Val evanđelja

“ Ako ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama, tražite što god hoćete, i bit će vam.” (Iv. 15:7)

Kako to lijepo zvuči. Tražiti što god želite i biti će vam. Kada mladi Kršćanin naiđe na ovakav stih u Bibliji, on je u“ Budući da ste tek rođena dječica, čeznite za onim čistim duhovnim mlijekom, da po njemu uzrastete za spasenje, ako ste zbilja iskusili da je dobar Gospodin.” (I.Petr.2:2-3)

Kod male djece postoji stalna želja da budu veći, jači i sposobniji u svakom pogledu. Tu želju djeca izražavaju tako da oponašaju starije oko sebe, kako bi se pokazali odrasliji. Kako često djevojčice oblače haljine svojih majki ili starije sestre, ili obuvaju cipele s visokom petom. Dečki bi htjeli da što brže briju brade ili oponašaju starije.
Tako bi trebalo biti normalno da svaki Kršćanin ima želju da uzraste i bude zreliji u duhovnom smislu. Novo obraćeni Kršćani gledaju zrelost drugih Kršćana u razmišljanju, u molitvi, i načinu života i dobro je da su potaknuti da rastu u vjeri. Nažalost, Sotona na nuka da budemo lijeni i ravnodušni, umjesto da rastemo.

Postoji uzrast u spasenju

Gospodin Isus govori o novom rođenju kao prvom stupnju spasenja, kada govori s Nikodemom o temeljnim pitanjima vjerovanja. (Ivan 3:1-15).
Što je god rođeno ( u ovozemaljskom području), to je sasvim normalno da raste, radi li se o ljudima, životinjama, pticama ili ribama. Zašto bi kod spasenja bilo drukčije?
U Poslanici Rimljanima apostol Pavao nas potiče da na to da naš Kršćanski život  ne bude takav kakav je bio dok nismo bili Kršćani, nego da to bude život duhovnog rasta: “ Što ćemo dakle reći? da dalje ostanemo u grijehu da se poveća milost? Daleko od toga! Mi koji umrijesmo grijehu, kako da još živimo u njemu? Ili zar ne znate da smo svi koji smo kršteni u Krista Isusa, u njegovu smrt kršteni? Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom, i mi živjeli novim životom. Jer ako smo dakle postali jedno s Kristom smrću sličnom njegovoj, bit ćemo i uskrsnućem sličnim njegovu.”  (Rimlj.6: 1-5).
U II. Poslanici Solunjanima 2:13. apostol Pavao nam govori kako je cjelokupno kršćansko iskustvo posvećeno radom Svetoga Duha: “ Što je do nas, mi moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo, koje ljubi Gospodin, jer vas je Bog od početka izabrao za spasenje koje se postizava posvećenjem Duha i vjerom u istinu.” Drugim riječima, tu je stalni rast.
Pogledajmo kako apostol Petar oslikava taj duhovni rast u milosti i spoznaji Gospodina i Spasitelja, kao po nekim stepenicama: “ Zbog toga uložite  svu revnost da sa svojom vjerom spojite poštenje, s poštenjem znanje, sa znanjem uzdržljivost, s uzdržljivošću postojanost, s postojanošću pobožnost, s pobožnošću bratsku ljubav, a s bratskom ljubavi ljubav uopće. Ako, naime, posjedujete ove kreposti te ako napredujete u njima, one ne dopuštaju da ostanete ni besposleni ni besplodni u pravoj spoznaji našega Gospodina Isusa Krista. Komu ove kreposti nedostaju, on je slijep, kratkovidan; zaboravio je da je očišćen od svojih prošlih grijeha.” (II.Petr.1: 5-9). Apostol nas podsjeća da nanovo rođenje nije kraj već početak duhovnog života i rasta.

Taj uzrast u vjeri je dokaz da smo spašeni

Kao što je uzrast namjera i nastojanje, uzrast je i dokaz da pripadamo Bogu. Kada bismo htjeli utvrditi, je li netko vjeran Bogu ili ne, kako ćemo to ustanoviti? Hoćemo li ga tražiti da nam da svoje svjedočanstvo? Hoćemo li ga pitati kakvu je promjenu učinila u njemu njegova vjera? Uzevši sve u obzir, taj uzrast će dokazivati njegovo spasenje.
Apostol Petar nas potiče: Štoviše, rastite u milosti i pravoj spoznaji našega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista.” (II.Petr.3:18). To znači da  taj uzrast dijeli vjernika od ostalih ljudi.

Taj uzrast proizvodi djela spasenja       

Nemoguće je imati duhovni uzrast bez duhovnog ili novog rođenja, jer rođenje prethodi uzrastu. Ima nekih koji bi željeli biti zreli Kršćani a da uopće nisu postali Kršćani. To je nemoguće.
Možda će netko tko nije Kršćanin pokušati oponašati kršćanski život i učiniti se ljepšim izvana, ali ljudsko srce ostaje nepromijenjeno dok Sveti Duh u njemu ne zagospodari.
U Poslanici Galaćanima, apostol Pavao piše da se duhovna zrelost očituje “ plodovima Svetoga Duha”: “ Naprotiv plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost. Protiv ovih ne postoji zakon.” (Gal. 5:22-23). Radi toga moramo početi naš duhovni život – naše spasenje novim rođenjem od Svetoga Duha, a tek tada očekivati uzrast.
U Poslanici Filipljanima apostol Pavao piše: “ Stoga, ljubljeni moji, kako ste uvijek bili – ne samo kad sam ja prisutan nego još više sada kad sam odsutan -–sa strahom i drhtanjem nastojite da postignete svoje spasenje. Bog je, naime, onaj koji proizvodi u vama i htjenje i djelovanje da mu se možete svidjeti.” (Filiplj.2:12-13). Vidimo ovdje kako Pavao ističe pojam “nastojite da postignete svoje spasenje”, što obilježava neprekidan proces stalnog uzrasta.

Taj uzrast čini zrelim sva naša iskustva ( u milosti i spoznaji)

Mi govorimo o duhovnom uzrastu izvan grijeha i vlasti grijeha. Taj uzrast je proces promjena, što proizvodi u Kršćaninu život koji je sve sličniji Kristu. To nije samo uzrast u zrelosti života nego i uzrast u sve većoj spoznaji Isusa Krista i primjeni božanskih principa.
Taj uzrast može uključivati i poziv od Boga za neku službu za Gospoda.
Taj uzrast omogućava vjerniku da cijeni budućnost i prihvaća njene izazove,
Taj uzrast nas čini poniznima pred činjenicom da smo bili najprije stvoreni kao svi ljudi, a zatim izabrani i obnovljeni za slavu Božju.
U Poslanici Efežanima 4. poglavlju vidimo kako Bog sve upravlja prema uzrastu Kristova Tijela: “ On dade jedne kao apostole, druge kao proroke, jedne kao evanđeliste, druge kao pastire i učitelje, da pripravi svete za djelo službe, za izgradnju Kristova Tijela, dok svi zajedno ne dođemo k jedinstvu u vjeri i u pravoj spoznaji Sina Božjega, k savršenom čovjeku, k mjeri punine veličine Kristove: da ne budemo više malodobni, igračka valova, okolo tjerani svakim vjetrom nauke u ljudskoj prijevarnoj igri, usred prepredenosti koja lukavo krči put zabludi. Naprotiv, provodimo u život istinu u ljubavi i tako učinimo da sve uzraste u njega koji je Glava, u Krista; od koga cijelo tijelo – skupa povezano i skupa držano svakovrsnom opskrbnom vezom prema djelotvornosti što je svakom pojedinom dijelu odmjerena – ostvaruje svoj rast za izgradnju samoga sebe u ljubavi.” (Ef.4:11-16). 

