Noge

„Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Vjera srca postiže pravednost, a priznanje usta spasenje....Tko god zazove ime Gospodnje, spasit će se. A kako će zazivati onoga u koga nisu vjerovali? Kako li će vjerovati u onoga za koga nisu čuli? Kako li će čuti bez propovjednika? Kako li će propovijedati ako nisu poslani?

Kako su krasne – kao što stoji pisano – noge onih koji nose Radosnu vijest!" (Rimljanima 10:9-15) Riječ Božja se ne može zazvati ili vjerovati ili čuti bez propovjednika. Kako osoba može čuti da je Isus Krist umro za nju, ako propovjednik ili neki Kršćanin ne kaže o tome? Da bi se moglo komunicirati potreban je komunikator. Da bismo čuli poruku treba netko donijeti tu poruku. Poruka o Isusu Kristu treba biti donijeta svijetu, a da bi bila donijeta trebamo nosioca poruke. Vjerni kršćanin treba propovijedati poruku kako bi je ljudi čuli. Bog je taj koji odabire i zapovijeda da njegovi učenici nose poruku Radosne vijesti. Isus je rekao svojim učenicima: „Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju! (Marko 16:15)Isus govori svojim učenicima: „ Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta."(Matej 28:18-30)„ Dakle, stojte čvrsto! 'Opašite svoje bokove istinom', obucite oklop – pravednost, obujte noge spremnošću za Radosnu vijest – mir!" (Efežanima 6: 14)

Poruka Evanđelja je poruka mira:"Dakle, opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu." (Rimljanima 5:1) „Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce!" (Ivan 14:27) „ Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!" (ivan 16:33)

Poruka Evanđelja je obećanje Isusa Krista o izobilnom životu.

„Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju." (Ivan 10:10) „Ja im dajem vječni život." (Ivan 10:27)

Noge propovjednika Božje Riječi svjedoče i krasne su. Nosioci Radosne vijesti su dobro došli svijetu jer donose vijest o spasenju. Prorok Izaija još 700 godina prije Krista govori:

„Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir , nosi sreću, i spasenje naviješta." (izaija 52:7)

Nosioci Radosne vijesti su kroz stoljeća na različite načine i različitom tehnologijom nosili poruku svijetu. Njihove su noge često koračale po prašnjavim putovima danima, mjesecima i godinama kako bi došle tamo gdje ih je Duh Sveti vodio. Mnogi su izgubili živote ili proveli mnogo godina u tamnicama Sibira ili na drugim stranama svijeta. Imao sam prilike nositi Biblije u vrijeme komunističkog sustava u bivšem Sovjetskom Savezu kada su mi se noge tresle radi stroge kontrole na granicama. Ali ništa nije donosilo toliko radosti, kao kada sam vidio sreću i žar u očima stotina ljudi kojima sam propovijedao Evanđelje u bivšem Lenjingradu i Moskvi. Bog me je svojom milošću vodio na mnoga mjesta širom svijeta od zemalja bivše Jugoslavije, Italije, Austrije, Češke, Slovačke, Njemačke, Finske, Velike Britanije, Norveške, Južne Koreje, gdje sam mogao propovijedati Božju Riječ. Mnogi misionari širom svijeta nose Radosnu vijest sa željom da ljudi upoznaju Isusa Krista i prime vječni život. Zahvalni smo Bogu da je u naše vrijeme tehnologija omogućila da se Radosna vijest širi mnogo brže putem literature, radija, televizije, interneta, i drugih vrsta medija, što pokriva svaki kutak na svim kontinentima naše zemlje, mnogo brže i efikasnije. To je Božja milost da možemo već 16 godina slati poruke Evanđelja putem VALA EVANĐELJA, gdje slušatelji mogu slušati poruke Evanđelja, kao i čitati sve poruke na našoj WEB stranici. Samo u 2015. godini naše poruke čita oko 8.000 ljudi svaki mjesec.

Biblija nam govori o korištenju naših nogu u službi Evanđelja:

„Zato 'uspravite mlitave ruke i klecava koljena' i pravo hodite svojim nogama da se hromi ud ne iščaši, nego radije da ozdravi." (Hebrejima 12:12)

„ Pazi na stazu kojom kročiš, i neka ti svi putovi budu pouzdani. Ne skreći ni desno ni lijevo, drži svoj korak daleko oda zla." (Izreke 4:26,27)

Isus je pokazao svojim učenicima koliko ih cijeni i želi da ih pouči:

„Ustade od večere, skide svoju gornju haljinu, uze otirač i njim se opasa. Tada uli vodu u umivaonicu i počne prati noge učenicima i otirati otiračem, kojim je bio opasan. Tako dođe k Simonu Petru. On mu reče: "Gospodine, zar ti da mi pereš noge?" Isus mu odgovori: "Što ja činim, ti ne znaš sada, ali ćeš poslije razumjeti." Petar mu odgovori: "Nikad mi ti nećeš oprati nogu!" Isus mu odgovori: "Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom." Reče mu Simon Petar: "Onda, Gospodine, ne samo noge moje, nego i ruke i glavu." Isus mu reče: "Tko je opran, ne treba nego da samo noge opere, onda je sav čist. I vi ste čisti, ali ne svi." (Ivan 13:4-10)

„ Tvojoj nozi on posrnuti ne da i neće zadrijemati on, čuvar tvoj. Ne, ne drijema i ne spava on, čuvar Izraelov." (Psalam 121:3-4)

„ Obradovah se kad mi rekoše: 'Hajdemo u dom Jahvin!' Eto, noge nam već stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme." (Psalam 122:1-2)

„ Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu, zgazit ćeš lavića i zmiju." (Psalam 91:12)

„ Izvuče me iz jame propasti, iz blata kalnoga: noge mi stavi na hridinu, korake moje ukrijepi." (Psalam 40:3)

„ Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi."(Psalam 119:105)

„ Stoga ljubim zapovijedi tvoje više no zlato, zlato žeženo. Zato hodim po odredbama tvojim, mrski su mi lažni putovi." (Psalam 119:127,128)

„ Kad odlaziš u Božji dom, pazi na korake svoje. Priđi da mogneš čuti – žrtva je valjanija nego prinos luđaka, jer oni i ne znaju da čine zlo." (Propovjednik 4:17)

„ Jahve vodi i učvršćuje korake čovjeku, i mio mu je put njegov.

Ako i posrne ne pada, jer ga Jahve drži za ruku.

Pravednikova usta mudrost kazuju a jezik njegov govori pravo. Zakon mu je Božji u srcu, ne kolebaju se koraci njegovi." (Psalam 37:23,24,30,31)

Gorući grm

„ Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. Goneći tako stado po pustari, dođe do Horeba, brda Božjega. Anđeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. 'Hajde da priđem – reče Mojsije – i promotri ovaj čudni prizor: zašto grm ne sagorijeva.' Kad je Jahve vidio da prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: 'Mojsije! Mojsije!' 'Evo me!' javi se. ' Ne prilazi ovamo! – reče. – Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo." (Izlazak 3:1-5)

„Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša. Jer ruke su vaše u krvi ogrezle, a vaši prsti u zločinima. Usne vam izgovaraju laž, a jezik podlost mrmlja.

Noge njihove u zlo hitaju, a brze su da krv nevinu proliju.

Misli su im misli zločinačke, pustoš i propast na njinim su putima.

Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice." (Izaija 59:1-3,7,8)

„Nisi me predao u ruke dušmanima, noge si mi na prostran put izveo." (Psalam 31:9)

„Obujte noge spremnošću za Radosnu vijest – mir." (Efežanima 6:15)

„Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću:

Ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo, lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađu među braćom." (Izreke 6:16-19)

Uho

„Na povratku iz tirskoga kraja dođe preko Sidona ka Galilejskom moru, usred područja Dekapolisa. Donesu mu gluhonijema te ga zamoliše da stavi na nj ruku. On ga izvede između naroda nasamo te stavi svoje prste u njegove uši i svojom se pljuvačkom dotače njegova jezika. Zatim pogleda u nebo, uzdahnu te mu reče : 'Effata' – to jest 'Otvori se!' Otvore mu se uši i razriješi mu se sapeti jezik, te je pravilno govorio. Svi se snebivali preko svake mjere i govorili: 'Sve je dobro učinio! On čini da gluhi čuju , a nijemi da govore" (Marko 7:21-37)

Poslušati Boga je u našem najboljem interesu. U Bibliji piše: Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću. Ako poslušaš zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti danas dajem – ako ih poslušaš ljubeći Jahvu, Boga svoga, hodeći njegovim putovima, vršeći njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, živjet ćeš i razmnožit će te Jahve, Bog tvoj, i blagoslovit će te u zemlji u koju ulaziš da je zaposjedneš. (Ponovljeni zakon 30,15-16 JB) Dakle, Izraele, što od tebe traži Jahve, Bog tvoj? Samo to da se bojiš Jahve, Boga svoga; da po svim putovima njegovim hodiš; da ga ljubiš i služiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom; da držiš Jahvine zapovijedi i njegove zakone što ti ih danas za tvoje dobro dajem. ((Ponovljeni zakon 10,12.13 JB)U kakvoj su vezi Zakon, milost i poslušnost? U Bibliji piše: A zakon nadođe da se umnoži grijeh. Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost. (Rimljanima 5,20 JB)

Poslušnost nas može sačuvati od bolesti? U Bibliji piše: „Budeš li zdušno slušao glas Jahve, Boga svoga, vršeći što je pravo u njegovim očima; budeš li pružao svoje uho njegovim zapovijedima i držao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipćane na vas neću puštati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje." (Izlazak 15,26 JB)

Poslušnost je ključ za uspješan život. U Bibliji piše: „Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima. (Jošua 1,8 JB)

Bit će nam suđeno u skladu s poslušnosti Božjim zapovijedima. U Bibliji piše: „Tko dakle ukine jednu od ovih zapovijedi, pa bilo i najmanju, i tako uči ljude, zvat će se najmanji u kraljevstvu nebeskom. A tko ih drži i uči držati, zvat će se velik u kraljevstvu nebeskom. (Matej 5,19 JB)

„Ušima ćete slušati, a nećete razumjeti; očima ćete gledati, a nećete vidjeti. Jer je odrvenjelo srce ovog naroda ; uši mu otvrdnule, oči se zatvoriše – da očima jednom ne vidi, da ušima ne čuje i srcem ne razumije, pa da se ne obrati i da ga ne ozdravim. A blago vašim očima jer vide i ušima jer čuju! Zaista kažem vam mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, ali ne vidješe; čuti što vi čujete, ali ne čuše." (Matej 13:14-17)

Poslušnost je rezultat ljubavi prema Bogu. U Bibliji piše: Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi. (Ivan 14,15 KS)

Svetog Duha dobivaju samo oni koji su poslušni Bogu. U Bibliji piše: I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju. (Djela 5,32 JB)

Isus je bio poslušan svome Ocu; to je primjer kako mi trebamo biti poslušni Njemu. Premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja. (Hebrejima 5,8.9 JB)

Bog nas savjetuje da poštujemo zemaljske zakone. U Bibliji piše: Neka se svatko pokorava višim vlastima, jer nema vlasti osim od Boga. I one koje postoje, od Boga su uspostavljene. Zato onaj koji se suprotstavlja vlasti protivi se odredbi Božjoj. A koji joj se protive, navući će sami na se osudu. (Rimljanima 13,1.2 KS)

Ponekad poslušnost Bogu i Njegovom zakonu iziskuje neposlušnost zemaljskim zakonima. U Bibliji piše: Treba se više pokoravati Bogu nego ljudima. (Djela 5,29 KS)

Djeca trebaju slušati i poštovati svoje roditelje. U Bibliji piše: Djeco, slušajte svoje roditelje u Gospodinu jer to je pravedno. Poštuj oca svoga i majku – to je prva zapovijed s obećanjem: da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji. (Efežanima 6,1-3 JB)

„ Uho koje posluša spasonosan ukor, prebiva među mudracima." (Izreke 15:31)

„ I Jahve je svejednako slao k vama sve sluge svoje, proroke, ali vi niste slušali i niste prignuli uši svoje da čujete. I govorahu vam: 'Vratite se svaki sa zla puta svojega i od zlih djela svojih. Ali me niste poslušali – riječ je Jahvina – nego me razgnjeviste djelima ruku svojih, na svoju nesreću!" (Jeremija 25:4-7)

„ Tko ima uho, neka čuje što Duh poručuje crkvama! (Otkrivenje 2:7,11,17,29, 3:6, 3:13, 22, Matej 11:15, 13:9, 23:43, Marko 4:9, Luka8:8, 35)

„ Ne vjerujemo više zbog tvoga govora, jer smo sami čuli i znamo da je on uistinu Spasitelj svijeta." (Ivan 4:42)

„ A njima govorim u usporedbama zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Na njima se ispunjava proroštvo Izaije proroka: ' Ušima ćete slušati, a nećete razumjeti ; očima ćete gledati, a nećete vidjeti. Jer je odrvenjelo srce ovog naroda, uši mu otvrdnule, oči se zatvorile – da očima jednom ne vide, da ušima ne čuje i srcem ne razumije, pa da se ne obrati i da ga ne ozdravim. A blago vašim očima jer vide i ušima jer čuju! Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, ali ne vidješe; čuti što vi čujete, ali ne čuše." (Matej 13: 13-17)

„ Sine moj, pazi na moje riječi, prigni uho svoje mojim besjedama. Ne gubi ih nikad iz očiju, pohrani ih usred srca svoga. Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu. A svrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život. Drži daleko od sebe lažna usta i udalji od sebe usne prijevarne. Nek tvoje oči gledaju u lice, i neka ti je pogled uvijek prav." (Izreke 4:20-25)

Koga treba slušati?

