista kao Božji dar spasenja? Ako je ta Božja ljubav izlivena u tvoje srce onda se ne trebaš bojati Sudnjega dana! Ako to još nisi učinio, odgovori sebi i Bogu na pitanje: «Zašto još čekaš?» Možeš li danas prihvatiti taj Božji dar Božje ljubavi:

« Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.» (Iv.3:16). Želiš li umjesto riječi «svijet» staviti svoje ime?

"Čuli ste da je rečeno:' Ljubi svoga bližnjega i mrzi svoga neprijatelja!' A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje svoje, blagosivljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji na vas mrze, i molite se Bogu za one koji vas gone."( Karađić i engl. Biblija) ( Mat.5: 43-45).

U ovom stihu nam Gospodin Isus daje četiri načina kako da nadvladamo zlo:

1. da ljubimo naše neprijatelje,
2. da blagosivljamo one koji nas kunu
3. da činimo dobro onima koji nas mrze i
4. da molimo za one koji nas progone.

Apostol Pavao taj metod nadvladavanja zla objašnjava ovako:

" Ako je moguće - koliko do vas stoji budite u miru sa svima! Ne osvećujte se, ljubljeni, sami, već to prepustite srđbi Božjoj, jer stoji pisano:' Osveta je moja – veli Gospodin – ja ću je vratiti.' Naprotiv, ' ako je tvoj neprijatelj gladan nahrani ga; ako je žedan, napoj ga! Postupajući tako, skupit ćeš razbuktjelu žeravicu na njegovu glavu.' Ne dopusti da te svlada zlo, već zlo svladaj s dobrim." (Rimlj.12:18-21).

To je staza Božje ljubavi, ljubavi koja nikada ne prestaje. Isus, naš najveći primjer pobjeđuje svako zlo svojim dobrovoljnim raspećem i probijenim rukama na križu. Nasuprot ekstremne okrutnosti dolazi vrhunac pobjede. Neprijatelji su bili potpuno posramljeni. Mržnja je bila omamljena i izrugivanje ušutkano. Kristova jednostavna molitva na križu: " Oče , oprosti im jer ne znaju što čine!" (Lk.23:34), prevladala je vrata pakla.

Mnogi vjernici su osjetili u svom osobnom životu veliku radost, kada su mogli onima, koji su im se rugali ili ih progonili radi njihove vjere u Isusa Krista, učiniti dobro i kada su im oprostili.

To je Božji put. U momentu dođe odgovor: «Učini dobro onome tko te mrzi, moli se za onoga tko pljuje po tebi... Tada radost i ushićenje ispunjava srce, čuo sam glas sa neba, našao sam Božji put. Moja mržnja me napustila, moje misli su se promijenile, ja mogu samo moliti tu osobu da mi oprosti što sam se naljutio».

Ljubav izgoni strah

" U ljubavi nema straha; naprotiv, savršena ljubav isključuje strah, jer strah pretpostavlja kaznu." (I.Iv. 4:18)

Jednoga dana, dok je Isus učio ljude, Književnici i Farizeji su doveli Isusu ženu koju su uhvatili u preljubi. Dok je ona tamo stajala usred mnoštva ljudi, Farizeji su kazali Isusu:

" Učitelju, ova je žena uhvaćena u samom činu preljuba. Mojsije nam je u Zakonu naredio da takve žene kamenujemo. A ti što veliš?" (Iv.8:4-5)

Kakav je strah stisnuo srce te žene kada je ona čula riječi " treba je kamenovati". Njen čitavi život je bio pred njom kada je mislila o kamenju koje će letjeti nad njenom glavom dok ne umre. Sve oči prisutnih, kao i njene, bile su usmjerene na Isusa. Hoće li Njegove riječi donijeti smrt ili život? Isus se sagnuo i počeo nešto pisati po tlu. Kako su ga ustrajno pitali, Isus se uspravio prema tužiteljima i rekao: " Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!" (Iv.8:7).

Kada su gnjevni tužitelji čuli te riječi, preispitujući svoju savjest, počeše izlaziti jedan po jedan, počevši od najstarijih, dok nije ostala sama žena na toj sceni sa Isusom.

Tišina je ispunila zrak. Zar je mogla vjerovati da je slobodna? "Tada se Isus uspravi pa je upita: 'Ženo gdje su? Nitko te ne osudi?' 'Nitko, Gospodine', odgovori ona. ' Ni ja te - reče Isus – ne osuđujem. Idi i od sada ne griješi više." ( Iv.8:10-11).

Toga dana, savršena ljubav je isključila strah. A ta ista ljubav je " izlivena u našim srcima" (Rimlj.5:5). Isus nije došao da nas optuži, nego da nas spasi. Isus nije došao da nas sudi, nego da nas brani. Isus nije došao da nas kazni, nego da nas opravda.

Isto kao sa ovom ženom, Isus je došao da nas oslobodi od straha smrti, straha srama, straha od ljudi koji nas optužuju. Kao svojoj djeci, Bog nam nije dao duh straha, već duh ljubavi.

Božja ljubav je strpljiva i dobrostiva, nije ohola ili arogantna, ta ljubav ne zavidi. Božja ljubav nije nepristojna, ne traži svoje i ne razdražuje se, ne misli na zlo.

Božja ljubav ne viče kada padamo ili gubimo, već se raduje kada napredujemo. Božja ljubav sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Božja ljubav nikada ne prestaje. Božja ljubav isključuje svaki strah koji bismo mogli iskusiti.

Ljubav pobjeđuje

" A mi smo upoznali ljubav koju Bog ima u nama, i vjerovali u nju. Bog je ljubav; tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu. U ovome je njegova ljubav u odnosu na nas dosegla vrhunac da smo već sad sigurni u pogledu Sudnjega dana, jer kakav je on, takvi smo i mi u ovome svijetu." (I.Iv. 4: 16-17).

Ima jedna vječna činjenica, koja će za uvijek promijeniti vaš život, a to je da je Bog ljubav. Tako bogata, tako sveobuhvatna, tako sadržajna istina, da je Bog u Kristu pobjedio sav grijeh, sve bolesti, sotonu i smrt svojom ljubavlju iskazanom na križu.

" U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe." (I.Iv. 4:10).

Sve što mi sada trebamo učiniti je da prihvatimo Božju ljubav i živimo u toj ljubavi, i kada to učinimo, postati ćemo više nego pobjednici.

Pavao izjavljuje:

" Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Zbog tebe stoji – stoji pisano – ubijaju nas cijeli dan; drže nas kao ovce određene za klanje. Ali u svemu ovom sjajno pobjeđujemo po onome koji nas je ljubio. Siguran sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.""(Rimlj. 8:35-39).

Apostol Ivan nas podsjeća: " Savršena ljubav isključuje strah" (I.Iv.4:18), kao što isključuje krivicu i sramotu.

Salamun govori: " Ljubav pokriva sve pogreške." (Izreke 10:12). Ljubav je nešto što pobijeđuje sve.

Ta ljubav, Božja ljubav, je vaš odgovor na sve životne probleme. " Jer je Bog tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina, da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, nego da ima život vječni." (Iv.3:16).

Božja ljubav je poslana da vas spasi, da vam pomogne, da vas oslobodi. Bog je poslao Isusa da vas blagoslovi.

" Najprije je vama Bog podigao i poslao Slugu svoga da vas blagoslovi – da se svaki pojedini od vas obrati od svoje zloće." (Dj.ap. 3:26).

Apostol Jakov govori: " Svaki dobar dar, svaki savršen poklon dolazi odozgo, od Stvoritelja zvijezda, u koga nema ni promjene, ni zasjenjenja zbog mijene." (Jak. 1:17).

Suština Boga je ljubav, suština ljubavi je davanje, a suština davanja je žrtva. Sve troje se vidi u Isusu i u tome što je On učinio za nas. Radi križa Isus za uvijek dokazuje da ljubav nikada ne prestaje.

Radi toga smo vi i ja kao vjernici više nego pobjednici, jer u Njegovoj ljubavi nikada ne možemo ništa izgubiti.

Tekst: Ivan 13:34,35

« Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga. Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici.»

Jedan od najjasnijih dokaza da smo uistinu učenici Isusa Krista je ljubav, koja se manifestira u svakodnevnom životu kojeg živimo. Ljubav, koju iskazujemo u svakodnevnom životu je dokaz da imamo Božanski život. Božja riječ kaže:

« Mi znamo da smo prešli iz smrti u život, jer ljubimo braću. Tko ne ljubi, ostaje u smrti.» ( I.Iv.3:14). « Tko ne ljubi svoga brata nije od Boga».(I.Iv.3:10). Jedna od oznaka učenika se vidi u njegovoj ljubavi prema drugima u Gospodu.

Ranije smo već poučeni o Božjoj ljubavi prema Njegovoj djeci, prema Njegovim učenicima i prema svim ljudima. Također smo naučili što to znači za učenika da ljubi Boga i svoga Gospoda Isusa Krista. U toj lekciji istaknuli smo još jednu zapovijed Gospoda Isusa Krista prema svakoj nanovo rođenoj duši. To je Isusova želja da Isusovi učenici ispoljavaju njihovu ljubav prema Bogu, kroz ljubav jednoga prema drugome. To se postiže tako, kada Isusovi učenici prakticiraju poslušnost Božjoj riječi slijedeći Isusa Krista.

Ljubav, kako je trebamo razumjeti obuhvaća devet različitih značenja, iako u grčkom jeziku, to je sve korišteno u jednoj riječi jedino za Božju ljubav prema čovjeku i ljubav Njegovih sljedbenika prema Bogu i to kroz riječ Agape. Apostol Pavao objašnjava tu riječ za ljubav u I.Kor.13:4-7. To će biti vrlo korisno za proučavanje da se podsjetimo našeg ranijeg proučavanja, koje korespondira s ovim. Kada mi upotrebljavamo riječ ljubav, tada se treba upotrijebiti sa slijedećim značenjem:

• ljubav je strpljiva
• ljubav je dobrostiva
• ljubav ne zavidi
• ljubav se ne hvasta
• ljubav se ne oholi
• ljubav ne traži svoje, ne razdražuje se
• ljubav se raduje istini
• ljubav sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi
• ljubav nigda ne prestaje.