“ Ako ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama, tražite što god hoćete, i bit će vam.” (Iv. 15:7)

Kako to lijepo zvuči. Tražiti što god želite i biti će vam. Kada mladi Kršćanin naiđe na ovakav stih u Bibliji, on je ushićen spoznajom, kako nemoguće stvari postaju moguće. Ovdje se obično zaustavlja na razumijevanju, kako možemo moliti što god želimo i očekivati da će se to ostvariti. Možda se radi toga mladi Kršćani mnogo mole u početku. Osim toga oni misle da što god žele za to se mogu moliti i ostvarenje svojih želja očekuju odmah. Tada, kada po njihovu mišljenju naiđu na neuslišanu molitvu, oni su zabrinuti, pa se često i povlače, misleći kako je nešto pogrešno s njima.

1. Znači li ovo obećanje ono o čemu govori?

- Brzi odgovor je da, jer mi vjerujemo što Biblija kaže, i tako ovo obećanje mora biti istinito.
- Neki će se možda zaustaviti i kazati, kako naš prijevod nije ispravan, ili su prepisivači Biblije u ranijim stoljećima krivo razumjeli ili možda napravili pogrešnu kopiju. Za neke ovo obećanje znači previše da bi ga prihvatili.
- Ako smo pošteni, pokušati ćemo istražiti kako bismo razumjeli ovo obećanje. I onda, ako smo sigurni, da je ovo obećanje izvorno, istraživati ćemo što ono zapravo znači. Tako ćemo, vjerovati obećanju, jer ako znamo što ono znači, biti ćemo sigurni da ono znači upravo to što i kaže.

2. A što zapravo kaže ovo obećanje?

- Moramo pročitati cijeli odjeljak da bismo razumjeli o čemu je ovdje riječ, a posebno od 5. do 8. stiha. Pogledajmo to zajedno kako to Isus govori: “ Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne možete ništa učiniti. Ako tko u meni ne ostane, bacit će se kao mladica napolje i osušit će se. Takve po tom skupe i u oganj bace da gore. Ako ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama, tražite što god hoćete, i bit će vam. Otac moj proslavit će se time što ćete roditi mnogo roda i pokazati se moji učenici.” Dakle, ovo obećanje ima uvjete!
- Tu se kaže, da su dva uvjeta da bi se ovo obećanje ostvarilo: “ Ako ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama.”
- Gospodin Isus govori o ta dva uvjeta prije i nakon što je dao ovo obećanje, tako da nije teško saznati što ti uvjeti znače.
- Tada, ako su ta dva uvjeta ispunjena, vjernik može tražiti što god želi i dobiti će.

3. Što to znači “ ostati u Gospodinu Isusu?

- To može značiti jedino ono što Gospodin Isus kaže da znači. Ako pogledamo 4. stih, znati ćemo što Isus kaže: “ Ostanite u meni i ja ću ostati u vama. Kao što mladica ne može sama od sebe , ako ne ostane na trsu, roditi roda, tako ni vi, ako ne ostanete u meni.”
- Ako smo još uvijek u nedoumici onda pogledajmo 10. stih koji nam kaže: “ Ostat ćete u mojoj ljubavi ako budete vršili moje zapovijedi, kao što sam i ja vršio zapovijedi Oca svog te ostajem u njegovoj ljubavi.”
- Tako, ostati u Njemu, znači biti u stalnom zajedništvu s Isusom, pouzdajući se u njega i prepuštajući se njegovu vodstvu u poslušnosti njegovim zapovijedima.
- To znači da imamo takvu zajednicu sa Isusom da je njegova volja za nas prihvaćena bez traženja nekih argumenata, jer želimo ostvariti ono što Isus želi. Tu nema neposlušnosti ili pobune, nema sebičnosti.
- To znači poznati Isusa Krista, i život u tako tijesnoj zajednici s njim, da se može reći, da je to tako blisko zajedništvo, kao što je između Oca i Sina.(9.stih) “ Kao što je Otac mene ljubio, tako sam i ja vas ljubio. Ostanite u mojoj ljubavi!”
- Znamo, ako ostajemo u Njemu, kao znak odgovora na naše molitve, proizvoditi ćemo rodove, a to će nas ispuniti radošću. “ Ovo vam rekoh, da radost moja bude u vama te da radost vaša bude potpuna!” (11.stih).

4. Što to znači – da Njegove riječi ostanu u nama?

- To nije isto kao da kažemo “ molim vas da ispunjavate moje želje”. To je mnogo dublje od toga.
- To znači da Kristovo učenje na nas tako utječe da to postaje naš način života; mi želimo da njegove Riječi formiraju u nama njegov stil života.
- To znači da njegova Riječ usmjeruje naša djela, naš način života, naš govor i sve što činimo se usklađuje s njegovim riječima. Naši su motivi inspirirani principima koji se nalaze u njegovoj Riječi. Tako se kroz nas reflektira njegova Riječ.
- To znači da nas njegova Riječ, njegovo učenje i njegovi principi usmjeravaju naše misli, naše motive i aktivnosti.
- Dakle, ta dva uvjeta u stvari znače: “ Ako Isus Krist živi u našem srcu, i ako je naša ljubav prema njemu jednaka kao ljubav Oca i Sina i ako njegove Riječi usmjeravaju naše motive, misli i aktivnosti, tada mi možemo moliti što god želimo i biti će nam.

5. Obećanje kaže: “bit će vam”!

- To znači da će se dogoditi ili da će naša molitva biti uslišana.
- Božja sila i autoritet koja upravlja ukupnim Svemirom, biti će usmjerena na stvari koje tražimo.
- Tada smo i upravljani Božjom riječi da razumijemo zašto neki ne primaju: “ Molite, ali ne dobivate, jer molite s grešnom nakanom: da to potrošite u svojim požudama” kaže nam apostol Jakov (4:3). Isto tako Gospod Isus objašnjava, kako neki ne dobiju odgovor radi svoje slabe vjere. Isto tako, nekada smo ostavljeni da čekamo odgovor, jer to nije za naše dobro da primimo odmah.
- Dakle, obećanje je jasno: ako smo mi takvi Kršćani koji se usklađujemo s navedena dva uvjeta, možemo moliti bilo što, što je u skladu s Božjom voljom i možemo očekivati da će nam biti.

“ Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće.” (Mat 25:40).

Niti jedan Kršćanin ne bi smio zaboraviti ovo Isusovo obećanje. Mnogi se pitaju, pogotovo kada su potaknuti Božjim Duhom kroz Evanđelje, da bi trebali učiniti neko dobro, kako bi posvjedočili da im je život promijenjen i da proslave Boga. Tada razmišljaju o t.zv. velikim stvarima što bi mogli učiniti. A, pogledajmo ovaj stih iz Biblije, kako Gospodin Isus izjavljuje da smo, ako nešto učinimo i jednom od najmanjih njegovih slijedbenika, da smo Njemu učinili.
Zašto je Isus istaknuo ovaj princip i kada je to rečeno. To je Isus rekao kada je objašnjavao svojim učenicima i narodu koji ga je slušao što će se dogoditi na Posljednjem sudu i kada Isus ponovno dođe. Pogledajmo zajedno taj odjeljak u Svetome Pismu u Evanđelju po Mateju 25:31-46: “ Kad Sin Čovječji dođe sa svojim sjajem u pratnji svih anđela, sjest će na prijestolje svoje slave. Tada će se pred njim skupiti svi narodi, a on će ih razlučiti jedne od drugih kao što pastir luči ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi s desne strane, a jarce s lijeve. Nakon toga će kralj reći onima s desne strane: ‘ Dođite blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta! Jer bijah gladan, i dadoste mi jesti; bijah žedan, i napojiste me; bijah putnik, i primiste me; bijah go, i obukoste me; bijah u tamnici, i dođoste k meni.’ Tada će mu reći pravednici:’ Gospodine, kad te vidjesmo gladna pa ti dadosmo jesti, ili žedna pa ti dadosmo piti? Kad li te vidjesmo kao putnika i primismo te? Ili gola pa te obukosmo? Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici te dođosmo k tebi?’ Kralj će im odgovoriti: ? Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće.”
Eto, u tom kontekstu je Isus izrekao ovo divno obećanje, koje može koristiti svaki Kršćanin, ako želi ugoditi Bogu!
Interesira nas, a što ako ne iskoristimo ovo obećanje? Što se dogodilo s onima na drugoj strani? Isus dalje izjavljuje:
“ Tada će reći i onima s lijeve strane:’ Idite od mene, prokleti, u oganj vječni što je pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer bijah gladan, i ne dadoste mi jesti; bijah žedan, i ne dadoste mi piti; bijah putnik, i ne primiste me; go, i ne obukoste me; bolestan i u tamnici, i ne pohodiste me’. Tada će mu i oni reći:’ Gospodine, kad te vidjesmo gladna, ili žedna, ili kao putnika, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne pritekosmo ti u pomoć? On će im odgovoriti:’ Zaista, kažem vam, ni meni niste učinili koliko niste učinili jednomu od ovih najmanjih.’ Ovi će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni.”
Kada prvi puta pročitamo ovaj tekst ovo nam obećanje ne izgleda tako veliko ili dragocjeno. Međutim, to je obećanje i ono je mnogo veće nego što si možemo pretpostaviti.
Slično obećanje nalazimo u Evanđelju po Marku 9:37. “ Tko primi radi mene jedno od ovakvih malenih, mene prima.”