„A iz oblaka doprije glas: ' Ovo je Sin moj, Izabranik moj! Njega slušajte." (Luka 9:35)

„ Nato majka njegova reče slugama: 'Što vam god rekne učinite (poslušajte).'" ( Ivan 2:5)

„ Pazite da ne odbijete onoga koji vam govori! Jer, ako nisu izbjegli kazni oni što su odbili da slušaju onoga koji im je htio govoriti na zemlji, kako ćemo izbjeći mi ako odbijemo da slušamo onoga koji nam govori s nebesa!" ( Hebrejima 12:25)

„Propovijedaj riječ – pristupi ( k vjernicima) – bilo da im je zgodno, bilo nezgodno – kori, prijeti, opominji u svoj strpljivosti i svakoj vrsti pouke. Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrave nauke, nego će prema svojim strastima sebi nagomilati učitelje da im škakljaju uši, te će odvratiti uši od istine, a okrenut će se bajkama. A ti budi trijezan u svemu, podnosi patnje, vrši djelo propovjednika Radosne vijesti, ispuni svoju dužnost do kraja." (II. Timoteju 4:2-5)

„Ovo znajte, ljubljena braćo moja: Neka svaki čovjek bude brz na slušanje, a spor na govor, spor na srdžbu. Ali budite izvršioci riječi, a ne samo slušaoci koji zavaravaju sami sebe. Jer, ako tko sluša Riječ, a ne izvršuje je, sličan je čovjeku koji promatra svoje naravno lice u ogledalu: pogleda se i ode, i odmah zaboravi kakav je bio." (Jakovljeva poslanica 1:19-22)

„I opazih kako 'Sveti grad' – novi Jeruzalem – silazi od Boga s neba, opremljen 'poput zaručnice' koja je nakićena za svoga muža. Tada čuh jak glas što dolazi od prijestolja kako viče: 'Evo stana Božjeg među ljudima! On će stanovati s njima: oni će biti njegov narod, i on sam, Bog bit će s njima. On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti, neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe." (Otkrivenje 21:2-4)

Priklonite uho i k meni dođite i duša će vam živjeti."(Izaija 55:3)

„Prikloni k meni uho svoje, pohiti da me oslobodiš! Budi mi hrid zaštite, tvrđava spasenja." (Psalam 31:3)

„ Tko je dao čovjeku usta? Reče mu Jahve. Tko ga čini nijemim i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Jahve?" Izlazak 4:11)

Usta

„ Tko je dao čovjeku usta? Reče mu Jahve. Tko ga čini nijemim i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Jahve?" (Izlazak 4:11)

„ Usta ću svoja zauzdavati dokle god preda mnom bude bezbožnik." (Psalam 39:2)

„ Šutim i usta ne otvaram, jer tako si ti učinio." (Psalam 39:10)

„ Jer ja sam kao gluh i ništa ne čujem, i kao nijem, usta ne otvaram. Postadoh kao čovjek koji ne čuje i koji u ustima nema odgovora. Jer u tebe se o Jahve, uzdam, ti ćeš me uslišati, Jahve, Bože moj." (Psalam 38:14-16)

„ U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu našemu." (Psalam 40:4)

„ Tvoju ću pravdu naviještati u velikom zboru, i usta svojih zatvoriti neću, o Jahve, sve ti je znano." (Psalam 40:10)

„ Lažljive usne kriju mržnju, a tko klevetu širi, bezuman je." (Izreka 10:18)

„ Drži daleko od sebe lažna usta i udalji od sebe usne prijevarne." (Izreke 4:24)

„ Istinita usta traju do vijeka, a lažljiv jezik samo za čas." (Izreke 12:19)

„ Pravednikova usta rađaju mudrošću, a opak jezik čupa se s korijenom. Pravednikove usne znaju što je milo, dok usta opakih poznaju zloću." (Izreke 10:31,32)

„ Pravednikova su usta izvor života, a opakomu usta kriju nasilje." (Izreke 10:11)

„ Jezik mudrih ljudi proslavlja znanje, a usta bezumnih prosipaju ludost." (Izreke 15:2)

„Duboke su vode riječi iz usta nečijih, izvor mudrosti bujica što se razlijeva. Bezumnikove se usne upuštaju u svađu i njegova usta izazivaju udarce. Bezumnomu su propast vlastita usta, i usne su mu zamka životu. Svatko siti trbuh plodom usta svojih, nasićuje se rodom usana svojih." (Izreke 18:4,6,7,20)

„ Blizu je tebi riječ: u tvojim ustima i u tvom srcu, to je riječ vjere koju mi propovijedamo. Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Vjera srca postiže pravednost, a priznanje usta spasenje, jer tko god zazove ime Gospodnje spasit će se." (Rimljanima 10:8-13)

„ Zar ne shvaćate da sve što ulazi na usta ide u trbuh i izbacuje se na određenom mjestu? Ali što izlazi iz usta, izlazi iz srca, i to ukalja čovjeka. Jer iz srca dolaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludnost, krađe lažna svjedočanstva, psovke." (Matej 15:17-19)

„ Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima." (Jošua 1:8)

„O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim: tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna. U Svetištu sam tebe motrio gledajuć ti moć i slavu. Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit. Tako ću te slavit za života, u tvoje ću ime ruke dizati. Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit ću te kliktavim ustima." (Psalam 63:1-6)

18 Podignut ću im proroka između braće njihove, kao što si ti. Riječi svoje stavit ću u usta njegova, da im kaže sve, što mu zapovjedim.(Pon.Zakon 18)

16 Usta su mu puna sladosti. Sve je na njemu ljupko. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj, kćeri jerusalemske! (Pjesme nad pjesmama 5)

„Grešan je naum u srcu zlotvora, straha Božjega nema on pred očima. Sam sebi on laska suviše, grijeha svog ne vidi i ne mrzi. Riječi usta njegovih prevara su i zlodjelo." (Psalam 36:1-4)

Zamijetite kako David to izražava – d kako neki ljudi sami sebi previše laskaju. Oni sami sebi lažu, a da to i ne znaju. Postali su toliko vješti u samoobmani da ne mogu niti otkriti, niti priznati svoje grijehe. To zapravo znači kako mi proizvodimo svoj vlastiti otrov i sami sebi ubrizgavamo redovite količine. Božjom pomoći moramo otkloniti maske i reći istinu. Zašto smo toliko spremni sami sebe varati? Varamo sami sebe jer se bojimo istine. A to čega se bojimo zapravo nam je najpotrebnije. Kad znamo istinu, istina će nas osloboditi. (Ivan 8:32)

„ I reče mi: 'Sine čovječji, progutaj što je pred tobom! Pojedi taj svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!' Otvorih usta, a on mi dade da progutam svitak. I pojedoh ga i bijaše mi u ustima sladak kao med." (Ezekijel 3:1-3)

„Ponizivao te i glađu morio, a onda te hranio manom, za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci, da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu, nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih." (Ponovljeni zakon 8:3)

„ Ovaj me narod štuje usnama, a srce mu je daleko od mene. Uzalud misli da me štuje dok naučava kao moju nauku zapovijedi ljudske." (Matej 15:8-9)

„Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim riječ je Jahvina. I tada Jahve pruži ruku, dotače se usta mojih i reče: Evo, u usta tvoja stavljam riječi svoje." (Jeremija 1:8-9)

„ Kako su slatke nepcu mom riječi tvoje, od meda su slađe ustima mojim. Prinose usta mojih primi, Jahve, uči me sudovima tvojim.(Psalam 119:103,108)

„ Ne nagli ustima svojim i ne žuri se s riječima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji, zato štedi svoje riječi. Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh, i ne reci kasnije pred anđelom da je bilo nehotice. Zašto pružati Bogu priliku da se srdi na riječ tvoju i uništi djelo tvojih ruku? (Propovjednik 5:1,5)

„Pune su miline riječi iz usta mudraca, a bezumnika upropašćuju njegove usne." (Propovjednik 10:12)

„Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša. Jer ruke su vaše u krvi ogrezle, a vaši prsti u zločinima. Usne vam izgovaraju laž, a jezik podlost mrmlja. Noge njihove u zlo hitaju, a brze su da krv nevinu proliju. Misli su im misli zločinačke, pustoš i propast na njinim su putima. Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice." (Izaija 59:1-3,7,8)

„ Nek zanijeme usne lažljive koje protiv pravednika govore drsko, oholo i prezirno." (Psalam 31:19)

Apostol Jakov u svojoj poslanici govori o tome kako svoj jezik upotrebljavamo i za blagoslivljanje i za proklinjanje, i to iz istih usta. U govoru trebamo biti obazrivi, uviđajući kako naše riječi imaju moć povrijediti ili zacijeliti, pomagati ili naškoditi. „Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ako stavimo konjima uzde u usta da nam se pokoravaju, možemo upravljati cijelim tijelom. (Jakov 3:3, 10)

Trebamo očistiti svoj um od otrova kako bismo mogli očistiti svoje riječi! Koliko često izgovarate riječi zbog kojih kasnije požalite. Upotrebljavate li riječi koje ne biste smjeli niti spominjati? Uzimate li Gospodnje ime uzalud?

„ Od mojih usta ne oduzmi riječ istine, jer se uzdam u riječi tvoje. Tvoj ću Zakon čuvati uvijek i dovijeka." (Psalam 119:43-44)

„Usmrtite, dakle, ono što je u vašem tijelu zemaljsko: bludnost, nečistoću, požudu, zle želje i lakomstvo – to je idolopoklonstvo. Ali i sada odbacite od sebe sve ovo: srdžbu, naglost, zloću; izbacite iz usta svojih psovku i sramotne riječi. Ne lažite jedan drugome, jer ste svukli staroga čovjeka s njegovim djelima." (Kološanima 3:5, 8-9)

„Sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude usne moje neće izustiti zloću niti će laž kakva doći na moj jezik." (Job 27:3-4)

„Čuvajte se isprazna gunđanja, i čuvajte jezik od opakih riječi, jer i najtajnija riječ nije bez učinka, a lažljiva usta ubijaju dušu." ( Knjiga mudrosti 1:11)

Bilo bi dobro kada bismo svaki dan započeli molitvom Davida.

„Na usta mi Jahve stražu postavi, i stražare na vrata usana mojih." (Psalam 141:3)

Jezik

„Neka vas, braćo moja, ne bude mnogo učitelja! Znajte da ćemo za to biti strože suđeni! Uistinu, svi često griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, on je savršen čovjek, sposoban je zauzdati i cijelu svoju osobu. Ako stavimo konjima uzde u usta da nam se pokoravaju, možemo upravljati cijelim njihovim tijelom. Pogledajte i lađe! Njima, iako su velike i premda ih gone silni vjetrovi, upravlja vrlo malo kormilo kamo god kormilarova volja hoće. Tako je i jezik malen ud, ali se može ponositi velikim stvarima. Pazite, kakve li male vatre, a koliku šumu zapali! I jezik je vatra. On postaje cio opaki svijet među našim udovima. Kalja svu našu osobu i zapaljen od pakla, zapaljuje sav naš život. Uistinu, svakovrsne zvijeri i ptice, gmazovi i morske životinje mogu se ukrotiti – i ukroćene su od ljudskog roda – ali jezika nitko od ljudi ne može konačno ukrotiti. On je zlo koje ne poznaje mira. Pun je smrtonosnog otrova. Njim blagoslivljamo Gospodina i Oca, i njim proklinjemo ljude, koji su stvoreni na sliku Božju. Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. To ne smije, braćo moja, tako biti. Zar izvor na isti otvor toči slatko i gorko?" (Jakovljeva poslanica 3:5-11)¸

Jeziku nije dovoljno dano pažnje među kršćanima, u mjeri koliko je to naglašeno u Svetom Pismu – Bibliji.

Apostol Jakov, s pravom, daje veliko značenje i važnost kontrolnoj ulozi jezika, kao organa u našem tijelu, i njegovoj funkciji i mogućim reflektiranjima u našem životu. Naglašeno je pet razloga za to:

1. Radi ključnog mjesta za duhovnu zrelost sveti život kršćanina (stih 2-5)

2. Radi aktualne snage jezika da učini mnogo zla u životu kršćanina (stih 5-6)

3. Radi svih izazova u sprječavanju mogućih posljedica (stih 7-8)

4. Radi uključenosti jezika u dnevno griješenje prkosom i proturječjem (stih 8-11)

5. Radi toga što je jezik pokazatelj stanja srca (stih 12)

Ovdje se naglašava kakav značaj jezik ima u našem životu. Ako čovjek ne čini grijeh u svom govoru on je savršen čovjek. To je više nego jednostavna konstatacija, kako je kontrola nad jezikom evidencija o duhovnoj zrelosti, to se može reći, kako to vrijedi za evidenciju o zrelosti svakoga čovjeka. Kontrolom govorenja možemo kontrolirati čitavo tijelo. To je ovdje prikazano ilustracijom, kako se može kontrolirati velika snaga konja, ako mu stavite u usta žvale. Ili, kako se veliki brod kontrolira i usmjerava malim kormilom, ili, kako mala vatra zapali veliku šumu.

Ovdje se ističu četiri stvari u vezi s jezikom:

- Prvo, njegov karakter: „ on postaje cio opaki svijet među našim udovima, kalja svu našu osobu, i zapaljen od pakla, zapaljuje sav naš život" (stih 6).

- Drugo, utjecaj jezika na naš život, jezik obilježava čitavo tijelo. To će reći, kako ni jedan grijeh drugih udova u našem tijelu, kao što je jezik pokretač, čak i ako s njim govorimo samom sebi. Jezik predstavlja i opravdava svaki naš ud u tijelu i pokreće njegov utjecaj i akciju.

- Treće, Ističe se kontinuitet u djelovanju, ta vatra (jezika) zapaljuje svu našu osobu. Počinje od rođenja i traje sve do smrti. Aktivnost jezika traje u godinama starosti isto tako kao i u mladosti.

