Val evanđelja

Život vjernika pod milosti

Milost je neodvojivi dio života - vjerujućeg čovjeka – života Kršćanina. Ne samo da se Božja milost veličanstveno očitovala u daru Isusa Krista, već Božja milost kao vitalna snaga izražava život vjernika u Kristu.

Na mnogim mjestima Božja Riječ u Novom Zavjetu govori kako pisci objašnjavaju pojedine aspekte Božje milosti u odnosu na kršćanski život. To je možda najizrazitije istaknuto u Titu 2:11-14:

" Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja Isusa Krista. On je dao samoga sebe mjesto nas da budemo njegov izabrani narod, revan u djelima ljubavi." Tit. 2:11-14).

Ovdje apostol Pavao ne objašnjava misao u vezi s inkarnacijom ili utjelovljenjem Isusa Krista, već zabrinutost za discipliniranu službu i život pod milosti. Milost Božja predstavlja specifičan čin Inkarnacije. Božja milost se tako jasno očitovala u daru Isusa Krista vjerniku, da je govoreći relativno, utjecala na sve blagoslove koje vjernik prima od Boga.

Utjelovljenje Isusa Krista se ispoljava u promijenjenim životima vjerujućih

Drugim riječima – utjelovljenje Isusa Krista se izražava ispoljavanjem tog utjelovljenog života Isusa Krista u životu i kroz život vjernika svakoga dana u kontinuitetu.

Apostol Pavao ovdje želi istaknuti kako milost Božja ući i upućuje vjernika kako da živi svoj život na zemlji.

Taj glagol – učiti ili usmjeravati – obuhvaća ukupni koncept uzrasta – discipline, zrelosti, poslušnosti, napretka i slično. To uključuje napuštanje i bježanje od zla u bilo kojem obliku i usmjeravanje na put dobra.

Ovih pet termina, što ih apostol Pavao u našem tekstu ističe, a to su: bezbožnost, svjetske požude, život umjerenosti, pravednost i pobožnost, ističu objekt i svrhovitost cilja učenja. To drugim riječima nama govori, da je postizanje takvoga života vjernika, upravo bio razlog utjelovljenja Isusa Krista.

Isus Krist je svojim dolaskom na ovu zemlju ispoljio Božju milost u promijenjenim životima Božjih ljudi.

Konačni cilj otkrivenja Božje milosti u Isusu Kristu nije uvjerenje vjernika nego promjena njegova karaktera ispoljena u praktičnom životu.

Što podrazumijevamo tim pojmom - karakter Kršćanina – kao cilja učenja o milosti. I ako to podrazumijeva mnoge detalje, najbitnije je da milost podrazumijeva Kristov karakter – Kristovu narav. Učenje Novoga Zavjeta, upravo iznosi tvrdnju, kako je u svojoj biti – milost Isus Krist.

Radi toga, isticanje da milost ima namjeru da nas ući ili upućuje na plođenje – reprodukciju, oponašanje te iste milosti u životu vjernika, treba prihvatiti da to zapravo znači, kako Isus Krist želi proizvesti – oponašati Sebe u životu vjernika – Kršćanina.

Živjeti umjereno, pravedno i pobožno je upravo oponašanje Isusa Krista.

Kako milost producira – oplođuje milost?

Ponovno, apostol Pavao nam daje odgovor – stavljajući vjernika pod milost.

" Dakle, neka više ne vlada grijeh u vašem smrtnom tijelu, tako da vas podvrgne njegovim požudama! Niti više dajte svojih udova kao oružje nepravednosti u službu grijeha! Naprotiv, prinesite Bogu sami sebe – sebe kao takve koji ste od mrtvih postali živima – a svoje udove kao oružje pravednosti u službu Bogu! Grijeh, naime, neće gospodariti nad vama, jer niste pod Zakonom, već pod milošću." (Rimlj.6:12-14)

U tom odjeljku, što nas upućuje na kršćansko posvećenje, " biti pod milosti" – znači sasvim suprotno stanje nego "biti pod Zakonom". To je sasvim jasno rečeno, da je stanje "biti pod milosti" sasvim suprotno stanju " biti pod Zakonom". To nas upućuje na to, kako je jedini put za Kršćanina – za vjernika – da ostvaruje sveti život u stanju "pod milosti". Iako se, relacija između Zakona i milosti često dovoljno ne razumije, no, ipak, "biti pod milosti" je temeljni način života vjernika pod milosti.

Što je to - zakon Kristov?

U Novom Zavjetu se na više mjesta susrećemo s pojmom – zakon Kristov. Što se pod tim podrazumijeva? Zakon Kristov je " sustav pravila ili principa za ponašanje" vjerujućih – Kršćana u njihovu životu slijeđenja Krista. Iako je vjernik oslobođen Mojsijeva Zakona, on nikada nije slobodan od Kristova zakona. Sloboda od Zakona nije bezakonje, ili dozvola, ili dopuštenje da se živi kako se hoće – bilo kako, a da se zadovolje Božji zahtjevi prema vjerniku.

Kao što to apostol Pavao za sebe jasno govori: " S onima koji su bez zakona bio sam kao bez zakona – iako nisam bez Zakona Božjega, štoviše, podložnik sam Kristova zakona – da pridobijem one koji su bez zakona." (I.Kor.9:21)

To je upravo istaknuto da je zakon Kristov definitivni kod što obuhvaća stotine specifičnih zapovijedi. Biti subjekt u tom Kristovu zakonu je upravo to značenje "biti pod milosti", jer je zakon Kristov fokusiran na učenje o milosti.

Istražujući što je sadržaj i koji su principi u tom Kristovom zakonu, možemo ukratko istaknuti:

• to je mjerilo ponašanja za naš život: " Za to i mi, opkoljeni tolikim oblakom svjedoka, odbacimo od sebe svako breme i grijeh koji lako zavodi, te ustrajno trčimo na utakmici koja nam je određena! Uprimo pogled u začetnika i završitelja vjere, u Isusa, koji namjesto određene mu radosti podnese križ ne mareći za sramotu te otada sjedi s desnu Božjeg prijestolja!" (Hebr.12:1-2)
• To je pitanje odnosa ropstva : " Sve mi je dopušteno- Ali sve nije korisno...- Ali ja neću ničemu robovati. Na znate li da su vaša tjelesa Kristovi udovi? (I.Kor.6:12,15)
• Je li to kamen spoticanja za tebe – kakav je tvoj odnos prema braći? " Tako, dok griješite protiv braće i ranjavate njihovu slabu savjest, griješite protiv Krista. Zato, ako će jelo navesti na grijeh moga brata, doista neću više nikad jesti mesa, da svoga brata ne navedem na grijeh." (I.Kor.8:12-13) "Prema tome, kamen koji su odbacili graditelji – upravo taj – postao je ugaonim kamenom, za vas koji vjerujete dragocjen, a za one koji ne vjeruju kamen spoticanja, stijena sablazni. O nj se spotiču jer ne vjeruju Riječi: to je njihova sudbina. Vi ste, naprotiv, izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglasite slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo." (I. Ptr.2:7-9)
• Je li taj Zakon privlačan za vas? "Mudro se vladajte prema onima koji su vani! Iskorišćujte prigodu! Neka vam riječ bude ljubazna, solju začinjena, da znadete odgovoriti svakome kako treba." (Kol.4:5-6) " Uistinu, iako sam slobodan s obzirom na sve, pretvorio sam se u roba svima da ih pridobijem što više." (I.Kor.9:21)
• Je li se u vašem životu Bog efikasno očituje? " Prema tome, bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite, sve činite na slavu Božju." (I.Kor.10:31) Možeš li za sve što radiš tražiti Božji blagoslov? Dakle, što je Božja slava? To je pojedinačno ili višestruko očitovanje Božjih karakteristika u tvom životu i kroz tvoj život. To je očitovanje Boga kroz tvoj život drugim ljudima.

“ Da, milošću ste spašeni - po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao. Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo.” (Ef.2:8-10)

Bog je omogućio spasenje grešnika

Ako čovjek želi biti spašen od svojih grijeha, to se može dogoditi jedino po Božjoj milosti. Ali, Bog je svet i ne može jednostavno prijeći preko našega grijeha. Grijeh mora biti kažnjen.
Evanđelje nam govori kako Bog može spasiti grešnika, a da i dalje bude svet ako to učini. Isus Krist, jedinorođeni Božji Sin podnio je srđbu i osudu Božju radi grijeha čovjeka. Na temelju djela trpljenja Isusa Krista, Bog može oprostiti grijeh svakome tko se pouzdaje u Isusa Krista i njegovu žrtvu.
Isus Krist je završio to što sveti Bog zahtjeva, da grijeh bude osuđen. To je učinio iz ljubavi prema čovjeku po svojoj milosti.
Božja milost jedino zahtjeva vjeru kao grešnikov dio u činu spasenja kada čovjek traži spasenje od Boga.

Bog je u svojoj ljubavi planirao spasenje po milosti kroz Isusa Krista

“ Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” (Iv.3:16)
U Evanđelju po Luki, nalazimo divan Hvalospjev Zaharijin, gdje se opisuje Božja najava Spasitelja po milosti.
“ Neka je hvaljen Bog, Bog Izraelov, jer se udostoja da otkupi narod svoj. I da nam podigne silna Spasitelja među potomstvom Davida, sluge svoga. Kao što obeća od davnine na usta proroka svojih svetih, da učini milosrđe koje obeća ocima našim i da se sjeti svetoga Zavjeta svoga. Da narodu njegovu pružiš spoznaju spasenja, koje biva oproštenjem grijeha njegovih.
Zahvaljujući milosrdnom srcu Boga našega, zbog koga će nas pohoditi Sunce s visine, da obasja one koji prebivaju u tami i sjeni smrtnoj, da upravi korake naše na put mira.” (Lk.1: 61-79). Ili, kako to apostol Pavao ističe u Poslanici Efežanima:
“ Ali Bog koji je bogat milosrđem – iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio – nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kristom oživi – milošću ste spašeni!” (Ef.2:4-5)
Jedna lijepa kršćanska pjesma prikazuje kako pjesnik gleda na tu veliku Božju milost po kojoj možemo slobodno dolaziti k Bogu:
“ Po milosti možemo doći, po milosti stajati pred njim. Ne svojom moći ni snagom već krvlju Janjetovom.
U svoju nas slavu privuci da dođemo. U svoju nas slavu privuci po milosti dolazimo.
Na sebe si uzeo sve naše grijehe. Sada smo čisti zbog krvi Janjetove. Po milosti možemo doći, po milosti stajati pred njim.”

Blagoslovi kroz milost

Milost donosi mnoge predivne rezultate za grešnika koji prihvaća dar spasenja kroz milost.
Posebno možemo istaknuti ovdje najveća tri rezultata što ih grešnik prima ako vjerom prihvaća milosni Božji dar:

1. Spasenje “ Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja Isusa Krista. On je dao samoga sebe mjesto nas da nas otkupi od bezakonja i očisti nas da budemo njegov izabrani narod, revan u djelima ljubavi.” (Tit 2: 11-14)
2. Opravdanje – “i svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri, da učini očitom svoju pravednost.” (Rimlj.3:24-25) To znači da Bog prihvaća grešnika koji vjeruje u Krista kao nevinoga.
3. Omogućen je pristup svetome Bogu – “ Po komu smo i pristupili vjerom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se ponosimo, oslonjeni na nadu u slavu Božju.” (Rimlj.5:2) To znači da istiniti vjernik može ući u Božju prisutnost u molitvi. Vjernik više nije odvojen od Boga radi svojih grijeha.