1. Božji ljudi imaju nekoliko važnih službi

- Ovdje ne mislimo o nekim specijalnim službama, kao što su evangelizacija, vođenje Crkve, misionarstvo, ili dušobrižništvo. Ovdje razmišljamo o službama u kojima može sudjelovati svaki vjernik.
- Tu je hranjenje gladnih. Gospodin Isus govori da je to služba u kojoj svaki vjernik može sudjelovati, ali to je i jedna potreba koja je na listi osnovnih fizioloških potreba svakoga čovjeka. To nam Božja riječ govori i u Starom Zavjetu: “ Podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.” (Iz.58:7). Činiš li to, dragi prijatelju?
- Napojiti žednoga. Isus Krist je to naveo kao vrlo važno. U Knjizi Izreka 25:21-22. nam se govori da trebamo to činiti čak i svojim neprijateljima: “ Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom, i ako je žedan, napoj ga vodom, jer mu zgrćeš ugljevlje na glavu i Jahve će ti platiti.”
- Ukazati gostoprimstvo. Gospodin Isus to ističe kao vrlo važno.
- Dati odjeću siromasima. Postoji mnogo siromašnih ljudi svuda oko nas u cijelom svijetu, među kršćanima i nekršćanima. Gospodin očekuje od svojih sljedbenika da suosjećaju i pomognu siromašnima. Kako je to apostol Pavao zapisao: “ Jedino su htjeli da se i dalje sjećamo siromaha; to je baš ono što sam brižno i činio.” (Gal.2:10).
- Briga o bolesnima. Koliko ljudi oko nas trebaju pomoć i zaštitu radi svojih različitih tjelesnih ili duhovnih bolesti. Pomažemo li im? Što će Gospodin reći nama kada dođe Posljednji sud? Na koju će nas stranu svrstati?
- Posjetiti one koji su u tamnici. Gospodin Isus govori da je to vrlo važna služba. Potrebno je i onima koji su zbog svojih zlih djela u tamnici kazati da dolazi Božji sud, koji određuje njihovu cijelu vječnost, a ne samo nekoliko godina tamnice.
- Pomaganje jedan drugome. U ovom odjeljku Gospodin Isus naglašava, kako trebamo kao njegovi sljedbenici brinuti i pomagati jedan drugomu, dijeleći Božju ljubav kroz naša dobra djela i time ohrabriti naše bližnje u vjeri. Time podržavamo Božji odgovor na molitve onih koji su u potrebama. Naša pomoć im dolazi kao Božji odgovor na njihove molitve. Apostol Jakov nas ohrabruje: “ Mnogo može molitva pravednika ako je žarka.” (Jak. 5: 16).
- Učinimo sve svojim ponašanjem, kako mladi kršćani ne bi oslabili u vjeri. Ohrabrimo mlade kršćane, jer su oni kao male bebe u obitelji. Zato Gospodin Isus te malene izjednačava sa sobom, kada kaže: “ Tko primi radi mene jedno od ovakvih malenih, mene prima.” (Mk. 9:37). Trebamo učiniti sve što je u našoj snazi, uz Božju pomoć, da pomognemo u formiranju tog mladog duhovnog bića, za koje se Gospodin posebno zauzima. Pogledajmo kako je Gospodin Isus to snažno naglasio: “ Ako tko navede na grijeh jednog od ovih malenih koji u me vjeruju, bilo bi mu bolje da mu objese o vrat mlinski kamen što ga okreće magare i da ga bace u more.” (Mk.9:42).

2. Oni koji ignoriraju potrebe dolaze pod osudu

- Tko ignorira potrebe drugih sam dolazi u potrebu. Pogledajmo kako to ističe Božja riječ:” Tko zatvori uho svoje pred vikom siromaha, i sam će vikati, ali ga neće nitko uslišati.” (Izreke 21: 13).
- Bog je protiv onih koji ignoriraju potrebe drugih ( Ez.24:1-10).
- Mi činimo grijeh ako ignoriramo potrebe drugih: “ Tko dakle može dobro činiti, a ne čini, počinja grijeh.
- To ne znači da mi možemo pomoći svim ljudima u njihovim potrebama, jer bismo ostali bez ičega za svoj život, a možda i pomagali ljenčine da ostvaruju lagodan život. Mi trebamo pomagati prema Božjoj ljubavi koju nam je Bog podario da suosjećamo i pomažemo prema mogućnostima, a ne nerazumno, ili sentimentalno.
- Trebamo uvijek pristupati kod pomaganja drugima prema Gospodnjem principu, kako Isus kaže: “ Meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće.”

“ Od vremena Ivana Krstitelja do sada navala je na kraljevstvo nebesko, i siloviti ga prisvajaju.” (Mat.11:12)

Prisvajanje je nešto kao ulazak u Rimski koloseum u borbu s lavovima, gladiajtorima ili silama pakla. To je duhovna aktivnost koja često zahtjeva silovitost da se osvoji područje koje je na ilegalni način prisvojio Sotona.
Apostol Pavao kaže:
“ Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mračnog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima.” (Ef. 6:12).
Rvanje je kontaktni sport, vi se nalazite licem u lice s vašim protivnikom, koji vas želi baciti na koljena  i pobijediti. Duhovna borba, također, znači kontakt, to je duhovni okršaj s sotonskim duhom. Ta borba uključuje vezanje, izbacivanje, pružanje otpora, istjerivanje sila zla i tame, i postavljanje Kristove zaštite na novom osvojenom teritoriju.
Osvajanje obećane zemlje od strane Jošue i Izraelaca su očiti primjer za to. Bilo im je kazano, da koji god dio obećane zemlje osvoje, biti će njihova. Drugim riječima, oni su morali provoditi nasilje, agresivnu akciju, trebali su pregaziti protivnika i zauzeti zemlju.
U Novom Zavjetu to osvajanje je uspoređeno s molitvom. Najprije preuzimamo to duhovno područje molitvom ( u duhovnoj realnosti), a zatim to prisvajamo u prirodnoj realnosti.
To ne znači da mi silovito navaljujemo na Božje prijestolje, nego to znači da mi silno molimo da se maknu mračne sile između neba i zemlje. Zašto?
Zato što je Bog već rekao DA za Svoju volju, ali mi imamo jednoga neprijatelja koji neprestano govori NE. Zato prisvajanju prethodi posjedovanje. Isus je osvojio Golgotu u vrtu gdje se vodila smrtna borba u molitvi: “ Oče! Ako hoćeš. otkloni ovaj kalež od mene! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!” (Lk. 22:42). Isusovo raspeće, smrt i uskrsnuće bili su odvojeni od Njegove molitvene pobjede. Pobjeda se odigrala ranije na molitvi u vrtu. Tamo je bilo sve izboreno.
Očekujete li više pobjede u vašem životu?  Onda izborite bitku na vašim koljenima. Uzmite vaše vlasništvo na molitvi a zatim idite u poslušnosti prema odgovoru na molitvu.
Dragi prijatelju, zar mislite da ćete bez borbe biti pobjednici. Pobjeda upravo pretpostavlja borbu. Pogledajmo što kaže Isus u Božjoj riječi:

“ Od vremena Ivan Krstitelja  do sada navala je na kraljevstvo nebesko, i siloviti ga prisvajaju.” (Mt. 11:12).