- Četvrto, apostol Jakov naglašava ta vatra „zapaljen od pakla, zapaljuje cio naš život. On je zlo koje ne poznaje mira. Pun je smrtonosnog otrova."

„ Ako tko umišlja da štuje Boga, a ne zauzdava svoga jezika, štoviše vara srce svoje, njegovo je bogoštovlje bez ikakve vrijednosti. (Jakovljeva poslanica 1:26)

Kako Biblija naglašava značaj jezika:

„ Odlučio sam: ' Čuvat ću put svoj da ne zgriješim jezikom." (Psalam 39:2)

„ Obilje riječi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je." (izreke 10:19)

„ Istinita usta traju do vijeka, a lažljiv jezik samo za čas." (Izreke 12:19)

„ Jezik mudrih ljudi proslavlja znanje, a usta bezumnih prosipaju ludost." (Izreke 15:2)

„Smrt i život u vlasti su jeziku, a tko ga miluje jede od ploda njegova.(Izreke 18:21)

„Iz srca mi naviru riječi divne: Pjesmu svoju ja kralju pjevam,Jezik mi je ko pisaljka hitra pisara." (Psalam 45:2)

„ Jahve vodi i učvršćuje korake čovjeku, i mio mu je put njegov. Ako i posrne ne pada, jer ga Jahve drži za ruku. Pravednikova usta mudrost kazuju a jezik njegov govori pravo. Zakon mu je Božji u srcu, ne kolebaju se koraci njegovi." (Psalam 37:23,24,30,31)

„Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. Onda rekoše:'Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!' Jahve reče:' Zbilja su jedan narod s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihova nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.'" (Postanak 11:1-7)

„Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša. Jer ruke su vaše u krvi ogrezle, a vaši prsti u zločinima. Usne vam izgovaraju laž, a jezik podlost mrmlja. Noge njihove u zlo hitaju, a brze su da krv nevinu proliju. Misli su im misli zločinačke, pustoš i propast na njinim su putima. Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice." (Izaija 59:1-3,7,8)

„Sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude usne moje neće izustiti zloću niti će laž kakva doći na moj jezik." (Job 27:3-4)

„Čuvajte se isprazna gunđanja, i čuvajte jezik od opakih riječi, jer i najtajnija riječ nije bez učinka, a lažljiva usta ubijaju dušu." ( Knjiga mudrosti 1:11)

„Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću: Ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo, lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađu među braćom." (Izreke 6:16-19)

Isus jedini može ispraviti naš grešan i sapeti jezik ako se njemu predamo.

„Na povratku iz tirskoga kraja dođe preko Sidona ka Galilejskom moru, usred područja Dekapolisa. Donesu mu gluhonijema te ga zamoliše da stavi na nj ruku. On ga izvede između naroda nasamo te stavi svoje prste u njegove uši i svojom se pljuvačkom dotače njegova jezika. Zatim pogleda u nebo, uzdahnu te mu reče :'Effata' – to jest 'Otvori se!' Otvore mu se uši i razriješi mu se sapeti jezik, te je pravilno govorio. Svi se snebivali preko svake mjere i govorili: 'Sve je dobro učinio! On čini da gluhi čuju , a nijemi da govore" (Marko 7:21-37)

Um - pamet - mozak

Veliko je čudo čovječji mozak. Svake sekunde oko 100 milijuna informacija dolazi u njega putem različitih osjetila. Kako mozak to savladava to je predmet istraživanja mnogih znanstvenika. U mozgu se nalazi mreža živaca u moždanom deblu veličine maloga prsta ruke čovjeka. Djeluje poput saobraćajnog kontrolnog centra koji prati milijune poruka što pristižu u mozak. Pažnja čovjeka je napadana putem valova što putuju mozgom 8-12 puta u sekundi pa mozak preko njih pretražuje i razlučuje informacije. Ljudski mozak je najzagonetniji dio čovjeka.

Upravo Bog želi da taj čudesni organ naš um, našu pamet u našem tijelu, najprije upotrebljavamo, tražeći sve odgovore o pitanjima našega života i njegove svrhe.

Tvoje misli su iznimno važne! Utječu na tvoj stav prema životu, na tvoje postupke i na tvoje ponašanje. Stvaraju mentalitet i usmjeruju tvoj život u pozitivnom ili negativnom smjeru! Ti si ono što su tvoje misli. Ustvrdili smo: ako je tvoj um u kaosu, čitav će ti život biti u kaosu. Kroz pogrešne i negativne misli, đavao će upravljati tvojim životom. Tvoj um je bojno polje. Hvala Bogu, sada si naučio kako se boriti s negativnim mislima. Trebaš ih oboriti i zamijeniti s Božjim mislima. Ovdje se radi o stvarnom ratovanju – ne fizičkom nego duhovnom! No, Bog nam je dao oružja kojom ćemo poraziti sotonu! Ta oružju su božanski jaka za rušenje sotoninih utvrda! Ako ih pravilno koristiš, bit ćeš pobjednik u Kristu. Ta oružja su: Božja Riječ, Krv Kristova i Isusovo Ime. Ali, zapamti – ti se boriš! Ti rušiš utvrde i sotonine lažne misli! Ti obaraš kriva mišljenja! Ti, a ne Bog! On ti je dao svoja oružja i kroz njih – svoju pobjedu. No, On ne može učiniti tvoj dio posla! Kad upotrebljavaš ta oružja i učiniš svoj dio, tada ti cijelo nebo dolazi u pomoć! Zato, ohrabri se i hrabro djeluj. Bog je na tvojoj strani!

Kada je Isus bio upitan koja je najveća zapovijed, Gospod Isus je odgovorio: „ Prva glasi: ,'Čuj, Izraele, Gospodin Bog naš jest jedini Bog. Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom!' Druga je ova:' Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!' Druge zapovijedi veće od ovih nema." (Mk.12:29-31)

Kada je književnik komentirao on je odgovorio: „Njega ljubiti svim srcem, svim razumom i svom snagom" parafrazirajući značenje što obuhvaća: sposobnost shvaćanja i razumijevanja, inteligenciju, oštroumnost, osjetljivost, pronicljivost. Ta riječ je upotrjebljena kada je Isus kao dječak mudro odgovarao učiteljima u hramu, a svi koji su bili tamo i slušali ga „ divili su se njegovu umu i odgovorima." (Lk.2: 41-47)

Trebamo ljubiti Boga svim svojim umom, sa svim svojim intelektom. Nije dosta da imamo religiozni prostor ili odjeljak u našem mišljenju. Cjelokupni um i naša pamet trebaju biti predani Bogu u Njegovu službu! Trebamo misliti o našoj vjeri i njenoj primjeni u našem svakodnevnom životu. Ne smije biti izgovora za našu intelektualnu lijenost. Trebamo biti duboko zabrinuti i zainteresirani za istinu: ne samo za tu istinu što je božanski otkrivena, nego i onu istinu što je Bog ostavio čovjeku da otkrije veličinu Boga. Psalam 111. nam govori:

„Silna su djela Jahvina, nek razmišljaju o njima svi koji ih ljube. Sjajno je i veličanstveno djelo njegovo, i pravda njegova ostaje dovijeka. Silna djela svoja objavi svom narodu, u posjed im dade zemlju pogana. On posla spasenje svom narodu, Savez svoj postavi zauvijek, sveto je i časno ime njegovo! Početak mudrosti strah Gospodnji! Mudro čine koji ga poštuju. Slava njegova ostaje dovijeka!" (Ps.111: 2,6,9-10)

Moramo dati svoj um i svoju pamet Gospodinu da upotrebljava tako da možemo razumjeti i objasniti kršćansku istinu drugima, i da se možemo radovati u istini. Naravno, Kršćanin treba misliti, ali mora misliti Kristovim umom.

Bože uzmi moje misli i moju pamet (Mk.12:28-34) (Iv.14:15-26)

- „Nemojte se prilagođavati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno." (Rimljanima 12:2)

„ I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu." (Filipljanima 4:7)

„ Zato opašite svoje bokove, to jest svoj um, budite trijezni, potpuno stavite svoju nadu u milost koja vam će vam se donijeti u času kad se objavi Isus Krist!" (I. Petrova 1:13)

"Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi." (Iv.14:15)

„ Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih taj me ljubi." (Iv.14:15)

„ Ovaj me narod štuje usnama, a srce mu je daleko od mene. Uzalud misli da me štuje dok naučava kao moju nauku zapovijedi ljudske." (Matej 15:8-9)

Uzmi moj um i upotrijebi svu moju snagu kako Ti želiš!

Kakve su misli Božjih protivnika?

„S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću. Jer njima je očito ono što se može doznati o Bogu: Bog im je to zapravo objavio. Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta. Tako nemaju isprike. Jer iako su upoznali Boga, nisu mu iskazali ni slavu ni zahvalnost kao Bogu. Naprotiv, postali su isprazni u mislima svojim i njihovo je nerazumno srce potamnjelo. Umišljajući da su mudri, postali su ludi, te su zamijenili slavu besmrtnoga Boga kipovima, to jest slikama smrtnog čovjeka, ptica, četveronožaca i gmazova." (Rimlj.1:18-23) Zato je težnja tijela neprijateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Božjem zakonu niti to može." (Rimlj.8:7)

Kao kršćani, mi moramo misliti; i jednostavno, moramo misliti na drukčiji način nego što smo mislili kao nevjernici.

Ta istina je naglašena u Novom Zavjetu kao promjena uma ili promjena mišljenja. To je riječ koju upotrebljavamo kao pokajanje. Kada postaneš Kršćanin moraš imati promijenjen um i novi način mišljenja. Sve to znači da stvarni Kršćanin ljubi Boga svim svojim umom, svom svojom snagom i svom svojom dušom.

Duh Sveti mijenja naš um

Upravo kao što je Isus otvorio um svojim učenicima da razumiju Pismo, tako Sveti Duh rasvjetljuje naš um da razumijemo otkrivenje. „Tada im prosvijetli razum da razumiju Pisma...." (Lk.24:45)

„A nama je to Bog objavio po Duhu. Jer Duh sve ispituje, čak i dubine Božje. Ta tko od ljudi zna čovjekove tajne, osim čovječjega duha koji je u njemu? Tako nitko ne zna Božjih tajna, osim Božjega Duha. A mi nismo primili duha ovoga svijeta, nego Duha koji dolazi od Boga, da upoznamo darove koje nam Bog dobrostivo dariva.. I mi o tom govorimo, ne riječima kakve uči ljudska mudrost, nego riječima kakve uči Duh, izražavajući duhovnim pojmovima duhovne stvarnosti. Zemaljski čovjek ne prima ono što dolazi od Duha Božjega, jer je to za nj ludost. On to ne može ni upoznati, jer se to mora uz pomoć Duha prosuđivati. Naprotiv, čovjek duhovan prosuđuje sve, a sam ne podliježe ničijem sudu, jer: 'Tko je upoznao misao Gospodnju da ga može poučiti?' Ali mi posjedujemo Kristovu misao." ( I.Kor.2: 10-16)

Taj Kristov um, možda, nije popularan u ovome neprosvijetljenom svijetu, ali taj um iskazuje pravu istinu, svrhu, uzroke i posljedice.

Moramo znati da biblijske istine možemo otkrivati jedino Kristovim umom – božanskim svjetlom. Kršćanski um, ili razum je ostvaren Svetim Duhom i utjecajem Božjih svjedoka.

Kršćanin mora misliti

Novi Zavjet je pun poticaja kršćanima za razmišljanje. Prisvajanje Božjih obećanja u Bibliji, objašnjavana Svetim Duhom, ne oslobađaju nas od razmišljanja.

„Zato opašite svoje bokove, to jest svoj um, budite trijezni, potpuno stavite svoju nadu u milost koja će vam se donijeti u času kad se objavi Isus Krist. Budući da ste poslušna djeca, ne oblikujte se prema negdašnjim strastima – strastima iz vremena vašega neznanja, već kao što je svet onaj koji vas je pozvao, postanite i sami sveti u svemu življenju, jer stoji pisano: 'Budite sveti jer sam ja svet!'"

Bog želi da napredujemo u našim razmišljanjima u razumu i duhovnim spoznajama:

„ I uistinu, premda biste po vremenu morali biti učitelji, vama je ponovno potrebno da vas tko pouči osnovno, to jest početak proročanstva. Takvi ste da vam treba mlijeko, a ne jaka hrana. Uistinu, koji je god još pri mlijeku , ne snalazi se u nauci o pravednosti, jer je dijete. A jaka je hrana za odrasle, za one koji navikom imaju uvježbana osjetila za razlikovanje dobra i zla." (Hebr.5:12-14)

Nema izgovora za intelektualnu duhovnu lijenost.

Moramo čvrsto držati razložno otkriće, a ne da budemo u slijepim pretpostavkama. Naš duhovni rast u razmišljanju, spoznajama i njihovoj primjeni označava našu ljubav prema Bogu svim našim razumom, dušom i srcem.

Ograničenja kršćanskog uma

To je vrlo važno da imamo određeni respekt, da budemo potpuno iskreni prema stvarima što ih ne znamo. Postoji mnogo ukazivanja u Novom Zavjetu o ograničenjima u spoznajama u kršćanskom životu. Nama se govori kako je Bog-jedino Bog neograničen i kako može učiniti mnogo više nego možemo mi moliti ili misliti:

„ Onomu koji prema snazi što silu očituje u nama, može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti – njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu u sva pokoljenja i sve vjekove! Amen." (Ef.3:20,21) „ I mir će Božji koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu." (Fil.4:7)

Apostol Pavao naglašava kako je naš razum i naše znanje nesavršeno i da mi imamo samo djelomičnu spoznaju. (Kao kroz maglu, kaže Biblija).

Ali zato naglašava tko je neograničen u spoznajama i znanju.