Izvor ljubavi

Biblija nam govori da ljubav dolazi od Boga. Bog je izvor svake istinite ljubavi. Kada se čovjek nanovo rodi, prima novi život i biva ispunjen Svetim Duhom, Bog mu daje sposobnost da ljubi Boga i ljubi druge ljude. Biblija nam govori da je Sam Bog Ljubav. Tako, kada primimo Isusa Krista u naše srce, primamo i dar ljubavi. Jer On je Ljubav. Biblija također govori da je Bog tako ljubio svijet, da je dao svoga jedinorođenoga Sina, da ni jedan koji u Njega vjeruje ne pogine nego da ima život vječni. Ljubav mora uvijek naći mogućnost ispoljavanja. Božja se ljubav ispoljava u Njegovom daru najdragocjenijega što je posjedovao, Njegovoga jedinoga Sina, za spasenje svijeta. Tako to uvijek mora biti i sa ljubavlju Isusovih sljedbenika. Ljubav prema Bogu se ispoljava davanjem sebe Bogu, poslušnošću i davanjem prvoga mjesta Bogu u svemu. Zatim, ljubavlju drugih umjesto sebe.

Učenik ne smije biti obeshrabren ako mu to uvijek ne uspije. Tako dugo dok je na zemlji, njegova stara priroda je uvijek s njim i želi postići pobjedu u njegovu životu. Hvala Bogu, Božja nam riječ kaže: da ako u svemu ne uspijevamo kao što bismo trebali, i kada priznajemo naš grijeh Bogu ( našu neposlušnost Božjoj volji), Bog je vjeran i oprostiti će nam naš grijeh i očistiti nas od svake nepravde. Zahvaljujući Bogu možemo poći osvježeni i potvrditi: da smo više nego pobjednici njegovom snagom, zato što nas je ljubio i dao Sebe za nas.

Kada smo ispunjeni izvorom ljubavi, možemo razmišljati o:

Mjeri ljubavi za druge

Mjera naše ljubavi prema drugima je definirana mjerom naše ljubavi prema Bogu.

« Ako ljubimo jedan drugoga, Bog ostaje u nama, i Njegova je ljubav u nama savršena.» ( I.Iv.4:12). Kada ljubimo Boga punom mjerom, naša ljubav prema bližnjima će biti neograničena. Kako smo naučili ljubiti Boga, da stavljamo Njega na prvo mjesto, tako ćemo naučiti ljubiti bližnje i staviti ih na prvo mjesto ispred sebe.

Slijedeće dolazi:

Tok naše ljubavi prema bližnjima

Naravno, taj kontinuirani tok ovisi o tome koliko smo ujedinjeni s Kristom. To ovisi o našem odnosu prema Kristu, preko Njegove prisutnosti, koja nas ispunjava u našem životu kroz Svetoga Duha, koji je u nama. Taj tok naše ljubavi prema bližnjima i njegova kontinuiranost može biti moguća i postati stvarnost kroz Svetoga Duha. Kada smo podložni Njegovom učenju i utjecaju, ljubiti ćemo bližnje kao što je Gospod Isus ljubio nas.

Gospod Isus je rekao:

« Onaj koji je u meni i ja u njemu, donijeti će mnogo roda, jer bez mene ne možete činiti ništa.»

Na taj način, neprestani tok ljubavi prema drugim ljudima izvire iz neprestanog ostajanja u Kristu. Bez Njega, izostati će taj tok ljubavi prema drugima. Ljubav je ukupan zbroj svih rodova Svetoga Duha. Svi rodovi Svetoga Duha su pokriveni u ljubavi. To dolazi iz naše povezanosti s Kristom, ako dozvolimo njegovom Duhu da ima potpunu kontrolu u našem životu.

Gospod Isus nas svojim primjerom uči kako je tajna stalnog i punog toka ljubavi u Njegovom životu bila radi stalne povezanosti s Ocem. Ponovno i ponovno On bi se povlačio u osamu, kako bi bio s Ocem. Isus je neprestano bio s Ocem. To tako uvijek treba biti i s Njegovim sljedbenicima – učenicima – Kršćanima, da budu povezani s Kristom. Trebamo biti u neprestanoj vezi s Isusom. To ne možemo učiniti, sve dok ne počnemo tako živjeti. Ne smije proći niti jedan dan a da ne mislimo o Isusu i da ne osjećamo Njegovu prisutnost. Trebamo imati određeno vrijeme za molitvu, za meditaciju i za čitanje Biblije. Život mora ispunjavati ljubav i pouzdanje u Gospoda Isusa sve naše vrijeme. U početku će to za nas, možda, biti napor da podredimo sebe Njemu, ali kasnije, ako Isusa neprestano slijedimo, to će postati mnogo lakše. Početi ćete više razmišljati o tome što je On rekao vama, nego li što ste vi rekli Njemu u vašoj molitvi, koja je često kod mnogih ispunjena samo traženjem. Vi ćete biti uvijek željni da uhvatite i najslabiji šapat Njegova glasa. Vi ćete biti spremni da donesete svaki vaš plan i namjeru pred Njega, prije nego li počnete nešto od toga činiti, ili prije nego to izložite vašem najboljem prijatelju. Vi ćete osjećati da ste član Njegova Tijela, da ste ovisni o Njemu kao Glavi da vas usmjerava i daje svu potrebnu snagu. Vi ćete početi čitati Njegovu volju u okolnostima vašega života. Vi ćete uvijek biti spremni prepoznati svakoga dana kakova su dobra djela pripremljena od Gospoda za vas da ih izvršavate i tako živite. U svim stvarima ćete imati određenu zajednicu s Isusom kroz vaš život. Na taj ćete način ostati u Njemu, a rezultat će biti neprestani tok vaše ljubavi prema drugima.

A sada:

Kvaliteta naše ljubavi prema drugima

Potpuno bogatstvo naše ljubavi prema drugima, čemu nas Isus izazovno poziva, u ostajanju u Njemu, biti će nemoguća. Isus je rekao:

«Nitko ne može pokazati veće ljubavi od ove, da da svoj život za prijatelje svoje, što sam ja učinio». To je mjera kvalitete naše ljubavi prema drugima. To bi trebala biti kvaliteta naše ljubavi prema drugima. Ljubav Gospoda Isusa je bila takova, da je On stvarno umro za nas. To se ne dešava često da su učenici pozvani da umru u službi za druge. Ali to se neprestano ponavlja da smo pozvani da dajemo svoj život za druge. Da sagorijevamo za druge, da budemo potrošeni za druge. Iz toga zaključujemo da ljubav nije prije svega osjećanje, emocija ili čak prenemaganje – hinjenje. To je princip života. Princip života koji daje prednost drugima umjesto sebi; prije svega davanje najviše časti i prednosti Bogu, ljubeći Njega svim svojim srcem, a zatim, davanje prednosti drugima čak iznad nas samih. Biblija kaže:

« Ljubite svoga bližnjega kao samoga sebe»

Ljubiti sebe znači dati sebi prvo mjesto u svemu. Ljubiti bližnjega kao samoga sebe, znači, staviti bližnjega na prvo mjesto. Na taj način mi polažemo svoj život za drugoga.

Princip ljubavi je tako istaknut u Bogu, da to podrazumijeva potpuno davanje sebe – potpuno, bez obzira na vrijednost toga drugoga prema kome se ta ljubav iskazuje. Kada je Bog dao svoga Sina i kada je Bog to učinio, Bog je dao Sebe.

Na kraju razmislimo o tome:

Tko su ljudi prema kojima trebamo iskazati našu ljubav?

Prije svega se trebamo podsjetiti da je Bog tako ljubio svijet. To uključuje sve ljude. Njegov darovani život je bio takav da uključuje svakoga. Sve vrste ljudi i sve uvjete koje bi ljudi postavljali. Bog je ljubio i dao svoga Sina da spasi sve te ljude. Učenici Isusa Krista su pozvani da slijede trag svoga Učitelja Gospoda Isusa Krista. Učenje i život Isusa Krista ne ostavlja u tom pogledu nikakve sumnje. Kristova ljubav je bila za prijatelje i neprijatelje, platio je cijenu za poznate i nepoznate, za one koji su ga ljubili, isto tako i za one koji ga nisu ljubili. Isus poziva svoje učenike – sljedbenike – Kršćane, da to isto čine. Isus nas poziva da ljubimo i svoje neprijatelje, da nosimo brige i dobre namjere prema onima koji su ispunjeni gorčinom prema nama, koji za nas pripremaju svaku vrstu zla. Blagoslovite one koji vas proklinju. One koji za vas imaju samo pogrdne riječi. One koji vas neprestano ogovaraju kada vas nema, i one koji vas grde kada ste prisutni. Ljubite one koji vam nanose štetu, vraćajte dobro za zlo. Ljubite i činite dobro onima koji vas mrze. Naša aktivnost treba pokazati kako smo stvarni u ljubavi, kao što su oni stvarni u mržnji. Biblija nam govori:

« Ne vračajte zlo za zlo, nego vračajte dobro za zlo». Prema onima koji nas progone i čine nam zlo trebamo iskazivati našu ljubav i moliti se za njih. Ne smijemo nikada postati nesposobni da ljubimo druge. Budi spreman ako je to potrebno, da opraštaš i opraštaš ponovno.

« Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas. Ljubite i vi jedan drugoga.»

'' I upoznati ljubav Kristovu, koja nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga.'' (Ef.3:19)

'' Ljubav Kristova potpuno nama ovladava pri ovoj pomisli: Jedan je umro mjesto sviju, dakle, oni su svi umrli.'' (II. Kor. 5:14)

'' Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? '' (Rim. 8:35)

Što mislite, koliko se puta, ovaj izraz – «Ljubav Kristova» nalazi u Bibliji? Samo tri puta, ne gledajući na to da, zapravo ljubav Kristova, čini osnovnu temu Novog Zavjeta. Nećete vi naći ovaj izraz u Evanđeljima. Gospod Isus nije volio govoriti o svojoj vlastitoj ljubavi; vrlo rijetko je ukazivao na nju, kao na primjer u Ivan 15:13 '' Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje.''