Zauzimanje kraljevstva nebeskog silom je ostvareno kada je izraelski narod osvojio obećanu zemlju Kanaan. Bog je rekao Jušui, da će sve na što stupi njihova noga, sve  što osvoje biti njihovo.
Sva ona zemlja koju im je Bog obećao, bila je njihova, ali oni su je morali prisvojiti, morali su ući u nju, pobijediti one koji su se nalazili na obećanoj zemlji i bespravno je posjedovali, izboriti se za obećanu zemlju. Jednom, kada su stupili svojom nogom na tu zemlju, kada su srušili protivnika i pobijedili ga, tek tada su mogli uživati blagodati obećane zemlje.
I danas mi trebamo baštiniti obećanu zemlju, našu baštinu u Isusu Kristu. Apostol Pavao piše:
“ Neka bude hvaljen Bog, Otac Gospodina našega Isusa Krista – on koji nas blagoslovi svakim duhovnim blagoslovom na nebesima u Kristu.” (Ef.1:3).
Apostol Petar piše:
“ Njegova božanska snaga obdarila nas je svime što je potrebno za život i pobožnost, pravom spoznajom onoga koji nas je pozvao vlastitom slavom i moći.” II.Petr.1:3).
Apostol Pavao napominje:
“ Uistinu, sva obećanja Božja imaju u njemu svoj  ‘da’; zato i mi po njemu velimo svoj ‘Amen’ na slavu Bogu.” (II.Kor.1: 20).
Kao da sada stojimo pokraj rijeke Jordan s obećanjima o obećanoj zemlji pred nama, i Bog nam govori:
“ Svako mjesto na koje stupi vaša noga dajem vam, kao što obećah Mojsiju.” (Jošua 1:3).
Kako mi ulazimo u obećanu zemlju i kako pobjeđujemo? Molitvom! Ne samo da ćemo mi moliti i tražiti, nego ćemo nekada morati tako dugo kucati dok se vrata ne otvore.
Đavo stoji vani kao što kaže apostol Petar:
“ Budite trijezni i bdijte: vaš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždere! “ (I.Petr.5:8).
Što mi trebamo tada činiti?
“ Oduprite mu se čvrsti u vjeri, znajući da vaša braća po svijetu podnose iste patnje.” (I.Petr.5:9).
“ Ubuduće budite jaki u Gospodinu i njegovoj silnoj moći! Obucite se u bojnu opremu Božju da se mognete suprostaviti đavolskim napadima! Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mračnog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima. Zato uzmite i na se stavite bojnu opremu Božju da se mognete oduprijeti u zli dan i, kad sve nadvladate, održati se!
Dakle stojte čvrsto! Opašite svoje bokove istinom, obucite oklop -  pravednost, obujte noge spremnošću za Radosnu vijest – mir! U svemu uzmite veliki štit – vjeru; njime ćete moći ugasiti sve goruće strijele Zloga! Prihvatite kacigu – ono čim se spašava – i mač Duha, to jest riječ Božju, sa svakovrsnom prošnjom i molitvom.” (Ef. 6:10-18).
Kao Kaleb mi možemo kazati:
“ Krenimo ne oklijevajući i zauzmimo je, jer je možemo nadvladati!” (Brojevi 13:30).
Mi možemo zauzeti našu obećanu zemlju jer je Isus rekao: “ siloviti prisvajaju .” (Mat.11:12).
Silom molitve uz Božju energiju.
Često naša borba ide u krivom smjeru i trošimo energiju u međusobnoj borbi i svađama. Radi toga nismo pobjednici, ne osvajamo obećano i ne uživamo u korištenju osvojenoga.

Sila molitve

“ Odakle borbe i odakle svađe među vama? Zar ne odavde: od vaših požuda što se bore u vašim udovima? Želite, i nemate? Tada ubijate. Strastveno žudite, i ne možete postići? Tada se borite i ratujete. Nemate jer ne molite. Molite, ali ne dobivate, jer molite s grešnom nakanom: da to potrošite u svojim požudama.” (Jak.4:1-3).

Traženje je temelj za molitvu, a to je privilegija svakog Božjeg djeteta. U jednom razgovoru, uputama, Isus zapovijeda svojim učenicima 7 puta da traže u molitvi.
“ Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se! Jer svaki koji moli, prima; tko traži, nalazi, i tko kuca, otvara mu se.” (Mat.7:7-8).
A apostol Jakov govori: “Nemate jer ne molite!”
Bog govori u 2. Psalmu 8.
“ Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske.”
Naše spasenje je uvjetovano Isusovom molitvom Ocu za mene i za vas. Mi smo dio Njegovog naroda za kojeg se Isus molio Ocu dok je bio na zemlji. Tako je važna molitva za svaku Božju intervenciju nad čovječanstvom kroz povijest radi nečije molitve.
Lot je bio spašen od uništenja radi molitve Abrahama. Učenici su primili Svetoga Duha kada su molili. Vi i ja smo bili spašeni jer se netko molio za nas. Čak i za ono što je Bog obećao, mi trebamo moliti i primit ćemo.
Svijet, vaše tijelo, i đavo će vam naći stotinu razloga da ne molite, ali Bog kaže: “molite i dat će vam se!”
Dođite k Ocu s novim motivom, da je razlog što Bog želi da se molite, u tome da bi vam dao, da bi dijelio s vama Njegova slavna bogatstva.
Kada je Isus trpio za naše grijehe na križu, On nije ni tada nije odbio pokajničku molitvu razbojnika za oproštenje. Isus je odmah odgovorio. A zašto?  Razlog zašto je Isus umro je u tome da osigura sve ono što nam je potrebno, da kada molimo, slobodno dođemo k njemu i primimo.
Isus danas govori i tebi, dragi prijatelju:
“ Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć!” (Hebr.4:16).  

1. Oproštenje naših grijeha se ostvaruje na osnovu prolivene krvi Isusa Krista i našeg pokajanja

Pogledajmo kako nam to objašnjava Sveto Pismo Biblija:
- “ Nemojte, dakle, biti tvrdovrati kao vaši očevi: pružite ruku Jahvi, svome Bogu, pa će odvratiti od vas svoj žestoki gnjev.” ( 2. Ljetopisa 30:9)
- Ili, pogledajmo kako prorok Izaija opisuje Isusa Krista još 700 godina prije njegova rođenja: “ Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bi smo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. Poput ovaca svi smo lutali, i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. Ko jagnje na klanje odvedoše ga; ko ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih.” (Izaija 53: 2-7),
- Zato nas isti prorok poziva: “ Tražite Jahvu dok se može naći, zovite ga dok je blizu! Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodu. koji će mu se smilovati, k Bogu našem, jer je velikodušan u praštanju.” (Iz.55:6-7).
- Prorok Ezekijel nam slično govori: “ Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov? Ja ne želim smrti nikoga koji umire – riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i živite!” (Ezekijel 18:31-32).
- Sam Isus govori o svim proročanstvima za njega: “ Ovo je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama. Trebalo je da se ispuni sve što je o meni pisano u Mojsijevu zakonu, u Prorocima i Psalmima’. Tada im prosvijetli razum da razumiju Pisma, te im reče:’ Tako stoji pisano da Mesija mora trpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih, da se na temelju njegova imena mora propovijedati obraćenje i oproštenje grijeha svim narodima, počevši od Jeruzalema.” (Luka, 24:44-47),
- Taj zahtjev za obraćenjem grešnika nastavljaju i učenici Isusa Krista. Apostol Petar na Dan Pedesetnice ili Duhova snažno govori mnoštvu: “ Kad to čuše (sve o Isusu Kristu, kako je stradao za oproštenje grijeha), duboko se u srcu potresoše te rekoše Petru i ostalim apostolima: ‘ Braćo, što da činimo?’ Obratite se – reče im Petar. – Neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha; tako ćete primiti dar – Duha Svetoga.” (Djela 2: 37-38)
- Dakle, ako se pokajemo i obratimo, Bog može oprostiti naše grijehe, jer je Isus Krist, Božji Sin prolio svoju dragocjenu krv.

