“ Da, ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, oprostit će i vama vaš Otac nebeski. Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših.” (Mat. 6: 14-15).
Mnogi kršćani su zaokupljeni pitanjem, kako razumjeti ovo Božje obećanje koje Isus iznosi u svojoj velikoj Propovjedi na Gori.
Ovo obećanje dolazi kao završetak Isusove molitve, u onom velikom Govoru na Gori. Ako čitamo oba stiha zajedno, uključujući i tvrdnju « ni Otac vaš neće oprostiti vaših pogrešaka”, onda nam to ne liči na neko dragocjeno obećanje.
Ali, u stvari, to je dragocjeno obećanje za one od nas koji smo pozvani da praštamo onima koji su učinili nama nešto loše.
U Evanđelju po Marku 11:25 kao da nam kaže malo drukčije, kao što čitamo:     “ Kad stojite i molite, oprostite ako što imate protiv koga, da i vama Otac vaš nebeski oprosti vaše grijehe.” Postavlja nam se pitanje:

1. Ovisi li Božansko praštanje o ljudskom opraštanju?

1. Božansko praštanje je integralni dio spasenja. Jedan aspekt vječnoga života je praštanje. O tome smo već govorili u našim porukama.
2. Znamo da je spasenje Božje djelo; to nije rezultat odluke čovjeka; to je dragovoljni dar Božji.
3. To može jedino značiti da Božje praštanje ni u kom slučaju ne ovisi o ničem ljudskom. Božje opraštanje dolazi od milosti; ono je dragovoljno; nema ničega što bismo mi mogli učiniti da ga ostvarimo.

2. A o čemu ovisi Božje praštanje?

1. Praštanje ovisi o neograničenoj Božjoj ljubavi: « Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina, da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje nego da ima život vječni.» (Iv.3:16).
2. Praštanje ovisi o vječnoj Očevoj pravednosti: « Otkriva se doista gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću.» (Rimlj.1:18).
3. Praštanje ovisi o slobodnom Očevom činu milosti: « Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja.» (II.Kor.5:19).
4. U vjerniku, ta neograničena ljubav, pravednost, i milost, proizvodi pokajanje – obraćenje: « Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga.» (Dj.ap.8:22) i vjeru u Boga : « Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: ' Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!» ( Mat. 9:2).
5. Dakle, božansko opraštanje je ovisno o Božjem karakteru, a jedinstveno je sa svim ostalim elementima i aspektima spasenja i od njih se ne može odvojiti.
6. Prema tome, ovo obećanje ne može značiti ovakvu interpretaciju:    « Ako opraštaš ljudima, da bi dobio vječni život, ti ćeš ga sigurno primiti.» To sigurno ne možemo tako shvatiti.

3. Nama se opetovano govori kako se dobrim djelima ne možemo spasiti 

1. “ Nikog nema da tvoje ime prizove, da se probudi i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim.” (Izaija 64:6)
2. “ Mnogi će mi u onaj dan reći: ‘Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoću tvoga imena prorokovali, pomoću tvoga imena izgonili zle duhove, pomoću tvoga imena čudesa činili?’ Tada ću im kazati:’Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori.” (Mat. 7:22)
3. “Jer nikoga neće opravdati pred njim vršenje Zakona. Zakon, uistinu, služi samo točnoj spoznaji grijeha." (Rimlj.3:20).
4. Dakle, ovo obećanje ne može značiti, da je Bog voljan nas spasiti, ako mi opraštamo drugima njihove grijehe učinjene nama.

4. Mora postojati razlika između opraštanja grijeha i ovog obećanja 

1. Gospodin Isus je dao ovo obećanje svojim učenicima; to je dio Gospodnje molitve; to je dio Propovjedi na gori.
2. Kada bi Isus govorio neobraćenima, zar On ne bi rekao nešto o pokajanju i vjerovanju? Zar to nije bilo upućeno i nekima koji još nisu odgovorili na njegovu poruku?
3. Dakle, Gospodin Isus ovdje podučava svoje učenike. Kada je kazano u Gospodnjoj molitvi: « Oprosti nam dugove naše kao što i mi opraštamo onima koji su griješili protiv nas' (12 st.), tada to nije dano za komercijalnu upotrebu. Bog nije kazao: « Ako vi činite tako, Ja ću činiti tako!»
4. Čitava poruka u Propovijedi na gori (Mat. 5.-7. poglavlja) govori  o odnosu. Gospodin Isus govori svojim učenicima, kako Božji narod ima vertikalan odnos s Bogom, a horizontalni odnos s ostalim ljudima na zemlji. U toj poruci Isus govori i o jednom i o drugom odnosu u zajedničkom obećanju.
5. Gospodin Isus je kazao nešto slično ovome: « Sada kada ste moji sljedbenici, trebate biti slični meni; kada učinite nešto pogrešno u odnosu na vašu novu vjeru, priznajte to vašem Ocu, On će vam oprostiti, i sada – radi toga tko ste vi sada, kada netko učini nešto loše prema vama, biti ćete u mogućnosti oprostiti njemu, zato što se u vama nalazi božanska ljubav.

5. Ovo je obećanje predivno

1. Svi znamo da nismo savršeni, bez obzira što drugi o nama govore. Perfekcionist će možda reći da on nikada ponovno neće pogriješiti, jer je postigao potpunu zrelost, ali naše srce nam govori istinu.
2.   Znamo da iako Kristova smrt nije spomenuta u ovim stihovima, ipak se govori u duhu toga. Tako kada nam ljudi govore da se to obećanje odnosi na nebeske principe i da nemaju veze sa ovom zemljom, naše nam srce govori da su Isusovi učenici bili na zemlji kada im je On ovo govorio.
3. U I. Poslanici Ivanovoj 1:8 do 2:2, podsjeća nas Božja riječ kako Kršćani mogu učiniti grijeh, ali ako priznajemo naše grijehe, On je vjeran i pravedan, oprostit će nam naš grijeh i očistiti od svake nepravednosti.
4. Mi ne opraštamo drugima da bi nama bilo oprošteno, već mi opraštamo drugima jer je nama već oprošteno.

6. Ovo obećanje je za dobro Kršćana 

1. Prednost Kršćana je da mogu živjeti nalik na Isusa; imamo zajedništvo s Ocem što se temelji na ljubavi: « Da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima.» (Iv.17:26), a ta se ljubav odražava na odnose što ih mi imamo s drugim ljudima, a posebno prema onima koji su Božji narod.
2. U tom cilju da budemo slični Isusu, trebamo moliti molitvu «Oče naš» (Mat.6: 9-13). U našoj molitvi molimo Gospodina Isusa da nam oprosti, i da nas osposobi da i mi praštamo drugim ljudima ( Mat.6:12, Mk. 11:25).
3. Kako bismo praštali ljudima, trebamo milost u dnevnim potrebama: « Pogriješi li tvoj brat, prekori ga: ako se obrati , oprosti mu. Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: 'Žao mi je!' oprosti mu.» (Lk. 17:3-4) « Tada pristupi k njemu Petar i reče: ' Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svome ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?' Kaže mu Isus: ' Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.» (Mt.18:21-22).