Zaboravi prošlost

„Braćo, ja još ne mislim da sam to dohvatio. Ali kažem samo jedno: zaboravljajući što je nazad, ispružajući se prema onome što je naprijed, trčim prema cilju da dostignem nagradu – nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Kristu Isusu.”

Zadaću koju svaki pobjednik u Kristu mora naučiti je zaboraviti prošlost i upraviti pogled prema cilju ispred sebe. Ako je bilo koji čovjek imao razloge da bude ogorčen, ljut, srdit, tužan i samopravedan to je bio apostol Pavao. On je bio kritiziran, neshvaćen, lažno optuživan, nepravedno progonjen, šiban i bacan u tamnice sa kladama na nogama, a ipak je naučio da sve to zaboravi i hodi u radosti Isusa Krista.
Kada je Isus bio prikovan na križ kao zamjena za sve naše grijehe, On je rekao:

“ Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!” ( Lk.23:34).
Kada je Stjepan bio kamenovan od religioznih vođa i razularene svjetine on je: “ vikao jakim glasom:’
Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” (Dj.7:60).
Kada je apostol Pavao bio na sudu u Rimu zbog njegove vjere u Isusa Krista, rekao je kako nitko nije ostao s njim, svi su ga ostavili u vrijeme kada je trebao pomoć, a ipak je pisao:

“Neka im Bog to ne uračuna!” (II.Tim.4:16).
Poput Isusa, Kršćani su kroz cijelu povijest bili pobjednici, jer su hodili u neophodnom zaboravljanju i praštanju.
Što brže zaboravite to je lakše oprostiti, što brže oprostite to je manja mogućnost da srditost i mržnja nađe mjesta u vašem srcu. Što brže zaboravite to ćete brže otkloniti gorčinu.
Idemo naprijed zaboravljajući prošlost i ostavljajući je iza nas. Kakve god propuste, grijehe ili neželjena iskustva mi imali, trebamo ih ostaviti kod podnožja križa, stavljajući naše terete i brige na Isusa, i tada hodajmo u Njegovoj pravednosti.

“ Svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas!” (I.Petr.5:7).
Kada su moj sin i kćeri učili hodati, a o prvim koracima moga sina imam snimljen film, koračao je nekoliko koraka i pao. Kada je pao, nije ostao na podu govoreći: “ Ja neću nikada hodati, ja sam gotov.” Ne! Ustao je i ponovo napravio nekoliko koraka. Da, on je pao mnogo puta, ali sada može dobro hodati i penjati se na brda.
Ako padnete, ustanite i hodajte ponovo i uskoro ćete vidjeti da možete trčati s dobrom kondicijom.
Zaboravljajte sve one stvari koje su iza vas i upravite pogled i trčite prema cilju koji je pred vama.

Nova milost za ovaj dan

“ Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!
‘Jahve je dio moj’ veli mi duša, i zato se u nj pouzdajem.
Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži. Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino!” ( Tužaljke 3:22-26)
Ovoga dana, baš ovoga dana, upravo ovoga dana, milost je Božja osigurana za tebe. Ne sutra, ne slijedećeg tjedna, niti za godinu dana, nego baš za danas. Božja je milost nova.
Izaija nam govori da je Božja milost velika i sigurna; apostol Petar kaže, kako je Božja milost obilna. David napominje da je Božja milost vrlo velika i mnogo je ima. Pavao kaže kako je Bog bogat u milosti.
Nema ništa u tvojoj prošlosti što bi moglo zaustaviti Božju milost da te ispuni ovoga dana. Božja milost traje vječno. Bog iskazuje svoju milost milijunima ljudi iz generacije u generaciju.
Kroz žrtvu smrti i slavnog uskrsnuća Isusa Krista, Božjega Sina, Bog je već nama dokazao kako je On ‘ Otac svekolike milosti’.
Naš dio je da prihvatimo tu milost.
U poslanici Kološanima3:12, nam se kaže:

“ Obucite se, dakle, budući da ste izabranici Božji, sveti i ljubljeni, u milosrdnu srdačnost, dobrotu, poniznost, krotkost i strpljivost!”
To se može ostvariti jedino ako prihvatimo Božje milosrđe prema nama, da bismo pokazali milosrđe u prema sebi i drugima.
Ne morate čekati drugi dan živeći pod teškom rukom suda, kriticizma ili zakona. Bog je pripremio milosrdni izlaz koji se zove Janje Božje. I kada stanemo pred Oca oprani krvi Kristovom, mi smo obučeni u iste bijele haljine koje je Krist primio kada je uskrsnuo od mrtvih.
Isus je Božje sidro milosti postavljeno za nas. Isus je to sidro Božje, koji govori Ocu:

“Oprosti im Oče jer oni ne znaju što čine”
Isus je to sidro milosrdne sigurnosti koje nam obećava:
“Ako je tko u Kristu on je novi stvor, staro je prošlo, a sve novo nastalo.” Isus je to sidro milosrdnog obećanja: “ Idem da vam pripravim mjesto, da vas povedem tamo gdje sam Ja.”
Ovoga dana Njegova je milost nova. Ne gledaj na prošlost nego samo na križ i znaj da je Njegova milost pobijedila svijet!

Novi početak

“ Ovo je dan što ga učini Jahve: kličimo i radujmo se u njemu! O Jahve, spasenje nam daj! Jahve, sreću nam daj!” (Ps.118:24-25).
Kada u našoj potrebi i nevolji dođemo u žarkoj molitvi Bogu, Bog nam daje viziju novog početka. Svaki dan je novi početak i nova prilika.
Ne trebamo stalno drhtati nad našim pogreškama i propustima. Naša sudbina nije zapečaćena našim grijesima, nego mi imamo nadu u Isusu koji je uskrsnuo od mrtvih. Možemo se okrenuti od naših padova prema uspjehu, od poraza prema pobjedi, jer : “ Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo” (II.Kor.5:17).
Kada se Petar odrekao Krista izgledalo je, kako je on prestao biti prijatelj, učenik i apostol. Ipak Krist mu je oprostio i podigao ga. Petar je išao dalje i postao jedan od najvećih apostola u cijelome svijetu.
Pavao je rekao:
“ Braćo, ja još ne mislim da sam to dohvatio. Ali kažem samo jedno: zaboravljajući što je nazad, ispružajući se prema onome što je naprijed, trčim prema cilju da postignem nagradu – nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Kristu Isusu. ( Filiplj.3:13-14).
Pred nama je izbor – možemo živjeti u prošlosti sa svim tim padovima i propustima ili možemo hoditi s Isusom, našim uzvišenim Osloboditeljem. Jeremija govori:
“ Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!” (Tužaljke 3:22-23).
Neka Bog bude uz tebe dok putuješ kroz život, koristeći ove četiri stepenice:
- pokaj se: priznaj svoje pogreške i grijehe u pokajanju i prihvati oproštenje od Gospoda,
- Budi poslušan: Učini ono što ti Bog kaže da učiniš kroz Njegovu Riječ i kroz Svetoga Duha,
- Živi u vjeri: Vjeruj da Bog sada ima odgovor za tebe i za tvoju konkretnu situaciju,
- Raduj se uvijek: Prihvati svaki dan kao novi početak u Kristu, gdje se poraz pretvara u pobjedu!

Uzmi moje vrijeme

Kako doživljavamo vrijeme?

Vrijeme je čudnovat pojam. Ljeto, praznici, poslijepodne provedeno sa zaručnicom, poticajan razgovor sa starim prijateljem, vrijeme prođe tako brzo. Druge stvari prolaze tako sporo – kao iščekivanje drage osobe da dođe, vrijeme provedeno na straži u vojsci ili deset minutna intervencija na zubarskoj stolici. Ako vrijeme prolazi samo prema našem, interesu ili našoj dosadi.....?
Godine izgledaju različito. Za malo dijete čak i dani izgledaju dugi, a do slijedećeg Božića ili rođendana je čitava vječnost. Život se odvija tjednima i čeka se svaki vikend nakon škole, a tek mjeseci, tromjesečja i godine.
Sve stvari izgledaju povezane s godinama.
Čitamo, da je za Boga tisuća godina kao jedan dan, ali to ne znači da je Bog nezainteresiran za to kako mi koristimo naše vrijeme, jer isti tekst kaže , da je za Boga, jedan dan kao tisuća godina.
„Jedno vam, ljubljeni, ne smije biti nepoznato: da je u očima Gospodnjim jedan dan kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan.“ (II.Petr.3:8)
To je uobičajeno za Kršćane da govore o „upravljanju“ vremenom i novcem. Kaže se; kako „trošimo“ novac, a ista se riječ upotrebljava za „trošenje“ vremena.
Vrijeme je univerzalna valuta koja se može upotrijebiti za kupovinu neke stvari. Kod svih naroda se upotrebljava fraza „ vrijeme je novac“. To se koristi kao mjera za primanje novca za utrošeno vrijeme u našoj službi.
To se može koristiti kao ekvivalent za znanje, za njegovanje prijateljstva, uživanje u zadovoljstvu, iskustvo u stvarima ili odnosima što se novcem ne može kupiti, ali se može kupiti utrošenim vremenom.
Razlika između jedne i druge osobe se obično utvrđuje time kako pojedina osoba koristi svoje vrijeme.
Kršćanin, koji je, zahvalan sluga u službi Gospoda, želi upotrebljavati svoje vrijeme na način koji će ugađati Gospodara. Njegovo vrijeme nije njegovo vlasništvo, nego pripada Gospodu Isusu. Mi samo upravljamo našim vremenom, upotrebljavajući ga za Gospodina.

Iskorišćujte vrijeme

Upravljanje vremenom je, naravno, prije svega nije subjekt o kojem Biblija ne govori mnogo direktno. U Novom Zavjetu izgleda da postoje samo dva mjesta ili dokaza što ih nalazimo u poslanicama Efežanima i Kološanima.
„  Iskorišćujte vrijeme, jer su ovi dani zli! Zato ne budite bezumni, nego uočavajte što je volja Gospodnja!“ (Ef. 5:16,17)
„ Mudro se vladajte prema onima koji su vani! Iskorišćujte prigodu!“ (Kol. 4:5)
Upozorava nas se, na kritično vrijeme u kojem živimo, i na posebne mogućnosti, što mogu brzo proći pa ih trebamo iskoristiti dok je još moguće.
Pogledajmo zajedno cjeloviti tekst u Ef. 5:15-20).
„ Prema tome, pomno pazite, kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri; iskorišćujte vrijeme, jer su ovi dani zli! Zato ne budite bezumni, nego uočavajte što je volja Gospodnja! I ne opijajte se vinom, jer u tome leži propast, već se napunite Duhom! Govorite jedni drugima u psalmima, hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!  Zahvaljujte uvijek za sve Bogu, Ocu, u ime našega Gospodina Isusa Krista!“
Kontekst je ovdje usredotočen, prije svega, na naše ponašanje, kako mi hodimo, odnosno kako živimo, i sugerira nam, da kada trošimo naše vrijeme, da ga ne trošimo na razuzdanost, nego na pobožno ponašanje, na slavljenje Boga, na zahvaljivanje i molitvu.

Talenti i imovina (novac)

Usporedbe s talentima i minama (Mnat.25: 14-30; Lk.19:12-26), govori o čovjeku koji je imao neku imovinu i „dugo vrijeme“ (Mat.25:19 – „Poslije dugo vremena dođe gospodar tih slugu“), ali koji nije s tim imao ništa. Tu nije naglasak , toliko, na posjedovanju talenata, koliko na korištenju vremenu da se umnože ti talenti kako bi se izbjegao prijekor gospodara: „Nevaljali i lijeni slugo“.
Kadgod uzimamo talente ili imovinu što predstavljaju prirodne darove, ili spasenje, ili bilo što drugo, očekuje se da s tim nešto uradimo za sebe ili drugoga, pa čak ako imamo manje nego netko drugi. A darovano nam je i vrijeme da to učinimo. Ako bi gospodar  došao drugi dan, ne bismo imali vremena da nešto učinimo.
U obje navedene usporedbe – vrijeme je bitan čimbenik. A svakom primatelju je omogućeno da upravlja vremenom i talentima ili minama.
Moramo koristiti naše vrijeme i prilike u službi našem Gospodaru!