„ O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! Kako su nedokučive njegove odluke, i kako neistraživi njegovi putovi! Tko je naime upoznao Gospodnju misao? Tko li mu je bio savjetnik? Tko li mu je nešto prije dao da bi mu morao uzvratiti? Sve je od njega, po njemu i za njega. Njemu pripada slava zauvijek. Amen." (Rimlj.11:33-36)

Možemo li u potpunosti razumjeti Boga? Ne, ako nismo Bog! Ipak, Bog želi da Ga razumijemo u mjeri u kojoj nam to naš ograničeni um dopušta. Iz tog razloga nam je prije svega Bog dao mozak kojim možemo razmišljati. Razum je sam po sebi pitanje vjere. To je čin vjere koji potvrđuje da naše misli imaju bilo kakve veze sa stvarnošću. Kako uopće išta znate? Jedino raščlanjivanjem, upotrebom vlastitoga uma i razvijanjem postavki koje preispitujete. Inače biste završili vjerujući u bilo što. Kako je rekao Thomas Jefferson: „ Razum i slobodno istraživanje jedina su učinkovita sredstva protiv pogreške."

Naš se život temelji na učenju. Stvoreni smo za istraživanje, otkrića i učenje iz vlastitih iskustava. Isti je pristup primjenjiv i na duhovnost. Mi smo duhovno opremljeni za učenje i otkrivanje, za spoznavanje što je moguće više toga o ovoj često skrivenoj strani našega života.

Prema tome, Bog naš Stvoritelj želi da istražujemo osobito Njega. „ Kušajte i vidite kako dobar je Jahve, blago čovjeku koji se njemu utječe." (Psalam 34:9). Bog nam upućuje osobni poziv: „ Hajde, dakle, da se pravdamo, govori Jahve." (Izaija 1:18) Što Bog ovdje kaže? Kaže da moramo razmišljati. Trebamo upotrijebiti taj čudesni dio opreme koji se nalazi između naših ušiju, a zove se mozak. Bog želi da razmišljamo o dokazima, a ne samo prihvatimo ono što ljudi kažu, čak ako je riječ i o „stručnjacima", vlastima, našim prijateljima ili obitelji. Naše duhovne zamisli moraju biti usidrene u istinama koje je Bog otkrio o sebi. Bog nam kaže: „Nego sve provjeravajte, što je dobro zadržavajte." (I. Solunjanima 5:20) Boga ne zanima slijepa vjera koja se kreće u smjeru duhovne nepromišljenosti. Bog želi zdrav um u zdravom tijelu, um koji razmišlja na zdrav način i vodi u zdrav duhovni život. Samo je Bog trajno zanimljiv.

Oko

Kakve su to duhovne oči? Znamo da imamo oči kojima promatramo svijet i stvari oko nas; mogli bismo ih nazvati tjelesnim očima kojima promatramo materijalnu stvarnost. Prema Bibliji ili Svetom pismu doznajemo da postoje i duhovne oči koje vide duhovno, odnosno nematerijalno. Možda nas na prvi pogled zbunjuju riječi Gospoda Isusa zapisane u Evanđelju po Ivanu:

"'Ja sam došao na ovaj svijet da ispunim odredbu: da vide koji ne vide, da oslijepe koji vide!' To čuše neki farizeji koji bijahu s njim te ga upitaše: 'Zar smo i mi slijepi?' Isus im odgovori: 'Kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha. Ali sad vi velite: Vidimo, tako vaš grijeh ostaje.'" (Ivan 9,39-41) Ovo je Isus izgovorio nakon što je otvorio oči slijepcu od rođenja. Naše oči igraju veliku ulogu u pogledu duhovne spoznaje i materijalne stvarnosti. Bog može proizvesti čudo u nama, pa tako i u našim očima. Evanđelist Matej piše: "Gospodnje je to djelo — kakvo čudo u očima našim." (Matej 12,11) Apostol Pavao u svojoj Poslanici Rimljanima govori o otvrdnuću srca jednog dijela Izraela za koji stoji pisano: "Dade im Bog duh obamrlosti: oči takve da ne vide, uši takve da ne čuju, i to do današnjeg dana." (Rimljanima 11,8)

Padom u grijeh, Sotona je naše duhovne oči skoro oslijepio, tako da slabo vidimo, ili nikako ne vidimo duhovne stvarnosti oko nas. Imamo niz primjera u Bibliji koji govore o ljudima: kad im se otvore oči, mogu vidjeti one stvarnosti koje dotad nisu vidjeli.Još gora od činjenice da ne vidimo problem jest odluka da ga ne želimo vidjeti. Kao da smo svjesno slijepi za stvari koje nas ranjavaju i ubijaju.

Na samom početku Biblije imamo zapisan događaj koji će utjecati na sav ljudski rod do kraja vremena: "Nato će zmija ženi: 'Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.' Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno; ubere ploda njegova i pojede. Dade i svome mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči i spoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače." (Postanak 3,4-7) Bog je Adama i Evu smjestio u Edenski vrt i dao im za hranu plodove sa svih stabala u vrtu, osim plodova sa stabla spoznaje dobra i zla nasred vrta. To je bila izričita zabrana s upozorenjem na posljedice koje će snositi ako ne poslušaju.

Dakle, prekršaj Božje zapovijedi rezultirao je padom u grijeh i odvojenju čovjeka od Boga. Otvorile su im se duhovne oči, spoznali su da su goli, shvatili su da su pogriješili jer su prekršili Božju zapovijed. Osjećaj krivnje nagnao ih je da su počeli bježati i skrivati se pred Bogom, te su nastojali sebe opravdati — okrivljujući druge. Tako je Adam okrivio Evu da mu je ubrala i dala plod da jede, a Eva je okrivila zmiju da ju je prevarila. Njihovim prekršajem sud je došao na sve ljude.

Apostol Pavao u Poslanici Rimljanima to ovako opisuje: "Prema tome, kao što po jednom čovjeku uđe grijeh u svijet, a po grijehu smrt, tako smrt prijeđe na sve ljude jer svi sagriješiše." (Rimljanima 5,12)

Do dana današnjega čovjek bježi od Boga i ne priznaje svoj grijeh, jer netko drugi je kriv, a ne ja, upravo onako kako se prvi čovjek Adam pravdao pred Bogom. Ali Bog je Bog ljubavi i on traži izgubljenog čovjeka, želi mu oprostiti i spasiti ga, ako dođe k njemu, pokaje se i prizna svoj grijeh. Tada će mu se otvoriti duhovne oči i uvidjet će svoju golotinju i ovisnost o Bogu Stvoritelju. Psalmist vapi Bogu i moli: "Otvori oči moje, da gledam divote tvoga Zakona." (Psalam 119,18) "Oči mi čeznu za tvojom besjedom: kad ćeš mi donijeti utjehu." (Psalam 119:82) „Moje oči ginu od čežnje za spasenjem tvojim , za tvojom riječi pravednom." „ Ide pored mene, a ja ga ne vidim: evo, on prolazi, a ja ga ne opažam." (Job 9:11) „ Oko je svjetiljka tijelu. Zato, bude li ti oko zdravo, čitavo će ti tijelo biti u svjetlu. Ali, ako ti je oko bolesno, čitavo će ti tijelo biti u tami. Postane li tamom svjetlost koja je u tebi, kolika li će biti tama? (Mat.6:22-23)

„Što hoćeš da ti učinim? 'Gospodine – odgovori – da progledam!' 'Progledaj – reče mu Isus – vjera te tvoja spasila.' On odmah progleda i pođe za njim slaveći Boga." (Luka 18:41-43)

„Ušima ćete slušati, a nećete razumjeti; očima ćete gledati, a nećete vidjeti. Jer je odrvenjelo srce ovog naroda ; uši mu otvrdnule, oči se zatvoriše – da očima jednom ne vidi, da ušima ne čuje i srcem ne razumije, pa da se ne obrati i da ga ne ozdravim. A blago vašim očima jer vide i ušima jer čuju! Zaista kažem vam mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, ali ne vidješe; čuti što vi čujete, ali ne čuše." (Matej 13:14-17)

"Njihovim očima bi uskraćeno da ga mogu prepoznati." Luka 24,16

Još gore od činjenice da ne vidimo problem je odluka da ga ne želimo vidjeti. Kao da smo svjesno slijepi za stvari koje nas ubijaju. Odgovor je jednostavan i on mijenja život: varamo sami sebe jer se bojimo istine. A to čega se bojimo zapravo nam je najpotrebnije. Kad znamo istinu, istina će nas osloboditi. (Ivan 8:32)

„ A kad se probudim k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. Njega kao svojega ja ću gledati, i očima mojim neće biti stranac." (Job 19:26,27)

Mnogi ljudi s kojima sam razgovarao rekli su mi da su pročitali Bibliju i da nisu mnogo toga razumjeli što su pročitali. Da bismo razumjeli Bibliju, treba je čitati s molitvom, upravo onako kako je Psalmist to činio, da Bog otvori naše oči. Obzirom da je Biblija nepromjenjiva Riječ Božja, moramo najprije vjerovati da Bog postoji i da nam On govori kroz svoju svetu Riječ. U Knjizi o Jobu, jednoj od najstarijih knjiga, čitamo o iskustvu Joba s Bogom: "Po čuvenju tek poznavah te dosad, ali sada oči te moje vidješe. Sve riječi svoje zato ja poričem i kajem se u prahu i pepelu" (Job 42,5.6)

Za pretpostaviti je da je Job Boga vidio duhovnim očima, jer tjelesnim očima, kako nam Biblija govori, Boga nitko ne može vidjeti. Bog može izliječiti našu tjelesnu sljepoću, ali može otvoriti i naše duhovne oči. Gospod Isus je to činio dok je bio na ovoj zemlji kao Čovjek koji je imao božansku moć da to čini. Nakon uskrsnuća pošao je za dvojicom učenika koji su išli u selo Emaus. Sudjelovao je s njima u razgovoru, ali "njihovim očima bi uskraćeno da ga mogu prepoznati" (Luka 24,16). Tako su u međusobnom razgovoru stigli do sela, a Isus se pričini kao da ide dalje. Oni ga zamole da ostane s njima jer je dan na izmaku i približava se večer. On uđe i ostane s njima. "Dok je sjedio s njima za stolom, uze kruh, zahvali, razlomi ga pa im ga dade. Njima se otvoriše oči i prepoznaše ga... Ali njega nestade ispred njihovih očiju! Oni jedan drugome rekoše: 'Zar nije srce gorjelo u nama dok nam je putem govorio i tumačio Pisma?'" (Luka 24,31.32)

Duhovnim očima možemo gledati kroz vjeru, a vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti koje ne vidimo. Osnova vjere je da kroz Krista činimo ono što kao ljudi u svojoj snazi ne možemo. Vjera ne zanemaruje stvarnost koju otkrivaju naša tjelesna osjetila, ali otkriva višu značajniju stvarnost — otkriva nam Boga. Apostol Pavao u 2. Korinćanima 4,18 piše: "... jer nama nije do vidljivog, nego do nevidljivog, ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo vječno". Naša tjelesna osjetila zapažaju objektivno materijalno postojanje, ali mi smo stvoreni sa sposobnošću da shvaćamo i duhovne stvarnosti. Ako ne shvaćamo duhovne stvarnosti, to je radi nastupa grijeha, jer je Sotona zaslijepio naše duhovno oko. Namjera Sotone je da zaslijepi potpuno i neizlječivo. Ako smo duhovno slijepi, onda ne vidimo svoje grijehe sve dok nam Gospod ne otvori duhovne oči da vidimo svoje grijehe, pokajemo se za njih i molimo oprost.

Duhovno oko vidi samo pomoću svjetlosnog odsjaja — svjetlosti zrcaljene u slavi koja odsjajuje u licu Isusa Krista. Ako sklonimo pogled s Isusa, nema odsjaja, obuzet će nas strah pred stvarnim problemima, naša vjera slabi, viša stvarnost nestaje, a prisutna je samo materijalna stvarnost. Apostol Pavao piše: "A tjelesni čovjek ne razumije što je od Duha Božjega, jer mu se čini ludost i ne može da razumije, jer treba duhovno da se razgleda." (1. Korinćanima 2,14)

Zbog duhovne sljepoće i našega "Ja" Bog dopušta da prođemo kroz oluje i valove ovoga svijeta, da bismo spoznali svoje slabosti, otuđenosti i ovisnosti o Spasitelju i zatražili pomoć. Kad su se Adamu i Evi otvorile duhovne oči i kad su vidjeli da su goli, spleli su si pregače od smokvina lišća da bi sakrili svoju golotinju pred Bogom. Međutim, ta pregača od smokvina lišća nije dugo trajala, jer se lišće osušilo i odjeća je bila kratkog vijeka. I danas mnogi žele sakriti svoju sramotu — grijeh — i odjenuti se odjećom samopravednosti, a nisu svjesni da Bog sve vidi i zna. Bog je Adamu i Evi načinio odjeću od krzna. Da bi to učinio, zaklao je nevino janje i odjenuo palog čovjeka. To janje je praslika Krista, čija žrtva očišćava naše grijehe i vraća nas natrag Bogu u Eden, odakle smo istjerani radi neposluha. Ivan Krstitelj govori za Isusa: "Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta." (Ivan 1,29) Molimo Gospoda da nam otvori naše duhovne oči, da spoznamo da smo grešni i da upoznamo Onoga koji nam može oprostiti naše grijehe i podariti nam život vječni

„ Ako te tvoje desno oko navodi na grijeh, iščupaj ga i baci od sebe, jer je bolje da ti propadne jedan od udova nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao." (Mat.5:29) „ Kako li možeš reći bratu: 'De da ti izvadim trun iz oka, dok je brvno u tvom oku? Licemjere, najprije izvadi brvno iz svoga oka pa ćeš tada jasno vidjeti kako da izvadiš trun iz oka bratova." (Mat.7:4-5) „ Izbavljat ću te od židovskog naroda i od pogana kojima te šaljem Apostol Pavle govori o poruci Isusa Krista – Ja sam Isus kojega ti progoniš - pred Damaskom) , da im otvoriš oči, da se obrate od tame k svjetlu, od sotonine vlasti k Bogu, da vjerom u me postignu oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima." Dj.26:17-18) „ Sine moj, pazi na moje riječi, prigni uho svoje mojim besjedama. Ne gubi ih nikad iz očiju, pohrani ih usred srca svoga. Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu. A svrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život. Drži daleko od sebe lažna usta i udalji od sebe usne prijevarne. Nek tvoje oči gledaju u lice, i neka ti je pogled uvijek prav." (Izreke 4:20-25) „ A njima govorim u usporedbama zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Na njima se ispunjava proroštvo Izaije proroka: ' Ušima ćete slušati, a nećete razumjeti ; očima ćete gledati, a nećete vidjeti. Jer je odrvenjelo srce ovog naroda, uši mu otvrdnule, oči se zatvorile – da očima jednom ne vide, da ušima ne čuje i srcem ne razumije, pa da se ne obrati i da ga ne ozdravim. A blago vašim očima jer vide i ušima jer čuju! Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, ali ne vidješe; čuti što vi čujete, ali ne čuše." (Matej 13: 13-17)

„Nemojte ljubiti svijeta ni onoga što je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi Očeve, jer ništa od onoga što je u svijetu – požuda tijela, požuda očiju, oholost zbog imetka – ne dolazi od Oca, nego dolazi od svijeta." ( Prva Ivanova 2:15-17)

„ Uprimo pogled u začetnika i završitelja vjere, u Isusa, koji namjesto određene mu radosti podnese križ ne mareći za sramotu te otada sjedi s desnu Božjeg prijestolja! Promotrite pomno onoga koji je od grešnika podnio takvo protivljenje protiv samoga sebe, da ne sustanete i ne klonete duhom!" (Hebrejima 12:2,3)

Zašto treba gledati na Isusa?

„Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojemu nam se treba spasiti." (Djela 4:12)

Trebamo biti usmjereni na Isusa. Našu duhovnu spremnost možemo naći jedino u Njemu. Cijela naša sadašnjost i budućnost ovise o Njemu i našem odnosu s Njim.

U nastojanju da budemo duhovno spremni i pripravni za ispravan odnos s Isusom Kristom mogu se pojaviti mnoge prepreke i smetnje, Mnogo je glasova koji njam govore kuda trebamo ići i kuda usmjeriti naš pogled i koje načine izabrati. Ali, sigurni ćemo biti jedino, kada slijedimo put koji je Isus zacrtao i koji je On sam taj PUT.

„Nitko, naime, ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist." (I- korinćanima3:11)

Današnji svijet smatra kako postoje mnogi putovi k Bogu. Iako postoje različiti načini gledanja na stvari, istina je da nas samo Bog može dovesti k Bogu. Isus je to objasnio :

„Tko je vidio mene, vidio je Oca." (Ivan 14:9)

Isus čvrsto izjavljuje „ Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni." (Ivan 14:6)

Naša ograničena sposobnost da vidimo čudesne i zamršene pojedinosti u materijalnome svijetu podsjeća nas da je naša sposobnost da vidimo i razumijemo to što se događa u duhovnome svijetu jednako tako ograničena. Bog posvuda oko nas čini čudesnije stvari nego što možemo zamisliti. No, naš duhovni vid je ograničen i mi ih ne možemo vidjeti. Usprkos tome, prorok Elizej je vidio to nadnaravno što Bog čini. Bog je otvorio oči i njegovu plašljivom sluzi tako da je i on vidio vojsku koju je Bog poslao da se bori na njihovoj strani (r. 17). „Ujutro, ustavši čovjek Božji iziđe, a to oko grada stoji vojska s konjima i kolima! Njegov mu momak reče: ' Ah, gospodaru moj, što nam je činiti?' A on odgovori: ' Ne boj se, jer ih ima više s nama nego s njima.' I Elizej se pomoli ovako: ' Jahve, otvori mu oči da vidi!' I Jahve otvori oči momku, i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima! Kad su Aramejci sišli prema njemu, Elizej se ovako pomoli Jahvi:' Udari sljepoćom ove ljude!' I na riječ Elizejevu udari ih sljepoćom. Elizej im reče: 'Nije ovo put i nije ovo grad. Pođite za mnom, ja ću vas odvesti čovjeku koga tražite.' Ali ih odvede u Samriju. Kad su ulazili u Samariju, Elizej reče:' Jahve, otvori ovima oči da progledaju.' Jahve im otvori oči, i oni vidješe da su usred Samarije!" (II. Kraljevima 6: 15-20)

Zbog straha postajemo slabi i bespomoćni, mislimo da smo sami na svijetu. Ali Bog nas uvjerava da je Njegov Duh, koji je u nama, jači «negoli koji je u svijetu« (1 Ivanova 4:4).

Kada se obeshrabrimo zlom koje vidimo, moramo razmisliti o dobrim stvarima koje Bog čini, a koje ne možemo vidjeti.

Oči vjere u svemu vide Boga na djelu.( Kruh svagdašnji 26.06.2015)

„Oči svoje uzdižem k tebi koji u nebesima prebivaš , Evo, kao što su uprete oči slugu u ruke gospodara, i oči sluškinje u ruke gospodarice, tako su oči naše uprte u Jahvu, Boga našega, dok nam se ne smiluje." (Psalam 123:1-2) „ K brdima oči svoje uzdižem: odakle će mi doći pomoć? Pomoć je moja od Jahve koji stvori nebo i zemlju." (Psalam 121: 1-2) „O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim: tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna. U Svetištu sam tebe motrio gledajući ti moć i slavu. Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit. Tako ću te slavit za života, u tvoje ću ime ruke dizati. Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit ću te kliktavim ustima." (Psalam 63:1-6) „ Dođite da vidite čovjeka koji mi reče sve što sam učinila! Da on nije Mesija?" (Ivan 4: 29) „ Iziđe Lot da to kaže svojim budućim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kćeri, te reče: 'Na noge! Odlazite iz ovoga mjesta, jer će Jahve uništiti grad!' Ali je u očima svojih budućih zetova ispao, kao da šalu zbija." (Postanak 19:14)

„Grešan je naum u srcu zlotvora, straha Božjega nema on pred očima. Sam sebi on laska suviše, grijeha svog ne vidi i ne mrzi. Riječi usta njegovih prevara su i zlodjelo." (Psalam 36:1-4)

« Da im otvoriš oči, da se obrate od tame k svjetlu, od sotonine vlasti k Bogu, da vjerom u me postignu oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima.» (Dj.26:18).

„I opazih kako 'Sveti grad' – novi Jeruzalem – silazi od Boga s neba, opremljen 'poput zaručnice' koja je nakićena za svoga muža. Tada čuh jak glas što dolazi od prijestolja kako viče: 'Evo stana Božjeg među ljudima! On će stanovati s njima: oni će biti njegov narod, i on sam, Bog bit će s njima. On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti, neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe." (Otkrivenje 21:2-4) „Mudracu su oči u glavi, a bezumnik luta u tami."(Propovjednik 2:14)

„ On je tvoja slava, Bog tvoj, koji je radi tebe učinio velika i čudesna djela što su ih vidjele tvoje oči." (Ponovljeni zakon 10:21)

„ Tko je dao čovjeku usta? Reče mu Jahve. Tko ga čini nijemim i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Jahve?" Izlazak 4:11)

„Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću: Ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo, lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađu među braćom." (Izreke 6:16-19)

Čiste ruke

Tekst: Psalam 24, Psalam 15

« Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive. On ga na morima utemelji i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Jahvinu, tko će stajati na svetom mjestu njegovu? Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo. On blagoslov prima od Jahve i nagradu od Boga, Spasitelja svoga. Takav je naraštaj onih koji traže njega, koji traže lice Boga Jakovljeva.» (Ps. 24: 1-6).

« Jahve, tko smije prebivati u šatoru tvome, tko li stanovati na svetoj gori tvojoj?

Onaj samo tko živi čestito, koji čini pravicu, i istinu iz srca zbori, i ne kleveće jezikom; koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga; koji zlikovca prezire, a poštuje one što se Jahve boje; koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege, i ne daje novca na lihvu, i ne prima mita protiv nedužna.

Tko tako čini, pokolebat se neće dovijeka.» ( Psalam 15).

Božja je svrha i privilegija svakoga učenika da ima zajedništvo s Bogom ovdje na zemlji i da se ta zajednica stalno održava dok ne dođemo u nebeski dom. „Što ti je to u ruci? Zapita ga Jahve. Štap, odgovori. 'Baci ga na zemlju, i štap se pretvori u zmiju! Mojsije pred njim uzmače. Onda Jahve reče Mojsiju: 'Pruži ruku i uhvati je za rep.' I on seže rukom i uhvati je za rep, a ona opet postade štap u njegovoj ruci." (Izlazak 4:2-4) i dalje od 6-7.

Čiste ruke

Psalam 24:3. nam kaže da u prisutnosti Božjoj, a što znači u zajednici s Bogom, može biti onaj:

« U koga su ruke čiste i srce nedužno».

« Čiste ruke» znače mnogo više od fizičkog pranja. To ne znači formalno pranje našega tijela, nego je to obilježje i simbol kvalitete života.

« Čiste ruke» predstavljaju određenu kvalitetu duše, određenu čistoću duha, karakter ugodnog jedinstva i čestitosti.

Odgovor na pitanje: « Tko može stajati na svetom mjestu» Psalmista određuje u 4. i 5. stihu, gdje ukazuje na jedini mogući put za svakoga učenika kako bi postigao standard života za zajedništvo s Bogom sada i u životu koji dolazi. On kaže:

« Duša mu se ne predaje ispraznosti i ne kune se varavo. On blagoslov prima od Jahve i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.»

To znači, ako učenik želi postići Božji standard života – a to su: « čiste ruke i srce nedužno» on mora najprije primiti od Boga dar novoga života ( da bude rođen od Duha) i kao što smo vidjeli u prethodnim razmatranjima, taj dar novoga života postaje naš, onda kada spoznamo sebe kao grešnika i potrebu za Spasiteljem, vjerujemo u silu Božju kroz Gospoda Isusa Krista, koji nas spašava od krivice i kazne grijeha.

Kada mi sebe potpuno predajemo kontroli Svetoga Duha, Bog nas ispunjava Njegovom pravednošću. Mi tada učimo i prakticiramo imati čiste ruke i nedužno srce, čiste i istinite misli, riječi i djela.

Da pojasnimo. Kada učenik prima spasenje, koje daje Isus Krist, Bog mu to uračunava u pravednost ( u ispravan odnos prema Bogu), a kada se učenik potpuno predaje pod kontrolu Svetoga Duha on počinje postajati pravednikom radi Krista, jer se izjednačava s Kristom dok ga slijedi.

Prvi znak spasenja je pokajanje nakon uzvjerovanja i pouzdanja u Isusa Krista kao Spasitelja, vjerovanje da će Isus Krist oprostiti i baciti za uvijek naše grijehe.

Mi primamo to uračunavanje i opravdanje trenutačno. Biblija to naziva «opravdanjem».

Umjesto da budemo Božji neprijatelji radi naše grešne naravi, postajemo Njegovi prijatelji. Biblija to naziva «pomirenjem», a to je moguće jedino kroz Isusa Krista, koji je umro na križu radi naših grijeha, a to je učinio umjesto nas.

Isus Krist je postao « pomirbena žrtva », koju Bog prihvaća. Cijena našega spasenja je prolivena krv Isusa Krista.

Biblija to naziva « Spasenje – otkupljenje – oslobođenje – izbavljenje».

Kroz Isusovu žrtvu, mi smo primljeni u Božju obitelj i postajemo sinovi i kćeri Božje, sa svim pravima i prednostima, koje je Nebeski Otac nama obećao.

U nama nastaje promjena kada se mi okrenemo od grijeha k Bogu.

Taj čin je poznat kao biblijski izraz « novo rođenje – preobražaj – novo stvaranje – regeneracija. To znači da smo mi na novo rođeni, rođeni od Duha.

Isto tako kao mala beba, doživljava kao požurivanje da primi život – tako smo i mi poticani od Svetoga Duha – da primimo duhovni život – novi život. Rezultat te promjene je rađanje želje u nama da udovoljimo Bogu, a ne više sebi, ovome svijetu ili đavolu.

U nama se rađa spremnost da odbacimo grijeh i da više nemamo želje za činjenje grijeha.

Ta nova želja, što se rađa u nama je rod Svetoga Duha. Gospod Isus Krist u nas stavlja narav Svoga života, kada On ulazi i upravlja našim životom i u nama boravi u Osobi Svetoga Duha.

« Tim nas je obdario skupocjenim i najvećim obećanim dobrima, da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi». ( II. Petr.1:4).

To primanje nove naravi Biblija naziva «posvećenjem», što dolazi od Boga. To iskustvo posvećenja je proces rasta i dozrijevanja.

Kada smo opravdani Bog nam to uračunava u pravdu, ali posvećenje znači da mi postepeno postajemo pravednici, jer je naš život u Kristu.

Imati « čiste ruke» znači biti čist i u našem izvanjskom životu – u očima ljudi.

Novi život učenika je vidljiv okolini u svijetu gdje živimo, kroz naš kontakt s ljudima s kojima živimo i radimo, dok radimo i kako radimo naš posao, praktički svagdje gdje se nalazimo.

Ljudi o nama zaključuju; tko smo i kakvi smo, gledajući kakav život živimo, što govorimo i kakve odnose prema drugima održavamo.

„Podignite svoje ruke k svetištu i blagoslivljajte Gospoda!"