Velika ljubav je uvijek skromna, tako i Gospod Isus, ne govori nam o Svojoj ljubavi, već o ljubavi Svog Oca.

Tako je bilo i poslije Njegova odlaska. Učenici su tako dobro naučili od svoga Učitelja, tako da je i njihova stalna tema bila '' ljubav Božja'' ili '' ljubav Očeva''.

Treba zapaziti da apostol Ivan, koji vrlo često ponavlja taj izraz, nikada ne govori o ''ljubavi Kristovoj''.

Tema onoga, koji je najbolje poznao Spasitelja, koji je sjedio kod Njegovih nogu, koji je ležao na Njegovim grudima, bila je ''ljubav Božja''.

Ali tri puta susrećemo taj izraz na slijedećim mjestima:

Ef. 3:19 – «Ljubav Kristova koja nadilazi spoznaju»,

II. Kor. 5:14- «Ljubav Kristova potpuno nama ovladava» (nagoni nas- kaže prijevod Karađića)

Rim. 8:35 – «Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove»?

Ako uzmemo sva tri mjesta zajedno onda imamo zadivljujuću puninu.

Ja u tim mjestima vidim riječ upućenu:

-učeniku

-slugi i

- onome koji strada,

i zapravo te riječi obuhvaćaju cijeli život čovjeka.

Mi smo učenici

Mi smo cijeli naš život samo učenici – uvijek trebamo učiti;

Škola se mijenja, učitelji se mijenjaju, ali mi se stalno učimo. Ako toga nema mi se fosiliziramo, nesposobni smo za rast, jer smo lišeni istinskoga života.

Cijeli smo život, također i sluge:

Posao se mijenja ali životne situacije i priprema za vječnu službu počinje u djetinjstvu i završava se jedino smrću. Gospodari nam se mijenjaju, ali, mi uvijek nekome služimo. Što se tiče duhovnog života; ili služimo Bogu, ili služimo Sotoni.

Cijeli se život nalazimo, također, u stradavanju:

Hvala Bogu, niti jedan dan ne prođe bez križa. Mi mnogo o tome ne govorimo i kada je križ vrlo težak. Mi smo podučeni da radosno ponavljamo: '' naše kratkotrajno lako stradanje prelazi u vječnom životu u vječnu slavu''. Očeva disciplina u stradavanju prati nas na cijelom životnom putu. Kakav zadatak ima '' ljubav Kristova'' za učenika, slugu i onoga koji strada?

Za učenika – Ef. 3:19 '' Ljubav Kristova koja nadilazi spoznaju.''

U poslanicama se često obraćalo i k djeci i k mladima koji su raspoloženi za učenje. Možda je i ova riječ upućena takvima koji su ponosni na svoje učitelje i koji su skeptični u odnosu na njihovo znanje, jer ne mogu sve shvatiti što ih uče. Ovdje je takva lekcija, koju nikada u potpunosti ne možemo naučiti, takvo znanje, koje nikada ne možemo otkriti u cijelom svom opsegu.

To svi volimo. Kada smo bili malo '' veća djeca'' kada smo malo porasli, nismo voljeli takve igre koje su svi znali, dok i danas manje cijenimo čovjeka koji nam je svima dostupan. Nepoznato i neotkriveno sve nas više privlači i više zamamljivo.

Koliko neočekivanog se nalazi u ljubavi Kristovoj? Tu nam se govori o jedno obrazovanosti kršćanskog svjedočanstva. Da, mi često osjećamo potrebu za novim rječnikom. Svakodnevna milost Božja, nove misli o Bogu, nove nade za nebeskim stvarima, sve se nekako mora izražavati tim starim riječima. Ali, kako su slavne, neizrecivo svježe te neočekivanosti, koje ljubav Kristova izljeva na nas dan za danom.

Ovdje je poruka. Učite se đaci – učenici, nikada vi nećete iscrpiti to učenje.

Za sluge: - II. Kor. 5:14 '' Ljubav Kristova potpuno ovladava nama – ili nagoni nas.'' Kako smo često, mi kršćanski radnici, vidjeli opasnost od mnogih riječi i mnogih lutanja u životu koji je bez ikakvog programa i bez cilja. ''Ovladava'' ili ''nagoni'' sastavlja sve vidove života zajedno, usmjerava svu energiju k jednom cilju.

Apostoli Matej i Luka upotrebljavaju tu istu grčku riječ za bolest, koja kada uhvati čovjeka, ograničava cijeli njegov život, počinje na nju gledati s aspekta invalida. Isus je rješenje za svaku situaciju našega života!

'' Tada se pronese glas o njemu po svoj Siriji, pa su dovodili k njemu sve koje je mučila kakva nevolja, razne bolesnike i patnike, opsjednute, mjesečare i uzete, a on ih je ozdravljivao.'' (Mat 4:24)

'' On se prignu nad nju, te zapovjedi groznici i ova je ostavi.'' (Lk. 4:39)

Ako umjesto bolesti u nama prevladava ljubav Kristova, ona također, ograničava život, počinju iščezavati prvotna zadovoljstva, ne radi toga što su za osudu, već radi toga što su nepoželjna ili nekorisna za nas.

Sve u životu dobiva svoje značenje. Luka upotrebljava taj isti izraz u vezi s mnoštvom, koje je okruživalo Isusa. '' Isus upita: Tko me se dotače?'' Kako su to svi nijekali, Petar reče:'' Učitelju, mnoštvo te naroda gura i tiska...'' (Lk.8:45)

Zar vam se nije dogodilo, da ste se našli usred mnoštva ljudi, u masi koja se kreće, zahvaća vas i onemogućava vam bilo kakvo proizvoljno kretanje. Ako li, umjesto mnoštva- mase, budemo okruženi i zahvaćeni ljubavlju Kristovom, ona nam daje jedinstvo, cilj, silu i sve što je potrebno za život i službu.

Za one koji stradaju: - Rim. 8:35 '' Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?''

Sjetite se kako je nastalo to pitanje?

Apostol Pavao trudio se da logično dokaže da ''svi mogu živjeti, jer je Krist umro''. To je sjajan argument i nema pogreške u njegovu rasuđivanju.

Ali pretpostavimo kako počinje govoriti naše nelogično srce, kada počnemo s našim nedoumicama i kažemo: ''pretpostavimo, da se ne dogodi tako, pretpostavimo da ćemo biti ipak dovedeni na Božji sud, biti ćemo osuđeni, biti ćemo odvojeni od Krista.''

Apostol Pavao razbija sve te sumnje koje rastu jedna za drugom – s izrazima «Pretpostavimo da ćemo biti odvojeni od ljubavi Kristove»! Tko bi to mogao učiniti? Pogledajte, to pokušavaju: brige, gonjenja, nevolje, opasnosti, glad, golotinja, pogibao, mač! Ali neka probaju- Božja riječ nas uvjerava, kako neće imati uspjeha. Ne, u svemu tome mi se javljamo pobjednicima, sve je prevladano silom Onoga koji nas ljubi! Ne privezuje vas vaša ljubav Kristu, nego Njegova ljubav!

Tko može raskinuti taj lanac? Ne! Ne! Ljubav, koja nadilazi razum u učeničkim danima života, ljubav koja nas nagoni- prevladava u danima službe i rada - ta ista ljubav, čuva nas u danima nevolja i stradanja, dok mi ne opazimo vječno svjetlo kroz vječnu ljubav.

Je li moguće da sve u životu može biti pozitivna poruka za nas?

Gotovo svaki dan slušamo o strahotama koje nas navode da se zapitamo: « Postoji li na svijetu doista snaga ljubavi?» Sistemi se mijenjaju i raspadaju. Države se raspadaju u borbama, mnoge su obitelji nasilno razdvojene i okrnjenje, ljudi odlaze kao prognanici i beskućnici u nepoznato. Ljudi se bore svakoga dana da bi preživjeli prirodne nesreće, kao što su potresi, požari, suše ili poplave. Zagađenost okoliša postaje sve veće pitanje u mnogim zemljama koje su mislile da napretku njihove industrije i znanosti nema kraja, a najednom ih mući pitanje: hoće li disati čisti zrak, jesti zdravu hranu i piti čistu vodu? Neki su stavljeni na kušnju jer su njihovi najdraži oboljeli od danas neizlječivih bolesti, raka ili AIDS-a. Kako u svemu tome pronaći pozitivne pouke?

Uistinu, sama ta događanja nisu pozitivna. Međutim, naš odgovor na te događaje može biti izvor pozitivnog iskustva. Upravo u tim kritičnim trenucima, kada smo mi ili naši bližnji suočeni, kako nam se čini, s nepremostivim teškoćama, otkrivamo najveće mogućnosti da nadrastemo ono što nam se čini kao naš domet, otkrivamo da smo snažniji, mudriji i suosjećajniji ili kreativniji nego što smo ikada mislili. I sami smo zadivljeni otkuda dolazi ta snaga u smjeru dobrog izlaza iz tih teškoća.

Tada počinjemo odbacivati iluziju da smo žrtve i bespomočni, čak kada se čini da imamo za to mnogo dokaza. Čim odbacimo iluziju žrtve, odmah preuzimamo odgovornost za svoj život i okolnosti života oko nas, sada i u budućnosti.

Iduća spoznaja u tome je, kako je ono što opažamo kao vanjski svijet samo odraz našeg unutarnjeg svijeta. Upravo u našem reagiranju na sve to, što doživljavamo i što nas okružuje, spoznajemo sami sebe, kakvi smo mi uistinu. Time se osnažujemo za stvaranje pozitivne stvarnosti. Naš um postaje otvoreniji i počinjemo uviđati da na sve što se u našem životu dešava možemo gledati kao na mogućnost rasta i dozrijevanja. Kao što je to u prirodi, kada vjetrovi i bure jačaju korijenje drveća da postaje sve jače.

Biti uvjeren da je svako iskustvo, bez iznimke, pozitivno te da iz njega možemo nešto naučiti, samo po sebi potiče volju da prihvatimo sva životna iskustva. Tada iz svega što nam život pruža možemo stvoriti nešto korisno, prihvaćajući svako iskustvo sa zahvalnošću, čak i prije nego spoznamo gdje je u tome dobitak za nas.