Neizvjesnost života

Uobičajeni razlog koji ohrabruje Kršćanina da iskoristi svoje vrijeme je neizvjesnost i nesigurnost života. To nije slučaj samo u raznolikosti talenata, već i u raznolikosti prilika i mogućnosti načina iskorištavanja talenata, kao i prilika. Drugi prijevod fraze „iskorišćujte vrijeme“ glasi „ koristi potpuno sadašnju priliku“.
Pogledajmo kako apostol Jakov nas upozorava:
„ Pazite sad vi, koji govorite:' Danas ili sutra poći ćemo u ovaj ili onaj grad, ondje ćemo provesti jednu godinu, trgovati i steći blago', vi takvi koji ne znate što će biti sutra! Pa što je vaš život? Vi ste dim koji se čas pokaže i zatim nestane. Mjesto da govorite: ' Ako Gospodin htjedne, živjet ćemo i činit ćemo ovo ili ono', vi se sad razbacujete svojim ispraznim govorima. Svako je razbacivanje te vrste zlo. Tko dakle može dobro činiti, a ne čini, čini grijeh.“ (Jak.4:13-17)
Ne samo da smo upozoreni kako je naš plan za sutra uvijek subjekt božanskog dopuštenja, nego je naš čitavi život kao trava, ili kao dim, i već sutra možemo umrijeti.
I tu je pouka i upozorenje, ako mi znamo što je ispravno da činimo, a mi to ne činimo, to je grijeh. To znači, da ne smijemo ostavljati za sutra učiniti ispravnu stvar što moramo učiniti danas.

Povratak Gospodara

Nalazimo čestu tvrdnju u Novom Zavjetu – kako Gospodar ponovno dolazi. Tu ne mora uvijek biti naglasak na tome da Gospod dolazi neočekivano, nego da to može biti povratak Gospoda koji provjerava to što smo mi učinili. Je li moj način rada takav da zadovoljava Gospoda? Jesam li vjeran sluga u Njegovom vinogradu?
„ Tko je, dakle, onaj vjerni i razboriti sluga koga je postavio gospodar nad služinčadi svojom da im daje hranu u pravo vrijeme? Blago onomu sluzi koga gospodar njegov, kada dođe, nađe da tako čini. Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim. Ali ako zli sluga u srcu svome kaže: ' Moj gospodar neće doći zadugo' i počne tući sudrugove te jesti i piti s pijanicama, doći će gospodar njegov u dan kad ga ne očekuje i u čas koji ne poznaje, pa će ga strogo kazniti i odrediti mu sudbinu među licemjerima, gdje će biti plač i škrgut zuba.“ (Mat.24:45-51)
Ovdje se radi o čovjeku upravitelju koji je imao odgovornost za druge ljude, i dobio ovlaštenje od Gospodara da brine za njihovo dobro. Ako čovjek propusti svoj autoritet i priliku da služi drugim ljudima, kao i odgovornost za sebe, tada će doći Gospodar i kazniti ga.
I mi smo u situaciji da ne znamo kada će Gospod ponovno doći i trebamo biti spremni da nas nađe da radimo ono što je Njemu ugodno.

Opasnosti za ljenjivce

Najznačajnija razlika između puža i ljenčine je u tome da ovaj drugi ne radi ništa.
U knjizi Izreka nalazimo ženu u domu koja je model marljivosti. Naslov tog odlomka je „Pjesma o vrsnoj ženi“ u 31. poglavlju. „Ona čini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg“ (12.st.). „Još za noći ona ustaje, hrani svoje ukućane“ (15.st.), „Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima“ (20.st.), ona je blagoslov za svoju obitelj (21.st.)
Tajna njezine vrline se nalazi u 30.stihu:
„Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu.“
Ranije u izrekama opisuje nam se nekoliko slučajeva bijede ljenjivaca, što se  za usporedbu odnosi na muškarce. Možemo zapaziti njihove karakteristike:

  1. On ne planira u naprijed. „ Ljenčina u jesen ne ore: u doba žetve on traži, i ništa nema.“ (20:4). Posao je ljeti težak da se skupi hrana za zimu, dok ljenjivac spava:  „Idi k mravu, ljenčino, promatraj njegove pute i budi mudar“ (6:6). Danas često čujemo ljude kako govore: „ Nisam završio ovo ili ono a dan je tako brzo prošao“ , ili „ Ne znam u što sam potrošio vrijeme ovoga dana.“
  2. On nikako da započne neki posao. „ Uzaludna je žudnja ljenčine, a ispunit će se želja marljivih.“ (13:4). Ljenčina prepoznaje da ima određene potrebe. On prepoznaje da je za dobro njegove duše da čita Bibliju, da moli za Božji blagoslov, ali kada želi da to učini, zato što je lijen to ne učini.
  3. On se više koncentrira na probleme nego kako da ih prevlada. „ Put je ljenjivčev kao glogov trnjak, a utrta je staza pravednika.“ (15:19). On je toliko okupiran teškoćama, jadan čovjek, da može jedino sjesti i jadati, kao netko tko se boji izići iz kuće jer bi pred vratima mogao biti lav.“Ljenčina veli: ' Zvijer je na putu i lav je na ulicama.“ (26:13). Takvi ljudi su sebi veliki problem, a i okolini. Kršćanin uviđa poteškoće, ali je usredotočen na to kako da ih prevlada, time raste i stiče zrelost.
  4. On je smetnja drugima i ima destruktivan utjecaj na okolinu. „Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa.“ (18:9). Znamo danas što to znači u pojedinim djelatnostima: autoindustrija, zrakoplovstvo, graditeljstvo i slično, kada netko zakaže radi svoje lijenosti ili nemara, kakve fatalne posljedice mogu nastati. To je isto u kršćanskom radu u crkvi ako smo ljenčine to ruši naše zajedništvo.

Ljenčina je čovjek koji ne upravlja svojim vremenom za slavu Božju.

Sugestije za molitvu i meditaciju

Kakav je moj stav u odnosu na moje korištenje vremena: je li moj cilj da ga upotrebljavam za Gospoda? Trebam li mijenjati moje navike u odnosu na korištenje vremena?
Koristim li moje životne prilike za Krista, ili mi to nije opterećenje u mojim mislima?
Jesam li u opasnosti ako ljenčarim i prepuštam slučajnosti svoje vrijeme?
Prolaze li mi godine a da ništa ne činim za slavu Gospoda?
Što su moji ciljevi u raspolaganju mojim vremenom kao kršćanin?
Zanemarujem li svoju djecu i obitelj u korištenju svoga vremena?
Koliko vremena koristim za molitvu?

Uzmi moje misli i moju pamet

Bože uzmi moje misli i moju pamet (Mk.12:28-34) (Iv.14:15-26)

“Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi.” (Iv.14:15)
„ Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih taj me ljubi.“ (Iv.14:15)

Uzmi moj um i upotrijebi svu moju snagu kako Ti želiš!
 
Kada je Isus bio upitan koja je najveća zapovijed, Gospod Isus je odgovorio: „ Prva glasi:,'Čuj, Izraele, Gospodin Bog naš jest jedini Bog. Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom!' Druga je ova:' Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!' Druge zapovijedi veće od ovih nema.“ (Mk.12:29-31)
Kada je književnik komentirao on je odgovorio: „Njega ljubiti svim srcem, svim razumom i svom snagom“ parafrazirajući značenje što obuhvaća: sposobnost shvaćanja i razumijevanja, inteligenciju,  oštroumnost, osjetljivost, pronicljivost. Ta riječ je upotrjebljena kada je Isus kao dječak mudro odgovarao učiteljima u hramu, a svi koji su bili tamo i slušali ga „ divili su se njegovu umu i odgovorima.“ (Lk.2: 41-47)

Trebamo ljubiti Boga svim svojim umom, sa svim svojim intelektom. Nije dosta da imamo religiozni prostor ili odjeljak u našem mišljenju. Cjelokupni um i naša pamet trebaju biti predani Bogu u Njegovu službu! Trebamo misliti o našoj vjeri i njenoj primjeni u našem svakodnevnom životu. Ne smije biti izgovora za našu intelektualnu lijenost.
Trebamo biti duboko zabrinuti i zainteresirani za istinu: ne samo za tu istinu što je božanski otkrivena, nego i onu istinu što je Bog ostavio čovjeku da otkrije veličinu Boga. Psalam 111. nam govori:
„Silna su djela Jahvina, nek razmišljaju o njima svi koji ih ljube. Sjajno je i veličanstveno djelo njegovo, i pravda njegova ostaje dovijeka. Silna djela svoja objavi svom narodu, u posjed im dade zemlju pogana. On posla spasenje svom narodu, Savez svoj postavi zauvijek, sveto je i časno ime njegovo! Početak mudrosti strah Gospodnji! Mudro čine koji ga poštuju. Slava njegova ostaje dovijeka!“ (Ps.111: 2,6,9-10)
Moramo dati svoj um i svoju pamet Gospodinu da upotrebljava tako da možemo razumjeti i objasniti kršćansku istinu drugima, i da se možemo radovati u istini. Naravno, Kršćanin treba misliti, ali mora misliti Kristovim umom.

Kakve su misli Božjih protivnika?

„S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću. Jer njima je očito ono što se može doznati o Bogu: Bog im je to zapravo objavio. Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta. Tako nemaju isprike. Jer iako su upoznali Boga, nisu mu iskazali ni slavu ni zahvalnost kao Bogu. Naprotiv, postali su isprazni u mislima svojim  i njihovo je nerazumno srce potamnjelo. Umišljajući da su mudri, postali su ludi, te su zamijenili slavu besmrtnoga Boga kipovima, to jest slikama smrtnog čovjeka, ptica, četveronožaca i gmazova.“ (Rimlj.1:18-23)
Zato je težnja tijela neprijateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Božjem zakonu niti to može.“ (Rimlj.8:7)
Kao kršćani, mi moramo misliti; i jednostavno, moramo misliti na drukčiji način nego što smo mislili kao nevjernici.
Ta istina je naglašena u Novom Zavjetu kao promjena uma ili promjena mišljenja. To je riječ koju upotrebljavamo kao pokajanje. Kada postaneš Kršćanin moraš imati promijenjen um i novi način mišljenja. Sve to znači da stvarni Kršćanin ljubi Boga svim svojim umom, svom svojom snagom i svom svojom dušom.

Duh Sveti mijenja naš um

Upravo kao što je Isus otvorio um svojim učenicima da razumiju Pismo, tako Sveti Duh rasvjetljuje naš um da razumijemo otkrivenje.
„Tada im prosvijetli razum da razumiju Pisma....“ (Lk.24:45)
„A nama je to Bog objavio po Duhu. Jer Duh sve ispituje, čak i dubine Božje. Ta tko od ljudi zna čovjekove tajne, osim čovječjega duha koji je u njemu? Tako nitko ne zna Božjih tajna, osim Božjega Duha. A mi nismo primili duha ovoga svijeta, nego Duha koji dolazi od Boga, da upoznamo darove koje nam Bog dobrostivo dariva.. I mi o tom govorimo, ne riječima kakve uči ljudska mudrost, nego riječima kakve uči  Duh, izražavajući duhovnim pojmovima duhovne stvarnosti. Zemaljski čovjek ne prima ono što dolazi  od Duha Božjega, jer je to za nj ludost. On to ne može ni upoznati, jer se to mora uz pomoć Duha prosuđivati. Naprotiv, čovjek duhovan prosuđuje sve, a sam ne podliježe ničijem sudu, jer: 'Tko je upoznao misao Gospodnju da ga može poučiti?' Ali mi posjedujemo Kristovu misao.“       ( I.Kor.2: 10-16)
Taj Kristov um, možda, nije popularan u ovome neprosvijetljenom svijetu, ali taj um iskazuje pravu istinu, svrhu, uzroke i posljedice.
Moramo znati da biblijske istine možemo otkrivati jedino Kristovim umom – božanskim svjetlom.
Kršćanski um, ili razum je ostvaren Svetim Duhom i utjecajem Božjih svjedoka.

Kršćanin mora misliti

Novi Zavjet je pun poticaja kršćanima za razmišljanje. Prisvajanje Božjih obećanja u Bibliji, objašnjavana Svetim Duhom, ne oslobađaju nas od razmišljanja.
„Zato opašite svoje bokove, to jest svoj um, budite trijezni, potpuno stavite svoju nadu u milost koja će vam se donijeti u času kad se objavi Isus Krist. Budući da ste poslušna djeca, ne oblikujte se prema negdašnjim strastima – strastima iz vremena vašega neznanja, već kao što je svet onaj koji vas je pozvao, postanite i sami sveti u svemu življenju, jer stoji pisano: 'Budite sveti jer sam ja svet!'“
Bog želi da napredujemo u našim razmišljanjima u razumu i duhovnim spoznajama:
„ I uistinu, premda biste po vremenu morali biti učitelji, vama je ponovno potrebno da vas tko pouči osnovno, to jest početak proročanstva. Takvi ste da vam treba mlijeko, a ne jaka hrana. Uistinu, koji je god još pri mlijeku , ne snalazi se u nauci o pravednosti, jer je dijete. A jaka je hrana za odrasle, za one koji navikom imaju uvježbana osjetila za razlikovanje dobra i zla.“ (Hebr.5:12-14)
Nema izgovora za intelektualnu duhovnu lijenost.
Moramo čvrsto držati razložno otkriće, a ne da budemo u slijepim pretpostavkama. Naš duhovni rast u razmišljanju, spoznajama i njihovoj primjeni označava našu ljubav prema Bogu svim našim razumom, dušom i srcem.