Božja ljubav prema mizernom svijetu izvire iz Božje milosti; Božji dar u njegovom pravednom Sinu Isusu Kristu bio je potreban radi naše krivice. Ono što treba grešnom čovjeku to je milost i milosrđe, kako apostol Pavao započinje svoje poslanice:
“Milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega!” (I.Tim.1:2, II.Tim. 1:2, Tit.1:4)
Kada je ta milost, koja se otkriva u Isusu Kristu, bude prihvaćena od grešnika vjerom, ona proizvodi novo rođenje i duhovni život što donosi pobjedu za pobjedom nad grijehom.
“ Dakle, neka više ne vlada grijeh u vašem smrtnom tijelu, tako da vas podvrgne njegovim požudama! Niti više dajte svojih udova kao oružje nepravednosti u službu grijeha! Naprotiv, prinesite Bogu sami sebe – sebe kao takve koji ste od mrtvih postali živima – a svoje udove kao oružje pravednosti u službu Bogu! Grijeh, naime, neće gospodariti nad vama, jer niste pod Zakonom, već pod milošću.” (Rimlj.6:12-14)
Po cijelom svijetu je poznata kršćanska pjesma “Zadivljujuća milost” ili “Amazing grace”, koja je prilagođavana različitim narodima i pjesničkim ukusima. Mnogi najveći i najpoznatiji umjetnici i pjevači iskušali su svoj talent i umjetnički izražaj na riječima i melodiji te divne pjesme. Kod nas je poznata u slijedećem sadržaju:

“O kako slatko zvuči nam milosti pjesma ta. Izgubljen grešnik bio sam, sad spašen sam i ja.
Sad srce moje sretno je i ne plaši se već. Od straha oslobodi me milosti Božje Riječ.
I od mnoge opasnosti i grijeha prokletstva, prispjeh luci sigurnosti i danu blaženstva.
Stog pjevam pjesmu milosti i pjevat ću uvijek, jer u toj Božjoj milosti nađe mi duša lijek.”

Dragi prijatelju, možeš li se kroz svoje životno iskustvo poisto

« Da, milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djela da se tko ne bi hvalisao. Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo.» (Ef.2:8-10)

« A tko tebi daje prednost pred drugima? Što li imaš što nisi primio? (I.Kor.4:7)

Teologija o daru milosti je sustav što se usredotočuje na jednostavnu Božju poruku o spasenju samo vjerom, samo u jedinog Isusa Krista. U sedamnaestom stoljeću su reformatori isticali pojam « samo vjera», nasuprot zasluga što ih je isticala tadašnja rimokatolička Crkva, ali nas, u odnosu na taj proces, zanima pitanje: kako «samo vjera» dotiče pojedine ljude danas? Je li današnja rasprava između « Slobodne milosti» i « Božjeg Spasenja» samo teoretska borba među akademski obrazovanih ljudi s malim značenjem za praktični život, ili je to jedno od vrlo realnih i praktičkih pitanja za život i što se odnosi na vjernike posvuda?

To se često i naglašava, kako svrha biblijskog proučavanja nije samo usmjerena na informiranje, nego više na biblijski pogled na svijet što rezultira pozitivnim i dobrim načinom življenja. Na isti način jednostavnost Božje poruke, mora imati direktni, snažni i utjecaj na promjenu života vjernika, ne samo u odnosu što on vjeruje, nego i na to što on čini, i kako živi.

Kroz milost - Snažna sigurnost

Sveto Pismo – Biblija nam govori kako nas misao i spoznaja potiče na akciju. Mi smo stvoreni sa životnim karakteristikama i stilom, ne samo za naše ponašanje ili samo za naše genetsko izražavanje, nego i naša srca. Ako nam naše srce svjedoči kako naše spasenje mora biti dokazano ili potvrđeno našim djelima, onda možemo, na određeni način, iznositi naše uvjerenje osjećajem nesigurnosti o našoj poziciji pred Bogom kada mi padamo ili pogriješimo, ili s druge strane, pokazivati naš prekomjerni ponos ili isticati našu sposobnost kada smo uspješni. Obje takva perspektive su opasne za našu duhovnu dobrobit kao i na one što nas okružuju.

Nesigurnost u  našem odnosu s Bogom se može manifestirati preko naše svjedočenja Evanđelja kao ni u ukupnom osjećaju beskorisnosti u svakodnevnoj službi našem Gospodu. S druge strane naš ponos nas može usmjeriti na naše postupke arogancije, tako da svoje sposobnosti smatramo kao prvorazredne u našem ophođenju s drugima. Mi možemo postati ekstremno netolerantni prema drugima, ili čak razvijati konfliktni mentalitet.
Ispravna primjena slobodne milosti u našem životu mora ugraditi u naše svjedočanstvo poniznost u odnosu na nas same, jer naša vječna pozicija pred Bogom nije temeljena na tome što mi činimo nego na tome čiji smo!
Moramo zapamtiti Božju riječ u Pavlovom stavu i uputama vjernicima u Korintu:
« A tko tebi daje prednost pred drugima? Što li imaš što nisi primio? (I.Kor.4:7)
Svaki je vjernik rođen u Božju obitelj i Božje kraljevstvo na isti način: milošću Božjom kroz vjeru, a ne po ljudskim djelima:
« Da, milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djela da se tko ne bi hvalisao. Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo.» (Ef.2:8-10)
Svi se radujemo i uživamo u tom istom položaju pred našim nebeskim Ocem, pred Bogom.
Apostol Pavao je bio ohrabren Božjim odgovorom na njegovo traženje da se iz njegova života otklone nevolje što su ga pritiskale:
« A on mi je odgovorio:'Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti.» (II.Kor.2:9)

Kroz milost - Snaga kršćanskog život 

Kada shvatim kako je milost slobodan Božji dar, čak i za mene, tada nema mjesta u mojem životu za ponos i aroganciju; niti teološku, niti intelektualnu, niti razumsku, niti seksualnu, niti nacionalnu, niti etničku, niti denominacijsku. To će mi dati slobodu da imam jednaki odnos ljubavi prema svakom bratu i sestri u vjeri i da osobno prihvaćam sve rodove Svetoga Duha: «ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost.» (Gal.5:22) Tada osobno mogu biti zabrinut za svaku izgubljenu dušu, jer ja razumijem da je jedina razlika što njih odvaja od mene, jednostavna vjera u Isusa Krista.

Kroz milost - Snaga nade u vječnu budućnost

Konačno, dar bezuvjetne Božje milosti daje nadu za budućnost i pomaže vjerniku da se pouzdaje u Boga i Njegovu trajnu providnost i brigu za svakodnevni život. Bog je obećao da će ispuniti svaku našu potrebu u Isusu Kristu. Dnevne brige, frustracije i sva bremena što nam ih svijet nameće trebamo staviti na Boga. U Evanđelju po Ivanu 16:33 nam se obećava:
« Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!»
Isus ohrabruje svoje učenika i daje im uputu kako da nađu odgovor na svoje potrebe:
« Molite i primit ćete da vaša radost bude potpuna!» Iv.16:24)
Isus nam obećava da ćemo u Njemu imati mir i da u Njemu možemo nadvladati naše okolnosti.
Bog nas poziva da dođemo u svakoj prilici ili neprilici života k njemu, jer je bogat milosrđem:
« Al' i sada  - riječ je Jahvina – vratite se k meni svim srcem svojim posteč, plačuć i kukajuć. Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali.» (Joel 2:12-13)  

Zaključak

Što je to snaga milosti? Milost znači da se mi nalazimo u divnoj primjeni vječnoga Božjega plana što se ispunio u poslušnosti Isusa Krista. Kada se pouzdajemo u Isusa Krista kao osobnog Spasitelja znamo da smo Njegovi za uvijek. U praksi možemo imati mir pouzdajući se u Njegova obećanja, i da to možemo imati, baš ovdje i baš sada. Milost je snažna i praktična.

“ .... Da u vjekovima koji nadolaze pokaže izvanredno bogatstvo svoje milosti dobrotom prema nama u Kristu Isusu. Da, milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji: To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao. Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo.” (Ef.2:7-10)

Drugo poglavlje, Poslanice Efežanima mnogo govori o milosti – velikom daru Novoga Zavjeta što dolazi od Boga. U čemu je razlika između milosti i Zakona?
“ Jer Zakon bijaše dan po Mojsiju, a po Isusu Kristu dođe milost i istina.” (Iv.1:17).
Zakon traži – milost daruje. Zakon osuđuje – milost spašava. Zakon umrtvljuje – milost oživljava. Zakon govori: “ Čini i živi!” – milost navještava: “ Vjeruj i živi!¨  Zakon osuđuje čak i dobrog čovjeka, ako se na njemu nađe samo jedan nedostatak, - milost opravdava grešnika, ako se on kaje. Zakon naređuje da se grešnicu zasipa kamenjem – milost govori: “ Ja te ne osuđujem, idi i više ne griješi.”
Ako miješamo Zakon i milost, tada ćemo pokvariti oba principa i uređenja: oduzeti ćemo strogost od Zakona i dobrotu od milosti. Božja riječ govori:
“ Ušuljali su se, naime, među vas neki ljudi, već odavno predodređeni za ovu osudu: bezbožnici koji na mjesto milosti našega Boga stavljaju raspuštenost i niječu našega jedinog Gospodara i Gospoda, Isusa Krista.” (Juda 4)
Drugi prihvaćaju spasenje djelomično kroz milost, a djelomično kroz Zakon. Apostol Pavao je pokazao jasan i pravi put milosti, kao Božji dar nama dan za spasenje, koji trebamo prihvatiti vjerom. Milost dosiže buduće vjekove. Apostol Pavao, kao vjernik velikog kalibra i veliki mislilac o Božjim otkrivenjima, on vidi plan iskupljenja od vremena “ prije postanja svijeta.” (Ef.1:4), vodi vjerujuće na nebesa (Ef. 2:6), to jest u duhovni svijet i zatim dalje, u vjekove koji nadolaze      (Ef. 2:7).
“ U vjekove koji nadolaze” – to označava vremensko razdoblje što dolazi poslije sadašnjeg vremena, a završava se dugim dolaskom Isusa Krista. Ako je nama sada na raspolaganju milost u izobilju: “ Prema odluci svoje volje, na hvalu slave svoje milosti. Njom nas obilno obdari u Ljubljenome, u kome imamo otkupljenje njegovom krvlju, oproštenje grijeha, prema bogatstvu njegove milosti. Nju nam obilno udijeli sa svom mudrošću i razumijevanjem, saopćivši nam tajnu svoje volje, prema onome što je prije u njemu odlučio za provedbu punine vremena.” (Ef.1:6-10).
Dakle, ako je nama sada na raspolaganju milost u izobilju, onda će tamo biti “ preobilno bogatstvo milosti”, što znači da će se tada milost objaviti u potpunoj krasoti.
Sad još milost poznaju samo vjerujući, i to samo djelomično. Svijet u kojem živimo, uopće ne prizna milost kao realnu silu i odnosi se prema vjernicima sa sažaljenjem ili prezirom. Međutim, u vjekovima koji nadolaze milost će postati vidljiva za sve ljude. Tada će se otkriti bogatstva duhovnog života.
Ali, već sada, spašeni smo milošću. Apostol Pavao, ponovno ponavlja tu misao. On želi, da vjerujući to dobro znaju i da nikada ne zaboravljaju. U vrijeme duhovnog pada kršćanstva ta istina se nekako zaboravlja. U vrijeme probuđenja i Reformacije istina milosti je svjetlila jakim svjetlom pred očima vjere.
U to vrijeme su se isticali kao jasni i osnovni principi spasenja: “ Samo Pismo – samo vjera – samo milost.”
Spašeni smo po milosti – vjerom. To znači, da naše spasenje ne zavisi: niti od crkve, niti od svećenika, niti od obreda. Umjesto svega toga javlja se blaga i radosna vijest: “Da, milošću ste spašeni – po vjeri.” (Ef.2:8). Tko vjeruje u Isusa Krista kao osobnog Spasitelja, darovanog nama od Boga iz ljubavi i milosti, taj je spašen.