Gdje se nalazi korijen našega života?

U današnje se vrijeme mnogo govori o duhovnoj obnovi i probuđenju, ali treba u tome postavljati pitanje: «Može li se duhovnog mrtvaca obnoviti i probuditi, ili se tu najprije treba govoriti o rođenju u duhovni život, kako Isus govori učenom Nikodemu «Moraš se nanovo roditi?»

Zahvalni smo Bogu za mnoge ljude koji se danas spašavaju. Treba reći, da se vide neke promjene u mnogim zemljama, a naročito tamo gdje je Biblija – Božja riječ došla u ruke pojedinaca i obitelji, gdje se čita i živi po Svetom Pismu, gdje Božji Duh oživljava i izgrađuje duhovni život. Stvarna potreba današnjeg svijeta je spoznaja i doživljavanje Isusa Krista u osobnom životu svakog pojedinca, da svaki čovjek primi taj Božji život i slijedi put Isusa Krista kao njegov učenik. Svijetu danas treba ostvarenje velike Isusove zapovijedi: «Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju! Učinite sve narode učenicima mojim.» ( Mk.16:15,Mat.28:19).

Ono što treba današnjem svijetu je upravo taj veliki izazov za što se moli Apostol Pavao prije dvije tisuće godina kada piše u prvom poglavlju svoje poslanice crkvi u Efezu:

« Da vam Bog našega Gospodina Isusa Krista, Otac slave, dadne duha mudrosti i otkrivenja da ga potpuno upoznate, da vam dadne prosvijetljene oči vašeg srca da utvrdite koliku nadu pruža njegov poziv, koliko bogatstvo slave krije njegova baština među svetima, koliko je u nama koji vjerujemo izvanredno velika njegova snaga koja odgovara djelotvornosti silne moći njegove, što je pokaza u Kristu uskrisujući ga od mrtvih i postavljajući ga sebi s desne strane na nebesima, iznad svakog poglavarstva, vlasti, sile, gospodstva i iznad svakog imena, koje se naziva ne samo u ovome svijetu nego i u onome koji će doći.» (Ef.1:17.23).

U trećem poglavlju te iste poslanice kada crkvi u Efezu Pavao piše i svoju drugu molitvu govoreći o novom životu u Kristu, što je tako važno i za nas danas:

« Zato sagibam svoja koljena pred Ocem od koga svako očinstvo u nebesima i na zemlji ima ime. Neka vam Bog dadne, prema bogatstvu svoje slave, da se ojačate u snazi po njegovu Duhu u nutarnjega čovjeka, da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri; da u ljubavi uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu širina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga.» (Ef. 3:14-19).

U grčkom prijevodu Novoga zavjeta postoje dvije riječi za ljubav. Zapravo, grčki jezik upotrebljava tri različite riječi, no u Bibliji su upotrebljene samo dvije. Ona, koja u Bibliji nije upotrebljena označava strastvenu, senzualnu vrstu osjećaja, a takve osjećaje Biblija niti ne smatra ljubavlju.

Jedna od riječi koja se često nalazi u Novom Zavjetu označava ljudsku ljubav kao što je ljubav muža prema ženi, ili majke prema djeci.

Treća riječ za ljubav govori o ljubavi čiji je izvor jedino u Bogu. Ta ljubav potpuno nadilazi razumijevanje prirodnog čovjeka. Ta se ljubav očituje usprkos mržnje, suprostavljanja, progonstva i svega ostalog što bi je pokušalo ugušiti.

Put te ljubavi je sasvim suprotan misaonom sustavu ega. Ta nam ljubav kaže da ništa što bismo mogli učiniti, ili bi netko mogao učiniti nama, ne može biti neoprostivo. Ta ljubav ima duboku spoznaju da svi mi griješimo, ali da su pogreške oprostive i da se mogu oprostiti. Ta ljubav koja izvire u Bogu ima u sebi i silu oproštenja i realizacije ljubavi u praktičnom životu. Tu Božansku ljubav Božji Duh izlijeva u srce nanovo rođenog čovjeka i ona stanuje u njemu.

« Jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan.» (Rimlj. 5:5). Dragi prijatelju, ako je ta Božja ljubav izlivena u tvom srcu, tada se i tvoji odnosi prema ljudima oko tebe temelje na zakonima ljubavi, a ne zakonima ega. Tada se živi po načelima davanja, spajanja i praštanja i gdje tvoja volja postaje jedno s Božjom voljom.

U toj svetoj vezi ljubavi osoba vidi svjetlo ljubavi u sebi i u drugim ljudima koji je okružuju. Život se temelji na uvjerenju da je stanje našeg novog – duhovnog čovjeka ljubav i da ona nikada ne može presušiti, zato što je njen izvor u Bogu čija ljubav nikada neće nestati. U tom oceanu kao izvoru Božje ljubavi ima dovoljno ljubavi za svakoga. Ne trebaš se tada bojati ako ljubav tvoga bližnjega raste, da će za tebe presušiti.

Ta ljubav koja izvire u Bogu je bezuvjetna ljubav i donosi svjetlo koje se širi i na druge oko nas i donosi ozdravljenje ljudima oko nas. To je odnos u kojem je zanimanje za sreću drugih jednako zanimanju za vlastitu sreću. Iz te ljubavi u nama nitko nije isključen.

U našim se životima pojavljuju različiti izvori utjecaja na naš život i ponašanje. Tu su naši roditelji, rodbina, prijatelji, savjetnici, učitelji. Neki utječu na duže naše životno razdoblje, dok drugi samo okrznu naš život iako mogu ostaviti duboke tragove.

Ti različiti izvori utjecaja, kao što su neki naši uzori ili ideali iz sporta, umjetnosti, zabave, znanosti, obrazovanja pomažu nam oblikovati vrijednosti i obveze kroz naše iskustvo. Pouke koje nam nude razlikuju se po sadržaju i količini utjecaja, pa svako od nas na vlastit, jedinstveni način to prepoznaje kao vanjsko, iz izvora izvan nas samih.

Međutim, ako imaš taj unutarnji Izvor, tog Unutarnjeg Učitelja, on se razlikuje od svih ostalih upravo po tome što vanjske sile i utjecaji na njega ne mogu djelovati. Njemu je uvijek na srcu tvoja korist. Taj Božji izvor želi biti jedinstven za tebe, dragi prijatelju, je postaje i stapa se u tebi u taj unutarnji «ja», koji poznaje što je najbolje za tvoje osobno stanje, učenje i rast, a ostvaruje se u različitim oblicima.

Da bismo doprli do tog unutarnjeg Učitelja, potrebna je naša duboka želja za njim, potrebno je poslušati što nam želi reći. Najjednsotavniji način je da mu se obratimo s molbom praznih i otvorenih ruku i srca u kojem nema ničega iz prošlosti. Zatim se umirimo i molimo za vođenje, znajući da spremnost tog božanskog Učitelja – Svetoga Duha, proizlazi iz ljubavi. Ta tvoja molitva može biti ova:

« Bože, sada se obraćam Tebi, potpuno prazan od sebe i svega drugog, spreman sam se potpuno podložiti Tebi, djelovanju Tvoga Svetoga Duha sada i nadalje u mom životu. Uđi u moje srce i život, ispuni me svojom ljubavi. Prepuštam se Tvom vodstvu i budi u meni izvorom Tvoje ljubavi koja će mijenjati mene i svijet u kojem živim. Zahvaljujem Ti Bože da si dao svoga jedinorođenog Sina Isusa Krista iz ljubavi za moje spasenje. U ime Oca, Sina i Duha Svetoga, Amen!»

Hvalospjev ljubavi

« Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi, ili cimbal što zveči.

Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa.

Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi koristilo ne bi.

Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini.

Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.

Ljubav nigda ne prestaje.

Proroštva? Ona će iščeznuti!

Jezici? Oni će umuknuti!

Znanje? Ono će nestati.

Jer, nesavršeno je naše znanje, i nesavršeno naše proricanje.

Kada dođe što je savršeno, iščeznut će što je nesavršeno.

Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio kao dijete.

Kad sam postao zreo čovjek, odbacio sam što je djetinje.

Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda ćemo licem u lice.

Sad nesavršeno poznajem, a onda ću savršeno spoznati kao što sam spoznat.

Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali je najveća među njima ljubav.» (I.Kor.13:1-13).

Božja je ljubav manifestirana u Isusu Kristu

Kako je Bog ljubav i kako ljubav mora imati neki objekat, ona ne može sama egzistirati, Božja ljubav mora biti ispoljena. Bog je stvorio biće s kojim može dijeliti svoju ljubav, stvorenje s kojim može komunicirati svoju ljubav. Bog je stvorio čovjeka kako bi ga mogao ljubiti na poseban način. Bog je stvorio čovjeka s takvim karakteristikama, s kojima čovjek čezne za tom Božjom ljubavi i duboko u sebi nosi potrebu za Božjom ljubavlju.

Bog izljeva u srce nanovo rođenog čovjeka ljubav kroz Svetoga Duha, kako bi on ispoljavao te karakteristike Božje ljubavi na svoju okolinu.

«Jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan».(Rimlj.5:5).

Ta Božja bitnost ljubavi je najjasnije izražena u davanju jedinorođenog Sina Isusa Krista grešnom čovjeku, kako bi Isus uspostavio tu prekinutu vezu ljubavi između Boga i čovjeka. Isus Krist, taj Ideal Čovjek, je pokazao živeći u tijelu na ovoj zemlji sve karakteristike Božje ljubavi, što ih unosi u srca svojih sljedbenika i u njihovu životu formira tu sliku čovjeka prema slici Božjoj.

Kako je u toj ljubavi Isus Krist, ona je okarakterizirana ovim značajnim kvalitetama:

« Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva, ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi, ljubav nigda ne prestaje.»

Dragi prijatelju ili prijateljice, kako biste provjerili ili testirali, kako se to odnosi na vaš osobni život i ima li u vašem praktičnom životu neka od tih karakteristika Božje ljubavi, preporučio bih vam da pred svaku od tih karakteristika stavite svoje ime na način da se pitate:

____________, jesam li strpljiv/a kad se suočim sa zlom?

------------------, jesam li dobrostiv/a?