2. Ali, što biva kada učinimo neoprostivi grijeh?

- Stihovi u Svetome Pismu nam sugeriraju, da bilo koji i svaki grijeh može biti oprošten, ako ga spoznamo i okrećemo od njega, ako ga priznamo i kada vjerujemo da Gospodin Isus može i hoće oprostiti.
- Međutim, mi znamo da Gospodin Isus govori u Matej 12:31-32:
- « Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti. Rekne li tko bogohulstvo protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem.»
- Pogledajmo i u Marko 3:29: « Ali tko pogrdi Duha Svetoga, taj neće imati oprosta više nikada, nego će biti opterećen vječnim grijehom.”
- U Djelima 5:3 nalazimo slijedeće: « Ananija, zašto je Sotona zaposjeo tvoje srce tako da slažeš Duhu Svetomu i da zadržiš za se nešto novca od svoga zemljišta?”
- Ili, u Efežanima 4:30 na se kaže: « Ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste zapečaćeni za Dan otkupljenja!»
- Ili, u I. Solunjanima 5:19 čitamo zapovijed: « Duha ne gasite!»
- Dakle, Božja nam riječ govori da su laganje Svetome Duhu, žalošćenje Svetoga Duha i gašenje Svetoga Duha strašni prekršaji.
- Prema tome, kako je to moguće, da Gospod oprašta svaki grijeh, kada On također kaže, da kada griješimo protiv Svetoga Duha, da nam nikada neće biti oprošteno?
- Odgovor može jedino biti da neoprostivi grijeh je nešto što nas štiti, da bi nam bili oprošteni naši grijesi. Što to znači da nas štiti da bi nam bilo oprošteno?
- Prosudite sami, mi smo upozoreni od Svetoga Duha da smo grešnici, a ako mi odbijamo to upozorenje, ustvari odbacujemo Spasitelja.
- Isto tako, to znači da nas neoprostivi grijeh čini nespremnim da se kajemo za naše grijehe, iako nas Sveti Duh nuka da to učinimo.
- Isto tako mi odbacujemo oproštenje kada mi ne želimo vjerovati ponudi Evanđelja, iako nas Sveti Duh usmjerava i omogućava da čujemo Evanđelje. Odbacivanje vjerovanja onoga što nam Sveti Duh otkriva o nama samima, o putu našeg bježanja od Boga, kao i o našem Spasitelju Isusu Kristu, je odbacivanje ponude oproštenja. To je to što je neoprostivo!

3. Jednostavna obećanja nalazimo u Svetom Pismu

- “ A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću.” (Ps. 78:38).
- Pogledajmo kako je Isus bio spreman da oprašta grijehe onima kod kojih je vidio veliku vjeru:” Isus vidje njihovu vjeru i reče uzetomu: ‘ Sinko, opraštaju ti se grijesi.” (Mark 2:5).
- Apostol Pavao to objašnjava kada piše Kološanima: “ Vas koji ste zbog prekršaja i neobrezanja svoga tijela bili mrtvi, oživi zajedno s njim; oprosti nam dobrohotno sve prekršaje; izbrisa zadužnicu koja je svojim odredbama bila nama protivna; ukloni je prikovavši je na križ.” (Kološ.2:13-14).
- Dakle, naša je velika radost, kada se možemo osloniti na Božje obećanje i na sve ono što je Bog učinio da je radi svoje velike ljubavi poslao na zemlju svoga jedinorođenog Sina da da svoj život i plati cijenu za naš grijeh, da nas oslobodi sile grijeha i da nam da vječni život i omogući ponovnu zajednicu s Bogom. Svaki čovjek treba prihvatiti poticaj Svetoga Duha da čujemo Radosnu vijest Evanđelja, da prihvatimo obećano i omogućeno spasenje vjerom u Isusa Krista. Budimo Bogu za to zahvalni.

“ Da, ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, oprostit će i vama vaš Otac nebeski. Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših.” (Mat. 6: 14-15).
Mnogi kršćani su zaokupljeni pitanjem, kako razumjeti ovo Božje obećanje koje Isus iznosi u svojoj velikoj Propovjedi na Gori.
Ovo obećanje dolazi kao završetak Isusove molitve, u onom velikom Govoru na Gori. Ako čitamo oba stiha zajedno, uključujući i tvrdnju « ni Otac vaš neće oprostiti vaših pogrešaka”, onda nam to ne liči na neko dragocjeno obećanje.
Ali, u stvari, to je dragocjeno obećanje za one od nas koji smo pozvani da praštamo onima koji su učinili nama nešto loše.
U Evanđelju po Marku 11:25 kao da nam kaže malo drukčije, kao što čitamo:     “ Kad stojite i molite, oprostite ako što imate protiv koga, da i vama Otac vaš nebeski oprosti vaše grijehe.” Postavlja nam se pitanje:

1. Ovisi li Božansko praštanje o ljudskom opraštanju?

1. Božansko praštanje je integralni dio spasenja. Jedan aspekt vječnoga života je praštanje. O tome smo već govorili u našim porukama.
2. Znamo da je spasenje Božje djelo; to nije rezultat odluke čovjeka; to je dragovoljni dar Božji.
3. To može jedino značiti da Božje praštanje ni u kom slučaju ne ovisi o ničem ljudskom. Božje opraštanje dolazi od milosti; ono je dragovoljno; nema ničega što bismo mi mogli učiniti da ga ostvarimo.

2. A o čemu ovisi Božje praštanje?

1. Praštanje ovisi o neograničenoj Božjoj ljubavi: « Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina, da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje nego da ima život vječni.» (Iv.3:16).
2. Praštanje ovisi o vječnoj Očevoj pravednosti: « Otkriva se doista gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću.» (Rimlj.1:18).
3. Praštanje ovisi o slobodnom Očevom činu milosti: « Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja.» (II.Kor.5:19).
4. U vjerniku, ta neograničena ljubav, pravednost, i milost, proizvodi pokajanje – obraćenje: « Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga.» (Dj.ap.8:22) i vjeru u Boga : « Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: ' Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!» ( Mat. 9:2).
5. Dakle, božansko opraštanje je ovisno o Božjem karakteru, a jedinstveno je sa svim ostalim elementima i aspektima spasenja i od njih se ne može odvojiti.
6. Prema tome, ovo obećanje ne može značiti ovakvu interpretaciju:    « Ako opraštaš ljudima, da bi dobio vječni život, ti ćeš ga sigurno primiti.» To sigurno ne možemo tako shvatiti.

3. Nama se opetovano govori kako se dobrim djelima ne možemo spasiti 

1. “ Nikog nema da tvoje ime prizove, da se probudi i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim.” (Izaija 64:6)
2. “ Mnogi će mi u onaj dan reći: ‘Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoću tvoga imena prorokovali, pomoću tvoga imena izgonili zle duhove, pomoću tvoga imena čudesa činili?’ Tada ću im kazati:’Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori.” (Mat. 7:22)
3. “Jer nikoga neće opravdati pred njim vršenje Zakona. Zakon, uistinu, služi samo točnoj spoznaji grijeha." (Rimlj.3:20).
4. Dakle, ovo obećanje ne može značiti, da je Bog voljan nas spasiti, ako mi opraštamo drugima njihove grijehe učinjene nama.