Tajna pobjedonosnog života

Uvjerenje u spasenje je jedna od tajni pobjedonosnog života vjernog čovjeka.
“ Po milosti smo spašeni!” Vjernici i crkva, ako nema jasnu spoznaju u odnosu na to pitanje, lišeni su trijumfa, pobjedonosne vjere. Biblija govori o oproštenju grijeha i nadi u vječni život.  Apostol Pavao niti za trenutak ne zaboravlja, da vjerujući mogu doći u izvjesnim pitanjima u iskušenja i teškoće. To ima u vidu i naš Gospod Isus Krist, kada nas u svojoj molitvi upućuje da molimo: “ I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas oda zla!” (Mat.6:13) No pečat Svetoga Duha, kojeg smo primili kada smo vjerom prihvatili Isusa Krista kao osobnog Spasitelja učvršćuje našu vjeru i predanje Bogu.
Milost dobivamo jedino kroz vjeru. Bog daje spasenje u obliku dara : “ To je dar Božji” (Ef.2:8).
“ A svakom pojedincu od nas dana je milost po onoj mjeri po kojoj je Krist htio dati svoj dar.” (Ef.4: 7).
Dar svatko od nas može prihvatiti, ili odbaciti. Prihvaćanje tog dara i jest vjera. Vjera – to je ruka, ali prazna ruka, kojom prihvaćamo dar spasenja. Bez vjere se nije moguće spasiti, a s vjerom ne možemo poginuti:
“ Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” (Iv.3:16)
Sila uskrsnuća se u nam javlja u trenutku kada uzvjerujemo u Isusa Krista kao svoga osobnog Spasitelja.
Božja milost ima i obrazovni cilj. “ Da se tko ne bi hvalisao.” (Ef.2:9) Apostol Pavao vidi neizbježan ponos onoga tko se uzda u Zakon. Po Zakonu čovjek mora radi spasenja mnogo toga ispuniti, kako bi imao zasluge. Ispunjenje djela Zakona bez naše volje, podiže nas u vlastitim očima, ali u Božjim očima, sva naša pravda je kao “nečista – okaljana haljina”. Radi toga nam je potrebno smirenje – poniznost, a ne oholost, jer je oholost najveći grijeh.
Bog daruje spasenje, ali bez i najmanje zasluge s naše strane. Trebamo primiti spasenje u obliku dara, ili ga u opće ne dobivamo.
“ Njegovo smo, naime stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo.” (Ef.2:10) To znači, da nas milost potiče na izvršenje djela ljubavi. Djela, što proslavljaju Boga – to je plod vjere, vjera nije plod djela. One, koji čine dobra djela radi svoga spasenja, možemo usporediti s ljudima, koji tvrde da jabuka živi radi plodova, što na njoj rastu. Nemamo pravo tako misliti. Kao što je drvo stvoreno za to, da donosi plod, tako je i vjernik stvoren od Boga, za djela ljubavi.  
Vjernik, koji je spašen milošću, treba živjeti tako, kako je Krist živio i postupao: ” Tko tvrdi da ostaje u njemu, taj mora tako živjeti kako je on živio.” (I.Iv.2:6).

«Prema bogatstvu njegove milosti. Nju nam obilno udijeli sa svom mudrošću i razumijevanjem, saopćivši nam tajnu svoje volje, prema onome što je prije u njemu odlučio za provedbu punine vremena: obuhvatiti pod jednu glavu u Kristu sve što je na nebesima i što je na zemlji» (Ef. 1:7-10).

Otkupljenje je prije svega oproštenje grijeha po milosti. Za njim slijede i drugi blagoslovi: premudrost i razumijevanje. Kada se očisti srce tada se razbistri i razum. Usmjerimo svoju pažnju na riječi: «Prema bogatstvu njegove milosti, koju nam obilno udjeli».
Kod stvaranja čovjek je postao biće, slično naličju Božjem. Oproštenje grijeha se javlja kao osnova za druge blagoslove. Ako čovjek, ne dobivši oproštenje grijeha, odmah traži druge blagoslove, to mi možemo smjelo kazati, da je vjera tog čovjeka mrtva. Ona se zida sa svojim vlastitim zaslugama, svojim sposobnostima i na svojoj marljivosti. Takav čovjek može težiti posvećenju i neporočnom životu, ali on neće imati mira, već suprotno, gordu uobraženost.
Blagodat oproštenja grijeha je najprije sišla na apostola Pavla, pa je on bio uvjeren, da ta blagodat nema granica niti u odnosu na druge blagoslove. U Poslanici Efežanima se izričito uočava osjećaj duhovnog izobilja (1:8, 18-19; 2:7; 3:8-16). Apostolu je svojstveni osjećaj nemoći u sebi samom, ali u isto vrijeme osjećaj izobilja u Isusu Kristu. Takav osjećaj je karakterističan svakom, tko je upoznao oproštenje grijeha po milosti.
Blagoslovljeno je vrijeme kada vam se Bog može otkrivati: «I nikada više neću kriti lica od njih, jer ću Duh Svoj izliti na dom Izraelov» (Ezeh.39:29). Kako je to radostan doživljaj, kada volja Božja i Riječ Njegova ispunjava naše srce! A kako je zlo i očaj kada je nebo zatvoreno nad nama. Srce apostola trijumfira, jer je Bog njemu otkrio Svoju premudrost!
Tajna se otkrila u punini vremena. Za ispravno objašnjenje slijeda misli apostola Pavla zaustavimo se na riječima u 10-tom stihu. Riječ «provedba» se sa originala može prevesti kao «ekonomika», odnosno «gospodarstvo». Svijet- to je velika kuća ili gospodarstvo, koje se podčinjava određenom redu i usmjereno je odgovarajućem cilju.
«Punina vremena»- označava, da se svijet dijeli na mnoga «vremena» i da djelovanje čovječanstva u svijetu ima slijedeće velike periode:

1. Čovjek prije pada u grijeh, bez spoznaje grijeha, podčinjen je neposredno Bogu.
2. Čovjek od pada u grijeh do potopa, nema određenog zakona, živi po predanju predaka i po savjesti.
3. Od Noja do Abrahama – čovjek živi u organiziranom društvu, podučavajući po njegovim zakonima.
4. Od Abrahama do Mojsija- izraelskom narodu su osim toga dana posebna Božja obećanja.
5. Od Mojsija do Krista- dobivši osobita obećanja izraelski se narod nalazi pod Mojsijevim zakonom, dok su drugi narodi živjeli u nerazumnosti srca i nečistoći: «Naprotiv, postali su isprazni u mislima svojim i njihovo je nerazumno srce potamnjelo» (Rim. 1:21), i u to vrijeme očekivali svijetlo kroz obećani narod.
6. Od vremena Krista počela je «punina vremena», odnosno vijenac svih vremena, očekivan od proroka i svetih ljudi starih vremena.

Dolaskom Krista najavljen je početak približavanja Nebeskog Carstva, kroz novu zajednicu Boga s Čovjekom, u Novom Zavjetu- kroz krv Isusa Krista. Da bi ušao u to novo Božje Carstvo, čovjeku je neophodno da se nanovo rodi. Nanovo rođenje je rođenje od Boga od Svetoga Duha. Nanovo rođenje je jasno razdvajanje između svijeta i Božjeg Carstva, između prethodnog i novog života. Na osnovi zakona tvari, mi smo – robovi; a na osnovi zakona nanovo rođenja mi smo djeca Božja. To je pravo, kojim su se oduševljavali prvi kršćani, a došlo je s Kristom. Ono ih je zaklanjalo da se hvale otkrivenom tajnom, zaklanjalo ih je od strančarenja, propovijedali su i trudili se za korist cijelog čovječanstva. Crkva- koja se sastoji od nanovo rođenih duša- to je novo Božje društvo (narod), novi Božji dom, a Bog je gospodar tog doma. 13-to poglavlje Evanđelja po Mateju sadržava mnoge usporedbe sa Carstvom Nebeskim. Tu nalazimo usporedbu s njivom, vrtom, blagom itd. Svuda se govori o velikom domaćinu. Crkva – to je vladavina Božja: «znaj kako ti se treba vladati u kući Božjoj, koja je Crkva živoga Boga, stup i podloga istine»(I. Tim. 3:15), to je dom Božji. Sveti vjernici- to su članovi doma Božjega: «Prema tome, niste više tuđinci i gosti, nego ste sugrađani svetih i ukućani Božji (Ef. 2:19). Službenici Crkve- Jesu upravitelji Božjih tajni: «Prema tome, neka nas smatraju ljudi za sluge Kristove upravitelje Božjih tajni! Kad je tako, od upravitelja se dakle traži da se svaki pokaže vjeran»(I. Kor. 4:1-2).
Cilj «punine vremena» nije bio Uzašašće Kristovo, nego Njegovo sadašnje djelovanje i pobjedonosna prisutnost, te ponovni dolazak. U tome su sadržana proročanstva cijelog Novog Zavjeta: «Obuhvatiti pod jednu glavu u Kristu sve što je na nebesima i što je na zemlji»(Ef. 1:10). S dolaskom Krista započelo je uspostavljanje harmonije. Sve kroz Krista podvodi se pod jedini princip ljubavi:
«Uistinu: Ne učini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! I ako ima koja druga zapovijed – sadržana je u ovoj riječi: «ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!»»(Rim. 13:9).
Radi toga, oni, koji su upoznali svetu ljubav Kristovu, već sada u Carstvu Božjem, i Carstvo Božje u njima, oni su u svemu usuglašeni, s čim je usuglašen Krist, i oni ne podnose grijeh, kao što ga ne podnosi niti Bog. Podjela u crkvi protivi se stremljenjima Krista. Apostol Pavao ovako izražava misao o jedinstvu:»
«Jer je u njemu sve stvoreno- sve na nebu i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva, bilo vlasti; sve je stvoreno po njemu i za njega. On je prije svega, i sve se u njemu drži u redu. On je i Glava Tijela, Crkve: On je početak, prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude prvi, jer Bog odluči u njemu nastaniti svu Puninu, i po njemu pomiriti za nj sve što je na zemlji ili na nebu, uspostavljajući mir krvlju njegova križa» (Kol.1:16-20). Sve zemaljsko i nebesko objedinjuje se u Kristu i u Njemu nalazi svoj konačni cilj, svoj konačni smisao. Sve je sazdano kroz Krista, ali je iznikli grijeh oskvrnuo stvorenje. Ali Bog nije odbacio Svoje stvorenje, nego u punini vremena kroz otkupljenje obnavlja staro. Obnovljenje počinje s ponovnim rođenjem i završava novom zemljom i novim nebom. Takav je Božji plan, kada to čovjek shvati to podiže dušu.
Tako, svaka otkupljena duša poziva se na premudrost i razumijevanje. Mi smo pozvani da primimo i razumijemo otkrivenje Božje, a Njegov je veliki plan savršen. On otkriva Svoje tajne svakome tko Bogu preda svoje srce, pridružujući nas obitelji vječnih Svojih učenika.