------------------, jesam li zavidan/zavidna?

------------------, jesam li hvalisav/a?

------------------, jesam li ohol/a?

------------------, jesam li nepristojan/ nepristojna?

------------------, tražim li svoje?

------------------, razdražujem li se?

------------------, zaboravljam li i praštam li zlo?

------------------, radujem li se nepravdi?

------------------, radujem li se istini?

------------------, ispričavam li sve?

------------------, vjerujem li sve što mi Bog govori u svojoj Riječi?

------------------, nadam li se svemu što je Bog obećao?

------------------, podnosim li sve?

------------------, prestaje li moja ljubav prema Bogu i bližnjima?

Kako možemo biti ispunjeni Božjom ljubavlju?

Mnogi postavljaju pitanje: «Kako mogu doseći tu ljubav o kojoj govori ovaj Hvalospjev ljubavi iz I.Kor.13. poglavlja?»

Ono što je najvažnije, dok tražimo odgovor na ovo pitanje, je činjenica i spoznaja da ova ljubav ima svoj izvor u Bogu, jer je Bog ljubav. Ljubav, koja ima navedene karakteristike, ne počinje u čovjeku. U potpunosti dolazi od Boga, jer Sveto Pismo govori, kako je Božja ljubav «Izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu».(Rimlj.5:5). U Poslanici Galaćanima 5:23. nam se govori, da je plod Svetoga Duha ljubav. To je više nego dar, to je nova priroda čovjeka. To je još više nego samo nova priroda u nama. Božja je ljubav izlivena u srce Isusa Krista koji živi u nama. Isus je govorio : «Vi u meni i ja u vama- jer bez mene ne možete ništa učiniti» (Iv:15: 1-8)

Kako možemo biti ispunjeni Božjom ljubavi? Isus nam odgovara na to pitanje, kada kaže:

«Ostat ćete u mojoj ljubavi ako budete vršili moje zapovijedi, kao što sam i ja vršio zapovijedi Oca svog te ostajem u njegovoj ljubavi». (Iv.15:10).

A kako možemo biti u Isusu Kristu, da bismo ostali u Njemu?

Ono što je najvažnije za ostvarenje Božje namjere i ljubavi u nama jest, da moramo imati nebesko rođenje. Moramo biti rođeni odozgo. Ne možemo imati Božju ljubav bez nebeskog rođenja. To nije nešto što dolazi od naših roditelja, od nasljeđa. To je nešto što moramo primiti od Boga Svetim Duhom.

Ljubav, o kojoj se ovdje govori, rođena je u nebu i poslana je s neba, a u nama je rođena djelovanjem Svetoga Duha.

« Ali vi niste u tijelu, već u Duhu, ako zbilja Duh Božji prebiva u vama. Ako tko nema Kristova Duha, nije Kristov.» (Rimlj.8:9).

Ta ljubav dolazi od Svetoga Duha i u nama proizvodi rod ljubavi. Ljubav izvire iz samoga Božjeg srca. Bog, zato, želi da i iz samoga srca čovjeka izlazi ljubav. Ljubav je jedna od najdubljih osjećaja i emocija čovjeka. Radi toga naše srce i naši osjećaji moraju biti predani Bogu.

Jesi li, dragi prijatelju, spreman predati Bogu samo središte svoga života, svoje srce?

Tekst: ( II.Petr.1: 1-11)

« Tada im se približi Isus te im reče: Dana mi je sav vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga ! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta."(Mat.28:18-20)

U v o d:

Kada se Kršćanin hrani duhovnom hranom - Božjom riječju, kruhom života - Isusom Kristom, ako izrasta na tom čokotu, koji je Isus Krist, ako živi u atmosferi Svetoga Duha, ako se zadovoljava Isusom Kristom, ako razmišlja o Njemu, ako predaje svakoga dana svoj život Isusu Kristu pod vodstvom Svetoga Duha kroz Njegovu Svetu Riječ, život Kršćanina se postepeno mijenja u sličnost s Isusom Kristom. Takav je Kršćanin osoba u kojoj živi Isus Krist i koja Isusa Krista objavljuje drugima.

Osnovni znak prisutnosti Krista u životu Kršćanina:

Jedna od prvih zapažajućih promjena u životu Kršćanina je prisutnost Kristove ljubavi, što se uočava u svakodnevnom životu kroz sadržaj života, želje, aktivnosti, stavove, odnose, potrebe, poglede na vrijednosti i ljude. Kada je primljen Kristov život kroz istinito nanovo rođenje, ljubav Kristova postepeno počinje da se ispoljava kroz aktivnost Kršćanina, što mora preći u svakodnevni sadržaj i životne navike. Kršćanin - učenik Kristov, koji ima taj poticaj ljubavi u svom srcu, najprije počinje pokazivati tu stvarnu ljubav, ne samo prema onima koji njega vole, nego i prema onima koji ga ne vole, pa čak i prema onima koji pokazuju neprijateljski odnos ili mržnju. Taj poriv Kristove ljubavi se ne može zaustaviti ili ugušiti, jer Kristov život želi da se probije iz ljušture staroga čovjeka koji umire, kao što se događa kod sjemenke što klija. Pomoći će nam u razumijevanju, ako pokušamo shvatiti i dokučiti stvarno značenje riječi LJUBAV, kako je upotrebljena u Novom Zavjetu. Grčki jezik u vrijeme života našega Gospoda Isusa Krista na zemlji, nije imao pravu riječ, što bi odražavala pravo značenje LJUBAVI. Uobičajena riječ za ljubav, riječ što je obojena strašću, nikada se ne nalazi upotrebljena u Novom Zavjetu. U Novom Zavjetu riječ LJUBAV je upotrebljena da opiše:

- Božji stav prema Njegovom Sinu, Gospodu Isusu Kristu:

" Objavio sam im tvoje ime, i u buduće ću ga objavljivati, da u njima bude ljubav kojom si me ljubio, i ja u njima."(Iv.17:26)."

- O Božjem stavu prema onima koji vjeruju u Gospoda Isusa Krista posebno piše apostol Ivan:

" Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih, taj me ljubi. A tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ga ljubiti i objaviti mu samoga sebe."(Iv.14:21)."

- Božji stav prema ljudskoj rasi - generalno:

" Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni."(Iv.3:16)."

" Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama, time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas.¨ (Rimlj.5:8).

Ta riječ LJUBAV je, također, upotrebljena da prenese Božju volju za Svoju djecu u odnosu na njihov stav jednog prema drugome:

" Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga. Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici." (Iv.13:34,35).

I prema svim ljudima:

" A vas neka Gospodin učini da rastete i obilujete u ljubavi jedan prema drugome i prema svima, kako i mi obilujemo u ljubavi prema vama.» ( I.Sol.3:12).

" Sve što činite neka bude u ljubavi."(I.Kor.16:14).

" S pobožnošću bratsku ljubav, s bratskom ljubavi ljubav uopće.."(I.Petr.1:7).

- Da prikaže suštinu Božje prirode:

" Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer je Bog ljubav."(I.Iv.4:8).

Ljubav se može upoznati samo u brzom reagiranju i aktivnosti čovjeka. Onaj prvi impuls na neku pojavu ili prema nekom čovjeku pokazuje što je stvarno u nama. Dok još čovjek nije razumski počeo ocjenjivati što gubi ili dobiva, ako na ovaj ili onaj način postupi. Božja ljubav u akciji se vidi u daru Njegova Jedinorođenog Sina. ¨U tome nam se očitovala ljubav Božja što je Bog poslao na svijet svoga jedinorođenog Sina da živimo po njemu. U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe"(I.Iv.4:9,10)

Ta ljubav ne traži ispoljavanje neke atraktivne kvalitete osobe koju ljubi. Ta ljubav se stavlja na raspolaganje osobi bez obzira kakva je. Ona se izljeva upravo na nevrijedne, odbačene i otpale grešnike, radi kojih je Isus i došao da im da Svoju ljubav i Svoj život. Božja ljubav prema čovjeku, kao što se to vidi u daru Isusa Krista da bude Spasitelj čovjeka, nije pitala za nacionalnost tog grešnika, niti, da li je on bogat ili siromašan, pravedan ili ne, dobar ili zao, nego upravo radi toga jer je Božja priroda LJUBAV, i On to ispoljava u daru Svoga Sina Isusa Krista.

" Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato što biste vi bili – brojniji narod od svih naroda – vi ste zapravo najmanji – nego zato što vas Jahve ljubi i drži zakletvu kojom se zakleo vašim ocima. Stoga vas je Jahve izveo jakom rukom i oslobodio vas iz kuće ropstva, ispod vlasti Faraona, kralja egipatskoga." (Pon.zak.7:7,8)

Kako Isus tako i sljedbenici:

Ljubav ima svoj perfektan izraz Boga prema čovjeku u Gospodu Isusu Kristu. Njegova ljubav kroz aktivnost Njegova života na zemlji se izražava u Njegovoj savršenoj poslušnosti prema volji Njegova Oca, i rezultira Spasenjem čovječanstva. Mi smo poučeni u svem tom opisivanju ljubavi da učeništvo znači odanost-privrženost - LJUBAV prema osobi. Kršćansko učeništvo znači odanost – privrženost -LJUBAV prema Osobi Gospoda Isusa Krista. Učenik - sljedbenik Isusa Krista je pozvan na tu odanost, na tu privrženost, na tu LJUBAV i mora izraziti svoju LJUBAV prema Bogu kroz bezuvjetnu poslušnost Njegovih zapovijedi:

" Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi."

¨Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih, taj me ljubi. A tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ga ljubiti i objaviti mu samoga sebe.» (Iv.14:15,21,23).

¨Ostat ćete u mojoj ljubavi ako budete vršili moje zapovijedi, kao što sam i ja vršio zapovijedi Oca svog te ostajem u njegovoj ljubavi."(Iv.15:10).

Isus Krist želi ljubav cijelog našeg srca i svu našu sklonost, da stavimo Njegovu volju i želju, ispred svega u našem životu.

Kako to postići?