Ograničenja kršćanskog uma

To je vrlo važno da imamo određeni respekt, da budemo potpuno iskreni prema stvarima što ih ne znamo. Postoji mnogo ukazivanja u Novom Zavjetu  o ograničenjima u spoznajama u kršćanskom životu. Nama se govori kako je Bog-jedino Bog neograničen i kako može učiniti mnogo više nego možemo mi moliti ili misliti:
„ Onomu koji prema snazi što silu očituje u nama, može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti – njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu u sva pokoljenja i sve vjekove! Amen.“ (Ef.3:20,21)
„ I mir će Božji koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.“ (Fil.4:7)
Apostol Pavao naglašava kako je naš razum i naše znanje nesavršeno i da mi imamo samo djelomičnu spoznaju. (Kao kroz maglu, kaže Biblija).
Ali zato naglašava tko je neograničen u spoznajama i znanju.
„ O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! Kako su nedokučive njegove odluke, i kako neistraživi njegovi putovi! Tko je naime upoznao Gospodnju misao? Tko li mu je bio savjetnik? Tko li mu je nešto prije dao da bi mu morao uzvratiti? Sve je od njega, po njemu i za njega. Njemu pripada slava zauvijek. Amen.“ (Rimlj.11:33-36)

Što treba biti sadržaj naših misli?

„ Svraćajte misao na ono što je gore, ne na ono što je na zemlji, jer ste umrli i vaš je život sakriven s Kristom u Bogu! „ (Kol. 3:2-3)
„ Uostalom, braćo, sve što je čestito, što je dično, što je pravedno, što je nevino, što je ljubazno, što je na dobru glasu, i sve što je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadržaj vaših misli!
Ono što ste od mene naučili i primili, što ste od mene čuli i na meni vidjeli, to nastavite činiti, pa će Bog, izvor mira, biti s vama!“ (Filiplj.4:8,9)

Uspjeh nije bez neuspjeha

„ Tajna mog uspjeha je u neuspjehu“ (Jutarnji list od 9.lipnja 2008.)

Tako je nedavno autorica serijala o Harryju Potteru, poznata novinarka J.K.Rowling – Engleskinja, skromne akademske pozadine, počela svoj svečani govor  na najstarijem američkom univerzitetu Harward (osnovano 1636.godine, pred golemom skupinom eminentnih američkih znanstvenika i intelektualaca te bogatim i uspješnim roditeljima. Objasnila je da upravo njen život dokazuje da djecu i mlade ljude treba pustiti da žive vlastite živote i u njima iskuse sreću, zadovoljstvo, i postignuća, ali i naličje, drugu stranu života – tugu, nevolju i neuspjeh te da je to O.K.

Govoreći o svom životu, rekla je, kako su se svi najgori strahovi ostvarili, „ostala sam bez posla, bila sam samohrana majka, siromašna u Velikoj Britaniji. Svi oni strahovi koji su mučili moje roditelje, sve se to dogodilo i bila sam najveći gubitnik od svih ljudi koje sam poznavala, ali bila sam živa i zdrava, imala sam staru pisaću mašinu i jednu dobru ideju. Tako je dno dna postalo temelj na kojem sam nanovo izgradila cijeli svoj život“, rekla je ona. „No, neuspjeh je značio razlučiti u životu bitno od nebitnog. Prestala sam glumiti samoj sebi da sam ono što nisam i počela usmjeravati svu svoju energiju u dovršavanje jedinog posla koji mi je doista nešto značio. Moj neuspjeh, činjenica da sam bila na dnu, na neki mi je način dao slobodu.“
„Možda nitko od vas neće doživjeti neuspjeh mojih proporcija, no neuspjesi su u životu neizbježni. Iz njih sam shvatila da sam uporna i mnogo discipliniranija nego što sam mislila. Spoznaja da ste se iz nevolja izvukli mudriji i snažniji znači da ste zauvijek sigurni u svoju sposobnost preživljavanja.“ rekla je J.K.Rowling.
„ Svaljivanje krivnje na roditelje (ili nekog drugog – dodatak) zbog pogrešnog smjera našeg života ima svoj rok trajanja: onog trenutka kad smo dovoljno zreli da preuzmemo volan, odgovornost je na nama da nešto napravimo.“ rekla je ona.

Što nam Biblija govori o „neuspjesima“
Biti uspješan to ne znači da nećete imati neke promašaje i neuspjehe. Zavisi kako gledate na pojedine događaje. Treba uvijek imati na umu da je Bog u mogućnosti učiniti blagoslov i uspjeh iz naših promašaja, ako smo vjerni i pouzdamo se u Božju volju što treba biti ostvarena kroz i u našem životu.
Zapamtimo, da ako Bog od nas uzima limun, da od njega može napraviti limunadu za naše osvježenje.
Je li apostol Pavao bio gubitnik kada je govorio Korinćanima slijedeće riječi?
Preko mjere sam bio bijen. Često sam bio u smrtnoj pogibli. Od Židova sam primio pet puta po trideset i devet udaraca. Triput sam bio šiban, jedanput kamenovan, triput brodolom doživio, jednu noć i jedan dan proveo na dubokom moru. Bio sam na čestim putovanjima  u pogiblima od rijeka, u pogiblima od razbojnika, u pogiblima od sunarodnjaka, u pogiblima od pogana, u pogiblima u gradu, u pogiblima u pustinji, u pogiblima na moru, u pogiblima od lažne braće, u trudu i muci, u čestom nespavanju, u gladi i žeđi, u zimi i golotinji. Povrh svega – moje svakodnevno salijetanje: briga za sve crkve. Tko je slabić, da ja nisam slabić? Tko se od drugoga navodi na grijeh, da ja ne izgaram?  Namjesnik kralja Arete u Damasku čuvao je damašćanski grad s nakanom da me uhvati. I kroz prozor su me ljudi spustili u košari preko gradskih zidina, i tako sam umaknuo njegovim rukama. Ako se treba hvaliti, spomenut ću radi hvale ono što odaje moju slabost.“ (II.Kor.11:23-33)
U slijedećem 12. poglavlju iste poslanice, apostol Pavao kaže:
„I da se ne bih uzoholio zbog obilja objava, stavljen mi je trn u tijelo, sotonin poslanik, da me trajno muči  da se ne uzoholim. Za to sam triput molio Gospodina da prestane. A on mi je odgovorio: ' Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti.' Prema tome, vrlo ću se rado – radije nego da tražim oslobođenje – hvaliti svojim slabostima da se na meni nastani snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, u uvredama, u nevoljama, u progonstvima, u tjeskobama koje podnosim za Krista. Jer kada god sam slab, onda sam jak.“ (II.Kor.12: 7-10)
Je li Josip, sin Jakovljev bio gubitnik, u poznatom događaju, kada su ga njegova braća prodala Išmaelcima u Egipat?  (Postanak 37. do 50 poglavlje)
Pogledajmo što je zapisano na kraju knjige Postanka:
„ Tada sama njegova braća dođu k njemu, bace se preda nj te mu reknu: 'Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi! ' Josip im odvrati:' Ne bojte se! Ta zar sam ja namjesto Boga! Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da učini što se danas zbiva – da spasi život velikom narodu.“ (Post. 50: 18-20)
Ako gledamo unatrag, možemo vidjeti kako se čitava povijest Izraela vidi u tom događaju.
Promašaji će dolaziti, ali ih Bog može upotrijebiti. Biblija nam govori:
„ Nemamo, naime, nekoga velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskusan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio.“ (Hebr.4:15). Dakle, Bog dozvoljava nama ponekad, i kroz ta naša iskustva Bog ostvaruje svoj plan i svoju volju u našem životu.
Dakle, možemo li se mi radovati u stvarima i događajima što bole naše srce i udaraju nas, znajući da će nam Bog kroz to dati više od svoje sile i snage. Zašto ne? Zašto da ne naučimo tu zadaću, umjesto da budemo udarani radi iskustava u koje upadamo našom vlastitom tvrdoglavošću i voljom?
Apostol Petar nas podučava i opominje:
„ Prestanite se čuditi, ljubljeni – kao da vam se što neobično događa – požaru koji bjesni među vama da vas iskuša! Naprotiv, radujte se što ste dionici u Kristovim patnjama, da se mognete radovati i veseliti i u čas kad se objavi njegova slava! Blago vama ako vam se izruguju zbog Kristova imena, jer tada Duh slave, Duh Božji, počiva na vama! Nitko od vas neka ne trpi kao ubojica ili kao lopov, kao zločinac  ili kao onaj koji se miješa u tuđe poslove! Ali, ako trpi kao kršćanin, neka se ne stidi, već neka hvali Boga tim imenom, jer je vrijeme da počne sud s kućom Božjom.“ (I.Petr.4:12-17)
Sigurno moramo znati da nema ništa što se dešava u našem životu, ako je po Božjem planu, da neće završiti na dobro. Apostol Pavao govori:
„Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su odlukom Božjom pozvani.“ (Rimlj.8:29)
„Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas?“ (Rimlj.8:31)
Sigurno, mi možemo vidjeti, da je Bog zainteresiran za nas, želi da napredujemo i budemo uspješni u životu, i želi da bude s nama u svim našim aktivnostima. Ali i to je istovremeno sigurno, kako dolaze pojedine stvari ili događaji koje također moramo učiniti. Moramo prihvatiti te stvari kako bismo bolje razumjeli što moramo učiniti kako bismo postali još uspješniji.
Isus govori:
„ Ja sam pravi trs, i moj je Otac vinogradar. On siječe svaku mladicu na meni koja ne rađa roda, a pročišćava svaku koja rađa rod, da rodi više roda. Ostanite u meni i ja ću ostati u vama.“ (Iv.15:1-4)

Svrha života

Tko nam može otkriti svrhu života?

Kako je to divno i ohrabrujuće znati da je naš nebeski Otac to učinio tako jasnim u Božjoj Riječi, kakva je Njegova svrha za svaki naš pojedinačni život. Sada je vrijeme, baš u ovim trenucima pred nama, da učinimo sigurnim, na temelju autoriteta vječne  Božje Riječi, što je Božja svrha za naš osobni život.
„ I reče Bog: ' Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična“.(Post.1:26)
Prvi Adam, glava ljudske rase, načinjen je na sliku Božju u području osobnosti, intelekta, emocija, volje, itd., tako da može postojati komunikacija, zajedništvo i koordinacija među njima; između suverenog Boga i čovjeka kao subjekta – subjekta prema Njegovoj volji, što znači savršenu slobodu.
Međutim, mi znamo, kako je Adam izabrao svoj vlastiti put u odnosu na Božji put, oviseći o samom sebi, ljubeći samo sebe. Kao rezultat tog izbora odmah je postao usmjeren prema sebi, umjesto usmjerenja na Boga, postao je mrtav Bogu kao izvoru života, mrtav u prijestupima i grijesima.
Adam „dobiva sina njemu slična, na njegovu ( manjkavu) sliku“. (Post.5:3)
Tako se trajno prenosi mrtvilo zbog prekršaja i grijeha, na grešnu, bezbožnu, sebičnu rasu, rođenu u „grijesima i prekršajima. (Ef.2:1)
„Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu, koga je postavio baštinikom svega i po kome je stvorio svijet. Sin, koji je odsjev njegova sjaja i otisak njegove biti, koji svemir uzdržava svojom silnom riječi“ (Hebr.1-3)
Tu je slika Božja ponovno na zemlji, ovaj puta u Osobi našega Gospodina Isusa Krista, Božjeg posljednjeg Adama. „Prvi čovjek Adam, postade živa duša, a novi Adam životvorni duh. Ali ne dolazi prije duhovno, već zemaljsko; duhovno dolazi zatim. Prvi je čovjek od zemlje – zemljan; drugi je čovjek s neba. Kakav je zemaljski; takvi su i svi zemljani; kakav je nebeski takvi su i svi nebeski. I kako smo nosili sliku onoga zemaljskoga, nosit ćemo i sliku ovoga nebeskoga.“ (I.Kor.15:45-49)
Naše zemaljsko rođenje čini nas članovima manjkave, grešne, prvo-Adamovske rase. Naša tranzicija iz stare grešne rase u novu božansku je poznata kao „Novo rođenje“.
Kada smo mi na novo rođeni, kroz „OBRAĆENJE - pokajanje k Bogu po vjeri u našega Gospodina Isusa“ (Dj.20:21), rođeni smo u Njega – On je postao naš život:
„ jer ste umrli i vaš je život sakriven s Kristom u Bogu! A kad se pojavi Krist, vaš život, tada ćete se i vi s njim pojaviti zaodjenuti slavom.“ (Kol.3:3,4)
„ Ako si ti odsječen od divlje masline, kojoj si po prirodi pripadao, i protiv prirode pricijepljen na pitomu maslinu, koliko će se lakše pricijepiti na vlastitu maslinu oni koji joj po prirodi pripadaju.“ (Rimlj.11:24)
„Jer kao što su nepokornošću jednoga čovjeka (Adama) svi postali grešnici, tako će i pokornošću jednoga (Krista) svi postati pravednici.“ (Rimlj.5:19)