Plan Božje milosti

Plan milosti Božje ostvaruje se u otkupljenju. Riječ «otkupljenje» označava oslobađanje od okova. Božje stvorenje- čovjek- nalazi se u okovima grijeha. I prvi čin Božje milosti – oslobođenje, otkupljenje čovjeka kroz smrt Isusa Krista. Cijena otkupljenja je krv i smrt Isusa Krista. Kod Boga nema lakog otkupljenja ili jeftinog otkupljenja, niti apostol ne propovijeda lako ili jeftino otkupljenje. Svi apostoli govore o otkupljenju s dubokim strahopoštovanjem. Na Večeri Gospodnjoj Isus izgovara velike riječi:
«jer ovo je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za sve za oproštenje grijeha» (Mat. 26:28).
Rezultat otkupljenja je «oproštenje grijeha». Tko vjeruje, tomu se opraštaju grijesi.
U rezultatu strašne smrti i stradanja Isusa Krista nalazimo svoje spasenje. Više nismo u okovima, više nismo obavezni da služimo grijehu. Nauka o opraštanju grijeha po vjeri i otkupljenja bila je i mora biti glavni sadržaj propovijedi Evanđelja (Dj. 2:38; 5:31, 10:43;13:18;16;18 i td.).
Po apostolu Pavlu oproštenje grijeha je prvi rezultat otkupljenja, pa je ta istina duboko zahvatila njegovu dušu. Velika većina suvremenih vjernika ravnodušna je prema oproštenje grijeha. Osjećaje vjernika su zahvatili posljednji blagoslovi, kao što su: premudrost i razum. Grijeh kao da nam se ne čini strašnim. Mi ne dršćemo pred njim, kao što je bio slučaj kod proroka Izaije, i ne vapimo k Bogu, kao David. Razlika između suvremenih vjernika i vjernika prethodnih pokoljenja je u tome, da se Bog, po našem mišljenju, ne odnosi suviše ozbiljno prema grijehu. Radi toga, mnogi današnji vjernici si dozvoljavaju mnogo toga, kao što su prvi kršćani smatrali zabranjenim. Svojim životom i djelima što se protive Božjoj volji istaknutoj u Božjoj riječi, mi umanjujemo žrtvu i značenje otkupljenja Isusa Krista. Umanjujući našu odgovornost za grijeh mi umanjujemo i značenje milosti. Čak ako se tema otkupljenja i javlja kao centralni interes vjernika, međutim, ako mi proanaliziramo za kakve se teme vjernici interesiraju, vidimo da to često  nije njihov prioritet.
Budimo oprezni !

«Tada književnici i farizeji dovedoše neku ženu uhvaćenu u preljubu, postave je ispred sviju te mu rekoše: ' Učitelju, ova je žena uhvaćena u samom činu preljuba. Mojsije nam je u Zakonu naredio da takve žene kamenujemo. A ti što veliš?' To su rekli da ga stave u nepriliku, kako bi ga mogli optužiti. A Isus se sagnu i poče pisati prstom po tlu. A kako su ga i dalje ustrajno pitali, uspravi se te im reče: ' Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!' Zatim se opet sagnu i nastavi pisati na tlu. A oni, kad to čuše, počeše izlaziti jedan po jedan, počevši od najstarijih . I ostade sam Isus sa ženom koja bijaše stala ispred sviju, te se uspravi pa je upita: ' Ženo, gdje su? Nitko te ne osudi?' 'Nitko, Gospodine', odgovori ona. 'Ni ja te – reče Isus – ne osuđujem. Idi i od sada ne griješi više.» (Iv.8:3-11)

Što se dogodilo?

Ona se osjećala kao da je u zamci. U stvari je tako i izgledalo. U nasrtaju i panici, kada su je izvukli iz njenog doma, pošla je kao da je zaboravila staviti na sebe svoju odjeću. Ne, to nije bila istina. Ona se sjetila da se treba obući, ali nije imala vremena i mogućnosti da pokupi bilo kakav gornji odjevni predmet. U toj trenutačnoj sceni strah ju je toliko obuzeo, da je valovima jecaja željela izazvati i udobrovoljiti ih na oproštenje.     
Čovjek što ju je zgrabio i vukao kao da se nije obazirao na to što je oskudno odjevena. Njihovi su koraci bili odlučni prema njenoj osudi, kao da im je bila jasna njena sudbina. Na kraju su je odvratno odgurnuli i okrenuli njeno lice do Isusovih nogu.
« Učitelju, ova je žena uhvaćena u preljubu», optuživao je pobožnim glasom optuživač. Kao da je htio naglasiti: «u samom činu preljube» Ženin optuživač povukao se lagano natrag čekajući uzdignutih obrva Kristov odgovor.
Prodorna tišina se nadvila nad skupinom ljudi. Sve su oči bile usmjerene na Isusa, a žena je ležala kraj njegovih nogu.
To je bila istina; ona je bila uhvaćena u preljubi. Mnogi promatrači su je poznavali. Njena grešna aktivnost je bila dobro poznata u gradu. Žene su je izbjegavale. Muškarci su govorili samo o njenoj sramoti. A sada je njena sudbina bila u rukama mladog Učitelja. Hoće li on održati principe židovskog Zakona, koji zahtjeva njenu smrt, ili će naći neki drugi način u vezi s tim pitanjem?

Kako to rješava Isus?

Unatoč brzog reagiranja što ga je zahtijevao trenutak, Isus se lagano sagnuo i počeo, neočekivano, prstom pisati po pijesku. Apostol Ivan nam ne daje sadržaj napisanih riječi na pijesku, ali, ipak, izaziva kod nas slikoviti portret Božje milosti u akciji – milosti što je određena da se primijeni ponovo i ponovo prema slomljenim i zgaženim životima kroz sve vrijeme.
Konačno, Isus se uspravio prema onima što su požurivali njegov odgovor i mirno od njih zatražio njihovo izjašnjavanje: « Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!» - sagnuo se i nastavio pisanje po pijesku. (Iv.8:7)  Njegove su riječi prekinule muklu tišinu i pokrenule njene optuživače.
Jedan za drugim napustio je prostoriju, dok Isus nije ostao sam. «Ženo, gdje su? Nitko te ne osudi?»
«Nitko, Gospodine», odgovori ona.
«Ni ja te – reče Isus – ne osuđujem. …Idi i od sada ne griješi više.»  Tu nije bilo osude u Isusovom glasu, samo ljubav i praštanje.

I mi smo često uhvaćeni u samom činu nekoga grijeha

Ljudi su znali tko je Isus. Njima je bilo poznato njegovo učenje, i više nego vjerojatno, ova je žena razumjela da je Isus bio Božji čovjek. Možda je i ona slušala Isusa kako govori po ulicama i izvan zidina hrama ili na određenoj udaljenosti kada je Isus govorio s čovjekom – Jerihonskim slijepcem, koji je prosio kraj puta i zazivao milost od Gospodina. Isus mu je vrati vid.(Lk.18:35-43)
Poput nas, žena je bila razotkrivena i mnogi psiholozi su opisivali njen slučaj, a neki su opisivali samo njene nedostatke.
Život dobiva različito značenje kada mogućnost izgubljenosti postane stvarnost. Ona nije mogla znati hoće li joj Isus spasiti život, ili se složiti s tim da je osudi na smrt.  Ona nije imala duhovnu spoznaju da Isusova služba ostvaruje plan nebeskog Oca, kako oslobađanje čovječanstva dolazi kroz milost a ne kroz Zakon.
« Ali Bog koji je bogat milosrđem – iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio – nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kristom oživi – milošću ste spašeni!» (Ef.2:4-5)
Upravo tako, kako je bilo i u Isusovo vrijeme, mnogi ljudi danas ograničavaju se na prošlim i sadašnjim grijesima. Oni se bore u svojoj nevjeri i pitaju se kako može Bog njih ljubiti i oprostiti im. Mnogi dršću, i misle o tome, kako će dočekati sutrašnji dan i govore si « bili smo uhvaćeni u samom grijehu» i moramo primiti kaznu. Što više misle o veličini svoga grijeha, smatraju kako moraju činiti još veća djela, a zapravo, trebaju prihvatiti obilnu Božju milost.
Apostol Pavao nam govori:
« U kome imamo otkupljenje njegovom krvlju, oproštenje grijeha, prema bogatstvu njegove milosti. Nju nam obilno udijeli sa svom mudrošću i razumijevanjem.» (Ef.1:7-8)
Mi bismo bili duhovno, emocionalno i fizički, izgubljeni  bez Božje milosti. To je Božja milost što nas podiže kada padamo u grijeh. Njegova milost i milosrđe donose ohrabre nje za našu dušu.
Nitko za vas ne može toliko učiniti kao što može Božja milost. Nitko ne može pronaći sigurno mjesto, koje može biti sigurno za Božju djecu.
«Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista, koji je sam sebe predao za naše grijehe da nas izbavi od sadašnjega pokvarenog svijeta, u skladu s voljom Boga.» (Gal.1:3-4)

Bog obnavlja slomljene živote

Bog obnavlja slomljene živote. Isus je govorio svojim učenicima:
«Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene, da proglasim godinu milosti Gospodnje.» (Lk.4:18-19)  Isus je Učitelj, koji je sjedio na obalama Galilejskog jezera i pružao ljudima nebesku istinu za gladne umove i duše. Isus je Pastir koji se brine za svoje ovce s ljubavlju i brigom a ne s kažnjavanjem. Isus je Prijatelj koji dugo trpi i pun je milosti i pravednosti.
Isus je rekao ženi: « Idi i više ne griješi!» Život nakon susreta sa Spasiteljem je promijenjen za čitavu vječnost. To ne znači da nećemo imati nikada kušnje i ugrožavanja. Umjesto toga, imati ćemo vječnu nadu da prihvatimo budućnost, što prije susreta sa Spasiteljem nismo imali.
Druga aspekt Božje milosti je činjenica da Bog nije odbijen našim grijehom. Bog je znao, što biste sve vi mogli učiniti i prije nego vas je spasio, a ipak je dao svoj život da vas spasi. Nema ničega što biste mogli učiniti kako biste bili bolji. Božji cilj za vas, nije u tome da učinite ovo ili ono da postanete pravedni. Ono što trebate učiniti jest, da prihvatite ono što je Isus učinio za vas na Golgotskom križu i da živite vaš život u skladu sa principima Božje riječi.  Ako želite ugoditi Bogu, onda dozvolite Bogu, da primijeni svoju milost na svakom području vašega života.
Apostol Ivan nam govori kada mi jednom uđemo u područje Božje ljubavi, nećemo nikada biti isti:
« Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na ovaj svijet.» (Iv.1:9)
Prorok Izaija nam poručuje:
« Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna.» (Iz.1:18)
Božja milost nas mijenja. Osuda i tvrdi stav i prisila odbija ljude. Ali Bog, s raširenim rukama ljubavi, privlači vas k sebi.
Postoji li potreba za ljubavlju  u vašem životu, dragi prijatelju, Bog vas čuje, recite njemu!
Žena uhvaćena u preljubu našla je oproštenje i novi život. Grijeh ju je osuđivao, ali Isus ju je oslobodio i promijenio njen život da više ne živi grešni život! 