To je izvanredno djelo Svetoga Duha, koji nam omogućava da vidimo prave uvjete za učeništvo i da takav život živimo. Važno je zapaziti, da nas naš Gospod nikada ne prisiljava na poslušnost. On nam jasno kaže što očekuje od nas i što trebamo činiti ako želimo biti Njegovi učenici, ali nas nikada ne primorava na to, nego očekuje da to učinimo iz ljubavi prema Njemu i prema Njegovom djelu ljubavi što je On učinio za nas, kada je dao Svoj život za naše spasenje. To je, kada Isus kaže:

" Ali vi nećete da dođete k meni da primite život. Uostalom opažam: vi nemate u sebi ljubavi Božje."(Iv.5:40,42).

Gospod Isus nikada ne daje zakone. On postavlja Svoj standard vrlo jasno, i ako je naš odnos prema Njemu, odnos što ga ispoljava Božja ljubav u nama, tada ćemo jednostavno činiti što On od nas traži bez oklijevanja i kolebanja. Ako mi oklijevamo i kolebamo to je samo radi toga, što mi ljubimo nešto ili nekoga drugog više nego Krista. Aktivnost prema vlastitoj volji ili želji svoga tijela, udovoljavanje sebi, pokazuje samo, da se mi odričemo ili da ne posjedujemo ljubav prema Kristu. Kada stvarno LJUBIMO Isusa Krista to ćemo i mi sami, ali i drugi, jasno vidjeti i osjetiti. Možemo biti poslušni prema Njemu, ali to nije dovoljno. Možemo slaviti Njega, ali On nije zadovoljan samo sa slavljenjem. Možemo služiti Njemu, ali ni služba nije dovoljna. Ništa nema svoju vrijednost ako nema LJUBAVI. Samo LJUBAV može zadovoljiti BOGA. LJUBAV prema Kristu mora biti ispred svega što činimo.

"Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi, ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa. Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi koristilo ne bi. Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se, nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nigda ne prestaje."( I.Kor.13:1-8).

Naša spremnost:

Ako je Kršćanin pripravan dati svoju LJUBAV Kristu, on će pronaći na čudnovat način, kako se LJUBAV Isusa Krista reproducira u njemu. Baš ovdje i sada gdje Kršćanin živi. Ako to postane praksa našega života, Kristova LJUBAV u nama će se razlijevati na druge ljude:

" Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga. Ako netko tvrdi: Ljubim Boga, a mrzi svoga brata, lažac je ; jer tko ne ljubi svoga brata koga vidi, ne može ljubiti Boga koga ne vidi. Ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, neka ljubi i svoga brata!"(I.Iv.4:11,20,21).

To nije neki impuls iz osjećaja, to ne dolazi uvijek od prirodnih "naklonosti¨, niti se ispoljava prema onima prema kojima smo naklonjeni. Ljubav traži sreću i dobro svima.

" Svaki od nas neka ugađa bližnjemu, u njegovu korist, za dobro." (Rimlj.15:2), i neka ne čini zlo nikome:

" Nikome ništa ne budite dužni, osim da ljubite jedan drugoga, jer tko ljubi bližnjega ispunio je zakon. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Ljubav ne čini bližnjemu zla."(Rimlj.13:8-10)."

«Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.» (Iv. 3:16).

« Jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan,» (Rimlj.5:5).

Ljubav se Božja ispoljava kroz Božje opravdanje čovjeka koji uistinu vjeruje u Isusa Krista kao Božjeg Sina. Kada bismo čitavu Bibliju morali iskazati u jednom jedinom stihu, onda bi to sigurno bila poruka koju nam je Bog ostavio preko apostola i evanđelista Ivana, u kojoj nam se kaže:

«Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.» (Iv. 3:16).

Apostol Pavao isto tako potvrđuje tu istinu, kada kaže:

« Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici umro za nas.» (Rimlj. 5:8).

Jedan od prepoznatljivih dokaza među ljudima koji promatraju i ophode s vjernikom je ta Božja ljubav, koja se nalazi u vjernikovu srcu, tako da vjernik može ljubiti bližnje oko sebe:

« Jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan,» (Rimlj.5:5).

Biblija govori, kako trebamo ljubiti Boga cijelim svojim srcem, cijelom svojom dušom i svim svojim umom.

Sveti Duh u naša srca izlijeva Božju ljubav i dovodi nas do duhovne zrelosti

Gledano s ljudskog stajališta to nije moguće. Međutim, živimo u razdoblju što se zove razdoblje Svetoga Duha. Sveti Duh prebiva u svakom vjerniku, a preko Njega je u naša srca izlivena Božja ljubav. Apostol Pavao je znao govoriti: «Ljubav me Kristova nagoni». Prisutnost Božje ljubavi ga je nagonila da ljubi Krista, a isto tako i druge ljude. Takva nam je ljubav potrebna. Po svojoj prirodi nemamo tu ljubav, ali vjernik je primio božansku prirodu i božanske karakteristike i narav. O tome govori apostol Petar: «Tim nas je obdario skupocjenim i najvećim obećanim dobrima da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi.» (II.Petr.1:4).

Božja ljubav nadmašuje svaku ljudsku ljubav. To je božanska ljubav, kojoj je Bog izvor, i sadržaj i cilj. Sveti Duh ispunjava vjernika Božjom ljubavi. Sveti Duh proizvodi u vjerniku ljubav prema bližnjima, pomaže mu da raste prema standardima i karakteristikama Božje ljubavi.

Sveti Duh čini vjernika iskrenim prema Bogu, ostvaruje duboku i intimnu zajednicu ljubavi s Bogom.

Sveti Duh ostvaruje kod vjernika doživljaj i osjećaj Božje prisutnosti, Njegove brige i zauzimanja za nas u cilju našeg spasenja i duhovnog uzrasta, kroz izvršavanje Božjih zapovijedi.

«Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih, taj me ljubi. A tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ga ljubiti i objaviti mu samog sebe.» govori je Isus. (Iv.14:21).

«Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, ne drži mojih riječi.» (Iv.14:23-24).

Sveti Duh dovodi vjernika do osobnog presvjedočenja i iskustva tokom čitavog života vjernika.

Ima jedna divna pjesma o Božjoj ljubavi koju sam naučio i pjevao u djetinjstvu i od svoje najranije mladosti koja ovako opisuje Božju ljubav i dokaze o njoj:

« Bog jeste ljubav, jer On me spasi, Bog jeste ljubav On ljubi me!

Bio sam sapet u spone grijeha, bio sam sapet po svema baš.

Bijah u smrti u moći đavla, bijah u smrti radi grijeha.

Bog posla Krista ljubljenog Sina, Bog posla Krista da spasi me.

Ta ljubav liječi sve moje jade, ta ljubav liječi duboku bol.

Ispunja dušu radošću mnogom i puni srce blagim mirom.

Tebe ću slavit ljubavi vječna, tebe ću slavit sav život svoj.

Stog kažem još jednom: Bog jeste ljubav, Bog jeste ljubav, On ljubi me!»

Kako možemo očitovati takvu ljubav?

« A mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama, i vjerovali u nju. Bog je ljubav: tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu. U ovome je njegova ljubav u odnosu na nas dosegla vrhunac da smo već sad sigurni u pogledu Sudnjega dana, jer kakav je on, takvi smo i mi u ovome svijetu. U ljubavi nema straha; naprotiv, savršena ljubav isključuje strah, jer strah pretpostavlja kaznu. A tko se boji nije savršen u ljubavi. Što se nas tiče, mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije. Ako netko tvrdi: «Ljubim Boga», a mrzi svoga brata, lažac je; jer tko ne ljubi svoga brata koga vidi, ne može ljubiti Boga koga ne vidi. Ovu zapovijed imamo od njega: tko ljubi Boga, neka ljubi i svoga brata!» (I.Iv.4:16-21).

1. Trebamo očitovati našu ljubav tako da nasljeđujemo Boga i živimo u ljubavi: «Nasljeđujte Boga, budući da ste ljubljena djeca Božja, i živite u ljubavi kao što je Krist vas ljubio i predao samoga sebe za nas 'kao prinos i žrtvu – Bogu na ugodan miris» (Ef. 5:1-2).
2. Trebamo očitovati našu ljubav kao plod: « Naprotiv, plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost. Protiv ovih ne postoji zakon.»(Gal.5:22-23).
3. Trebamo očitovati našu ljubav kao uzvišeni životni put: «Čeznite za većim darovima! A pokazat ću vam još uzvišeniji put»(I.Kor. 12:31) – put ljubavi iz Hvalospjeva ljubavi (I.Kor.13.gl).
4. Trebamo očitovati našu ljubav tako da smo spremni prihvatiti učenje Božje: « Za bratsku ljubav nema potrebe da vam pišem, jer vas je sam Bog poučio da ljubite jedan drugoga.» (I.Sol.4:9).
5. Trebamo očitovati ljubav kroz izvršavanje zapovijedi: « Ovo je zapovijed moja: ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas. Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje. Vi ste moji prijatelji ako učinite što vam zapovijedam. Ovo vam zapovijedam da ljubite jedan drugoga!» (Iv.15:12-14,17).

Ljubav treba živjeti, jer ona je život. Ljubav treba njegovati i oplemenjivati jer ona je plod. Ljubav treba slijediti jer ona je put. Ljubav treba izučavati jer ona je zadaća i učenje. Ljubav treba slušati i izvršavati jer ona je zapovijed.