Psalam 134:2

PSALAM 134. ima samo tri retka, ali dokazuje da male stvari mogu imati duboko značenje. Prva dva retka su opomena svećenicima koji su svake noći služili u Domu Gospodnjem. Građevina je bila mračna i prazna; nije se događalo ništa značajno – ili se barem tako činilo. No ti su svećenici svejedno podizali ruke k svetištu i blagoslivljali Gospodina. Treći je redak glas zajednice koji odzvanja u tamnoj noći: »Neka te blagoslovi Gospod sa Siona, koji stvori nebo i zemlju.«

Razmišljam o onima koji danas služe Bogu – propovjednicima i njihovim obiteljima koji služe u malim crkvama u malim mjestima. Često su obeshrabreni, lako postaju malodušni, rade najbolje što mogu, služe nazamijećeni i bez priznanja koje zaslužuju. Pitaju se je li ikome stalo do onoga što rade; sjeti li ih se ikada itko; moli li se za njih i smatra li ih dijelom svoga života.

Rekao bih njima – i svakome tko se osjeća osamljenim i nevažnim: »Iako je vaše mjesto malo, to je mjesto sveto. Onaj koji je stvorio i pokreće nebo i zemlju, djeluje u vama i kroz vas. 'Podignite svoje ruke' i veličajte Ga.«

Gospodine, pokaži mi kako mogu ohrabriti one koji osjećaju da su na »malome« mjestu. Pomozi im da vide da njihov život ostavlja vječni trag na onima kojima služe.Svatko tko radi Božji posao, na Božji način, važan je u Božjim očima.

Biblijski stihovi za ruke:

„ Ako te tvoja desna ruka navodi na grijeh, odsjeci je i baci od sebe, jer je bolje da ti propadne jedan od udova nego da ti cijelo tijelo ode u pakao." (Mat. 5:30)

„ Marljiva ruka vlada, a nemar vodi u podložnost." Izreke 12:24)

„ Podmuklije od svega je srce, jedva popravljivo, tko da ga pronikne? Ja, Jahve istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih." (Jer.17:9,10)

„Zato 'uspravite mlitave ruke i klecava koljena' i pravo hodite svojim nogama da se hromi ud ne iščaši, nego radije da ozdravi." (Hebrejima 12:12)

„Grešnici, operite ruke! Vi s razdijeljenom dušom, očistite srca!" (Jakov 4:8)

„Zaista, zaista, kažem ti, kad si bio mlađi, opasivao si se sam i hodio kud si htio. Ali kad ostariš, raširit ćeš ruke svoje, i drugi će te opasivati i voditi kamo ti ne bi htio." (Ivan 21: 18)

Što god da te čeka u životu, budi odlučan da se potpuno uzdaš u Boga i iskoristiš sve čime želi "ukrijepiti tvoje ruke". Tada će tvoja služba Bogu

biti izuzetno kvalitetna, što će biti na hvalu i čast njegovom dragocjenom imenu (Hebrejima 13:15).

„ Na rukama će te nositi, da se ne spotakneš o kamen." (Psalam 91:12)

„Mojsije ispruži ruke te vjetar puhne tako da se vode razdvojiše ostavljajući suh prolaz kojim Izraelci prijeđoše. Kad Egipćani nagnu za njima, Mojsije pruži ruke i more se vrati u korito potopivši vojsku egipatsku. Izraelci, na sigurnom na drugoj obali, spjevaše pjesmu zahvalnicu, a Mirjam, sestra Mojsijeva, i druge žene udarahu u bubanj plešući od radosti." (Izlazak 14,19-31)

„Dok su bili u pustinji, Izraelci ratovahu protiv plemena Amalečana. Mojsije se popne na vrh brda da nadgleda bitku, s bratom Aronom i šurjakom Hurom. Dokle bi god Mojsije držao ruke podignute, Izraelci bi, čudom, bili bolji u borbi ali kad bi mu klonule od umora, oni bi uzmicali. Kako se Mojsije bio iscrpio Aron ga i Hur posjedoše na kamen pa mu pridržavahu ruke do sunčeva zalaska, te Amalečani budu potučeni. Njegove su uzdignute ruke postale pralik Kristova križa." (Izlazak 17, 8-13)

„Isus, stade pred njih te im reče:' Mir vama!' Rekavši to pokaza im ruke i bok i učenici se obradovaše kad vidješe Gospodina." „ Drugi mu učenici rekoše: ' Vidjeli smo Gospodina.' Toma im odvrati:'Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati."

Idući put kad bijahu zajedno uskrsli Gospodin Isus dođe među njih:

"Zatim reče Tomi: 'Pruži prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik , već vjernik!' 'Gospodin moj i Bog moj!" (Ivan 20:19-28)

„ Jahve vodi i učvršćuje korake čovjeku, i mio mu je put njegov. Ako i posrne ne pada, jer ga Jahve drži za ruku. Pravednikova usta mudrost kazuju a jezik njegov govori pravo. Zakon mu je Božji u srcu, ne kolebaju se koraci njegovi." (Psalam 37:23,24,30,31)

„Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša. Jer ruke su vaše u krvi ogrezle, a vaši prsti u zločinima. Usne vam izgovaraju laž, a jezik podlost mrmlja.

Noge njihove u zlo hitaju, a brze su da krv nevinu proliju. Misli su im misli zločinačke, pustoš i propast na njinim su putima. Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice." (Izaija 59:1-3,7,8)

„ U tvojoj je ruci sudbina moja: istrgni me iz ruke dušmana i onih koji me progone! (Psalam 31:16)

„Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću:

Ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo, lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađu među braćom." (Izreke 6:16-19)

„Ruke svoje za tobom pružam, duša moja ko suha zemlja za tobom žeđa." (Psalam 143:6)

Obnovljeno srce

« Dome Izraelov, Ja ću suditi svakome po njegovim putovima – riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš neće biti na propast! Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i novi duh! Zašto da umirete, dome Izraelov? Ja ne želim smrti nikoga koji umire – riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i živite!» (Ezek. 18: 30-32).

I. Što je to srce?

To je intelektualno, moralno i duhovno biće čovjeka.

a) Intelekt:

- Srce pomišlja.

« Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća.(Post.6:5).

- Srce shvaća:

« Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni urazumite srce». (Izreke 8:5).

- Srce vjeruje:

« Vjera srca postiže pravednost, a priznanje usta spasenje.» (Rimlj. 10:10).

b) Osjećaji:

- srce želi:

« Braćo, želja moga srca i moja molitva Bogu za njih jest da se spase.» (Rimlj.10:1).

- srce ljubi:

« On mu odgovori:' Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom'». (Mat.22:37).

- srce se nada i pouzdaje:

« Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.» (Izreke 3:5).

c) volja

- srce ima nakane:

« Uistinu je živa i djelotvorna riječ Božja. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine i može suditi nakane i misli srca.» (Hebr. 4:12).

- srce odlučuje:

« Neka svatko dadne kako je srcem odlučio, a ne sa žalošću i na silu, jer Bog ljubi vesela darivaoca.» (II.Kor. 9:7).

- srce se pokorava:

« Ali hvala Bogu što ste se, pošto ste bili robovi grijeha, od svega srca pokorili onomu obliku nauke kojemu ste bili predani.» (Rimlj. 6:17).

„ A onaj koji ispituje srca zna koja je želja Duha; zna da u skladu s voljom Božjom posreduje za svete." (Rimljanima8:27)

II. Kakvo je srce?

a) Na početku života srce je naivno, čisto: « Nato Isus pozva k sebi malo dijete, postavi ga pred njih te reče:' Zaista, kažem vam, ako ponovno ne postanete kao mala djeca, sigurno nećete uči u kraljevstvo nebesko.» (Mat.18:2-3).

« Isus im reče:' Pustite dječicu i nemojte im priječiti da dođu k meni, jer takvima pripada kraljevstvo nebesko.» (Mat.19:14).

b) Kada grijeh uđe u srce onda je grješno i nečisto:

« Podmuklije od svega je srce jedva popravljivo, tko da ga pronikne?» (Jerem.17:9).

« Jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave.» (Rimlj. 3:23).

« Onima kojima je bog ovoga svijeta posve oslijepio nevjerničku pamet da jasno ne vide svjetlo sjajne Radosne vijesti Krista, koji je slika Božja.» (II.Kor.4:4).

c) Srce treba obnovljenje:

« Blago onima koji su čista srca jer će Boga gledati.» ( Mat. 5:8).

« Ne čudi se što ti rekoh: Treba da se odozgo rodite.» (Iv.3:7).

III. Što označava obnovljeno srce?

Znači obnovljenje svih aktivnosti srca:

a) Obnova stava u odnosu prema grijehu:

« Da im otvoriš oči, da se obrate od tame k svjetlu, od sotonine vlasti k Bogu, da vjerom u me postignu oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima.» (Dj.26:18).

b). Promjena vezanosti za određene stvari:

« Jer gdje ti je blago, tu će ti biti srce.» ( Mat.6:21).

« Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim.» ( Mat. 22:37).

c). Promjena volje:

« Tada rekoh:' Što da činim Gospodine?' A Gospodin mi odgovori: ' Ustani i nastavi put u Damask pa će ti se ondje kazati sve što ti je određeno da činiš!'

Vidi se potpuna ovisnost o Božjoj volji: « Što vam se čini? Neki je čovjek imao dva sina i pristupi prvom pa mu reče:' Sinko, hajde i radi danas u vinogradu!' On mu odgovori: ' Idem gospodaru!' ali ne ode.» ( Mt.21:28,29). Je li to izvršavanje volje Božje? Koliko smo puta rekli: « Idem Gospode», ili: « Učinit ću ovo ili ono Gospode!», ili: « Poslušat ću Gospode!», ali nismo tako učinili. Zašto?

IV. Tko obnavlja srce?

a) Srce, samo po sebi nije sposobno da se obnovi:

« Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju? Ili leopard krzno svoje? A vi, možete li činiti dobro, navikli da zlo činite? ( Jerem.13:23).

b). Bog obnavlja srce:

« Hajde, dakle, da se pravdamo, govori Jahve. Budu'l vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna.» (Iz. 1:18).

c). Božja sila za obnovljenje je u Njegovoj riječi:

« Vi ste već čisti zbog riječi koju sam vam rekao.» (Iv.15:3).

« Posveti ih istinom: ' Tvoja je riječ istina'» (Iv.17:17).

« U istinu, ja se ne stidim Evanđelja, jer je ono sila Božja za spasenje svakomu koji vjeruje, u prvom redu, Židovu tako Grku.» (Rimlj. 1:16).

« Prihvatite kacigu – ono čim se spasava – i mač Duha, to jest Riječ Božju.» (Ef.6:17).

d). Kroz vjeru u Isusa Krista:

« On, dakle, nije pravio nikakve razlike između nas i njih, jer je vjerom očistio njihova srca.» (Dj.15:9).

« Uistinu, u Kristu Isusu nema vrijednosti ni obrezanje ni neobrezanje, nego vjera koja očituje svoju snagu ljubavlju.» (Gal.5:6).

« Jer ste ponovo rođeni, ne iz raspadljiva, nego iz neraspadljiva sjemena: Riječju živoga i vječnog Boga.» ( I.Petr. 1:23).

V. Bog gleda na tvoje srce

Stoga je Gospod u Svojoj Riječi naročito zainteresiran za srce čovjeka:

« Sine moj, pazi na moje riječi, prigni uho svoje mojim besjedama. Ne gubi ih nikad iz očiju, pohrani ih usred srca svoga . Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu. A svrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život.» (Izreke 4:20-23).

« Ali Gospodin reče Samuelu: ' Ne gledaj na lice njegovo ni na visinu rasta njegova, jer sam ga odbacio. Jer ne gledam na što čovjek gleda što je na očima, a Gospodin gleda na srce.» (I.Samuel. 16:7).

« Sine moj, daj mi srce svoje i oči tvoje neka paze na moje pute.» ( Izreke 23:26).

Nedužno srce

« Nedužno srce » označava unutarnju čistoću našega bića u Božjim očima.

Novi život Isusa Krista promatran je iznutra od Boga, u njegovim mislima i motivima. Kroz njegov stav prema Bogu. Bog promatra koliko tražim Božji savjet u Božjoj riječi, jesam li poslušan Božjem Duhu, Njegovim uputama i karanjima, opomenama i poticajima, koliko dajem pravo mjesto Bogu i koju vrijednost dajem svemu što dolazi od Boga. Postajem svjestan da Bog zna svaku misao i motiv i da niti jedna misao u mojem žživotu ne može biti skrivena pred Bogom, jer Bog može otkriti svaku misao i poticaj srca. Tako, pravi učenik je onaj koji svoj izvanjski život upravlja tako da ima «čiste ruke» prema onima s kojima provodi svoje vrijeme života. Onaj koji ćeži u svom životu biti nevin – na dobrom glasu – slobodan od primjesa zla – ozbiljan – nedužan. Učenik će uvidjeti da nije lako održavati tu čistoću dan za danom, ali će on odmah čim uoči da u nečemu griješi priznati Bogu svoj grijeh, pokajati se. Bog će tada oprostiti i ponovno nas očistiti.

Moguće je, međutim, držati izvanjsku čistoću, a da se vrlo malo, ili ništa zna o unutarnjoj čistoći. Gospod Isus Krist je karao književnike i farizeje u vezi s tim:

« Slijepi farizeju! Najprije očisti nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista.» (Mat.23:26).

To znači, da su farizeji isticali potrebu čistoga života u riječima, ali su živjeli grešno u svome unutarnjem biću.

U Bibliji se o srcu govori kao o « unutarnjem biću čovjeka».

Apostol Petar govoreći o nakitu žena ističe skrivenost srca:

« nego skrivenost – srce obučeno u neraspadljiv nakit, krotak i miran duh – ono što je dragocjeno pred Bogom». ( I.Petr. 3:4).