Bog je izvor milosti

Sveukupno Božje djelovanje s čovječanstvom u sadašnjem vremenu očituje se na temelju milosti. To znači da Bog pokazuje prema čovjeku naklonost što je nije zaslužio.
Riječ milost se nalazi preko 160 puta u Bibliji. Od toga broja se u Novom Zavjetu nalazi 128 puta.
Bog se objavljuje kao: ”Bog, izvor svakovrsne milosti”. (I.Petr.5:10)
Isus Krist se opisuje kao: “ pun milosti i istine.” (Iv.1:14)
Sveti Duh je nazvan: “Duh istine” (Hebr.10:29). Kao što vidimo, sve tri osobe Svetoga Trojstva su tijesno poveza s milosti.

Kako možemo definirati milost- što je to milost?

Riječ je upotrjebljena u Starom Zavjetu sa značenjem usmjerenja dobrote prema podređenima, dok u Novom Zavjetu označava naklonost, dobru volju i ljubaznost.
Evo kako možemo pobliže definirati  i objasniti što je to milost.

1. Milost je ljubav što se očituje prema nevrijednom objektu. Bog je ljubav; ali kad Bog iskazuje svoju ljubav prema okrivljenom, nečistom, buntovnom grešniku, tada je to milost.
2. Ljubav što se ispoljava prema grešniku je zadivljujuća. Ta ljubav što se spušta na takvog grešnika je milost.
3. Milost je kada Bog ne iskazuje ništa drugo, nego ljubav i milosrđe, kada ne zaslužujemo ništa drugo nego srđbu i osudu. To je Božje usmjeravanje prema nama u beskrajnoj i neograničenoj ljubavi.
4. Milost se vidi kroz Božje davanje najboljega s neba da spasi najgore na zemlji.

U milosti se očituju kontrasti

1. Milost ne smijemo miješati s djelima. Ako bi čovjek mogao postići spasenje čineći dobra djela, tada bi spasenje jednostavno bilo zarađeno.
“ A onomu koji radi ne računa se plaća po milosti, već po dugu; dok se onomu koji ne radi, a vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnika, njegova vjera uračunava u pravednost.” (Rimlj.4:4-5)
“ A ako je po milosti, nije više po djelima; jer inače milost ne bi više bila milost.” (Rimlj.11:6)
Bog ne duguje ništa čovjeku. Spasenje je besplatan dar.
2. Milost ne smijemo miješati sa Zakonom. Čovjek nije spašen ispunjavanjem ili izvršavanje Zakona. Grešnik je spašen po milosti kroz vjeru. Slijedeće tvrdnje će nam pomoći da to bolje razumijemo.
- Zakon zahtjeva da se učine djela, a milost nam govori o djelu što je učinjeno po Isusu Kristu,
- Zakon kaže “ učini to i živjet ćeš!”, a milost govori: “ Živi, i tada ćeš učiniti!”- Zakon određuje: “Ti moraš  ljubiti Gospoda, svoga Boga!”, a milost kaže: “ Bog je tako ljubio svijet, da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” (Iv.3:16), ili “ Mi ljubimo Boga jer je On nas ljubio prije.” (I.Iv.4:19).
- Zakon osuđuje i najbolje: “ A znamo da sve što Zakon veli, veli onima koji su pod Zakonom, da zanijeme svaka usta i da cijeli svijet bude podvrgnut kazni Božjoj.” (Rimlj.3:19), a milost spašava najnevrjednije: “ i svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri, da učini očitom svoju pravednost.” (Rimlj.3:24-25).
- Zakon otkriva grijeh: “ jer nikoga neće opravdati pred njim vršenje Zakona. Zakon, uistinu, služi samo točnoj spoznaji grijeha.” (rimlj.3:20), dok milost otkriva spasenje:” Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja Isusa Krista.” Tit. 2:11-13).

Mi trebamo milost

Čovjek je jednostavno buntovnik protiv Božjeg svetog Zakona: “ Jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave.” (Rimlj.3:23), “ I vas, koji ste nekad bili otuđeni i koji ste postali neprijatelji svojim mišljenjem i zlim djelima.” (Kološ.1:21). Radi toga, čovjek ne zaslužuje ništa drugo nego Božju osudu.
Čovjek stoj krivac pred Božjom svetošću i barijerom, jer je prekršio Božji sveti Zakon:
“A znamo da sve što Zakon veli, veli onima koji su pod Zakonom, da zanijeme svaka usta i da cijeli svijet bude podvrgnut kazni Božjoj.” (Rimlj.3:19),
“ Svi, naime, koji se pouzdaju samo u vršenje Zakona nalaze se pod prokletstvom, jer stoji pisano: ‘ Proklet svaki onaj koji ne poštuje Zakon vršeći sve što je u njemu napisano.” (Gal.3:10).
“ Uistinu, ako tko vrši sav Zakon, a pogriješi samo u jednome, postaje krivac za sve.” (Jakov 2:10). Kao takav, čovjek je subjekt Božjega prokletstva.
Radi toga što je čovjek odbacio i ubio Božjega Sina, čovjek nikako nema opravdanja pred Bogom.
“ Tko vjeruje u Njega, tomu se ne sudi; a tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u jedinorođenoga Sina Božjega.” (Iv.2:18) 

Značaj milosti

U Novom Zavjetu milost je ta sila «po komu smo i pristupili vjerom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se ponosimo, oslonjeni na nadu u slavu Božju.» (Rim.5:2)
I ponovo obraćeni čovjek kao i stari iskusni vjernik u jednakoj mjeri trebaju milost. Pravilno duhovno shvaćanje tog pitanja vitalno je važno. Poznavanje milosti – to je neophodan uvjet za posvećenje. Po milosti mi primamo oproštenje grijeha, svetost, postojanost u vjeri, vječni život i sve druge Božje darove.
«I mir..» Djeca milosti su isto vrijeme i djeca mira. Mir je naša nasušna potreba, radi toga Duh Božji nije uzalud dao napisati u poslanici Efežanima ove riječi. Apostol Pavao je želio milost i mir vjernicima prvog stoljeća, ne manje, potrebni smo za tim mirom.

Sada se zaustavimo na riječima: «od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!» To znači da je kod pitanja milosti i mira potrebna Božja i čovječja volja. Krist i Bog Otac daju milost i mir. Apostol Pavao to ne može dati. On ne može kazati slično kao Isus: «Mir svoj dajem vam». Mi ne možemo dati mir - to je čudesna biljka iz nebeskog sjemena, ali koja raste na zemlji. Mi se možemo brinuti za tu biljku, ubrati je. Dozvolimo da nebesko sjeme milosti i mira izraste u veliko drvo, koje će pokrivati svojom sjenom blagoslova se ljude i hraniti besmrtne duše plodovima vječnoga života.

Božja je volja da realiziraš bogatstvo Božje milosti  kroz praktični život

U Bibliji – Svetome pismu, nalazimo u Novome zavjetu, generalno dva velika područja; prvo, što predstavlja Božje djelo milosti što je već učinjeno za vjernika, i drugo, što predstavlja život i djela vjernika za Boga. Prvih osam poglavlja Poslanice Rimljanima iznosi cjelovitu doktrinu spasenja u njenom prošlom i sadašnjem aspektu: dok posljednji dio, od početka dvanaestog poglavlja ( jer poglavlje 9. do 11. prikazuje sadašnju namjeru Božju za Izraela), je jedan apel spašenog čovjeka da živi život što je dostojan spašenog čovjeka. Taj odjeljak počinje s riječima:
« Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim da prinesete sebe kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu – kao svoje duhovno bogoštovlje.» (Rimlj.12:1)
Takav način života je prirodno očekivan za vjernika koji je božanskim rođenjem promijenjen. To je ta « odgovorna služba». Dakle, apostol Pavao vjernika upravo zaklinje tom milošću kojom je spašen, da sada živi život duhovnog bogoštovlja, koji od njega Bog očekuje i to:

1. nemoj se prilagođavati ovom svijetu što te okružuje,
2. preobličavaj se obnovom svoga uma
3. uočavaj i upoznaj Božju volju, što je dobro, ugodno i savršeno.

Prva tri poglavlja poslanice Efežanima ističu djelo Božje za pojedinog čovjeka dovodeći ga u božanski odnos kroz Isusa Krista. Nikakva se opomena ne nalazi u tom odjeljku. Bespomoćni grešnik ne može ništa učiniti nego prihvatiti Božju milost. Posljednji odjeljak, počevši od četvrtog poglavlja, je u potpunosti apel za čovjeka da živi život kakav dolikuje njegovoj nebeskoj poziciji. Taj odjeljak upravo započinje, slično onom odjeljku iz Rimljanima 12:1. riječima:
« Zato vas molim, ja sužanj u Gospodinu, da živite dostojno poziva kojim ste pozvani:

1. sa svakom vrstom poniznosti i krotkosti,
2. sa strpljenjem podnosite jedni druge s ljubavlju,
3. nastojite sačuvati jedinstvo Duha povezani mirom,
4. jedno tijelo i jedan Duh, kao što ste svojim pozivom pozvani samo k jednoj nadi,
5. jedan Gospodin, jedna vjera i jedno krštenje,
6. jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, koji djeluje po svima i u svima stanuje.»  (Ef.4:1-6)

Prva dva poglavlja Poslanice  Kološanima otkrivaju slavu Božjega Sina i sadašnju poziciju vjernika kao pojedinca koji se izjednačuje s njim u uskrslom životu. To se nastavlja u iduća dva poglavlja, što su jedan apel koji ponovo počinje, kao što smo vidjeli u Rimlj.12:1 i Ef. 4:1-6) riječima:
« Dakle, ako ste uskrsnuli s Kristom, tražite ono što je gore, gdje se nalazi Krist sjedeći Bogu s desne strane! Svraćajte misao na ono što je gore, ne na ono što je na zemlji, jer ste umrli i vaš je život sakriven s Kristom u Bogu!» (Kol.3:1-3)
Dakle, vidimo, novi život, rođenjem od Boga – milošću Božjom, proizvodi sasvim novi način života u skladu s Božjom riječi. Djelovanjem Božje milosti nastaje potpuna transformacija odmah na početku i to se nastavlja konstantno u svakodnevnom  životu vjernika.
Bog je vjeran prema svojoj djeci i svakoga dana daje novu milost. Tako nam i govori pjesnik poznate kršćanske pjesme:
„ Vjernost je velika Tvoja, moj Oče! Gle, nema kod Tebe sjene nikad. Ne mijenjaš se ljubav Ti ne prestaje. Kao što nekoć bje, takav si sad. Vjernost je velika Tvoja, moj Gospode. Svakoga jutra je milost nova. Sve što ja trebam, gle, rukom svom daješ. Vjernost je velika k meni Tvoja. Oprost od grijeha svih, blažen duše mir, svojom prisutnošću pružaš svakom. Snagu za sadašnjost, za sutra nadu, svakoga darivaš vjernošću svom. Vjernost je velika Tvoja, moj Gospode. Svakoga jutra je milost nova. Sve što ja trebam, gle, rukom svom daješ. Vjernost je velika k meni Tvoja!“
To je božanska svrha da Kršćanin treba biti potaknut činjenicom da je već spašen bogatstvom Božje milosti u Isusu Kristu, a ne da imitira kršćanske standarde kako bi postigao spasenje.