Bog i dalje gradi svoju sliku

Naš Nebeski Otac neprestano iznosi Svoju svrhu da načini čovjeka na svoju sliku. Njegova je originalna svrha ista. Bog ne upotrebljava originalnog čovjeka i da njega iznosi na scenu.
Sve je sada usredotočeno na Posljednjeg Adama, našega Gospodina Isusa Krista.
Kada smo rođeni u Njega vjerom, mi postajemo „ dionici božanske naravi“ (II.Petr.1:4)
Isto tako kao što je Isus Krist bio spreman ispoljiti Sebe kroz našu osobnost, ovaj siromašni, grešni svijet će „vidjeti Krista u tebi, kao nadu slave“ (Kol.1:27)
U I.Kor.15:49 apostol Pavao nam daje srdačno obećanje: „ I Kako smo nosili sliku onoga zemaljskoga (Adama), nosit ćemo sliku ovoga nebeskoga.(Krista)“
„ Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su odlukom Božjom pozvani, jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina, da ovaj bude prvorođenac među mnogom braćom.“ Rimlj.8:28,29)
Tu je to „dobro“ koje Bog čini da pridonosi zajedno – tu je Njegova originalna svrha da nas učini na svoju sliku, koja je fokusirana i ispoljena u Njegovom Sinu Isusu Kristu koji je naš život.
Apostol Pavao to objavljuje svakom obraćeniku: „ Djeco moja, koju ponovo s bolovima rađam, dok se Krist ne oblikuje u vama.“ (Gal.4:19)

Otkrivena tajna

Otkrivena tajna zdravog duhovnoga rasta je spoznaja i odluka u odnosu na tu činjenicu što je iznesena u Rimlj.8:28,29)
„ Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su odlukom Božjom pozvani, jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina, da ovaj bude prvorođenac među mnogom braćom.“
Kada vidimo i prihvatimo kako je sve učinjeno da nas učini sve više i više sličnima Isusu Kristu, tada nećemo biti frustrirani ako neke od tih stvari postanu teške za razumijevanje, tvrde za nas, i ako nose sa sobom neke elemente umiranja.
Biti ćemo u mogućnosti imati mir u našem Gospodinu Isusu i reći našem Ocu: „Neka bude Tvoja volja.“ Naš stalni stav vjere će tada biti: „ Što me god zadesi, ja ću se pouzdati u Njega.“ (Job:13:15) To je naša upisnica za duhovnu zrelost.
„ A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha.“ (II.Kor.3:18)
To je jedna stvar da znamo što Božja svrha znači za naš život, a druga stvar je u tome kako u sve to uči ovdje i sada.
Jedan od najvećih Božjih nakana u procesu je neuspjeh.
Mnogi vjernici jednostavno polude (bjesne) nad činjenicom neuspjeha u njihovu životu, i pokušavati će sve da  to sakriju, ignoriraju, ili da racionaliziraju u vezi s tim. A sve vrijeme oni čine otpor da budu instrument u Očevoj ruci da nas oblikuje u sliku Svoga Sina.
Neuspjeh radi našeg koncentriranja na sebe i kada želimo upravljati s Božjom voljom u našem životu, kada nas Bog želi vratiti na svoje izvore za naš život- na Krista Isusa koji nikada ne čini propuste.
Trebamo biti žedni i gladni u potrebi našega srca, jer Bog govori: „ Blago žednima i gladnima pravednosti, jer će se nasititi.“ (Mat.5:6)
Dok mi, u našoj bijednoj potrebi, dosljedno i vjerno gledamo na Gospoda Isusa, koji nam se otkriva u Božjoj Riječi, Sveti Duh će tiho i nenametljivo mijenjati centar i potencijale našega života od sebe prema Kristu, dok se za svakoga od nas ne dogodi:
„ Živim – ali ne više ja, nego Krist živi u meni: život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao – ne prezirem milost Božju, jer ako opravdanje dolazi po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.“ (Gal.2:20,21)
„ Bog je naime, onaj koji proizvodi u vama i htjenje i djelovanje da mu se možete svidjeti.“(Fil.2:13)
Što je to „da mu se svidimo“ što Bog proizvodi u nama? Bog čini sve u nama za Njegovu jedinu svrhu:
„ Da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu.“ (II.Kor.4:11)
To je život: „ Za me je uistinu život Krist.“ (Fil.1:21)
To je služba koju Gospodin Isus ostvaruje u nama Svetim Duhom.
„ Među hodočasnicima što su došli da se klanjaju na blagdan, bijaše nekih Grka. Oni pristupiše k Filipu, koji bijaše iz Betsaide u Galileji, te mu rekoše: ' Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.“ (Iv. 12:20,21)

Sadržaj krsčanskog života

“ A ti si mene vjerno slijedio u nauci, u načinu življenja, u naumima, u vjeri, u strpljivosti, u ljubavi, u postojanosti, u progonstvima, pažnjama, što  me zadesiše u Antiohiji, Ikoniju i Listri. Kakva progonstva strpljivo podnesoh – i Gospodin me izbavio od sviju! A svi koji hoće pobožno živjeti u Kristu Isusu bit će progonjeni, dok će svi ljudi i varalice, ujedno zavodnici i zavedeni, napredovati iz zla u gore. A ti ostani u onome što si naučio i čvrstom vjerom prihvatio, jer znaš od  kojih si to naučio i jer od djetinjstva poznaješ sveta Pisma koja te mogu učiniti mudrim za spasenje po vjeri u Krista Isusa. Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude savršen – opremljen za svako djelo ljubavi.”  (II.Tim.3:10-17).

Riječ Božja i njen značaj u životu Kršćanina

- Životvorna:
''Jer ste ponovo rođeni, ne iz raspadljiva, nego iz neraspadljiva sjemena: riječju živoga i vječnog Boga'' (I.Pet.1:23)
- Omogućava rast:
''Budući da ste tek rođena dječica, čeznite za onim čistim duhovnim mlijekom, da po njemu uzrastete za spasenje'' (I.Pet.2:2)
- Posvećuje:
''Posveti ih istinom: Tvoja riječ je istina '' (Iv. 17:17).
- Izgrađuje – naziđuje
'' A sad vas preporučujem Bogu i riječi – njegovoj milosti, njemu koji može sagraditi i dati vam baštinu. Među svima posvećenima.'' (Djela 20:32)
- Osvjetljava:
''Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svijetlo mojoj stazi''. (Ps. 119:105)

Kršćanin i Božja Riječ 

  1. Kršćanin- sijač istine, Božja riječ- sjeme istine
      1. ''Ratar- (sijač) koji teško radi treba da od roda najprije primi'' (II.Tim. 2:6)
      2. ''Sjeme je riječ Božja'' (Luka 8:11)
  2. Kršćanin – suradnik Božji, Riječ Božja- niče i raste i donosi rod.

a) '' Mi smo Božji suradnici'' (I.Kor 3:9)
b) ''Tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.''  (Iz. 55:11)

  1. Kršćanin- sluga Božji, Božja Riječ- sila za službu
  2. ''Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim!''          (Mt. 28:19).
  3. ''Jer nećete govoriti vi nego će Duh Oca vašega govoriti preko vas .'' (Mt.10:20)

'' Ali riječ Božja nije okovana.'' (II. Tim. 2:9)

  1. Kršćanin – nosilac Radosne Vijesti, Riječ Božja – zaslužuje punu vjeru
      1. ''Podsjećam vas, braćo, na Evanđelje koje sam vam propovijedao i koje ste prihvatili i u kojem stojite''            (I. Kor. 15:1)
      2. ''Sigurna je Riječ i zaslužuje punu vjeru. Krist Isus dođe na svijet da spasi grešnike. Od njih sam prvi ja. '' (I. Kor. 1:15)
  2. Kršćanin – stražar Božji, Božja Riječ- upozorenje

a) '' Viču mi: ''Stražaru, koje je doba noći? Stražaru, koje je doba noći?'''' (Iz. 21:11).
b) '' Riječ je Jahve Gospoda- nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga, puta svojega i da živi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zašto da umrete, dome Izraelov! '' (Ezek.33:11).

  1. Kršćanin- svjedok Božji, Božja Riječ- svjedočanstvo

a) '' Pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji,  u Samariji, i sve do kraja zemlje.'' (Djela 1:8).
b) '' Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale o Riječi života.'' (I.Iv.1:1).

  1. Kršćanin- svjetionik Božji, Božja Riječ- svjetlo

 a) '' Da budete besprijekorni i čisti, neporočna djeca Božja usred nastranog i pokvarenog naraštaja u kojem svijetlite kao zvijezde u svemiru.'' (Filiplj.2:15).

  1. '' Ali ako u svijetlu živimo, kao što je on u svijetlu, u zajednici smo jedan s drugim, i krv nas njegova Sina, Isusa, čisti od svakoga grijeha.'' (I.Iv.1:7).
  2. Kršćanin - vojnik Isusa Krista, Božja Riječ- mač

a) '' Dijeli sa mnom tegobe kao dobar vojnik Krista Isusa'' (I.Tim.2:3).
b) '' Prihvatite mač Duha – to jest Riječ Božju''  (Ef. 6:17).

  1. Kršćanin- posuda Božja, Božja Riječ- hrana i piće

a) '' Ako se, dakle, tko očisti od tih govora, bit će posuda za plemenitu upotrebu, posvećena, korisna domaćinu i prikladna za svako dobro djelo.'' (II.Tim.2:21).
b) '' A tko pije od vode koju ću mu ja dati, sigurno neće nikad ožednjeti. Štoviše, voda koju ću mu dati postat će u njemu izvorom one vode što struji u život vječni.'' (Iv. 4:14).

'' Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, sigurno neće ogladnjeti. Tko vjeruje u me sigurno neće nikada ožednjeti.''   (Iv. 6:35).

'' Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih'' (Mt.4:4).

Od kuda život?

Kako naći pravi odgovor na to pitanje?

Od kuda smo mi došli?  Jesmo li se slučajno našli na ovoj zemlji kao živa bića, kao ljudi? To je pitanje koje se postavlja pred čovjeka u svim vremenima i na svim područjima. Mnogi bježe od pravog traženja odgovora na to pitanje, dok mnogi u predrasudama ili gotovim prihvaćenim za njih t.zv. „rješenjima“ i ne žele dublje ulaziti u traženje pravoga odgovora.
Činjenice iz poznate nam povijesti i arheologije nas vode natrag za 10-tak tisuća godina, ne više! Sve su ostalo samo teorije.
Kada je sve počelo i kako? To su važna pitanja. Kada i kako je nastao ljudski život? Do sada postoje mnoge znanstvene i t.zv.„znanstvene“ teorije što pokušavaju naći odgovor na pitanje nastanka ljudskoga života na zemlji.
Tako na primjer Colin Chapman, u svom djelu „Kršćanstvo na kušnji“,  sumira tri teorije o ljudskom životu.

  1. Čovjek je stvorenje stvoren na sliku Božju – i to sliku Boga Biblije ( Pogled  kršćana koji se oslanjaju na Bibliju),
  2. Čovjek je stvorenje stvoren od Boga – ali ne Boga Biblije ( Pogled primitivnih religija, Islama i deizma – religiozno – filozofski nazor koji tvrdi postojanje boga izvan ovoga svijeta, ali koji smatra da bog poslije akta stvaranja svijeta dalje na njega ne utječe),
  3. Čovjek nije stvorenje Božje jer ne postoji stvoritelj kao osoba. ( Pogled koji zastupa humanizam, egzistencijalizam, komunizam i istočne religije).