Božja ljubav za ginuće

« Da Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.» (Iv.3:16) Božja je ljubav velika:

Bog je tako ljubio svijet

Bog je dao svoga jedinorođenog sina

Da svatko tko vjeruje ima vječni život

Božja je ljubav poticajna

u traženju izgubljenog čovjeka – Isus to slikovito prikazuje

« Tko od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne ostavi u pustinji devedeset i devet i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe stavi je, pun veselja, na svoja ramena te, čim dođe kući, pozove prijatelje i susjede pa im rekne: ' Radujte se sa mnom, jer sam našao svoju izgubljenu ovcu! Kažem vam, tako će biti veće veselje u nebu zbog jednog grešnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.»» (Lk.15:4-7)

da spasi izgubljenog čovjeka

«Da , Sin čovječji došao je da traži i spasi što je izgubljeno». (Lk.19:10)

Dobri pastir

« Ja sam Pastir dobri. Pastir dobri daje život svoj za ovce.» (Iv.10:11) Božja ljubav uključuje:

Spasiteljska za sve ljude

« Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude.» (Tit 2:11)

« To je dobro i ugodno pred Bogom, Spasiteljem našim, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do potpune spoznaje istine.» (I.Tim.2:3,4)

« Tko god zazove tada ime Gospodnje bit će spašen.» (Dj.2:21)

Svaki je narod njemu prijatan:

« Tada Petar otvori usta svoja i reče: 'U istinu, sad istom shvaćam; Bog nije pristran, naprotiv, njemu je mio u svakom narodu onaj koji ga priznaje i čini što je pravedno.» (Dj.10:34,35)

Božja ljubav je ustrajna – uporna

Bog uporno zove

« Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.» (Mat. 11:28)

«Evo stojim na vratima i kucam, ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.» (Otkr.4:19,20)

Ako se to još nije desilo u tvom životu nemoj kriviti Boga. Bog strpljivo čeka i kuca, On te poziva.

Bog uporno objavljuje i govori

« A Sada – zatvorivši oči nad vremenima neznanja – Bog poručuje ljudima da se svi i svugdje obrate.» (Dj.17:30)

Bog neprestano pruža svoje ruke

« Cio dan pružam ruke svoje prema neposlušnom i buntovnom narodu.» (Rimlj.10:21)

Božja ljubav nadahnjuje

Ljubi druge

« Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga.» (I.Iv.4:11)

Moli se za ginuće duše i one koji im pomažu da nađu Spasitelja

«Žetva je velika, a poslenika je malo. Zato molite gospodara žetve da pošalje poslenike u žetvu svoju.» (Mt.9:37,38)

Idite, učite, propovijedajte

« Zato idite, učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.» (Mt.28:19,20)

« Tada im reče: ' idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakomu stvorenju! Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit će se; tko ne bude vjerovao, osudit će se.» (Mk. 16:15,16)

« Jer ja, Jahve Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.» (Pon.zak. 5:9-10).

« Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato što biste vi bili brojniji od svih naroda – vi ste zapravo najmanji – nego zato što vas Jahve ljubi i drži zakletvu kojom se zakleo vašim ocima.» (Pon.zak.7:7,8).

«Ali Jahve, Bog tvoj, ne htjede uslišati Bileama, nego ti Jahve, Bog tvoj, prometnu prokletstvo u blagoslov, jer te ljubi Jahve, Bog tvoj.» (Pon.zak. 23:6).

«Jahve, Bog tvoj, obrezat će tvoje srce, srce tvoga potomstva, tako da ljubiš Jahvu, Boga svoga, iz svega srca svoga i iz sve duše svoje, i da živiš». (Pon.zak. 30:6).

«Ljubim te, Jahve, kreposti moja!» (Ps.18:1).

«Ljubim Jahvu, jer čuje vapaj molitve moje; uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah».(Ps.116:1).

« Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob. Žar je njezin žar vatre i plamena Jahvina.

Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti. Da netko daje za ljubav sve što u kući ima, taj bi navukao prezir na sebe».(Pjesma nad pjesmama 8:6,7).

«Slavit ću ljubav Jahvinu, slavna djela njegova – za sve što nam Jahve učini, za veliku dobrotu domu Izraelovu, što nam je iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi». (Iz.63:7).

«Nitko ne može služiti dvojicu gospodara, jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga pristajati, a drugoga prezirati.» (Mat.6:24).

«Koja je prva od svih zapovijedi? Isus odgovori: Prva glasi:' Čuj Izraele: Gospodin Bog naš jest jedini Bog. Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom!' Druga je ova: 'Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!' Druge zapovijedi veće od ovih nema.» (Mk.12:28-31).

« Zato, kažem ti, oprošteni su joj grijesi, i to mnogi, jer je pokazala mnogo ljubavi. A komu se manje oprašta, taj manje pokazuje ljubavi.» (Lk.7:47).

« Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina, da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni». (Iv. 3:16).

« Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu još veća djela od ovih, da se čudite».(Iv. 5:20).

«Zato me ljubi Otac što ja dajem život svoj, da ga opet uzmem». (Iv.10:17).

« I sestre poslaše k Isusu glasnika da mu rekne: ' Gospodine, bolestan je onaj koga ljubiš.» Ova bolest nije smrtonosna – odgovori Isus kad to ču – već je određena za slavu Božju: da proslavi Sina Božjega.' Isus je ljubio Martu, njezinu sestru i Lazara.» (Iv.11:3-5).

«Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga. Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici.» (Iv. 13:34,35).

« Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih, taj me ljubi. A tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ga ljubiti i objaviti mu samog sebe. Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, ne drži mojih riječi. Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu.» (Iv.14:21-24,28).

«Kao što je Otac mene ljubio, tako sam i ja vas ljubio. Ostanite u mojoj ljubavi! Ostat ćete u mojoj ljubavi ako budete vršili moje zapovijedi, kao što sam i ja vršio zapovijedi Oca svog te ostajem u njegovoj ljubavi. Ovo je zapovijed moja: ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas! Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje. Vi ste moji prijatelji ako učinite što vam zapovijedam. Ovo vam zapovijedam da ljubite jedan drugoga!» (Iv.15: 9,10, 12-14,17).

«Ne kažem vam da ću ja moliti za vas, jer vas sam Otac ljubi, budući da ste vi mene ljubili i vjerovali da sam izišao od Boga.» (Iv.16:27).

«Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima, a ti u meni – da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao što si mene ljubio. Oče, htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom, da promatraju slavu koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanka svijeta. Objavio sam im tvoje ime, i ubuduće ću ga objavljivati, da u njima trajno bude ljubav kojom si me ljubio, i ja u njima.» (Iv.17:22-24,26).

«Pošto su doručkovali, Isus upita Šimuna Petra: 'Šimune, sine Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?' ' Da, Gospodine – odgovori mu – ti znaš da te ljubim.' 'Pasi jaganjce moje!' reče mu Isus. Upita ga drugi put: 'Šimune, sine Ivanov, ljubiš li me'? 'Da, Gospodine – odgovori mu – ti znaš da te ljubim.' 'Pasi ovce moje!' reče mu Isus. Upita ga treći put: ' Šimune, sine Ivanov, ljubiš li me?' Ražalosti se Petar što ga upita po treći put:' Ljubiš li me?' pa mu reče: ' Gospodine, ti znaš sve. Ti znaš da te ljubim.' 'Pasi ovce moje!' reče mu Isus.» (Iv. 21:15-17).

«A nada ne razočarava, jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan. Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas.» (Rimlj. 5:5,8).

«Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube, onih koji su odlukom Božjom pozvani.

Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? 'Zbog tebe – stoji pisano – ubijaju nas cijeli dan; drže nas kao ovce određene za klanje.' Ali u svemu ovom sjajno pobjeđujemo po onome koji nas je ljubio. Siguran sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.» (Rimlj.8: 28, 35-39).

«Neka vaša ljubav bude bez pretvaranja! Mrzite zlo, prianjajte uz dobro! Ljubite srdačno jedan drugoga bratskom ljubavi.» (Rimlj.12:9,10).

«Nikomu ništa ne budite dužni, osim da ljubite jedan drugoga, jer tko ljubi bližnjega, ispunio je Zakon. Uistinu: 'Ne učini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi!' i ako ima koja druga zapovijed – sadržana je u ovoj riječi: ' Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!' Ljubav ne čini bližnjemu zla. Dakle: ljubav je ispunjeni Zakon.» (Rimlj.13:8-10).

«Ako ti jelom žalostiš brata svoga, već ne postupaš po ljubavi. Ne upropašćuj svojim jelom onoga za koga je Krist umro.» (Rimlj.14:15)

«Ali znanje napuhuje, a ljubav izgrađuje. Ako tko umišlja da zna nešto, još ne zna kako treba znati! Ali ako tko Boga ljubi, njega Bog priznaje svojim.» (I.Kor.8:1-3).

« Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi, ili cimbal što zveči.

Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa.

Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi koristilo ne bi.

Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini.

Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.

Ljubav nigda ne prestaje.

Proroštva? Ona će iščeznuti!

Jezici? Oni će umuknuti!

Znanje? Ono će nestati.

Jer, nesavršeno je naše znanje, i nesavršeno naše proricanje.

Kada dođe što je savršeno, iščeznut će što je nesavršeno.

Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio kao dijete.

Kad sam postao zreo čovjek, odbacio sam što je djetinje.

Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda ćemo licem u lice.

Sad nesavršeno poznajem, a onda ću savršeno spoznati kao što sam spoznat.

Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali je najveća među njima ljubav.»

«Težite za ljubavlju»

(I.Kor.13:1-13, 14:1).

«Ljubav Kristova potpuno nama ovladava pri ovoj pomisli: Jedan je umro mjesto sviju, dakle, oni su svi umrli. A on je umro mjesto sviju, da živi ne žive više za same sebe, nego za onoga koji je umro i uskrsnuo za njih.» (II.Kor.5:14,15)

« Uostalom, braćo, veselite se, usavršavajte se, opominjite se, budite složni i živite u miru, pa će Bog ljubavi i mira biti s vama!» (II.Kor.13:11).

« Živim – ali ne više ja, nego Krist živi u meni: život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao.» (Gal.2:20).

« Uistinu, u Kristu Isusu nema vrijednosti ni obrezanje ni neobrezanje, nego vjera koja očituje svoju snagu ljubavlju.

Dakako, vi ste, braćo, k slobodi pozvani. Samo, neka ta sloboda ne bude pobuda tijelu, nego ljubavlju služite jedan drugomu, jer je sav Zakon ispunjen jednom jedinom zapovijedi: ' Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!» (Gal. 5:6,13,14).

«Naprotiv, plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost. Protiv ovih ne postoji zakon.» (Gal:5:22,23).

«On nas u njemu sebi izabra prije stvaranja svijeta, da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi sebi za sinove po Isusu Kristu, prema odluci svoje volje, na hvalu slave svoje milosti. Njom nas dobrostivo obdari u Ljubljenome.» (Ef.1:3-6).