Kako da oslikamo srce čovjeka prema Svetome Pismu?

- srce je mjesto želja – požuda - čovjeka:

« A ja vam kažem da je svaki koji s požudom pogleda ženu već – u svom srcu – s njom učinio preljub.» (Mat.5:28).

- srce je mjesto naših osjećaja:

« Zar nije srce gorjelo u nama dok nam je putem govorio i tumačio Pisma!» (Lk.24:32).

- srce je mjesto razumijevanja:

« Jer je odrvenjelo srce ovog naroda; uši mu otvrdnule, oči se zatvorile – da očima jednom ne vidi, da ušima ne čuje i srcem ne razumije, pa da se ne obrati i da ga ne ozdravim.» ( Mat. 13:15).

- srce je mjesto unutarnjeg stresa čovjeka:

« Kad to čuše, duboko se u srcu potresoše te rekoše Petru i ostalim apostolima: ¨Braćo, što da činimo?» (Dj. 2:37). Biblija, također, potvrđuje da prije nego što primimo novi život kroz stvarnu vjeru u Gospoda Isusa Krista kao Spasitelja, naše je čitavo biće bilo obuzeto grijehom i naravi grijeha. Mi čitamo: « Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.» ( Jerem. 17:9,10).

- Srce je mjesto traženje: « Ondje ćeš tražiti Jahvu, Boga svoga. I naći ćeš ga ako ga budeš tražio svim srcem svojim i svom dušom svojom.» (Pon.zakon 4:29).

- Srce je mjesto za koje je zainteresiran i gdje gleda Bog:

« Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu.» (I.Sam.16:7).

Jedini je način za učenika Gospoda Isusa Krista, da bude čist u svome srcu, da ima neprekinuto zajedništvo s Bogom u svakodnevnom životu, te da se preda pod kontrolu Svetoga Duha. Ako je ispunjen Svetim Duhom u njegovom se životu mogu razvijati i dozrijevati plodovi Svetoga Duha.

„ Za njime srce mi čezne u grudima." (Job 19:27)

Obećanje za one koji su sveti i čistoga srca:

'' Blago onima koji su čista srca jer će Boga gledati.'' Mt.5:8

- Gledati će Boga

- Primiti će nagradu od Gospoda

Biblijski stihovi

„ Tvoju pravdu neću kriti u srcu, kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas. Tajit neću dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skupštini." (Ps.40:11) „Tko je mudra srca, prima zapovijedi, dok brbljava luda propada." (Izreke 10:8) „ Vjera srca postiže pravednost, a priznanje usta spasenje." (Rimlj.10:10) „ Jer iz srca dolaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludnost, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. To ukalja čovjeka." (Mat.15:19-20) „ Srce moje i moje tijelo kliču Bogu živomu." (Ps.84:3) „ Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas. Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate vršite moje uredbe." (Ezek.36:26-27) „ Gdje je vaše blago, tu će biti i vaše srce." (Lk.12.34)„ Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce." (Izreke 8:5) „ On mu odgovori: 'Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom." (Mat.23:37) „ Uistinu je živa i djelotvorna riječ Božja. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine, i može suditi nakane i misli srca." (Hebr.4:12) „ Ondje ćeš tražiti Jahvu, Boga svojega. I naći ćeš ga ako ga budeš tražio svim srcem svojim i svom dušom svojom." (Ponovljeni zakon 4:29) „ Sine moj, pazi na moje riječi, prigni uho svoje mojim besjedama, ne gubi ih nikad iz očiju, pohrani ih usred srca svoga. Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu. A svrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život." (Izreke 4:20-23) „ Ali Jahve reče Samuelu: ' Ne gledaj na njegovu vanjštinu, ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu." (I.Sam.16:7) „ Zar nije srce gorjelo u nama dok nam je putem govorio i tumačio Pisma." (Lk.24:32) „ Ušima ćete slušati, a nećete razumjeti; očima ćete gledati, a nećete vidjeti. Jer je odrvenjelo srce ovog naroda; uši mu otvrdnule, oči se zatvorile – da očima jednom ne vidi, da ušima ne čuje i srcem ne razumije, pa da se ne obrati i da ga ne ozdravim. A blago vašim očima jer vide i ušima jer čuju!" (Mat.13:14-16) „ Kad to čuše, duboko se u srcu potresoše te rekoše Petru i ostalim apostolima: 'Braćo, što da činimo?' Obratite se – reče im Petar. – Neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha; tako ćete primiti dar namijenjen, vašoj djeci i svima koji su daleko, koliko god ih pozove k sebi Gospodin naš Bog:" (Dj.2:37-39) „ Podmuklije od svega je srce, jedva popravljivo, tko da ga pronikne? Ja, Jahve istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih." (Jer.17:9,10) « Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive. On ga na morima utemelji i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Jahvinu, tko će stajati na svetom mjestu njegovu? Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo. On blagoslov prima od Jahve i nagradu od Boga, Spasitelja svoga. Takav je naraštaj onih koji traže njega, koji traže lice Boga Jakovljeva.» (Ps. 24: 1-6).

„ Očito je da ste vi pismo Kristovo, sastavljeno našom skrbi, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga, ne na pločama od kamena, nego na pločama tjelesnim – u srcima." (II. Korinćanima 3:3)

„ Ostavljam vam mir: mir, i to svoj mir dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!" (Ivan 14:27)

Grešnici, operite ruke! Vi s razdijeljenom dušom, očistite srca!" (Jakov 4:8)

Tijelo

Ljudsko tijelo sastavljeno je od mnogo organa. Za ljudsko tijelo se kaže da je sastavljeno od mesa, kostiju, živaca i krvi. Dijelovi ljudskog organizma međusobno su povezani, i ako jedan njegov, dio ne funkcionira dobro, odmah se izaziva poremećaj i ostalih dijelova. Ljudsko tijelo se drži uspravno pomoću kostura. Kostur se sastoji od dvije stotine jedanaest kostiju, koje su međusobno povezane zglobovima. Glavni dijelovi tijela su: glava, trup i udovi (noge i ruke). U glavi se nalazi mozak, koji je živcima vezan sa svima dijelovima tijela. Mozak je zaštićen pljosnatim kostima, koje sačinjavaju lubanju. U glavi su važna čovjekova čula: oči, uši, nos i usta. Trup se drži uspravno pomoću kičmenog stupa. Kičmeni stup se sastoji od trideset tri do trideset i četiri pršljena, između kojih se nalaze hrskavičavi oblozi. U trupu se nalazi i grudna kost, zatim rebra, ključne kosti, lopatice i karlična kost. Rebra štite unutrašnje organe: srce, pluća i jetru ispod kojih se nalaze bubrezi organi za varenje i drugi organi. Ruke i noge imaju zajedničko ime: udovi. Kosti udova su dugačke i oble. Dijelovi ruke su: šaka, podlaktica i nadlaktica. Podlaktica i nadlaktica su spojene u laktu, a nadlaktica je ramenom spojena za ključnu kost i lopaticu. Dijelovi nogu su: but, potkoljenica i stopalo. Butne kosti su spojene sa karličnom kosti. U koljenu koje spaja butnu kost i potkoljenicu nalazi se kost koja se zove čašica. Oko kostiju su mišići i masno tkivo.

Biblija govori o strukturi tijela čovjeka

„ Kao što je, naime, tijelo jedno, iako ima mnogo udova, i svi udovi tijela, iako su mnogi, tvore jedno tijelo, tako je i Krist: uistinu, mi smo svi – bilo Židovi bilo Grci, bilo robovi bilo slobodnjaci – kršteni jednim Duhom u jedno tijelo. I svi smo napojeni jednim Duhom.

Jer tijelo se ne sastoji od jednoga uda, već od mnogih. Ako noga rekne: 'Budući da nisam ruka, ne pripadam tijelu', tim ne prestaje pripadati tijelu. I ako uho rekne: 'Budući da nisam oko, ne pripadam tijelu'. Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio duh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? Ali je Bog udove, i to svaki pojedini od njih, razmjestio na tijelu kako je htio. Kada bi svi oni bili jedan ud, gdje bi bilo tijelo? Udovi su mnogi, a tijelo je jedno. Ne može oko reći ruci: 'Ne trebaš mi', ili opet glava nogama: ' Ne trebate mi.' Štoviše, najpotrebniji su oni udovi koji se čine najslabiji. I najvećim poštovanjem okružujemo one udove tijela koje smatramo za najneuglednije. Naši manje pristojni udovi prikrivaju se većom pristojnošću, a pristojnima toga ne treba. Ali je Bog složio tijelo dajući veću čast onome udu koji je nema, da ne bude razdora u tijelu, već da udovi brižno nastoje oko zajedničkog dobra sviju. Ako pati jedan ud, s njime pate svi udovi. Ako se jednome udu iskazuje čast, s njim se raduju svi udovi.

Vi ste tijelo Kristovo, a pojedinci udovi. I jedne je Bog postavio u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; zatim je dao dar čudesa, onda dar ozdravljanja, dar pružanja pomoći, dar upravljanja, dar različitih jezika. Zar da svi budu apostoli? Zar svi proroci? Zar svi mogu imati darove ozdravljanja? Zar svi mogu govoriti jezike? Zar ih svi mogu tumačiti? Čeznite za većim darovima! A pokazat ću vam još uzvišeniji put." (I. Korinćanima 12:12-31)

„Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a svi udovi nemaju iste službe, tako smo mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a s obzirom na pojedince udovi jedan drugome." (Rimljanima 12:4,5)

„ A sam Bog, izvor mira, neka vas potpuno posveti! I neka se cijelo vaše biće –duh, duša i tijelo – sačuva besprijekorno za dolazak Gospodina našega Isusa Krista!" (I. Solunjanima 5:23)

„Ako zbilja u vama stanuje Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih, onaj koji uskrisi Krista Isusa od mrtvih oživit će i vaša smrtna tijelesa po svome Duhu koji stanuje u vama.

Prema tome, braćo, nismo dužnici tijelu da bismo trebali živjeti po tijelu, Jer ako po tijelu živite, umrijet ćete. Naprotiv, ako Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete. Svi su oni koje vodi Božji Duh sinovi Božji. Vi, naime, niste primili duha ropstva da ponovo budete u strahu, već ste primili duha posinjenja kojim vičemo Aba - Oče! Sam duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja." (Rimljanima 8:11-16)

„ Jednako i Duh pritječe u pomoć našoj slabosti, jer mi ne znamo što da molimo kako treba, ali sam Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajem. A onaj koji ispituje srca zna koja je želja Duha: zna da u skladu s voljom Božjom posreduje za svete:" (Rimljanima 8:26-27)

„U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga – i Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše kod Boga. Sve je po njoj postalo i ništa što je postalo nije bez nje postalo. U njoj bijaše Život i Život bijaše svjetlo ljudima. I Svjetlo svijetli u tami, i tama ga ne obuze. Bijaše na svijetu, i svijet postade po njemu, a svijet ga ne upozna. K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše. A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime: koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama, i mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine." (Ivan 1-5,10,14)

Od kuda čovjek i njegov život na ovoj zemlji?

Biblija, nasuprot svim pogledima i teorijama što ih čovjek iznosi, je jednostavna i uvijek svježa. Jednostavno počinje s izjavom da je tu Bog. Bog postoji i mi ga možemo upoznati. Malo nam je ostavljeno, kako bi nam dokazivalo tu činjenicu. Upravo prvi stih Biblije nas obavještava: „ U početku stvori Bog nebo i zemlju". Vrlo jednostavno.

Nakon stvaranja fizičkog i materijalnog svijeta, uključujući zemlju, Biblija uči da je Bog stvorio ribe, životinje i ptice. Zatim, bez neke velike pompe, Sveto Pismo daje ovaj kratki izvještaj:

„ I reče Bog: ' Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim, i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!' Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: ' Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!" (Postanak 1:26-28)

A kako je počeo život čovjeka – od koga je došao život?

U drugom poglavlju Biblija to jasno opisuje: „Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne duh života. Tako postane čovjek živa duša." (Post. 2:7).

Dakle, kada je ljudski život počeo? Ljudski život je počeo kada je Bog – Stvoritelj udahnuo duh životni u fizičko tijelo, što ga je Bog stvorio od elemenata zemlje. To je bio duh života, jer je udahnut od samoga, živoga Boga.

Upravo Božja Riječ – Biblija potvrđuje ponovo tu Božju tvrdnju:

„ Ja sam načinio zemlju i čovjeka na njoj stvorio; svojim sam rukama razapeo nebesa i zapovijedam svim vojskama njihovim." (Iz.45:12)

Vidite, ljudski je život počeo stvaralačkom silom i životom od vječnoga živoga Boga Stvoritelja svega što vidimo i ne vidimo. Taj ljudski život je počeo od Božjega daha. Kada je Bog „udahnuo duh životni" počeo je život čovjeka na zemlji. Taj početak je bio život od Boga, to nije jednostavni zrak, što ga mi udišemo, nego je to Božji život.

Tko je čovjek ?

" Svaki je, naime, čovjek kao trava, sva njegova slava kao cvijet od trave: trava se osuši i cvijet joj otpadne, a riječ Gospodnja zauvijek ostaje." (I.Petr.1:24).