Bogatstvo Božje milosti se ispoljava na mnogim činjenicama što su vrlo jasno prikazane i možete ih naći u Bibliji – Svetome Pismu. Izazivamo vas, dragi prijatelju, da sami proučavate koje je to bogatstvo Božje milosti za svakoga tko vjeruje i prihvati Isusa Krista za svoga osobnog Spasitelja. Da ih bar ovdje pobrojimo:

1. Uključeni smo u vječni Božji plan Spasenja
2. Pomireni s Bogom
3. Otkupljeni
4. U Božjoj obitelji kroz žrtvu
5. Svi su naši grijesi pokriveni okajničkom krvlju
6. Životno smo ovisni o Kristu radi osude pomirnicu «staroga čovjeka, da u novomn hodimo
7. Slobodni od Zakona
8. Djeca Božja
9. Posinjeni
10. Prihvaćeni od Boga kroz Isusa Krista 
11. Opravdani
12. Imamo oproštenje grijeha
13. Učinio nas blizima Bogu
14. Istrgnuti smo iz vlasti tame
15. Preneseni u kraljevstvo Ljubljenog Sina
16. Postavljeni na temelj Isusa Krista
17. Darovani od Boga Kristu
18. Obrezani u Kristu
19. Sveto svećenstvo
20. Izabrani rod  i narod dobitka
21. Imamo pristup Ocu kroz Krista
22. Mnogo veća briga Božja za nas kada smo ga primili
23. Njegova baština
24. Naša baština:
25. Postavljeni na nebesima:
26.  Nebeski stanovnici
27. „Obitelj i ukućani Božji: «
28. Svjetlo u Gospodinu
29. Životno ujedinjeni s Ocem, Sinom i Svetim Duhom.
30. Blagoslovljeni s plodovima Duha

1.   Proslavljeni
2.   Potpuno ispunjeni Kristom
3.   Blagoslovljeni svakim duhovnim blagoslovom

To je Božje djelo što je sada potpuno dovršeno u grešniku i za grešnika koji vjeruje u Isusa Krista. Sve je to nadnaravno i to može učiniti jedino Bog, i ako čovjek može imati neki dio u tome, ali po njemu samom to je nesavršeno. To je jedino djelo neograničene Božje milosti što je ostvareno u onima koji se pouzdaju u Njega.
Apostol Pavao iznosi svoju tvrdnju u Filiplj.1:6: „ Siguran sam u ovo isto da će onaj koji je počeo dobro djelo među vama dovršiti ga do Dana Krista Isusa.“

Božja je volja da realiziraš bogatstvo Božje milosti  kroz praktični život

U Bibliji – Svetome pismu, nalazimo u Novome zavjetu, generalno dva velika područja; prvo, što predstavlja Božje djelo milosti što je već učinjeno za vjernika, i drugo, što predstavlja život i djela vjernika za Boga. Prvih osam poglavlja Poslanice Rimljanima iznosi cjelovitu doktrinu spasenja u njenom prošlom i sadašnjem aspektu: dok posljednji dio, od početka dvanaestog poglavlja ( jer poglavlje 9. do 11. prikazuje sadašnju namjeru Božju za Izraela), je jedan apel spašenog čovjeka da živi život što je dostojan spašenog čovjeka. Taj odjeljak počinje s riječima:
« Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim da prinesete sebe kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu – kao svoje duhovno bogoštovlje.» (Rimlj.12:1)
Takav način života je prirodno očekivan za vjernika koji je božanskim rođenjem promijenjen. To je ta « odgovorna služba». Dakle, apostol Pavao vjernika upravo zaklinje tom milošću kojom je spašen, da sada živi život duhovnog bogoštovlja, koji od njega Bog očekuje i to:

1. nemoj se prilagođavati ovom svijetu što te okružuje,
2. preobličavaj se obnovom svoga uma
3. uočavaj i upoznaj Božju volju, što je dobro, ugodno i savršeno.

Prva tri poglavlja poslanice Efežanima ističu djelo Božje za pojedinog čovjeka dovodeći ga u božanski odnos kroz Isusa Krista. Nikakva se opomena ne nalazi u tom odjeljku. Bespomoćni grešnik ne može ništa učiniti nego prihvatiti Božju milost. Posljednji odjeljak, počevši od četvrtog poglavlja, je u potpunosti apel za čovjeka da živi život kakav dolikuje njegovoj nebeskoj poziciji. Taj odjeljak upravo započinje, slično onom odjeljku iz Rimljanima 12:1. riječima:
« Zato vas molim, ja sužanj u Gospodinu, da živite dostojno poziva kojim ste pozvani:

1. sa svakom vrstom poniznosti i krotkosti,
2. sa strpljenjem podnosite jedni druge s ljubavlju,
3. nastojite sačuvati jedinstvo Duha povezani mirom,
4. jedno tijelo i jedan Duh, kao što ste svojim pozivom pozvani samo k jednoj nadi,
5. jedan Gospodin, jedna vjera i jedno krštenje,
6. jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, koji djeluje po svima i u svima stanuje.»  (Ef.4:1-6)

Prva dva poglavlja Poslanice  Kološanima otkrivaju slavu Božjega Sina i sadašnju poziciju vjernika kao pojedinca koji se izjednačuje s njim u uskrslom životu. To se nastavlja u iduća dva poglavlja, što su jedan apel koji ponovo počinje, kao što smo vidjeli u Rimlj.12:1 i Ef. 4:1-6) riječima:
« Dakle, ako ste uskrsnuli s Kristom, tražite ono što je gore, gdje se nalazi Krist sjedeći Bogu s desne strane! Svraćajte misao na ono što je gore, ne na ono što je na zemlji, jer ste umrli i vaš je život sakriven s Kristom u Bogu!» (Kol.3:1-3)
Dakle, vidimo, novi život, rođenjem od Boga – milošću Božjom, proizvodi sasvim novi način života u skladu s Božjom riječi. Djelovanjem Božje milosti nastaje potpuna transformacija odmah na početku i to se nastavlja konstantno u svakodnevnom  životu vjernika.
Bog je vjeran prema svojoj djeci i svakoga dana daje novu milost. Tako nam i govori pjesnik poznate kršćanske pjesme:
„ Vjernost je velika Tvoja, moj Oče! Gle, nema kod Tebe sjene nikad. Ne mijenjaš se ljubav Ti ne prestaje. Kao što nekoć bje, takav si sad. Vjernost je velika Tvoja, moj Gospode. Svakoga jutra je milost nova. Sve što ja trebam, gle, rukom svom daješ. Vjernost je velika k meni Tvoja. Oprost od grijeha svih, blažen duše mir, svojom prisutnošću pružaš svakom. Snagu za sadašnjost, za sutra nadu, svakoga darivaš vjernošću svom. Vjernost je velika Tvoja, moj Gospode. Svakoga jutra je milost nova. Sve što ja trebam, gle, rukom svom daješ. Vjernost je velika k meni Tvoja!“
To je božanska svrha da Kršćanin treba biti potaknut činjenicom da je već spašen bogatstvom Božje milosti u Isusu Kristu, a ne da imitira kršćanske standarde kako bi postigao spasenje.

Bogatstvo Božje milosti se ispoljava na slijedećim činjenicama:

1. Vječni Božji plan 

1. Bog je predvidio: « Jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina.» (Rimlj.8:29) – Vidi I.Petr.1:2
2. Izabrani: « Znamo, od Boga ljubljena braćo, da ste izabrani, budući da naša Radosna vijest nije došla k nama samo u riječima, nego i u snazi, i u Duhu Svetom, i u sigurnom i dubokom uvjerenju.» (I.Sol.1:4-5) Vidi LPetr.1:2, Rimlj.8:33, Kol.3:12, Tit 1:1
3. Predodređeni: «U njemu smo i mi primili svoju baštinu – pošto smo predodređeni nakanom onoga koji sve radi prema odluci svoje volje.» (Ef.1:11) Vidi Rimlj.8:29,30, Ef.1:5
4. Pozvani i izabrani: «Jer premda su mnogi zvani, ipak ih je malo izabranih!» (Mat.22:14, I.Petr.2:4)
5. Vjernost Božjeg poziva : « Vjeran je onaj koji vas je pozvao: on će to i učiniti.» (I.Sol.5:24)                                                    

2. Pomireni

1. Bog nas je po Kristu pomirio: « A ovo sve dolazi od Boga koji nas je po Kristu pomirio sa sobom» (II.Kor.5:18,19, Kol.1:20)
2. Pomireni s Bogom: «Jer ako smo izmireni s Bogom smrću njegova Sina dok smo još bili neprijatelji, mnogo ćemo se sigurnije, već izmireni, spasiti njegovim životom.» (Rimlj.5:10, II.Kor.5:20)

3. Otkupljenje

1. Otkupljenje od Boga: «On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina, u kome imamo otkupljenje, oproštenje grijeha.» (Kol.1:13,14, I.Petr.1:18, Rimlj.3:24)
2. Oslobođeni svake osude: « Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu.» (Rimlj.8:1, Iv.5:24, I.Kor.11:32, Iv.3:18)

4. U Božjoj obitelji kroz žrtvu pomirnicu

1. «On je žrtva pomirnica za naše grijehe; ne samo za naše nego za grijehe svega svijeta.» (I.Iv.2:2) « Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri, da učini očitom svoju pravednost.» (Rimlj.3:25)

5. Svi su naši grijesi pokriveni okajničkom krvlju

1. « On koji osobno u svom tijelu naše grijehe uznese na križ da mi, umrijevši svojim grijesima, živimo pravednosti; on čijim ste modricama izliječeni.» (I.Petr.2:24, Rimlj.4:25)