Biblija i znanost

Mnogi su ljudi pokušali pod okriljem znanosti srušiti autoritet Biblije. Jedan od načina kako pokušavaju omalovažiti Bibliju je taj, da tvrde, kako Biblija nije više suvremena za ovo naše napredno vrijeme.
Međutim, tko god istražuje Bibliju prema svim znanstveno utvrđenim metodama brzo će ustanoviti kako se Biblija nije suprotna istinitoj znanosti. Da, upravo u Bibliji će svatko naći onaj pravi znanstveni izazov koji Bog upućuje svakom razumnom čovjeku: „Kušajte i vidite kako je dobar Bog, blago čovjeku koji se njemu utječe.“ (Ps.34:9).
Upravo Biblija jasno oslikava one ljude koji odbacuju i ne priznaju Boga, kada kaže: „ Bezumnik reče u srcu: 'Nema Boga“ (Ps.14:1).  Dakle, Bog poziva čovjeka, da baš onim po čemu se razlikuje od životinje, zdravim razumom istražuje ima li Boga, i tko je sve stvorio?
Pravi znanstvenik se ne može niti okrenuti oko sebe a da ne zapazi Boga u svim stvorenjima. Tako osnivač organske kemije Justus v. Liebig (1803.-1873) je ustanovio: „ Najveća vrijednost i uzvišenost prirode leži u tome, da nam ona predaje istinsko kršćanstvo.“
Tako isto i Biblija poziva čovjeka da gleda u prirodu – stvorenje Božje i tamo nađe Stvoritelja:
„ S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću. Jer njima je  očito ono što se može doznati o Bogu: Bog im je to zapravo objavio. Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta. Tako nemaju isprike.“ (Rimlj.1:18.20)
Teorija evolucije, koju je pokrenuo Darwin, tvrdi da je čovjek nastao postepenim razvojem od nižih ka savršenijim bićima. Mnogi učenici i studenti, ne ulazeći u istraživanje, to ponavljaju kako bi postigli zadovoljavajuću ocjenu na ispitu. Mnogi znanstvenici se stoljećima trude da iz mrtve materije stvore živu stanicu. Kada bi nekome to i uspjelo, to bi samo bio dokaz, da je za stvaranje nečega potreban živi stvoritelj. Danas već mnogi matematičari odbacuju teoriju evolucije, jer znaju da se ne može održati prema matematičkim zakonitostima.
Čovjek je mnogo složenije biće, nego što mnogi misle, pa nije mogao nastati igrom slučaja.
Poznati učenjak Lord Kelwin je naglasio: „ Mrtva tvar ne može postati živom bez utjecaja žive tvari. To je naučna stvarnost. Ona je za mene toliko stvarna kao što je stvarno postojanje sile teže.“ (Mauro.str.81)
Zatim on priznaje: „ Spreman sam priznati i prihvatiti zakon koji važi za sva vremena i sve prostore. Život nastaje kroz život, i bez utjecaja života ne može nastati život.“ (Mauro. Str. 81)
Niti jedan znanstvenik ne odlazi u istraživački laboratorij da čini neplanske pokuse, već unaprijed dobro razmišlja i oslanja se na postojeće zakone prirode.
Isus Krist – ta vječna Riječ – je stvorio zakone prirode,  Bog je kroz tu živu Riječ – Isusa Krista – stvorio živa bića i sav svemir. Svaki pogled na zvjezdano nebo, trebao bi nas izazvati na štovanje Boga. Biblija nam govori:
„ Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al' po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do na kraj svijeta sežu.“(Ps.19:1-5)
Riječ Božja – Biblija nema za cilj samo stvoriti ili otkriti od kuda život, nego i održati život na ovome svijetu.

I ponovo si postavljamo pitanje: Od kuda život? 

Evo tvrdnje kojoj ne trebaju argumenti. Bog nije predvidio da nam je to potrebno. Evo pravoga odgovora,:
„ U početku stvori Bog nebo i zemlju.“ ( Post. 1:1) i zatim nam otkriva kako je tekao slijed stvaranja svega, pa i čovjeka na ovoj zemlji. Pročitajte 1. poglavlje Knjige Postanka, jer nam vrijeme ne dozvoljava da to sada učinimo.
Zatim nam evanđelist Ivan otkriva u svom Evanđelju u 1. poglavlju, kada kaže:
„ U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga – i Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše kod Boga. Sve je po njoj postalo i ništa što je postalo nije bez nje postalo. U njoj bijaše Život, i život bijaše svjetlo ljudima. I svjetlo svijetli u tami i tama ga ne obuze. Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka dođe na ovaj svijet. Bijaše na svijetu, i svijet postade po njemu, a svijet ga ne upozna. K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše. A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama i mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac  od Oca – pun milosti i istine. (Iv. 1: 1- 5,9-14)

 „ U početku stvori Bog nebo i zemlju.“ ( Post. 1:1) i zatim nam otkriva kako je tekao slijed stvaranja svega, pa i čovjeka na ovoj zemlji. Pročitajte 1. poglavlje Knjige Postanka, jer nam vrijeme ne dozvoljava da to sada učinimo.
Zatim nam evanđelist Ivan otkriva u svom Evanđelju u 1. poglavlju, kada kaže:
„ U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga – i Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše kod Boga. Sve je po njoj postalo i ništa što je postalo nije bez nje postalo. U njoj bijaše Život, i život bijaše svjetlo ljudima. I svjetlo svijetli u tami i tama ga ne obuze. Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka dođe na ovaj svijet. Bijaše na svijetu, i svijet postade po njemu, a svijet ga ne upozna. K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše. A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje nego – od Boga. I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama i mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac  od Oca – pun milosti i istine. (Iv.1: 1- 5,9-14)

Od kuda čovjek i njegov život na ovoj zemlji?

Biblija, nasuprot svim pogledima i teorijama što ih čovjek iznosi, je jednostavna i uvijek svježa. Jednostavno počinje s izjavom da je tu Bog. Bog postoji i mi ga možemo upoznati. Malo nam je ostavljeno, kako bi nam dokazivalo tu činjenicu. Upravo prvi stih Biblije nas obavještava: „ U početku stvori Bog nebo i zemlju“. Vrlo jednostavno.
Nakon stvaranja fizičkog i materijalnog svijeta, uključujući zemlju, Biblija uči da je Bog stvorio ribe, životinje i ptice. Zatim, bez neke velike pompe, Sveto Pismo daje ovaj kratki izvještaj:
„ I reče Bog: ' Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim, i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!' Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: ' Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!“ (Post.1:26-28)

A kako je počeo život čovjeka – od koga je došao život?

U drugom poglavlju Biblija to jasno opisuje:
„Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne duh života. Tako postane čovjek živa duša.“ (Post. 2:7).
Dakle, kada je ljudski život počeo? Ljudski život je počeo kada je Bog udahnuo duh životni u fizičko tijelo što ga je Bog stvorio od elemenata iz zemlje. To je bio duh života, jer je udahnut od samoga, živoga Boga.
Upravo Božja Riječ – Biblija potvrđuje ponovo tu Božju tvrdnju:
„ Ja sam načinio zemlju i čovjeka na njoj stvorio; svojim sam rukama razapeo nebesa i zapovijedam svim vojskama njihovim.“ (Iz.45:12)
Vidite, ljudski je život počeo stvaralačkom silom i životom od vječnoga Boga Stvoritelja svega što vidimo i ne vidimo. Taj ljudski život je počeo od Božjega daha. Kada je Bog „udahnuo duh životni“ počeo je život čovjeka na zemlji. Taj početak je  bio život od Boga, to nije jednostavni zrak, što ga mi udišemo, nego je to Božji život.

Kako na to pitanje postanka života odgovara znanost?

Netko će reći, zašto da vjerujem u to što Biblija govori, ja ću priznati samo ono što kaže znanost. Da, hoćeš li stvarno to vjerovati? Možda ćeš se razočarati u svojim predrasudama i početi drukčije gledati na Bibliju, kao Božji izvor informacija.
Cijenjeni slušatelju, dozvoli mi, radi toga što nismo u mogućnosti šire ulaziti u obrazloženja znanstvenika, da te uputim na djelo Dr. Edvarda C. Freilinga i skupine autora „Scientists for life“ – Znanstvenici za život, s naslovom:“ Što tvrdi moderna znanost o početku života pojedinog čovjeka“ Zagreb 1999. Izdavanje su pomogli Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, Ministarstvo prosvjete i športa Republike Hrvatske, a također i Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži.
Danas se u svijetu vode velike rasprave o pitanju, kada počinje život pojedinog čovjeka, a to posebno iz razloga sporova o pravu na pobačaj.
Naći ćemo različite odgovore kao što su:

  1. Život počinje u trenutku začeća
  2. Život počinje kada je dijete sposobno za život izvan tijela majke
  3. Život počinje rođenjem
  4. Život počinje kada je osoba priznata od društva
  5. To je pitanje na koje znanost ne može odgovoriti
  6. Odgovor na to pitanje je stvar vjere.

Svi su ovi odgovori nepotpuni. Mnogi traže odgovor na to pitanje na pogrešnom mjestu. Nikome ne bi palo na pamet da pozove automehaničara kada mu pukne cijev u kupaonici, ili, da pozove vodoinstalatera da ga brani na sudu. Svi ti ljudi mogu biti stručnjaci za svoje područje, ali nisu stručnjaci za odgovor na pitanje kako nastaje život.
Biologija je znanost o životu. Kada se znanstvenik suoči s tim pitanjem: „Kada počinje život?“ prvo što treba utvrditi jest o kakvoj vrsti života govorimo?  Uzrok je tome činjenica da Webster daje 21 definiciju života, ne računajući podskupine. Ovisno o tome koju definiciju izaberemo, odgovor znanstvenika varira od :“ Život postoji oduvijek“ do: „ Život počinje smrću!“ .
Nešto, što uglavnom svi znanstvenici prihvaćaju, jest načelo o neprekidnosti – kontinuitetu života.
Profesor Garrett Hardin član je Odjela za biološke znanosti na kalifornijskom sveučilištu Santa Barbara, pišući u časopisu Psyhology Today kaže:
„ No kada život uistinu počinje? Točan je odgovor jednostavan: Nikada. Život završava, i to često, ali nikada ne počinje. On se samo prenosi s jedne stanice na drugu. Svi se biolozi slažu s tim odgovorom.“ Naglašava profesor Hardin.
Priznati biolog Theodosius Dobzhansky iskazuje to vrlo jednostavno:“ Život nastaje samo iz života koji je već prije njega postojao.“
A na pitanje:“ Kada počinje ljudski život?“ znanstvenici odgovaraju kao i u prethodnom slučaju: „ Nikada“ Kao i život, i ljudskost je neprekidna. I bitno i izvanjski gledano, sperma, jajašce, zigota i sve stanice, tkiva i razvojni stupnjevi koji nastaju iz zigote su ljudski. Ni za jedno od ovoga nikada se ne može reći da pripada nekoj drugoj vrsti. Ljudski život ne započinje, on se prenosi.“
Vidite, znanstvenici, tražeći dokaze došli su do tog zaključka, da se život i ljudskost prenosi od vječnosti. A tko je ta vječnost, a tko je taj početak? Na to pitanje nam jedino Biblija daje pravi odgovor:
„ U početku stvori Bog nebo i zemlju. U početku stvori Bog čovjeka“, kada mu udahne duh života. Božjega života i od tada se kao što kažu znanstvenici „taj život i ta ljudskost prenosi“.

Kako s dvije naravi

Što znamo?

Kada se rodimo u nama je jedna priroda – narav – ličnost. Ne smijemo zaboraviti, da smo sami po sebi jedinstveni – posebni, s Božjeg gledišta.  Bogu nije toliko važno, kako izgledamo, Bogu je važno srce, to jest osoba – ličnost.
Roditelji i okolina gledaju u nas i zainteresirani su za naš vanjski izgled, dok Bog gleda na to kakva smo osoba.
Bog gleda na čovjeka, da je u svojoj naravi grešan, buntovan, neposlušan, daleko od Boga, i čak u neprijateljskom odnosu prema Bogu. Kada se mi tjelesno rađamo, za nas ne postoji izbor. Neposlušnost Adama i Eve je dovelo do toga, da smo se svi rodili s grešnom i propadajućom prirodom.
Ljudi smatraju da je tu prirodu moguće izmijeniti. Bog zna, da je potpuno ne možeš izmijeniti, i ako smo iskreni sami prema sebi, to također znamo. Znamo, prema osjećaju, da se narav ne mijenja, i ako se izmijeni ponašanje. Za Boga je to malo i neznatno, a nedostatno je i nama.