4. Mora postojati razlika između opraštanja grijeha i ovog obećanja 

1. Gospodin Isus je dao ovo obećanje svojim učenicima; to je dio Gospodnje molitve; to je dio Propovjedi na gori.
2. Kada bi Isus govorio neobraćenima, zar On ne bi rekao nešto o pokajanju i vjerovanju? Zar to nije bilo upućeno i nekima koji još nisu odgovorili na njegovu poruku?
3. Dakle, Gospodin Isus ovdje podučava svoje učenike. Kada je kazano u Gospodnjoj molitvi: « Oprosti nam dugove naše kao što i mi opraštamo onima koji su griješili protiv nas' (12 st.), tada to nije dano za komercijalnu upotrebu. Bog nije kazao: « Ako vi činite tako, Ja ću činiti tako!»
4. Čitava poruka u Propovijedi na gori (Mat. 5.-7. poglavlja) govori  o odnosu. Gospodin Isus govori svojim učenicima, kako Božji narod ima vertikalan odnos s Bogom, a horizontalni odnos s ostalim ljudima na zemlji. U toj poruci Isus govori i o jednom i o drugom odnosu u zajedničkom obećanju.
5. Gospodin Isus je kazao nešto slično ovome: « Sada kada ste moji sljedbenici, trebate biti slični meni; kada učinite nešto pogrešno u odnosu na vašu novu vjeru, priznajte to vašem Ocu, On će vam oprostiti, i sada – radi toga tko ste vi sada, kada netko učini nešto loše prema vama, biti ćete u mogućnosti oprostiti njemu, zato što se u vama nalazi božanska ljubav.

5. Ovo je obećanje predivno

1. Svi znamo da nismo savršeni, bez obzira što drugi o nama govore. Perfekcionist će možda reći da on nikada ponovno neće pogriješiti, jer je postigao potpunu zrelost, ali naše srce nam govori istinu.
2.   Znamo da iako Kristova smrt nije spomenuta u ovim stihovima, ipak se govori u duhu toga. Tako kada nam ljudi govore da se to obećanje odnosi na nebeske principe i da nemaju veze sa ovom zemljom, naše nam srce govori da su Isusovi učenici bili na zemlji kada im je On ovo govorio.
3. U I. Poslanici Ivanovoj 1:8 do 2:2, podsjeća nas Božja riječ kako Kršćani mogu učiniti grijeh, ali ako priznajemo naše grijehe, On je vjeran i pravedan, oprostit će nam naš grijeh i očistiti od svake nepravednosti.
4. Mi ne opraštamo drugima da bi nama bilo oprošteno, već mi opraštamo drugima jer je nama već oprošteno.

6. Ovo obećanje je za dobro Kršćana 

1. Prednost Kršćana je da mogu živjeti nalik na Isusa; imamo zajedništvo s Ocem što se temelji na ljubavi: « Da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima.» (Iv.17:26), a ta se ljubav odražava na odnose što ih mi imamo s drugim ljudima, a posebno prema onima koji su Božji narod.
2. U tom cilju da budemo slični Isusu, trebamo moliti molitvu «Oče naš» (Mat.6: 9-13). U našoj molitvi molimo Gospodina Isusa da nam oprosti, i da nas osposobi da i mi praštamo drugim ljudima ( Mat.6:12, Mk. 11:25).
3. Kako bismo praštali ljudima, trebamo milost u dnevnim potrebama: « Pogriješi li tvoj brat, prekori ga: ako se obrati , oprosti mu. Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: 'Žao mi je!' oprosti mu.» (Lk. 17:3-4) « Tada pristupi k njemu Petar i reče: ' Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svome ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?' Kaže mu Isus: ' Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.» (Mt.18:21-22).

Oni koji znaju koliko je koštalo Oca da oprosti nama, neće ih ništa zadržati da oproste drugima, ma koliko ih to koštalo, jer mi želimo biti promijenjeni.

1. Grijeh je najveći problem

Grijeh je najveći problem pojedinca, obitelji, naroda i Crkve. Radi činjenog grijeha su mnogi pali na dno ponora svoga života, ali još više od toga prekinuli su svaki odnos sa svojim Stvoriteljem Bogom. Jedino Biblija nam daje pravi odgovor kako odgovoriti na pitanje oslobođenja od grijeha, kako obnoviti zajedništvo s Bogom i kako osigurati vječni život. Pogledajmo samo u nekoliko biblijskih stihova kako Bog gleda na grijeh čovjeka.
" S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću." ( Rimlj.1:18).
" Neka vas nitko ne vara ispraznim riječima, jer zbog ovih mana dolazi srdžba Božja na neposlušne ljude!" ( Efež.5:6).
" Jer je plaća grijeha smrt." (Rimlj.6:23).
" I tko se god ne nađe upisan u knjizi života, bi bačen u ognjeno jezero." (Otkr.20:15).
" Što se tiče kukavica, otpadnika, odurnih stvorenja, ubojica, bludnika, vračara, idolopoklonika i svih lažaca, njihova je sudbina u jezeru koje gori ognjem i sumporom. To je druga smrt." Otkr.21: 8).
Ili : “ Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja, nego kažnjava opačinu otaca na djeci – čak na unučadi do trećega i četvrtog koljena.” Izlazak 34:6,7).

2. Bog oprašta grijehe

Neki od onih, koji nam govore da traže vječni život, priznaju da su zabrinuti kako njihovi grijesi ne mogu biti oprošteni, jer da su učinili ' neoprostivi grijeh'. Međutim, u Bibliji nalazimo obećanje koje nas uvjerava, na najsigurniji način, da Bog može, da Bog hoće oprostiti naše grijehe – sve naše grijehe. Postavljamo si pitanje: kako to ostvariti? Pogledajmo u Sveto Pismo i uvjerimo se kako je ohrabrujuće za nas, kakvo nam Bog obećanje daje:
“ A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem, i grijeha se tvojih ne spominjem.” (Iz.43:25). Kako to razumjeti?

- To se ne može potpuno razumjeti ili potpuno shvatiti duhovno, sve dok nismo shvatili koliko smo krivi i koliko je težak naš grijeh i nismo ' priznali grijeh', a to je nemoguće sve dok nismo čuli i razumjeli Evanđelje. Do tada, ne možemo vidjeti problem težine grijeha kao ni svrhu oproštenja.
- Kada istražujemo razloge zašto je Bog ustanovio Zakon, ili žrtvu, ili sve zapovijedi, zašto je postavio svećenike i proroke, vidjet ćemo da je sve to učinjeno kako bi čovjek otkrio Božju namjeru da oprosti čovjeku grijeh.
- Zašto bi Bog poticao i ohrabrivao sve ljude svugdje na svijetu na priznanje grijeha, ako ne bi želio da im oprosti njihov grijeh?
- Što bi, zapravo, predstavljao obred Krštenja, kada ne bi bilo oproštenja grijeha? Ili, što bi značilo slavljenje Večere Gospodnje, kada nas to ne bi podsjećalo na Božje opraštanje?
- Pogledajmo što nam Božja riječ govori: “ Al’ u tebe je praštanje, da bi te se bojali.” (Psalam 130:4).

3. Božje opraštanje znači zaboravljanje

- Iako Bog mrzi grijeh i ne može ga trpjeti u svojoj blizini, našom logikom razmišljanja, smatramo da je nemoguće da Bog može zaboraviti sve što je grešnik učinio ili rekao. Ipak, Božje obećanje ostaje, kako Bog može učiniti to što je nemoguće.
- To je očigledno, da kada Bog oprašta grešniku, na temelju savršene Kristove žrtve, tada je to potpuno zaboravljeno, bez obzira na činjenicu da je Božji kapacitet za pamćenje savršen.
- Mi često prelazimo preko uvreda što nam netko učini, a ipak, kasnije zahtijevamo od počinitelja da traži oproštenje. Biblija nam govori da Bog tako ne čini.
- Ako je Bog oprostio grijehe, kao što smo vidjeli, onda se ne trebamo bojati zbog toga, jer ih Bog neće izvući natrag na Dan Suda, jer ih Bog za uvijek zaboravlja?
- Citati: Mihej 7: 18-19, Hebr.8:12

4. Božje zaboravljanje znači – očišćenje naših grijeha i odbacivanje

Nalazimo događaj u Starom Zavjetu Svetog Pisma, kako je David, kralj Izraela teško sagriješio. Nakon njegova priznanja dolazi mu prorok Božji i uvjerava Davida:
“ Tada David reče Natanu:’ Sagriješio sam protiv Jahve! a Natan odvrati Davidu: ‘Jahve ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti. Ali jer si tim djelom prezreo Jahvu, neminovno će umrijeti dijete koje ti se rodilo.” (2.Sam.12:13). Često se dešava da kada priznajemo svoje grijehe, Bog nam oprašta, ali ostaju posljedice i ožiljci radi toga što smo učinili. To nas upućuje na zaključak da se ne igramo grijehom u našem životu. David se kasnije moli Bogu: “ Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega! Objavi mi radost i veselje, nek se obraduju kosti strvene! Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu! Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene! Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim!” (Ps.51:9- 14), Ili, nalazimo divno obećanje o Božjem praštanju: “ On ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje; on ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju; život ti ispunja dobrima, ko orlu ti se mladost obnavlja.” Ps.(103:3-5). Prorok Izaija nam o tome svjedoči: “ Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati, jer ja sam te otkupio.” (Izaija 44:22).
Nas sada zanima; što nam predlaže Božja riječ u odnosu na naše grijehe: “ Dakle, obratite se i povratite se da vam se izbrišu grijesi, tako da od Gospodnje prisutnosti mognu doći vremena utjehe.” (Dj.ap.3:19-20).