6. Životno smo ovisni o Kristu radi osude «staroga čovjeka, da u novom hodimo

1. Razapeti s Kristom: « Ovo znamo: naš je stari čovjek razapet zajedno s Isusom da se uništi ovaj grešni čovjek, tako da više ne robujemo grijehu, jer tko je mrtav slobodan je od grijeha.» (Rimlj.6:6)
2. Umrli s Kristom: « On koji osobno u svom tijelu naše grijehe uznese na križ da mi, umrijevši svojim grijesima, živimo pravednosti; on čijim ste modricama izliječeni.» (I.Petr.2:24)
3. Ukopani smo s Isusom: « Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom, i mi živjeli novim životom.» (Rimlj.6:4, Kol.2:12)
4. Uskrsli s Isusom: «Dakle, ako ste uskrsnuli s Kristom, tražite ono što je gore, gdje se nalazi Krist sjedeći Bogu s desne strane.» (Kol.3:1, Rimlj.6:4)

7. Slobodni od Zakona    

1. Umrli Zakonu: « Stoga ste i vi, braćo moja, umrli Zakonu po Kristovu tijelu tako da pripadate drugomu – onomu koji uskrsnu od mrtvih – da donesemo rod za Boga.» Rimlj.7:4)
2. Slobodni od Zakona – novi duh umjesto staroga slova: « A sad, umrijevši onomu koji nas je držao u ropstvu, postali smo slobodni od Zakona tako da služimo u novom duhu, a ne u starom slovu.» (Rimlj.7:6, Gal.3:25, Rimlj.6:14, II.Kor.3:11)

8. Djeca Božja

1. Nanovo rođeni: «Ne čudi se što ti rekoh: treba da se odozgo rodite.» (Iv.3:7) « A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime: koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.» (Iv.1:12) « Jer ste ponovo rođeni, ne iz raspadljiva, nego neraspadljiva sjemena: riječju živoga i vječnog Boga.» (I.Petr.1:23)
2. Oživljeni: « S Kristom oživi i vas koji ste bili mrtvi zbog svojih prekršaja i grijeha u kojima ste nekoć živjeli prema Eonu ovoga svijeta, prema gospodaru zračnog kraljevstva – duhu koji je sada na djelu među nevjernicima.» (Ef.2:1-2) « Vas koji ste zbog prekršaja i neobrezanja svoga tijela bili mrtvi, oživi zajedno s njim; oprosti nam dobrohotno sve prekršaje.» (Kol.2:13)
3. Sinovi i kćeri Božje: « Ljubljeni, sada smo djeca Božja» (I.Iv.3:2), «Ja ću vam biti Otac, a vi ćete mi biti sinovi' i kćeri, veli Gospodin, Svemogući.» (II.Kor.6:18) «Dakako svi ste po vjeri sinovi Božji u Kristu Isusu.» (Gal.3:26)
4. Nova stvorenja: «Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.» (II.Kor.5:17), « Uistinu, ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, već novi stvor.» (Gal.6:15), « Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo.» (Ef.2:10)
5. Regeneracija – obnova - ponovno rađanje: « Tada nas – ne zbog pravednih djela koja smo mi učinili, već po svom milosrđu – spasi kupelju ponovnog rađanja, obnove koju čini Duh Sveti koga obilno izli  na nas po našem Spasitelju Isusu Kristu, da opravdani njegovom milosti, budemo baštinici vječnoga života kojemu se nadamo.» (Titu 3:5-7), Iv.13:10, I.Kor.6:11)

9. Posinjenje

1. « Vi, naime, niste primili duha ropstva da ponovo budete u strahu, već ste primili duha posinjenja kojim vičemo: Abba – Oče! Sam Duh svjedoči s našim duhom da smo djeca Božja. Ako smo djeca, onda smo i baštinici Božji a subaštinici Kristovi – ako zbilja (kao što jest) trpimo s njim – da s njim budemo i proslavljeni.» (Rimlj.8:15-17)

10. Prihvaćeni od Boga kroz Isusa Krista 

1. Opravdani od Boga kroz Isusa Krista: « I svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri, da učini očitom svoju pravednost.» (Rimlj.3:24-25), I.Kor.1:30, II.Kor.5:21, « I da budem u njemu, ne pravednošću koja bi bila moja – onom koja dolazi od Zakona – nego onom koja se dobiva po vjeri u Krista, pravednošću koja dolazi od Boga na osnovi vjere.» (Filiplj.3:9)
2. Posvećeni: « Po njemu ste i vi u Kristu Isusu, koji nam postade mudrost od Boga, pravednost, posvećenje i otkupljenje.» (I.Kor.1:30), «Vi ste neki takvi bili. Ali se opraste, i posvetiste, i opravdaste imenom našega Gospodina Isusa Krista i Duhom našega Boga.» (I.Kor.6:11) Tu ne smijemo miješati pitanje kršćanskog uzrasta i posvećenja primjenom Riječi Božje kako nam se govori u Iv.17:17 «Posveti ih istinom; tvoja je riječ istina.» ili s konačnim savršenstvom vjernika, kako se navodi u Ef.5:27: « Da sam sebi privede Crkvu krasnu, bez ljage, bez bore, bez ičega tomu slična, da bude sveta i bez mane.» ili I.Iv.3:2.
3. Savršeni za vječnost: « On je uistinu jednim jedinim prinosom učinio zauvijek savršenim one koje posvećuje.» (Hebr.10:14)
4. Učinio nas prihvatljivima u Ljubljenom: « Prema odluci svoje volje, na hvalu slave svoje milosti. Njom nas dobrostivo obdari u Ljubljenome.» (Ef.1:6), I.Petr.2:4-5
5. Učinio nas dostojnima: « Da veselo zahvaljujete Ocu, koji nas učini dostojnima sudioništva u baštini svetih u svjetlu. On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina, u kome imamo otkupljenje, oproštenje grijeha.» (Kol.1:12-14)

 

11. Opravdani

1. «Dakle, opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu.» (Rimlj.5:1) « I svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri, da učini očitom svoju pravednost.» (Rimlj.3:24-25), Rimlj.8:30, I.Kor.6:11, Tit 3:7) 

12. Oproštenje grijeha

1. « U kome imamo otkupljenje, oproštenje grijeha.» (Kol.1:14), « Vas koji ste zbog prekršaja i neobrezanja svoga tijela bili mrtvi, oživi zajedno s njim; oprosti nam dobrohotno sve prekršaje.» (Kol.2:13) « Kao što je Gospodin vama dobrostivo oprostio, tako činite i vi!» (Kol.3:13)  « U kome imamo otkupljenje njegovom krvlju, oproštenje grijeha, prema bogatstvu njegove milosti.» (Ef.1:7), «Mjesto toga budite jedan prema drugom prijazni, puni milosrđa! Opraštajte jedan drugome, kao što je i Bog vama oprostio u Kristu! « Ef.4:32). Potrebno je upozorenje ovdje u odnosu između potpunosti i ustrajnosti, kao i o ponavljanju grijeha i opraštanja u obitelji Božjoj: « Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.» (I.Iv.1:9) 

13. Učinio nas blizima Bogu

1. « Ali sada, u Kristu Isusu., vi koji ste nekoć bili daleko postadoste blizu krvlju Kristovom.» (Ef.2:13), «Približite se Bogu, pa će se i on približiti k vama! (Jak.4:8), « Pristupajmo k njemu iskrena srca i sa sigurnim uvjerenjem pošto smo očistili srca od zle savjesti i oprali tijelo čistom vodom.» (Hebr.10:22)

14. Istrgnuti smo iz vlasti tame

1. « On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina.» (Kol.1:13), « Vas koji ste zbog prekršaja i neobrezanja svoga tijela bili mrtvi, oživi zajedno s njim; oprosti nam dobrohotno sve prekršaje; izbrisa zadužnicu koja je svojim odredbama bila nama protivna; ukloni je prikovavši je na križ. Razoruža Poglavarstva i Vlasti i javno ih izloži ruglu vodeći ih u pobjedonosnoj povorci pobijeđene njime.»  (Kol.2:13-15)

15. Preneseni u kraljevstvo Ljubljenog Sina

1. « On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina.» (Kol.1:13)

16. Postavljeni na temelj Isusa Krista

1. Nitko, naime, ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist.» (I.Kor.3:11), « Nazidani na pravom temelju – na apostolima i prorocima, a zaglavni je kamen sam Isus Krist. U njemu sva zgrada, čvrsto povezana, raste u sveti hram u Gospodinu. U njemu ste i vi  zajedno sazdani za stan Božji u Duhu.» (Ef.2:20-22)

17. Darovani od Boga Kristu

1. « Tvoji su bili. Meni si ih dao, i držali su tvoju riječ. Sveti Oče, čuvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao i mi. Dok sam bio s njima, ja sam ih čuvao u tvome imenu koje si mi dao, i sačuvao ih, te ni jedan od njih ne propade, osim sina propasti – da se ispuni Pismo. Ne molim samo za njih nego i za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u me.» (Iv.17:6, 11,12,20), « Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih, i nitko ih ne može oteti iz ruke Oca moga.» (Iv.10:29)

18. Obrezani u Kristu

1. « U njemu ste i obrezani; ne obrezanjem obavljenim rukom, nego obrezanjem Kristovim: odlaganjem tijela koje služi grijehu.» (Kol.2:11), « Jer pravo obrezani smo mi koji uz poticaj Duha Božjega vršimo bogoslužje i koji se ponosimo Kristom Isusom, a ne stavljamo svoga pouzdanja u tijelo.» (Filiplj.3:3), «Već je pravi Židov onaj koji je to u nutrini, a pravo je obrezanje ono koje je u srcu – po duhu, a ne po slovu. Njegova hvala ne dolazi od ljudi, već od Boga.» (Rimlj.2:29)

19. Sveto svećenstvo

1. Sveto svećenstvo:«Te dopustite da se od vas samih kao živog kamenja sagradi duhovna kuća, sveto svećenstvo, da prinosi duhovne i Bogu ugodne žrtve po Isusu Kristu!» (I.Petr.2:5)
2. Kraljevsko svećenstvo: «Vi ste, naprotiv, izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglasite slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo.» (I.Petr.2:9), « I učinio nas kraljevstvom svećenika za Boga, svoga Oca – njemu slava i vlast u vijeke vjekova!» (Otkr.1:6)

20. Izabrani rod  i narod dobitka

1. Vi ste, naprotiv, izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglasite slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo.» (I.Petr.2:9), « On je dao samog sebe mjesto nas da nas otkupi od bezakonja i očisti nas da budemo njegov izabrani narod, revan u djelima ljubavi.» (Tit 2:14)

21. Imamo pristup Ocu kroz Krista

1. «Po njemu naime jedni i drugi ( koji su bili daleko i onima koji su bili blizu) imamo pristup Ocu  u jednome Duhu.» (Ef. 2:18), « Po komu smo i pristupili vjerom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se ponosimo, oslonjeni na nadu u slavu Božju.» (Rimlj.5:2),  « Dakle, pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć!» (Hebr.4:16), « Prema tome, braćo, budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u Svetinju nad svetinjama – taj novi životonosni put on nam je otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo.» (Hebr.10:19,20)