Ono, što ne znamo

Zapravo, grešnu prirodu ne možeš izmijeniti. Ako si alkoholičar, onda si alkoholičar. Ako si grešnik, onda si grešnik. Radi toga nam Bog i predlaže novu prirodu, samo razmislite, Svoju prirodu!
Ljudi istražuju simptome; Bog ide mnogo dublje, u samu suštinu biti osobe –ličnosti. Skrovište naše biti (Božje prisustvo) mi nosimo u zemljanim posudama (našem zemaljskom tijelu), što trebamo pripisati Bogu a ne nama. To apostol Pavao ističe:
„ Ali ovo blago nosimo u zemljanim posudama da se ona izvanredna uspješnost pripisuje Bogu, a ne nama.“ (II.Kor.4:7)
Ona druga priroda ulazi u nas uz našu suglasnost i uz našu molbu, ako prihvaćamo Božje uvjete. Bog nam predlaže Svoju Božansku prirodu, ali nam je ne nameće. Mi tu ponudu možemo prihvatiti ili odbaciti. Rješenje je naša osobna odluka i izbor.
Ta druga Božanska priroda ne mijenja onu prvu – staru prirodu. To nije promjena – ili zamjena. Novi čovjek je savršeno suprotan tom prvom, i zapravo, i po vrijednostima, i po djelovanju, jer je njegova priroda – od Krista.

Borba tijela i Duha

„ Jer tijelo žudi protiv duha, a duh protiv tijela. Da, to se dvoje međusobno protivi.“ (Gal.5:17)
Naše prirode žude, samo što je u grešnosti da žudnja grešna, a kod Božje prirode  je žudnja Božja. Svaka želi s nama upravljati po svojemu, svaka želi biti na vrhu, a mi ispoljavamo našom voljom, i riješavamo, kakvu od njih želimo razvijati, kakvu podupirati. Stara priroda je vrlo zahtjevna, uporna i nasilna; nova priroda je tiha, osjećajna i strpljiva.
Kao što vidite, te su dvije prirode potpuno drukčije – nisu slične.
Kada ste imali samo jednu prirodu, mogli ste se s njom boriti ili ne. Ali sada, kada su dvije prirode borba je neizbježna. Dobro može pobijediti ako vi to želite. Bog vas ispituje, provjerava. Sami rješavate, želite li pobijediti ili ne. Ako se bezrezervno predajete Svetome Duhu koji je u vama, pobjeda je zagarantirana.

Što je to tijelo?

„Tijelo“ o kojem se ovdje govori, to je naša prvotna grešna priroda, koja od rođenja do smrti boravi u našem tijelu i kroz njega se ispoljava.
„  Jer ništa od onoga što je u svijetu – požuda tijela, požuda očiju, oholost zbog imetka – ne dolazi od Oca, nego dolazi od svijeta.“ (I.Iv.2:16)
„ Koji ste nekad bili otuđeni i koji ste postali neprijatelji svojim mišljenjem i zlim djelima.“ (Kol.1:21)
Ljudska je priroda u lošijem izrazu izopačena, a u boljem – licemjerna. Ljudi se preko volje izjašnjavaju, da su oni sagriješili. Čak i uz svoje pogreške, koje su sasvim očite, tvrde kako su nevini. Adam i Eva su se počeli opravdavati i prebaciti krivicu, a u stvari nisu poslušali Boga i izgubili bezgrešnost.
Priroda čovjeka je samoljublje, egocentričnost, koristoljublje, tvrdoglavost, neposlušnost, gordost,  svojevoljnost, buntovnost.

Kako pronaći sebe

Živimo u svijetu brojeva, kreditnih kartica, bankovnih računa, telefonskih brojeva i e-Mali adresa. To je vrijeme kompjutera. Svuda samo brojevi, brojevi i uvijek brojevi. Sve što se nas tiče su samo brojevi za neku informaciju. Ovo je vrijeme informacija. Informacija je postala veliki biznis. Postavlja nam se pitanje: «A gdje je pojedinac – osoba u svim tim brojevima i informacijama. Sve o nama je povezano s nekim mašinama i instrumentima, mogli bismo svatko od nas imati knjigu o nama. A gdje je osoba? Gdje sam ja kao čovjek? Što ja trebam misliti o sebi kao osobi? Kakav je čovjek? Život postaje vrlo depresivan kada uzmete vrijeme da mislite o svemu tome. Zar ne?  Kada mislimo o svim tim brojevima i o tome što Biblija govori o grešnosti našega srca, nema mnogo entuzijazma o nama samima. Naš imiđ o nama samima dobiva drukčiju sliku.

Što da kažemo o našem grijehu?

Jedno je sasvim sigurno – svi smo grešnici. Znači li to da smo izgubili naš identitet kada smo postali Kršćani? Je li se naša stvarna priroda grešna, ili se promijenio samo naš stav pred Bogom? Apostol Pavao o tome govori u 6. i 7. poglavlju Poslanice Rimljanima. U 7. poglavlju apostol obrazlaže problem grijeha. To je začuđujuće kako apostol odvaja grijeh od osobe čovjeka.
« Ja zbilja ne razumijem što činim, jer ne činim ono što hoću, nego činim ono što mrzim. No, ako dakle činim ono što neću, tim priznajem u skladu sa Zakonom da je on dobar. Onda ono ne činim ja, nego grijeh koji je u meni. Ja, naime, znam da nikakvo dobro ne stanuje u meni, to jest u mome tijelu. Zaista, htjeti dobro jest u mojoj moći, ali nije učiniti ga, budući da ne činim dobro koje hoću, nego činim zlo koje neću. A ako, dakle, činim ono što neću, ne činim ga više ja, nego grijeh koji stanuje u meni.» (Rimlj.7:15-20)
Dakle sami u sebi nismo uopće dobri, jer ništa dobro ne stanuje u mojoj grešnoj naravi. U vjerniku se nalazi taj «drugi čovjek», taj «novi čovjek», koji zadovoljava Zakon Božji apostol Pavao ovako obrazlaže:
« Istina, moj se unutarnji čovjek slaže u veselju s Božjim zakonom, ali vidim u svojim udovima drugi zakon koji se bori protiv zakona moga uma te me zarobljava u zakon grijeha koji je u mojim udovima. Jadan ti sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela?»      (Rimlj.7:22-24).
U takvom očaju se i mi mnogo puta poistovjećujemo s ovim riječima apostol Pavla i tada moramo priznati «Jadan ti sam ja čovjek!» Ali, onda si postavljamo pitanje: « A gdje je izlaz i gdje je rješenje?» To isto pitanje si je postavio apostol Pavao. Gdje je našao rješenje, gdje je našao izlaz?
«Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu! Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu. Jer zakon duha života u Kristu Isusu oslobodio me od zakona grijeha i smrti. Ako zbilja u vama stanuje Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih oživit će i vaša smrtna tjelesa po Svetome Duhu koji stanuje u vama.» Rimlj.7:25, 8:1-2,11)
Dakle, Sveti Duh otkriva u nama stvarno stanje, otkriva i ukazuje na svaki naš grijeh, na svaki naš pokušaj ili čin naše stare grešne naravi. Sveti Duh potiče i uvjerava vjernika na priznanje svakoga grijeha. Sveti Duh u nama proizvodi poslušnost Bogu da priznamo naše grijehe i dovodi nas pod zaštitu Božje milosti i do oproštenja.

Tri vrste religioznih grešnika

Nalazimo tri vrste religioznih grešnika, kako ih nalazimo istaknute u Svetome Pismu u I.Poslanici Ivanovoj u 1. poglavlju:
« Ako tvrdimo da smo u zajedništvu s njim, a živimo u tami, lažemo i ne postupamo prema istini. Ali ako u svjetlu živimo, kao što je on u svjetlu, u zajednici smo jedan s drugim, i krv nas njegova Sina, Isusa, čisti od svakoga grijeha.
Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i u nama nema istine. Ako priznajemo naše grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti. Ako tvrdimo da nismo sagriješili, njega pravimo lašcem, i njegove riječi nema u nama.» (I.Iv.1:6-10)
Prva skupina religioznih grešnika govori da ima zajednicu s Bogom, ali neprestano hodi u tami. Njihov život opovrgava njihovo predstavljanje. Njihove se riječi, naravno, mogu činiti takvima kao da posjeduju vječni život, radost u srcu s Kristom, da žive solidnim životom i da osjećaju ljubav i naklonost prema onima koji imaju nov život u Isusu Kristu. Ali oni koračaju u tami. Postoje danas mnogi koji se pouzdaju u neku svoju pripadnost ovoj ili onoj crkvi i prilagođavaju se površnom kršćanstvu, koji nikada nisu upoznali pravi istiniti mir i čistoću koju daje Krist. A Biblija vrlo jasno razgraničava i postavlja kriterij:
«Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor: staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.» (2.Kor. 5:17)
Izlaz iz takvog stanja apostol naglašava hod u svjetlu Božje riječi i priznanje svojih grijeha i dozvoljavanje da nas krv Isusa Krista očisti od naših grijeha.
Druga skupina religioznih grešnika je opisana u 8. stihu, gdje čitamo: « Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i u nama nema istine.» Neki govore da se nalaze na višem stupnju kršćanskog iskustva i kako su raskrstili s grešnom prirodom. Svjesni su grešnih težnji što se izražavaju u tjelesnim požudama, neduhovnim sklonostima, životnom standardu po uzoru na svijet, a ne na Boga. U Božjim očima je to sve grijeh. Ako takvo svoje stanje nazivamo pravednošću a ne grijehom znači tapkati u tami. Kakva je osuda za takve? Bog kaže da varaju sami sebe i zastranjuju. Boga ne možemo prevariti našim pretvaranjem. Gdje je izlaz iz takvog stanja? Kristova prisutnost u srcu, i svjetlo Božje riječi što širi vjernikov vidik o Božjoj svetosti, čini da vjernik sve jasnije vidi svoju grešnost i potrebu priznanja Bogu i ponovnog uspostavljanja zajednice s Bogom. «Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je On i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.»

Treća skupina religioznih grešnika je opisana u 10.stihu: «Ako tvrdimo da nismo sagriješili, njega pravimo lašcem, i njegove riječi nema u nama.» Poput farizeja koji je govorio kako nije sagriješio. Ta skupina religioznih grešnika čini Boga lašcem. Poriču da je Bog Biblije Bog istine. Žele Isusa prikazati kako ga Biblija ne poznaje. Njihov je Isus dobar učitelj i dobar čovjek, ali odbacuju da je on vječan Bog koji je u tijelu došao na zemlju, živio bezgrešnim životom, umro na križu za naše grijehe i treći dan uskrsnuo od mrtvih. Kada čovjek kaže: »Nisam sagriješio», odbacuje Isusa Kao Božjeg Sina i svoga Spasitelja.
Ako ne priznaje grijehe, čovjek još uvijek živi u grijehu. Ne priznajući svoju grešnost čini Boga lašcem. Takvi su se okrenuli od svjetla koje bi ih dovelo do spasenja i odlaze u tamu svoje vlastite zablude. Oni su izgubljeni. Svjetlo može sjati oko njih, ali oni ne dopuštaju da sja u njima, da otkriva njihov grijeh. Što može promijeniti takvu situaciju? Upravo smo pročitali, kako je priznanje grijeha i očišćenje predloženo u Božjoj riječi, u Bibliji.
« I svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri, da učini očitom svoju pravednost.» (Rimlj.3:24)
Isus Krist je jamac za oproštenje grijeha. Kada se grešnik suglasi s Bogom da treba Spasitelja, a to je samo Isus Krist, Bog će ga potpuno očistiti Kristovom krvlju.

Kako postići uspjeh i blagostanje

Kada netko čuje riječ „ uspjeh“ ili „prosperitet“ ili „blagostanje“  obično prva pomisao dolazi na misao ( posebno u ovo moderno vrijeme kapitalizma) o milijuneru, ili nekome s velikom vilom, ili nekome tko je vlasnik Jaguara,  ili jahte, Mercedesa ili Kadilaka, ili ako je postao zvijezda na nekom području ili veliki političar. U stvarnosti taj kriterij ne mora značiti uspjeh ili neuspjeh. Prema statistici, ljudi s najvećim užicima imaju najveći postotak suicida, pa sigurno ne možemo kazati kako su jako uspješni. U zemljama s najvećim standardom (kao u Švedskoj) bilježi se najveći postotak samoubojstava. Posjedovanje materijalnih dobara ili financijskog kapitala, ili visoke karijere nije tema o kojoj bismo ovdje usmjeravali našu pažnju i interes, kada govorimo o uspjehu i blagostanju. Neke od tih stvari mogu biti uključene u osjećaj uspjeha, ali sigurno ne garantiraju uspjeh.