5. Kada Bog odbacuje naš grijeh, Bog to čini za svoju slavu

- Ništa u planu spasenja nije za našu slavu, nego je naše cjelokupno spasenje za slavu Božju, jer spasenje ne dolazi od čovjeka. To je Božje djelo. Radi toga je i odbacivanje naših grijeha na slavu Božju. To je učinjeno za Boga.
- Pogledajmo, kako to potvrđuje Sveto Pismo: “ Vas koji ste zbog prekršaja i neobrezanja svoga tijela bili mrtvi, oživi zajedno s njim; oprosti nam dobrohotno sve prekršaje; izbrisa zadužnicu koja je svojim odredbama bila nama protivna; ukloni je prikovavši je na križ. Razoruža Poglavarstva i Vlasti i javno ih izloži ruglu vodeći ih u pobjedonosnoj povorci pobijeđene njime.” (Kološ.2:13-15).

“ Isus mu reče: ‘Zaista, kažem ti, danas ćeš  sa mnom biti u raju.” (Lk.23:43)
Ovo je obećanje Isus dao jednom čovjeku, baš prije njegove smrti, kada je bio razapet do Isusa na Golgoti. Ljudi se često zaustavljaju na ovom obećanju. Nismo li i mi mnogo puta razmišljali o tome. Što misliš dragi prijatelju o tome, kada bi tebi Isus – Božji Sin rekao ovo obećanje: ‘Danas ćeš biti sa mnom u raju?’ Naročito u trenutcima kada se čovjek nalazi na samrti, kako je dragocjeno čuti ovakvo obećanje.

1. Kada netko umire, čak i mala vjera može rezultirati velikim spasenjem.
2. Za ovog čovjeka nalazimo u Svetome Pismu podatak da je čak kratko vrijeme prije ovog obećanja vrijeđao Isusa. Pogledajmo: “ Isto su ga tako vrijeđali i razbojnici koje s njim razapeše.” (Mat. 27:44). Ne smijemo zaključiti da netko tko je danas vrijeđao Isusa, da možda sutra ga neće slaviti, koliko god je to teško shvatiti.
3. Ne znamo je li njegova vjera bila u Savršenu Žrtvu Isusa Krista; jedino što znamo da je kasnije kazao o Spasitelju: “Ovaj nije nikakva zla učinio.” ( Lk. 23:41). To nije veliki dokaz vjere, kada uspoređujemo svjedočanstva nekih koji se kaju i obrate Bogu. Teško je čak i misliti da je on potpuno razumio ono što je Isus učinio za grešnike. On čak nije znao niti kako bi nazvao Isusa.  On je samo rekao : “ Ali ovaj nije nikakva zla učinio.”
4. Međutim, unatoč njegova ignoriranja, on je bio potpuno uvjeren u to što je shvatio da je Gospodin Isus bio potpuno nedužan i nije zaslužio da umre. To je bila vrlo mala vjera. Jeli ta činjenica da je Isus Krist bio potpuno nevin uvjerila njega u to kako je on grešan? On je to i rekao: “ Mi smo ovdje po pravdi, jer primamo zasluženu plaću za svoja djela.” (Lk.23:41).
5. Je li ovaj čovjek shvatio svoju posljednju šansu? Nije više bilo ničega što bi ga vezalo za život. Tu nije bilo nikakvog životnog interesa. Pred njim je bila samo smrt. Kada ljudi imaju samo malo vremena što im preostaje, i kada žele da to vrijeme iskoriste, mogu prihvatiti i najmanju Božju slavu, jer samo mala vjera može proizvesti veliko spasenje.
6. Spasenje je očigledno djelo Suverenog Boga.
7. Tko bi očekivao da će ovaj  kažnjeni kriminalac primiti spasenje u njegovom posljednjem trenutku na zemlji.
8. Ovaj nam događaj govori kako spsenje ne ovisi o učinjenim djelima, jer ovaj čovjek nije učinio niti jedno dobro djelo dugo vremena, ili možda nikada. Isto tako ovaj nam događaj govori da spasenje nije rezultat odluke čovjeka; ovaj čovjek nije nikada donio neku odluku da učini nešto dobro, nije učinio odluku da slijedi Isusa, nije donio odluku da prestane biti pijanica ili razbojnik, nije odlučio da više ne griješi. Ono što je on rekao i molio Isusa bila je molba: “ Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo.” (Lk. 23:42).
9. Ovaj je čovjek bio jedan nepoželjan kandidat za nebo, jer njegovo razmišljanje ne bi bilo prihvaćeno od mnogih teologa. Ovdje na križevima se nalaze dvojica ljudi sa sličnim životnim pričama i očekivanjima, ali jedan je primio spasenje a drugi nije. Slično nalazimo i u Evanđelju po Mateju 24: 40-41. gdje se govori, da će       “ tako biti i za dolaska Sina Čovječjega” : “Tada će se od dvojice, što budu na polju, jedan uzeti, a drugi ostaviti. A od dviju žena, što budu mljele mlinom, jedna će se uzeti, a druga ostaviti.” Tko zna tko će od dvojice biti spreman? Jedino Suvereni Bog to zna!
10. Da su obojica postali Kršćanima ranije, mi bismo možda mogli pomisliti, da to ovisi o nama da čekamo zadnji trenutak, prije pokajanja, ali ovdje vidimo da je samo jedan bio spašen. To je samo 50% šanse kako možemo čekati zadnji trenutak.
11. Gospodin Isus ima veliku želju da spasi čovjeka

Spasiti izgubljenog grešnog čovjeka je bio osnovni razlog dolaska Isusa – Sina Božjega na ovu zemlju. Sva Isusova aktivnost na ovoj zemlji je imala za cilj ostvariti zamisao nebeskog Oca da iz velike ljubavi spasi grešnika. Božja riječ nam upravo objašnjava to veliko obećanje:
“ Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” (Iv.3:16).
- Pogledajmo zajedno kako nas u to uvjerava Božja riječ:
“Ne odustaje Gospodin od izvršenja obećanja, kako to neki misle, nego vas strpljivo podnosi jer neće da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju.” (II.Petr.3:9).

1. Ili, kako je Isus stajao žalostan vidjevši da izraelski narod nije prihvatio Spasitelja. Isus govori: “ Jeruzaleme, Jeruzaleme, što ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani! Koliko puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao što kvočka skuplja piliće pod krila, ali vi ne htjedoste!” (Lk. 13:34).
2. Isus je bio zabrinut za još mnoge ljude u narednim stoljećima i tisućljećima, kao što je govorio svojim učenicima: “ Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka; i njih mi treba dovesti; one će čuti glas moj, te će biti jedno stado i jedan pastir.” (Iv.10:16). 
3. Dragi slušatelju, gdje je taj Isusov glas danas za tebe i mene? Nije li Bog omogućio priliku da i preko radio valova preko Vala Evanđelja i drugih emisija Isus govori svakom čovjeku da ga želi spasiti, da ga ljubi. Bog to želi i za tebe, Bog i tebe ljubi i za tebe je dao svoga jedinorođenog Sina, kako bi ti osigurao spasenje. Jedino Bog to može tebi osigurati. U to nas uvjerava Sveto Pismo: “ Odatle slijedi da može zauvijek spašavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek živi da posreduje za njih.” (Hebr.7:25).
4. Pojam “Raj “ nam ne može dočarati sva Božja obećanja

Ovdje vidimo da je Gospodin Isus govorio umirućem, neobrazovanom, neukom čovjeku. Ovaj čovjek nije koristio mnoge knjige. Njegov način razgovora je bio vrlo jednostavan. Je li ovaj čovjek dobro razumio što znači ova fraza i obećanje: “ Danas ćeš biti sa mnom u raju:? Znaš li ti, dragi prijatelju što znači ovo obećanje: “ Danas ćeš biti sa mnom u raju!”