22. Mnogo veća briga Božja za nas

«Koliko će nas sigurnije spasiti od srdžbe sada kad smo već opravdani njegovom krvi. Jer ako smo izmireni s Bogom smrću njegova Sina dok smo još bili neprijatelji, mnogo ćemo se sigurnije, već izmireni, spasiti njegovim životom. Ali ne samo to već se i ponosimo u Bogu po našem Gospodinu Isusu Kristu, po kome smo sada postigli izmirenje.» (Rimlj.5: 9-11)

1. Objekt njegove ljubavi: « Ali Bog koji je bogat milosrđem – iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio – nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha.» (Ef.2:4-5), « Živite u ljubavi kao što je i Krist vas ljubio i predao samoga sebe za nas kao prinos i žrtvu – Bogu na ugodan miris.» (Ef.5:2)
2. Objekt njegove milosti:
   1. za spasenje: «Da, milošću ste spašeni.» (Ef.2:8)
   2. za pristup: « Po komu smo i pristupili vjerom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo.»(Rimlj.5:2)
   3. za službu: « Da pokaže izvanredno bogatstvo svoje milosti dobrotom prema nama.» (Ef.2:7)
   4. da nas odgaja: « Da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja, Isusa Krista.» Tit 2:12-13)
3. Objekt njegove snage: «Koliko je u nama koji vjerujemo izvanredno velika njegova snaga koja odgovara djelotvornosti silne moći njegove.» (Ef.1:19), Filiplj.2:13
4.  Objekt njegove vjernosti: « Jer je on sam rekao:' Sigurno te neću ostaviti; nipošto te neću zapustiti.» (Hebr.13:5), «Siguran sam u ovo isto da će onaj koji je počeo dobro djelo među vama dovršiti ga do Dana Krista Isusa.» (Filiplj.1:6)
5. Objekt njegova mira: « I neka u vašim srcima vlada mir Kristov, na koji ste i pozvani u jednome tijelu! Budite i zahvalni!» (Kol.3:15)
6. Objekt njegove utjehe i dobre nade: «Sam naš Gospodin Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas je ljubio i po milosti nam dao vječnu utjehu i dobru nadu.» (II.Sol.2:16)
7. Objekt njegova posredovanja: « Jer uvijek živi da posreduje za njih.» (Hebr.7:25), « Krist, naime, nije ušao u Svetinju nad svetinjama napravljenu rukom, koja je samo slika prave, nego u samo nebo, da posreduje za nas pred licem Božjim.» (Hebr.9:24), « Tko će ih osuditi? Isus Krist koji je umro – još bolje: koji je uskrsnuo – koji je s desne strane Bogu i koji posreduje za nas?» (Rimlj.8:34) 
8. Njegova baština
   «Da uvidite koliku nadu pruža njegov poziv, koliko bogatstvo slave krije njegova baština među svetima.» (Ef.1:18)

23. Naša baština:

1. « Za neprolaznu, neokaljanu, neuvelu baštinu koja vam stoji sačuvana u nebesima.» (I.Petr.1:4), « Koji je zalog naše baštine za otkupljenje onih što su postali Božje vlasništvo – na hvalu slave njegove.» (Ef.1:14),  « Znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu – baštinu!» (Kol.3:24), «Oni koji su pozvani prime obećanje – vječnu baštinu.» (Hebr.9:15)

24. Postavljeni na nebesima: 

     « S njim nas i uskrisi i s njim postavi na nebesima, u Kristu Isusu.» (Ef.2:6)

1. Partneri s Kristom u životu: «A kad se pojavi Krist, vaš život, tada ćete se i vi s njim pojaviti zaodjenuti slavom.» (Kol.3:4), « A ovo je to svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni, i taj je život u njegovu Sinu. Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života.» (I.Iv.5:11-12)
2. Partneri s Kristom u poziciji: «S njim nas i uskrisi i s njim postavi na nebesima, u Kristu Isusu.» (Ef.2:6),
3. Partneri s Kristom u službi: « Vjeran je Bog koji vas je pozvao u zajednicu sa Sinom svojim, Isusom Kristom, Gospodinom našim.» (I.Kor.1:9), «Mi smo Božji suradnici; vi ste Božja njiva, Božja građevina.» (I.Kor.3:9) «Kao njegovi suradnici mi vas opominjemo da ne primate uzalud milosti Božje.» (II.Kor.6:1), «A ovo sve dolazi od Boga koji nas je po Kristu pomirio sa sobom i povjerio nam službu pomirenja. Prema tome mi vršimo poslaničku službu u ime Krista – kao da Bog opominje po nama. U ime Krista molimo: Pomirite se s Bogom!» (II.Kor.5: 18,20), «Preporučujemo sami sebe u svemu kao Kristovi službenici.» (II.Kor.6:4), « Naša sposobnost dolazi od Boga, koji nas je osposobio da budemo službenici Novoga saveza; ne slova, nego Duha.» (II.Kor.3:6), «Očito je da ste vi pismo Kristovo, sastavljeno našom skrbi, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga, ne na pločama od kamena, nego na pločama tjelesnim – u srcima.» (II.Kor.3:3)
4. Partneri s Kristom u trpljenju: « Ako smo s njim umrli, s njim ćemo i živjeti; ako smo ustrajni, s njim ćemo i kraljevati.» (II.Tim.2:11-12), «Jer vam je s obzirom na Krista dano kao milost ne samo da  vjerujete u njega nego i da trpite za nj.» (Filiplj.1:29), I.Petr.2:20, 4:12,13, I.Sol.3:3, Rimlj.8:18, Kol.1:24
5. Partneri u zarukama: « Jer sve činim da vas zaručim s jednim zaručnikom, da vas privedem Kristu kao čistu djevicu.»(II.Kor.11:2), «Da sam sebi privede Crkvu krasnu, bez ljage, bez bore, bez ičega tomu slična, da bude sveta i bez mane.» (Ef.5:27)

25. Nebeski stanovnici

1. « A naša je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja postojano očekujemo, Gospodina Isusa Krista.» (Filiplj.3:20), « Prema tome, niste više tuđinci i gosti, nego ste sugrađani svetih i ukućani Božji.» (Ef.2:19), «Naprotiv, pristupili ste Sionskoj gori, gradu Boga živoga, nebeskom Jeruzalemu: k bezbrojnim anđelima, svečanom zboru.»(Hebr.12:22), « Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego što su vaša imena zapisana na nebesima.» (Lk.10:20)

26. „Obitelj i ukućani Božji: « 

1. Prema tome, niste više tuđinci i gosti, nego ste sugrađani svetih i ukućani Božji.» (Ef.2:19), « Od koga svako očinstvo u nebesima i na zemlji ima ime.» (Ef.3:15), « Prema tome, dok imamo povoljnu priliku, činimo dobro svima, posebno onima koji po ovoj vjeri pripadaju istoj obitelji.» (Gal.6:10)

27. Svjetlo u Gospodinu

1. «Da, nekoć ste bili tama, ali ste sada svjetlo u Gospodinu. Živite kao djeca svjetla.» (Ef.5:8), « Vi ste svi sinovi svjetla i sinovi dana.» (I.Sol.5:5)

28. Životno ujedinjeni s Ocem, Sinom i Svetim Duhom.

1. U Bogu: „ Solunskoj crkvi, koja je u Bogu Ocu“
2. U Kristu: „ U taj dan spoznat ćete da sam ja u svom Ocu, vi u meni i ja u vama.“ (Iv.14:20)
1. udovi u njegovom tijelu: „ Uistinu, mi smo svi – bilo Židovi bilo Grci, bilo robovi bilo slobodnjaci – kršteni jednim Duhom u jedno tijelo.“ (I.Kor.12:13)
2. mladice na trsu: „ Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne možete ništa učiniti.“ (Iv.15:5)
3. živi kamen u građevini: „ U njemu ste i vi zajedno sazdani za stan Božji u Duhu.“ (Ef. 2:19-22)
4. ovce u njegovom ovčinjaku: „ Ja sam pastir dobri, poznajem ovce svoje i ovce moje poznaju mene.“ (Iv.10:7-16, 27-29)
5. njegova nevjesta: „ Da sam sebi privede Crkvu krasnu, bez ljage, bez bore, bez ičega tomu slična, da bude sveta i bez mane.“ (Ef.5:25-27)
6. sveto svećenstvo: „ Te dopustite da se od vas samih kao živog kamenja sagradi duhovna kuća, sveto svećenstvo, da prinosi duhovne i Bogu ugodne žrtve po Isusu Kristu!“ (I.Petr.2:5)
7. izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk:“ Vi ste, naprotiv, izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglasite slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo.“ (I.Petr. 2:9)

1. U Duhu: „ Ali vi niste u tijelu, već u Duhu, ako zbilja Duh Božji prebiva u vama. Ako tko nema Kristova Duha, nije Kristov.“ (Rimlj.8:9)

   30, Blagoslovljeni s plodovima Duha

1. Rođeni od Duha: „ Što je rođeno od tijela, tijelo je; što je rođeno od Duha, duh je.“ (Iv.3:6-8)
2. Kršteni Duhom: „ Kršteni jednim Duhom u jedno tijelo. I svi smo napojeni jednim Duhom.“ (I.Kor.12:13)
3. Ispunjeni Duhom: „ Ili zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom! (I.Kor.6:19-20), Iv.7:39, Rimlj.5:5, II.Kor.1:21, Gal.4:6, Gal.5:22, I.Iv.3:24
4. Zapečaćeni Svetim Duhom: „Ne žalostite Duha Svetoga Božjega, kojim ste zapečaćeni za dan otkupljenja!“ (Ef.4:30) „On nas je i obilježio pečatom i stavio nam u srca zalog – Duha.“ (II.Kor.1:22)

1. Proslavljeni

1. „ A koje je predodredio, one je i pozvao; koje je pozvao, one je i opravdao; koje je opravdao, one je i proslavio.“ „Rimlj.8:30)
2. Potpuno ispunjeni Kristom

1. „ Budući da u njemu stanuje stvarno sva punina božanstva, po njemu ste i vi ispunjeni.“ (Kol.2:9)
2. Blagoslovljeni svakim duhovnim blagoslovom

1. „ Neka bude hvaljen Bog, Otac Gospodina našega Isusa Krista – on koji nas blagoslovi svakim duhovnim blagoslovom na nebesima u Kristu.“ (Ef.1:3)

To je Božje djelo što je sada potpuno dovršeno u i za grešnika koji vjeruje u Isusa Krista. Sve je to nadnaravno i to može učiniti jedino Bog, i ako čovjek može imati neki dio u tome, ali po njemu samom to je nesavršeno. To je jedino djelo neograničene Božje milosti što je ostvareno u onima koji se pouzdaju u Njega.

Apostol Pavao iznosi svoju tvrdnju u Filiplj.1:6: „ Siguran sam u ovo isto da će onaj koji je počeo dobro djelo među vama dovršiti ga do Dana Krista Isusa.“