«Ali Bog koji je bogat milosrđem – iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio – nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kristom oživi – milošću ste spašeni! – s njim nas i uskrisi i s njim postavi na nebesima, u Kristu Isusu, da u vjekovima koji nadolaze pokaže izvanredno bogatstvo svoje milosti dobrotom prema nama u Kristu Isusu. Da, milošću ste spašeni - po vjeri. To ne dolazi od vas: to je dar Božji!» (Ef 2: 4-8).

« Da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri; da u ljubavi uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu širina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga.» (Ef.3:17-19).

«Nasljeđujte Boga, budući da ste ljubljena djeca, i živite u ljubavi kao što je Krist vas ljubio i predao samoga sebe za nas ' kao prinos i žrtvu' – 'Bogu na ugodan miris.» (Ef.5:1,2).

«Muževi ljubite svoje žene kao što je i Krist ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju. Tako su i muževi dužni ljubiti svoje žene kao svoja tjelesa. Tko svoju ženu ljubi, ljubi samoga sebe.» (Ef.5:25,28).

«Mir braći i ljubav s vjerom od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista! Milost zajedno s neraspadljivošću bila sa svima koji ljube našega Gospodina Isusa Krista.» (Ef6:23,24).

« I ovo je moja molitva: Neka vaša ljubav raste u pravoj spoznaji i svakom rasuđivanju da mognete prosuditi ono što je bolje: da budete čisti i besprijekorni za Kristov dan.» (Filiplj.1:9,10).

«Učinite potpunom moju radost: budite složni, imajte istu ljubav, isto srce i jednu te istu misao! Ne činite ništa iz sebičnosti ili tašte slave, nego u poniznosti smatrajte jedan drugoga većim od sebe! Ne gledajte pojedini samo na svoju vlastitu korist nego i na korist drugih!» (Filiplj.2:2-4).

«Zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista, uvijek kad molimo za vas, jer smo čuli za vašu vjeru u Kristu Isusu i za ljubav koju imate prema svima svetima radi dobra kojem se nadate i koje se za vas čuva na nebesima.» (Kol.1:3,4).

« A povrh svega toga zaodjenite se u ljubav, koja je veza savršene skladnosti.»(Kol.3:14).

« Bez prestanka se sjećamo pred Bogom, našim Ocem, vaše djelotvorne ljubavi i postojane nade u Gospodina našega Isusa Krista. Znamo, od Boga ljubljena braćo, da ste izabrani.» (I.Sol.1:3,4).

« Tako smo vam, ovladani ljubavlju prema vama, jer ste nam omiljeli, htjeli predati ne samo Radosnu vijest Božju nego i svoj život.» (I.Sol.2:8).

«A vas neka Gospodin učini da rastete i obilujete u ljubavi jedan prema drugomu i prema svima, kako i mi obilujemo u ljubavi prema vama.» (I.Sol.3:12).

« Za bratsku ljubav nema potrebe da vam pišem, jer vas je sam Bog poučio da ljubite jedan drugoga i jer to činite prema svoj braći, ali vas usrdno molim, braćo, da u tome još više napredujete.» (I.Sol.4:9,10).

«Ali mi koji pripadamo danu budimo trijezni; 'obucimo se u oklop', to jest vjeru i ljubav i u spasonosnu nadu kao 'u kacigu'. Molimo vas, braćo, da poštujete one koji se trude među vama, koji upravljaju vama u Gospodinu, koji vas opominju. Iskazujte im izvanrednu ljubav zbog njihove službe!» (I.Sol.5:8,12-13).

«Moramo, braćo, uvijek zahvaljivati Bogu za vas, kako i dolikuje, jer vrlo napreduje vaša vjera i jer raste ljubav svakoga pojedinog među vama.» (II.Sol.1:3).

« I neka Gospodin upravlja vaša srca prema Božjoj ljubavi i prema Kristovoj postojanosti.» (II.Sol.3:5).

« I to preobilna bijaše milost našega Gospodina zajedno s vjerom i ljubavlju kojima je korijen u Kristu Isusu.» (I.Tim.1:14).

« Uistinu, Bog nam nije dao duh bojažljivosti, već duh snage, ljubavi i trijeznosti. Prema tome, ne stidi se svjedočanstva za našega Gospodina ni mene, njegova sužnja!» (II.Tim.1:7,8).

« Ali kad se očitova dobrota Boga, našega Spasitelja, i njegova ljubav prema ljudima, tada nas – ne zbog pravednih djela koja smo mi učinili, već po svom milosrđu – spasi kupelju ponovnog rađanja, obnove koju čini Duh Sveti koga obilno izli na nas po našem Spasitelju Isusu Kristu, da opravdani njegovom milosti, budemo baštinici vječnoga života kojemu se nadamo. Ovo je sigurna riječ, i hoću da ovo uvijek tvrdiš, da bi se oni koji vjeruju u Boga nastojali posvetiti vršenju djela ljubavi. To je dobro i korisno ljudima.» (Titu 3:4-8)

« Zahvaljujem Bogu svome uvijek kad te se sjećam u svojim molitvama – čujem, naime, za tvoju ljubav i vjeru koju imaš prema Gospodinu Isusu i prema svim svetima.... Zbilja me uvelike obradovala i utješila tvoja ljubav, jer si, brate, okrijepio srca svetih.»(Filem.4,5,7).

« Uistinu, Bog nije nepravedan da zaboravi ono što ste učinili, ljubav koju iskazaste prema njemu služeći u prošlosti i sadašnjosti svetima.» (Hebr.6:10).

« Držimo nepokolebljivim ispovijedanje naše nade – vjeran je, naime, onaj koji je obećao – i pazimo jedan na drugoga da se potičemo na ljubav i dobra djela!» (Hebr.10:23,24).

«Doista, ako vršite kraljevski Zakon u skladu s Pismom: 'Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!' – dobro postupate. Ali ako činite pristranost prema osobama, činite grijeh, i Zakon vas osuđuje kao prijestupnike.»(Jak.2:8,9).

«Pošto ste pokoravanjem istini očistili svoje duše da postignete bratsku ljubav, čistim srcem ljubite žarko jedan drugoga.» (I.Petr.1:22).

«Na kraju svi budite jednodušni, puni suosjećanja, bratske ljubavi, milosrđa i poniznosti.»(I.Petr.3:8).

« Prije svega, imajte žarku ljubav jedan prema drugomu; jer 'ljubav oprašta mnoge grijehe'.»(I.Petr.4:8).

« Zbog toga uložite svu revnost da sa svojom vjerom spojite poštenje, s poštenjem znanje, sa znanjem uzdržljivost, s uzdržljivošću postojanost, s postojanošću pobožnost, s pobožnošću bratsku ljubav, s bratskom ljubavi ljubav uopće!» (II.Petr.1:5-7).

«Ali tko god vrši njegovu riječ, uistinu, u tome je do savršenstva došla ljubav Božja.

Tko ljubi svoga brata, stalno je u svjetlu, i u njemu nema sablasni. Ali tko mrzi svoga brata, u tami je; on živi u tami i ne zna kamo ide, jer mu je tama zaslijepila oči.» (I.Iv. 2:5,10,11).

«Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja.

Djeca Božja i djeca đavolska poznaju se po ovome: tko god ne čini što je pravedno i tko ne ljubi svoga brata, nije od Boga. Jer ovo je poruka koju smo čuli od početka: ljubimo jedan drugoga!

Mi znamo da smo prešli iz smrti u život, jer ljubimo braću. Tko ne ljubi, ostaje u smrti. Po tomu smo spoznali ljubav što je on za nas dao svoj život. Tako i mi moramo dati svoj život za svoju braću. Tko god posjeduje zemaljska dobra i vidi svoga brata u nevolji i od njega zatvori svoje srce – kako će ljubav Božja ostati u njemu? Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, nego djelom i iskreno. A njegova je zapovijed ovo: vjerovati u Sina njegova Isusa Krista i ljubiti jedan drugoga kako nam je naredio.» (I.Iv. 3:14-23).

« Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga, jer ljubav dolazi od Boga, i tko god ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer je Bog ljubav. U tome nam se očitovala ljubav Božja što je Bog poslao na svijet svoga jedinorođenog Sina da živimo po njemu. U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe. Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga. Boga nikad nitko nije gledao; ako ljubimo jedan drugoga, Bog ostaje u nama, i njegova je ljubav u nama savršena.

A mi smo upoznali ljubav koju Bog ima u nama, i vjerovali u nju. Bog je ljubav: tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu. U ovome je njegova ljubav u odnosu na nas dosegla vrhunac da smo već sad sigurni u pogledu Sudnjega dana, jer kakav je on, takvi smo i mi u ovome svijetu. U ljubavi nema straha; naprotiv, savršena ljubav isključuje strah, jer strah pretpostavlja kaznu. A tko se boji, nije savršen u ljubavi. Što se nas tiče, mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije. Ako netko tvrdi: 'Ljubim Boga', a mrzi svoga brata, lažac je; jer tko ne ljubi svoga brata koga vidi, ne može ljubiti Boga koga ne vidi. Ovu zapovijed imamo od njega: tko ljubi Boga, neka ljubi i svoga brata!» (I.Iv.4:7-21).

« Tko god vjeruje da je Isus Krist, rođen je od Boga; tko god ljubi roditelja, ljubi i od njega rođenoga. Po tom znamo da ljubimo djecu Božju: kada god ljubimo Boga i vršimo njegove zapovijedi; jer u ovome stoji ljubav prema Bogu: da vršimo njegove zapovijedi.» (I.Iv.5:1-3).

«Ljubav se sastoji u tome da živimo prema njegovim zapovijedima.» (II.Iv.6).

«Vi se, ljubljeni, naprotiv uzdižite na temelju svoje presvete vjere; molite se u suradnji Duha Svetoga! Očuvajte sami sebe u ljubavi Božjoj.» (Jud.20,21).

«Ali imam protiv tebe to što si svoju prvu ljubav ostavio.» (Otkr.2:4).

« Ja korim i karam sve koje ljubim. Prema tome, budi revan i obrati se! Evo stojim na vratima i kucam.» (Otkr.3:19).