1. Prije svega, ovo obećanje znači, da  je pokajani i obraćeni grešnik dobro došao u nebo.
2. Drugo, ovo obećanje znači, da će oni koji prime Isusa kao Spasitelja biti tamo gdje je On. Isus je obećao onima koji vjeruju u njega: “ Idem da vam pripravim mjesto! Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Iv. 14:3). Ili u Velikoj Isusovoj molitvi Isus moli Oca: “Oče, htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja.”(Iv.17:24).
3. Treće, ovo obećanje znači, da ćemo mi imati uskrslo tijelo, jer ako ćemo biti kao što je Isus, slični Njemu, u njegovu kraljevstvu, mi ćemo imati uskrslo tijelo slično njegovom. Pogledajmo: “ Jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arhanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom.” (I.Solunj.4:16-17).
4. Konačno, ovo obećanje znači, da ćemo mi biti proslavljeni, jer ćemo biti kao On i biti ćemo s Njim.
5. Kada je Isus do ovo obećanje, to se odnosi na sve njegove sljedbenike.

Dragi prijatelju, ovo obećanje može biti efektivno i za tebe danas. Ako primiš Isusa za svog osobnog Spasitelja, možeš biti siguran, da ako te smrt zadesi danas, jer za svoje sutra nisi siguran, da ćeš čuti taj Spasiteljski glas: “ Danas ćeš biti sa mnom u raju.”

“ Njegova božanska snaga obdarila nas je svime što je potrebno za život i pobožnost, pravom spoznajom onoga koji nas je pozvao vlastitom slavom i moći. Tim nas je obdario skupocjenim i najvećim obećanim dobrima, da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu postanete dionici božanske naravi.
Zbog toga uložite svu svoju revnost da sa svojom vjerom spojite poštenje, s poštenjem znanje, sa znanjem uzdržljivost, s uzdržljivošću postojanost, s postojanošću pobožnost, s pobožnošću bratsku ljubav, s bratskom ljubavi ljubav uopće. Ako, naime, posjedujete ove kreposti te ako napredujete u njima, one ne dopuštaju da ostanete ni besposleni ni besplodni u pravoj spoznaji našega Gospodina Isusa Krista. Komu ove kreposti nedostaju, on je slijep, kratkovidan; zaboravio je da je očišćen od svojih prošlih grijeha.
Zato, braćo, to ozbiljnije nastojite da u vlastitu korist učvrstite svoj poziv i izbor! Radeći tako, sigurno nećete nigda pasti. Tako će vam se, naime, pružiti sve što je potrebno za ulazak u vječno kraljevstvo našega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista.” (II.Petr.1: 3-11).
Ako čitamo ove stihove, kojima je apostol Petar bio inspiriran da nam ih napiše prije dvije tisuće godina, s molitvom da ih Sveti Duh oživi za nas i u nama, otkriti ćemo koliko mnogo nam mogu govoriti.

Duh Sveti daje Božjim ljudima svu neophodnu pomoć:

“Onomu, koji prema snazi što silu svoju očituje u nama, može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti.” (Ef. 3:20).
“Vama koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje što već stoji spremno da se objavi u posljednje vrijeme.” (I.Petr.1:5).
“ Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama.” (Iv.14:17).
“ Njegova božanska snaga obdarila nas je svime što je potrebno za život i pobožnost.” (II.Petr.1:3).

Duh Sveti komunicira te blagoslove preko spoznaje:

“ Ako ustrajete u mojoj nauci, uistinu ste moji učenici; upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi.” ( Iv.8:31,32)
“ Kad to Isus kaza, podiže oči prema nebu te reče: ‘A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Iv 17: 1,3).
“ Ali sve što mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj cijeni vrijednost za me zbog Krista. Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Gospodina. Da iskusim njega i silu njegova uskrsnuća i udio u njegovim patnjama, prilagođavajući se njegovoj smrti.” (Filiplj.3:7,8,10).
“ Zato i mi od onoga dana u koji smo to čuli ne prestajemo moliti za vas i prositi da vas Bog napuni potpunom spoznajom svoje volje sa svakovrsnom mudrosti i duhovnim razumijevanjem, tako da živite dostojno Gospodina, da mu budete ugodni u svemu; da budete plodonosni svakom vrstom dobrih djela i da napredujete u spoznaji Boga.” ( Kološ.1: 9-10).

Život na zemlji je naša priprema za nebo: 

Tako, Božji narod prima sve što mu je potrebno, da može živjeti pobožnim životom ovdje na zemlji, a time se pripremiti za život na nebu, kroz silu i energiju Svetoga Duha.  A Božji dio u našem životu je da nam Sveti Duh daje te stvari koje mi trebamo preko spoznaje, kao što vidimo u pročitanim stihovima Svetoga Pisma. To je spoznaja Boga i Krista koji nas je pozvao.

Tako, za svakog Božjeg čovjeka su dva velika izazova; biti siguran u nebo i živjeti kršćanskim životom ovdje na zemlji. Apostol Petar nas uvjerava da Sveti Duh omogućava nama ta dva izazova. Sveti Duh ima sve što mi trebamo.

Sveti Duh osigurava blagoslove koje trebamo kroz obećanja:

Trebamo znati da ćemo ići u nebo, trebamo znati kako da se pripravimo za život u nebu, trebamo biti u mogućnosti da imamo pobjedonosni život ovdje na zemlji. Takve potrebe zadovoljavamo u Svetome Duhu koji priprema sve za nas, kao što apostol Petar govori preko obećanja.
Kršćani trebaju oboje: principe i oživotvorenje istine i trajne vjere. Trebamo oboje za pobjedonosni život ovdje ali i biti sigurni za onaj budući.
Neki Kršćani misle da su ti blagoslovi sakriveni u nekim posebnim karizmatskim iskustvima, a drugi misle da se iskazuju kao odgovor na molitve, drugi opet da se otkrivaju kao odgovor na čin vlastitih odluka, predanja ili žrtvi. Apostol Petar nam govori da se ti blagoslovi nama daju Svetim Duhom na osnovi velikih i dragocjenih obećanja. 

Ta su obećanja božanska, velika i dragocjena:

To je Bog koji je planirao naše oslobođenje od grijeha; također, Bog je i umro umjesto nas. Bog je uskrsnuo od mrtvih za nas; a sada Bog priprema sve što nam je potrebno.
Sve je božanski pripremljeno Bog je postao naš Put. Spasenje je dar Božji : “ Milosni dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.” (Rimlj.6:23). Čak i obećanja koja nas sada održavaju su božanski pripremljena kao i samo spasenje.
Petar kaže da su ta obećanja “velika”. On misli da su ona velika u temelju, u trajnosti i u kapacitetu blagoslivljanja. Niti jedno Božje obećanje nije maleno; njih je mnogo i dovoljna su za sve.
Petar također kaže kako su ta obećanja dragocjena. On uživa koristeći taj izraz: “ Prema tome, ‘ kamen koji su odbacili graditelji – upravo taj – postao je ugaonim kamenom’ za vas koji vjerujete dragocjen, a za one koji ne vjeruju ‘ kamen spoticanja, stijena sablazni.” (I.Petr.2:7). On je rekao da su Božja obećanja vrlo vrijedna i posebne kvalitete, i da imaju tako veliko značenje da su Božji ljudi izgubljeni bez njih.