Stvaran uspjeh, u kršćanskom smislu, sastoji se u tome da imamo Božji blagoslov u svom životu, ili da imamo Božje vodstvo, ili da je Božja volja sadržaj našega života, ili da je Bog na našoj strani u svim poslovima našega života. Jedino s tim sadržajima može netko imati stvaran mir i blagoslov dan za danom.

Božja odredba i punomoć dana Jošui

Prije mnogo godina, nakon smrti Mojsija, Bog je odredio da Jošua zauzme Mojsijevo mjesto da vodi izraelski narod preko rijeke Jordan i zauzmu obećanu zemlju. Prvih devet stihova Knjige Jošue 1. poglavlja govore nam o toj Božjoj odredbi, a u stihovima 6-9 želimo posebno usmjeriti našu pažnju.

„ Budi odvažan i hrabar, jer ćeš ti uvesti narod ovaj da primi u baštinu zemlju za koju se zakleh ocima njihovim da ću im je dati. Samo budi odvažan i hrabar da sve učiniš vjerno prema naredbama koje ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skreći od toga ni desno ni lijevo, da bi ti bilo sretno sve što poduzmeš. Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš  tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima. Nisam li ti zapovjedio: odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj.“
Zapazimo riječi u 7. stihu: „ da bi ti bilo sretno“ , što? „ sve što poduzmeš“. Ne samo nešto ili nekada, nego sve i uvijek.
I ponovo zapazi u 8. stihu: „samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima.“
Nekoliko uvjeta je bilo postavljeno Jošui, naravno. Bog je zapovjedio Jošui, u 9. stihu: „ Ne  boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj.“
To znači, da je trebao držati Božje zapovjedi, što ih je Bog dao, u svemu što dođe u njegovom životu.  Bog je rekao: „da sve učiniš vjerno prema naredbama“ (7.st.)  Jošua je trebao imati Božji Zakon u svojim mislima i srcu dan i noć : „Razmišljaj o knjizi Zakona danju i noću“ (st.8.), kako bi mogao biti poslušan Božjim zapovijedima. Zato što je to bio Bog, koji je zapovjedio Jošui, Jošua je morao biti odvažan i hrabar a ne plašljiv ( 9.st.), i više od svega, obećanje je bilo da je „ Jahve, Bog tvoj uvijek s tobom, kuda god pođeš“.
Od svih stvari koje osiguravaju uspjeh u kršćanskom životu, najvažnija je, neprestana prisutnost Božja, a bez toga, sve ostale garancije su ništa.
Božja obećanja za sve nas
Bog nije bio samo zainteresiran za blagostanje i uspjeh  u životu i pothvatima Jošue. Kroz Bibliju sve nas se uvjerava kako je to Božji ideal za sve nas.
U Izrekama 3: 9-10 govori:
„Časti Jahvu svojim blagom i prvinama svega svojeg prirasta. I tvoje će žitnice biti prepune i tvoje će se kace prelijevati novim vinom.“
Je li Bog protiv „obilja“ u našem životu? Ne, Bog upravo to obećava ako mi ispunimo neke uvjete. U pročitanim stihovima se nama kaže, kako trebamo staviti Boga na prvo mjesto iznad svega što imamo. Zatim nas uvjerava da je Bog tada u mogućnosti u svemu nas blagosloviti.
U Izrekama 11:25 pisac kaže:
„ Podašna duša nalazi okrepu, i tko napaja druge, sam će se napojiti.“ Tko je taj koji nalazi okrepu? Podašna duša, kaže Biblija. Isto tako je ovdje naglašeno, kako onaj koji zadržava svoja dobra i ne daje drugima, može očekivati siromaštvo za sebe, kao što potvrđuje 24. st.
„Tko dijeli obilato, sve više ima, a tko škrtari, sve je siromašniji.“
U Matej 6:33 Isus govori:
„Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati.“  Što je to sve što će nam se nadodati? O čemu Isus ovdje govori?  Isus prije toga upravo nabraja i kaže:
„ Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući? Jer zna Otac vaš nebeski da vam je to sve potrebno (31.i 32.st.)
Kada Isus govori: „ tražite najprije kraljevstvo Božje i njegovu pravednost“ , znači, da jedino ako tako činimo Božja garancija je nama namijenjena.  
I kada mi dajemo obilno drugima. Isusovo obećanje je da će se i nama dati obilno.
„Dajte, pa će vam se davati: dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera iskrenut će vam se u skut, jer će vam se mjeriti mjerom kojom mjerite.“ (Lk.6:38)
Ova ista istina je ponovno istaknuta u II.Kor.9:6, kada se kaže:
Ovo velim: tko škrto sije, škrto će i žeti; tko obilno sije, obilato će i žeti!“
Bog je dao obećanje Izraelu prije mnogo godina, a mislim da to obećanje vrijedi i za Božji narod danas. To se nalazi u Izaiji 54:17:
„ Neće uspjeti oružje protiv tebe skovano. Dokazat ćeš da je zao svaki jezik što na te udari na sudu. To je baština slugu Jahvinih, to im je pobjeda od mene – riječ je Jahvina.“  Zapazite, kako je divno ovo obećanje: „ To je baština slugu Jahvinih“. To je za Božje ljude koji traže Boga, slijede Boga i služe Bogu u njihovom životu. Zašto se onda brinuti i plašiti strijela što su upravljene protiv nas?
Ali zapazimo uvjete za Božji blagoslov u Psalmu 1:1-2:
„Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, već uživa u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noć.“  I zatim, zapazite obećanje za čovjeka koji je prihvatio te uvjete:
Sve što radi dobrim urodi.“ (st.3.)
Biblija ne zaobilazi naše teške trenutke života kroz koje moramo prolaziti kako bi se učvrstila naša vjera i pouzdanje prije nego dođe pobjeda. Bog nas uči da u strpljenju i kroz mnoge napore dolazimo do blagoslovljenog i uspješnog života:
„Iskušavao si nas teško, Bože, iskušavao ognjem kao srebro. Pustio si da u zamku padnemo, stisnuo lancima bokove  naša. Pustio si da nam zajašu za vrat: prošli smo kroz oganj i vodu, onda si pustio da odahnemo.“ (Ps.66:10-12) Bog će nas staviti na sigurno mjesto.
A ovdje je obećanje koje volim:
Kao palma cvate pravednik i raste ko cedar libanski. Zasađeni u domu Jahvinu, cvatu u dvorima Boga našega. Rod donose i u starosti, sočni i puni svježine.“ (Ps.92:13-15) Čak i u odmaklim godinama svoje starosti Božji blagoslov će neprestano biti nad njima, i još će uvijek napredovati i biti uspješni.
Nalazimo Božju želju prema vjerniku, kako ju je iskazao apostol Ivan prema Gaju u III.Iv.2.st.
„Ljubljeni, želim ti u svemu dobar uspjeh i zdravlje, kao što je tvoja duša dobro.“ , Vidimo kasnije, kako apostol hvali život i čestitost Gajevu: „ braća posvjedočiše za tvoju čestitost, to jest, kako ti čestito živiš. Nemam veće radosti nego kad čujem da moja djeca žive čestito.“ (3.i 4. st.)
Gaj je vjerojatno bio duhovno zdrav čovjek, i ovdje apostol Ivan kaže njemu, da pored svega želi mu dobar uspjeh i zdravlje, i ako je bio duhovno zdrav „dobro u duši“. Ovdje taj uspjeh i zdravlje označava Božji blagoslov i duhovni rast i napredak u proslavljanju Boga u Gajevoj službi. 

Kakav život je Bog dao

„Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne duh života. Tako postane čovjek živa duša.“ (Post. 2:7).
Dakle, kada je ljudski život počeo? Ljudski život je počeo kada je Bog udahnuo duh životni u fizičko tijelo što ga je Bog stvorio od elemenata iz zemlje. To je bio duh života, jer je udahnut od samoga, živoga Boga.
Upravo Božja Riječ – Biblija potvrđuje ponovo tu Božju tvrdnju:
„ Ja sam načinio zemlju i čovjeka na njoj stvorio; svojim sam rukama razapeo nebesa i zapovijedam svim vojskama njihovim.“ (Iz.45:12)
Vidite, ljudski je život počeo stvaralačkom silom i životom od vječnoga Boga Stvoritelja svega što vidimo i ne vidimo. Taj ljudski život je počeo od Božjega daha. Kada je Bog „udahnuo duh životni“ počeo je život čovjeka na zemlji. Taj početak je  bio život od Boga, to nije jednostavni zrak, što ga mi udišemo, nego je to Božji život.

A kakav je to život Bog dao čovjeku?

Tekst, što smo ga citirali (Post.2:7), nam govori da je Bog dao dvije vrste života čovjeku i ženi – fizički i duhovni život. A radi pada u grijeh dvije vrste smrti čovjeka prate kroz njegovo postojanje – fizička i duhovna. Dvije vrste života rezultiraju od Božjega daha ili duha u nosnice čovjeka. Bog je nazvan kao:“ Otac naših duša...“ (Hebr.12:9), ili, „Bog životnog duha u svakome tijelu:“ (Brojevi 16:22, 27:16)

Što znači „živa duša“?

Vidimo, da je Bog stvorio čovjekovo tijelo od praha zemlje, te da je odijelio dva oblika života – fizički i duhovni – kada je udahnuo duh životni. Tim činom Bog je stvorio živo biće ili „živu dušu“.  „Tako postade čovjek živa duša.“ (Post.2:7)
Duša obilježava identitet života čovjeka. Duša ima mnoge karakteristike što obilježavaju mentalne – duševne sposobnosti i aktivnosti čovjeka. Tu su uključena i različita osjetila i osjećaji. Job govori:“ Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha?“ (Job.30:25), a Psalmista kaže: „ Kao što košuta žudi za izvor – vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. Žedna mi je duša Boga, Boga živoga.“(Ps.42:1-2)  U Psalmu 62:2, čitamo: „Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje.“
U Novom Zavjetu se riječ „duša“ nalazi 101 puta i ima značenje osoba. Duša ljubi, mrzi, misli, zapaža, osjeća, shvaća, razumijeva, posvećuje. Riječ duša se upotrebljava za ljude u skupini kada ih se broji – toliko duša – toliko osoba. Tako čitamo: „ ...u vrijeme Noe, kad se gradila lađa u koju se skloni mali broj – svega osam duša...“ (I.Petr.3:20).

 Je li duh isto što i duša?

Kako oboje, duh i duša, predstavljaju nematerijalni, nevidljivi dio čovjeka, to je lako moguće da ih izjednačimo. Neki misle da je ljudsko biće sastavljeno od dva dijela, tijelo i duša, ili fizički i psihički (ili duhovni) dio. Međutim, prije nego izrečemo zaključak, trebamo pogledati u Bibliju i vidjeti kako nas ona uči u I.Solunjanima 5:23:
„A sam Bog, izvor mira, neka vas potpuno posveti. I neka se cijelo vaše biće – duh, duša i tijelo – sačuva  besprijekorno za dolazak Gospodina našega Isusa Krista!“
Tako neki naglašavaju, kako tijelo čovjeka predstavlja njegov fizički dio vezan s materijalnim svijetom i ljudima oko sebe, psihički dio predstavlja njegovu osobu u nutrini u odnosu na sebe – svijest svoga postojanja, dok duhovni dio povezuje čovjeka s Bogom.
Apostol Pavao daje distinkciju između dva obilježja tijela, kada kaže:

„ Tako je i s uskrsnućem mrtvih; sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; sije se tijelo zemaljsko, uskršava tijelo duhovno.“ (I.Kor.15:42,44). Dakle fizičko tijelo je raspadljivo, zemaljsko i ograničeno, dok je duhovno tijelo neraspadljivo, neprolazno, vječno. Na zemlji je tijelo primarno  „zemaljsko“ fizičko, dok će u budućnosti, nakon uskrsnuća  njegovo primarno obilježje biti duhovno.
Apostol Pavao nam daje distinkciju između duha i duše, kada govori:

„ Uistinu je živa i djelotvorna riječ Božja. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine, i može suditi nakane i misli srca. I nema stvorenja sakrivena pred njim. Naprotiv, sve je golo i otkriveno očima onoga komu moramo dati račun.“ (Hebr.4:12-13)
Dakle, vidimo, iako je nama teško razlučiti između duše i duha, Bog je taj koji je iznad naših ograničenja, koji sve zna i vidi, nema ničega i nikoga sakrivena pred njim.
Kršćani, koji se drže biblijskog učenja razumiju da je ljudski život stvorio Bog, na svoju sliku. Mi smo slični Bogu jer imamo slične misaone – mentalne, emocionalne i voljne sposobnosti. Međutim, nismo slični Bogu u onome, čime smo ograničeni potrebama i funkcijama našega prolaznog zemaljskoga tijela. Bog je vječan, mi smo vremenski. Bog je beskonačan, neograničen, mi smo konačni i ograničeni. Bog je svuda u isto vrijeme, a mi smo ograničeni mjestom i vremenom. Bog može sve učiniti, mi ne možemo. Bog nema grješnu narav i nikada ne griješi. Mi imamo grješnu narav i pogrešivi smo, kao što su i naši očevi i praočevi činili.
Dragi prijatelju, imali smo namjeru, da barem malo zavirimo, koliko nam vrijeme dozvoljava u to tako važno pitanje: Tko je čovjek? Od kuda je došao? Tko mu je dao život? Kakav je život Bog dao čovjeku?
Uzmi Sveto Pismo – Bibliju, čitaj, istražuj, i naći ćeš pravi istiniti odgovor. Biblija je ogledalo u kojem možeš vidjeti svoju pravu sliku i odgovore na pitanja koja smo upravo naznačili.

Kakav je čovjek

Čovjek je posebno Božje stvorenje, stvoren na vlastitu Božju sliku Bog ih je stvorio muško i žensko kao krunsko ostvarenje Njegova stvaralaštva. Dar spolova i mogućnost rađanja novih naraštaja  je dio Božje dobrote kod stvaranja. U početku je čovjek bio nevin - čist od grijeha i bio je obdaren od svoga Stvoritelja slobodom izbora. Svojom vlastitom voljom je čovjek sagriješio protiv Boga i donio grijeh u ljudsku rasu, u  sotonskoj kušnji čovjek je prekršio Božju zapovijed i izgubio svoju originalnu nevinost  u naravi i čistoću od grijeha  i onečistio grijehom svu okolinu gdje je živio. Bog je rekao čovjeku: “ Zemlja neka je zbog tebe prokleta.” ( Post.3:17).

Čim su prvi ljudi Adam i Eva izvršili taj čin grijeha, postali su prijestupnici i došli pod osudu. Samo milost Božja može dovesti čovjeka u njegovu svetu zajednicu i omogućiti čovjeku da ispuni onu stvaralačku svrhu koju mu je Bog namijenio. Svetost čovjekove osobnosti je znakovita u tome da je stvoren na Božju sliku, i u tome da je Isus Krist umro za čovjeka; radi toga, svaka osoba bilo koje rase posjeduje puno dostojanstvo i vrijedna je poštovanja i kršćanske ljubavi.
Najbolje je pogledati što Biblija govori o čovjeku: 

Čovjek je stvoren kao nevin i bez grijeha

“ I reče Bog:’ Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji. Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im:’ Plodite se i množite i napunite zemlju i sebi je podložite! I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro.” ( Post.1: 26-28,31).

Pad čovjeka u grijeh

“ A čovjeku reče:’ Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo!- evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog!
Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edemskoga da obrađuje zemlju iz koje je uzet. Istjera dakle čovjeka i nastani ga istočno od vrta edemskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao, da straže nad stazom koja vodi k stablu života.” (Post. 3:17,23-24).

Svi smo mrtvi u grijesima po svojoj naravi

“ I vas koji ste bili mrtvi zbog svojih prekršaja i grijeha u kojima ste nekoć živjeli prema Eonu ovoga svijeta, prema gospodaru zračnog kraljevstva - duhu koji je sada na djelu među nevjernicima. Među ovima smo nekoć i mi svi živjeli u svojim tjelesnim požudama vršeći prohtjeve tijela i svog samovoljnog mišljenja i bili od naravi djeca srdžbe kao i svi ostali.” ( Ef. 2:1-3).

Svi griješimo

“ Kao što stoji pisano:’ Nema pravedna ni samo jednoga; nema razumna, nema nikoga koji traži Boga. Svi su zastranili, zajedno se pokvarili. Nema ni jednoga koji čini dobro. Jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave.” ( Rimlj.3:10-12,23).
“ Prema tome, kao što po jednom čovjeku uđe grijeh u svijet a po grijehu smrt prijeđe na sve ljude jer svi sagriješiše.” ( Rimlj.5:12).
“ Ako tvrdimo da nismo sagriješili, njega pravimo lašcem, i njegove riječi nema u nama.” ( I.Iv.1:10).

Svi smo kao ovce zalutali

“Lutali ste, naime kao ovce, ali ste se sada vratili k pastiru i čuvaru duša svojih.” ( I.Petr.2:25).

Svi smo odgovorni Bogu

Našu odgovornost pred Bogom jasno određuje Sveto Pismo, tako da nitko nema izgovora da nije ranije upozoren kako Bog gleda na njegov život i ponašanje:
“ Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreku odgovarati na Sudnji dan. Tvoje će te riječi opravdati, tvoje će te riječi osuditi.” (Mat.12:36,37).
“ Put mira nisu priznali, nema straha Božjega pred njihovim očima. A znamo da sve što Zakon veli, veli onima koji su pod Zakonom, da zanijeme svaka usta i da cijeli  svijet bude podvrgnut kazni Božjoj, jer nikoga neće opravdati pred njim vršenje Zakona. Zakon, uistinu, služi samo točnoj spoznaji grijeha.” Rimlj.3:17-20).
“ Prema tome, svaki će od nas dati Bogu račun sam za se.” (Rimlj.14:12).

Svi smo smrtnici i ovdje smo samo kratko vrijeme

“ Svaki je, naime, čovjek kao trava, sva njegova slava kao cvijet od trave: trava se osuši i cvijet joj otpadne, a riječ Gospodnja zauvijek ostaje!” (I.Petr.1:24).

Smrt nije kraj postojanja

“ Ne čudite se tomu! Dolazi, naime, čas kada će svi koji počivaju u grobovima čuti njegov glas, te izići iz njih: koji su činili dobro, na uskrsnuće - na život; koji su činili zlo, na uskrsnuće - na propast.” (Iv.5:28,29).
“ I opazih mrtvace, male i velike, gdje stoje pred prijestoljem. I otvoriše se knjige. I druga knjiga, knjiga života bi otvorena. Tada su mrtvaci suđeni prema onom što je napisano u knjigama,’po svojim djelima’.”( Otkrivenje 20:12).

Poslije smrti dolazi sud

“ I kao što je ljudima određeno samo jedanput umrijeti - potom dolazi sud.”                 ( Hebr.9:27).

Ako nismo na novo rođeni, nećemo nikada vidjeti kraljevstvo Božje

Isus je postavio jasan kriterij za ulazak čovjeka u Božje kraljevstvo, za spasenje.
“ Zaista, zaista, kažem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega.” (Iv.3:3).

Izgubljeni čovjek

“ Da, Sin čovječji došao je da traži i spasi što je izgubljeno”(Lk.19:10)
Zna li današnji čovjek da je izgubljen? Osjeća li se izgubljenim?
Čovjek današnjice misli kako je konačno došlo vrijeme kada je pronašao samoga sebe, i da drži svoju sudbinu u svojoj ruci i da njome upravlja. On prezire svako pitanje o svojoj izgubljenosti i o nekome tko bi ga trebao iz te izgubljenosti spasiti.
Da, ali... Postoji i druga strana medalje. Zar ta sigurnost nije samo za javnost, neka izvanjska fasada. To je slika čovjeka koju svatko vidi, ali nitko ne vjeruje da čovjek drži svoju sudbinu u svojoj ruci. Svatko duboko u sebi osjeća to stanje izgubljenosti.
Čovjek današnjice je gospodar materije, ali u vinu traži svoju dušu. On smanjuje smrtnost dok ga smrt svuda opkoljava, to više što pokušava da je zaboravi. U tom slomu svih vrijednosti čovjek u sebi otkriva ništavost i beskorisnost. Kao da ga nitko ne treba. Osjećaj odbačenosti se pokazuje u očajničkoj jasnoći.
Tu su dvije kontrastne slike: na jednoj vidimo prividnu veličinu čovjeka, a na drugoj njegovu stvarnu bijedu i izgubljenost.

Kako da se u toj napetosti  čovjek snađe?

Evanđelje Isusa Krista se upravo bavi tim pitanjem. Spasenje čovjeka upravo pretpostavlja činjenicu o stanju izgubljenosti čovjeka, kao što izlječenje pretpostavlja bolest, kao što oproštenje pretpostavlja krivicu i zlo djelo, kao što sloboda pretpostavlja ropstvo, ili kao što pomirenje pretpostavlja konflikt. Više nego to; tu je međusobna ovisnost - jedno je mjera drugoga.
Što je veća depresija od osjećaja straha, to je veće uzbuđenje radosti zbog spasenja:
“ Objavi mi radost i veselje, neka se obraduju kosti strvene.” ( Ps.51:10)
Paskal je rekao: “ Utjelovljenje Boga pokazuje čovjeku veličinu njegove mizerije kroz veličinu iskupljenja koje je bilo nužno.”
Želimo li doživjeti Evanđelje kao Radosnu vijest, tada moramo početi razmišljati zašto i kome je potrebna ta Radosna vijest?
Upravo je zbog toga Evanđelje Radosna vijest, što daje nadu spasenja, izgubljenom čovjeku.
Dva glagola, “ traži” i “ spasi”, upućuju na širinu i dubinu o izgubljenosti čovjeka kako ga gleda Biblija. Čovjek je izgubljen kao izgubljena ovca koju pastir traži u trnju pustinje. To označava u čovjeku izgubljenost svih odlika života, i odvajanje od svih Božjih obećanja i Božjih namjera za čovjeka. To znači da se čovjek odvojio od očeva doma, prekinuo svoj odnos s ocem i prepušten je utjecaju svih mogućih ideologija i utjecaja “ duha vremena” u kojem živi.
U mnogim tekstovima Biblije ta se izgubljenost uspoređuje sa smrtnom opasnošću.
“ Tko od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne ostavi u pustinji devedeset i devet i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe?” Ali, nije dovoljno za izgubljena čovjeka da bude nađen, on treba biti spašen i doveden u život, -  vječni život.
“ A kad je nađe, stavi je pun veselja na svoja ramena te čim dođe kući pozove prijatelje i susjede pa im rekne: - Radujte se sa mnom jer sam našao svoju izgubljenu ovcu!” ( Lk.15:5,6)
Radi se o čovjeku koji je sam zaronio u svoju propast, kao što je i ovca samovoljno otišla u trnje pustinje. Čovjek je izgubio smjer i cilj svoga životnog putovanja, jer je izabrao svoj vlastiti put.
“Poput ovaca svi smo zalutali, i svaki svojim putem je hodio.” (Iz. 53:6).
Čovjek je izgubio svoj život jer ga je sam htio sačuvati za sebe.
Isus je govorio: “ Tko hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi radi mene svoj život, naći će ga. Što koristi  čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoj život?” ( Mat. 16:25,26)
Problem je upravo u realnosti da čovjeka nitko nije natjerao na takvo stanje, nije izbačen u to vodenom stihijom. Čovjek je izgubljen jer to sam želi, jer se sam pokušava spasiti. To je drama samoubojstva.
Apostol Pavao govori: “ Jadan ti sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela? ( Rimlj.7:24).
Sin Božji je došao na ovaj svijet iz nebeskih prostora da riješi problem čovjeka. Došao je da spasi izgubljenog čovjeka.
Čovjek ostaje tako dugo izgubljen dok potpuno i iskreno ne prihvati ponuđeno mu spasenje i uzvjeruje u Isusa Krista. Isto kao utopljenik koji viče za pomoć, jer se sam ne može spasiti. To nije površan čin. To nije nešto nasljedno, što se nastavlja iz obitelji, ili iz kulture pojedinog naroda. To je osobna odluka koju za sebe mora učiniti svaki čovjek koji ne želi ostati u tome stanju izgubljenosti.
Biblija nam vrlo jasno to potvrđuje:
“ A tko ne vjeruje, već je osuđen jer nije vjerovao u jedinorođenog Sina Božjega.” ( Iv.3:18)
“ Tko vjeruje u Sina, ima život vječni, a tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti života, već gnjev Božji ostaje na njemu.” ( Iv.3:36)
Spasenje je dar Božje milosti, vjerom u Isusa Krista
“ Da, milošću ste spašeni - po vjeri.” ( Ef.2:8)

Val Evanđelja 2014. © Sva prava pridržana.