" Nema pravedna ni samo jednoga; nema razumna, nema nikoga koji traži Boga. Svi su zastranili, zajedno se pokvarili. Nema ni jednoga jedinoga koji čini dobro. Njihovo je grlo otvoren grob, jezicima svojim varaju, zmijski je otrov na njihovim usnama. Usta su im puna kleveta i gorčine. Noge su im brze na prolijevanje krvi; ruševine s bijedom na njihovim su putovima; put mira nisu priznali, nema straha Božjega pred njihovim očima." ( Rimlj. 3:10-17). "Jao, grešna li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikovačkog, pokvarenih sinova! Jahvu ostaviše, prezreše Sveca Izraelova, njemu su okrenuli leđa. Ta gdje da vas još udarima, odmetnici tvrdokorni? Sva je glava bolna, srce iznemoglo; od pete do glave nigdje zdrava mjesta, već ozlijede, modrice, otvorene rane, ni očišćene, ni povijene, ni uljem ublažene." (Izaija 1:4-6) „A velim: živite po Duhu pa sigurno nećete udovoljavati požudi tijela, jer tijelo žudi protiv duha, a duh protiv tijela. Da, to se dvoje međusobno protivi tako da ne čine što biste htjeli." (Galaćanima 5:16-17) „Tko što sije, to će i žeti: tko sije u svoje tijelo, iz tijela će žeti propast, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni." (Galaćanima 6: 7-8)

Sretni su oni koji su čista srca

" Blago onima koji su čista srca, jer će Boga gledati." (Mat. 5:8).

Nalazimo u Svetom Pismu istine koje su nam vrlo jasne i možemo ih razumjeti odmah dok čitamo. Ali tu su i druge istine koje možemo teško razumjeti. Ova Isusova poruka iz Mat. 5:8. je jedna od takvih istina koju ne možemo objasniti u kratkoj lekciji... ona nadilazi naše mogućnosti tjelesnog shvaćanja, ali je možemo naći skrivenu u Svetome Pismu od početka do kraja. Ako pogledamo u povijest Židova, vidimo da kao nacija nisu služili Bogu. Pretežno su ispoljavali licemjerstvo Književnika, Saduceja i Farizeja. Farizeji su bili duhovne vođe, i uglavnom su kontrolirali narod svojim prisvojenim autoritetom u ime Boga.

To je bio legalistički sistem. Oni su smatrali, da ako netko želi ugoditi Bogu, mora činiti ono što su oni diktirali. Božja Riječ je bila upotrjebljena tako, da na kraju bude onako kako oni žele. Nije bilo moguće da se u životu prakticira, ali su pred narodom glumili da oni tako čine. Ljudi su bili zbunjeni. Bili su stalno pod pritiskom krivnje jer ne mogu izvršiti sve ono što su im duhovni vođe nametnuli u zakonu. Kada je Ivan Krstitelj počeo propovijedati , on je imao mnogo sljedbenika jer je narod iščekivao Mesiju. Oni nisu tražili drugog učitelja, s više zakona, jer su željeli Spasitelja.

Židovi su imali obećanje od Boga:

" Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe." (Ezek. 36: 25-27). Bog im je obećao dati čisto i novo srce.

David, kralj izraelski je znao što to znači Božje oproštenje kada kaže:

" Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju, i u čijemu duhu nema prijevare!" (Ps. 32:2).

Kako si ljudi utvrđuju standarde?

Farizeji su ispitivali svoj duhovni stav uspoređujući se s drugim ljudima, što možemo vidjeti iz molitve Farizeja u hramu, o čemu nam Isus govori:

" Farizej stade te poče ovako moliti u sebi: ' Bože zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi: razbojnici, nepravednici, preljubnici ili kao ovaj ovdje carinik." (Lk. 18.11).

On je gledao na nekoga tko je po njegovom mišljenju bio lošiji od njega i iz toga stvarao svoj standard. To znači da možemo uvijek naći i nekoga od koga smo bolji. Kakav đavolji trik? A što to znači? To znači najlošija osoba od svih ljudi može postati standard za sud ljudi. Ja tada razmišljam, kako Bog treba biti zadovoljan sa mnom, ako sam ja bolji od ove ili one osobe. To onda za mene znači, ako sam ja bolji od najlošije osobe na svijetu, ja sam spreman za nebo.

Božji je standard drukčiji

" Budite sveti jer sam ja svet!" (I.Petr.1:16).

" Dakle budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski." (Mat.5:48).

To je standard i drugoga nema!

U našem tekstu Mat5:8. mi vidimo kako Isus na to ukazuje: " Blago onima koji su čista srca, jer će Boga gledati!" Ovdje se naglašava riječ:" ONI " – što znači: "samo oni" će Boga gledati.

Možemo si postaviti pitanje: Tko će ući u Božje kraljevstvo? Tko će biti spašen? Tko će moći gledati prisutnost Boga? A odgovor je ovaj: Samo oni koji su čista srca, samo oni će biti te osobe koje će gledati Boga.

« Dome Izraelov, Ja ću suditi svakome po njegovim putovima – riječ je Jahve Gospoda.

Obratite se, dakle i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš neće biti na propast!

Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i novi duh! Zašto da umirete, dome Izraelov? Ja ne želim smrti nikoga koji umire – riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i živite!» (Ezek. 18: 30-32).

Što je to srce?

To je intelektualno, moralno i duhovno biće čovjeka.

a) Intelekt.

- Srce pomišlja.

« Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća.(Post.6:5).

- Srce shvaća:

« Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni urazumite srce». (Izreke 8:5).

- Srce vjeruje:

« Vjera srca postiže pravednost, a priznanje usta spasenje.» (Rimlj. 10:10).

b) Osjećaji:

- srce želi:

« Braćo, želja moga srca i moja molitva Bogu za njih jest da se spase.» (Rimlj.10:1).

- srce ljubi:

« On mu odgovori:' Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom'». (Mat.22:37).

- srce se nada i pouzdaje:

« Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.» (Izreke 3:5).

c) volja

- srce ima nakane:

« Uistinu je živa i djelotvorna riječ Božja. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine i može suditi nakane i misli srca.» (Hebr. 4:12).

- srce odlučuje:

« Neka svatko dadne kako je srcem odlučio, a ne sa žalošću i na silu, jer Bog ljubi vesela darivaoca.» (II.Kor. 9:7).

- srce se pokorava:

« Ali hvala Bogu što ste se, pošto ste bili robovi grijeha, od svega srca pokorili onomu obliku nauke kojemu ste bili predani.» (Rimlj. 6:17).

Kakvo je srce?

a) Na početku života srce je naivno, čisto: « Nato Isus pozva k sebi malo dijete, postavi ga pred njih te reče:' Zaista, kažem vam, ako ponovno ne postanete kao mala djeca, sigurno nećete uči u kraljevstvo nebesko.» (Mat.18:2-3).

« Isus im reče:' Pustite dječicu i nemojte im priječiti da dođu k meni, jer takvima pripada kraljevstvo nebesko.» (Mat.19:14).

b) Kada grijeh uđe u srce onda je grješno i nečisto:

« Podmuklije od svega je srce jedva popravljivo, tko da ga pronikne?» (Jerem.17:9).

« Jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave.» (Rimlj. 3:23).

« Onima kojima je bog ovoga svijeta posve oslijepio nevjerničku pamet da jasno ne vide svjetlo sjajne Radosne vijesti Krista, koji je slika Božja.» (II.Kor.4:4).

c) Srce treba obnovljenje:

« Blago onima koji su čista srca jer će Boga gledati.» ( Mat. 5:8).

« Ne čudi se što ti rekoh: Treba da se odozgo rodite.» (Iv.3:7).

Što označava obnovljeno srce?

Znači obnovljenje svih aktivnosti srca:

a) Obnova stava u odnosu prema grijehu:

« Da im otvoriš oči, da se obrate od tame k svjetlu, od sotonine vlasti k Bogu, da vjerom u me postignu oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima.» (Dj.26:18).

b). Promjena vezanosti za određene stvari:

« Jer gdje ti je blago, tu će ti biti srce.» ( Mat.6:21).

« Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim.» ( Mat. 22:37).

c). Promjena volje:

« Tada rekoh:' Što da činim Gospodine?' A Gospodin mi odgovori: ' Ustani i nastavi put u Damask pa će ti se ondje kazati sve što ti je određeno da činiš!'

Vidi se potpuna ovisnost o Božjoj volji:

« Što vam se čini? Neki je čovjek imao dva sina i pristupi prvom pa mu reče:' Sinko, hajde i radi danas u vinogradu!' On mu odgovori: ' Idem gospodaru!' ali ne ode.» ( Mt.21:28,29). Je li to izvršavanje volje Božje? Koliko smo puta rekli: « Idem Gospode», ili: « Učinit ću ovo ili ono Gospode!», ili: « Poslušat ću Gospode!», ali nismo tako učinili. Zašto?

Tko obnavlja srce?

a) Srce, samo po sebi nije sposobno da se obnovi:

« Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju? Ili leopard krzno svoje? A vi, možete li činiti dobro, navikli da zlo činite? ( Jerem.13:23).

b). Bog obnavlja srce:

« Hajde, dakle, da se pravdamo, govori Jahve. Budu'l vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna.» (Iz. 1:18).

c). Božja sila za obnovljenje je u Njegovoj riječi:

« Vi ste već čisti zbog riječi koju sam vam rekao.» (Iv.15:3).

« Posveti ih istinom: ' Tvoja je riječ istina'» (Iv.17:17).

« U istinu, ja se ne stidim Evanđelja, jer je ono sila Božja za spasenje svakomu koji vjeruje, u prvom redu, Židovu tako Grku.» (Rimlj. 1:16).

« Prihvatite kacigu – ono čim se spasava – i mač Duha, to jest Riječ Božju.» (Ef.6:17).

d). Kroz vjeru u Isusa Krista:

« On, dakle, nije pravio nikakve razlike između nas i njih, jer je vjerom očistio njihova srca.» (Dj.15:9).

« Uistinu, u Kristu Isusu nema vrijednosti ni obrezanje ni neobrezanje, nego vjera koja očituje svoju snagu ljubavlju.» (Gal.5:6).

« Jer ste ponovo rođeni, ne iz raspadljiva, nego iz neraspadljiva sjemena: Riječju živoga i vječnog Boga.» ( I. Petr. 1:23).

Bog gleda na tvoje srce

Stoga je Gospod u Svojoj Riječi naročito zainteresiran za srce čovjeka:

« Sine moj, pazi na moje riječi, prigni uho svoje mojim besjedama. Ne gubi ih nikad iz očiju, pohrani ih usred srca svoga . Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu. A svrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život.» (Izreke 4:20-23).

« Ali Gospodin reče Samuelu: ' Ne gledaj na lice njegovo ni na visinu rasta njegova, jer sam ga odbacio. Jer ne gledam na što čovjek gleda što je na očima, a Gospodin gleda na srce.» (I. Samuel. 16:7). « Sine moj, daj mi srce svoje i oči tvoje neka paze na moje pute.» ( Izreke

Kako mogu imati čisto srce?

"Čisto" ima značenje – čisto od smrada, nečistoće, blata, ili nepravednosti, zlobe, poroka, razvratnosti, grijeha. Znači, biti oslobođeno od grijeha.

Znate li da " moralnost" može ugroziti dušu čovjeka isto tako kao loše djelo. Razmislimo o tome, kako grijeh Farizeja nije bio u činjenju zla... nego je to bilo u stvari, njegovo izvanjsko pretvaranje "gluma" da čini dobro.

Oni su bili ponosni na sebe, gledajući s visoka dolje na svakog drugog. Njihova moralnost, je u stvari bila njihov grijeh. Vi možete puniti posudu zlatom ili smećem. Bog traži od nas da postižemo, koliko više možemo da imamo čisto srce.

Kakav je, zapravo standard, i Božji zahtjev? Vi ne možete sami sebe učiniti čistim!

" Tko može reći: Očistih srce svoje, oprah se od grijeha svoga?"

Odgovor je: uopće nitko!

" Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju? Ili leopard krzno svoje? A vi, možete li činiti dobro, navikli da zlo činite? (Jer.13:23).

Ono što se može podvući ovdje je to: da dokazani kriminalac ne može sam sebe osloboditi krivice. On se ne može vratiti natrag i poništiti ono što je učinio. To je tu i ne može od čovjeka biti promijenjeno.

Bog vas čisti vašom vjerom

" Ali ako u svjetlu živimo, kao što je on u svjetlu, u zajednici smo jedan s drugim, i krv nas njegova Sina, Isusa, čisti od svakoga grijeha." (I.Iv.1:7).

To je teško da damo nekom drugom da nas čisti i upravlja naš život. Nego, to je spasavajuća vjera koja to potvrđuje i čini. Spasavajuća vjera je takva, da se vjernik pouzdaje u Boga i dozvoljava da Bog preuzme kontrolu nad njegovim životom. To je trenutak naše životne predaje Bogu da upravlja naš život.

Bog nam kaže: " Ja želim srce koje se pouzdaje u mene da učinim ono što je potrebno da ugodi Bogu." Prijatelji to je prvo! Već jednom prepustite Bogu ono što želite sami, Bog će to učiniti.

Ne možete učiniti vaše srce čistim, ako činite dobra djela, a to nije ni potrebno. U Božjem planu spasenja, u Njegovim uputama nigdje se ne traži da učiniš ovo ili ono dobro djelo.

Bog jednostavno kaže: " Vjeruj u Gospoda Isusa Krista i spasit ćeš se." "Dozvolite da to učinim, jedino u istinu ja to mogu. Ja imam snimku vašega života. Ja sve znam o vama. Ja želim da očistim vaše srce."

Treba čitati Božju riječ i moliti

" Vi ste već čisti zbog riječi koju sam vam rekao" (Iv.15:3).

Postavlja se pitanje: Tko može unijeti čiste stvari i odstraniti nečiste? Odgovor je : To može učiniti jedino Bog. Božja riječ će vas uputiti na pravednost.

" Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude savršen – opremljen za svako djelo ljubavi." ( II.Tim.3:16-17).

Kakvo je obećanje za čisto srce?

"Oni će Boga gledati" "Oni će" – to je neprestana prisutnost Boga. Želiš li gledati Boga? Dozvoli da Bog očisti tvoje srce!

Zaključak:

Vi morate imati čisto srce ako želite ući u nebo, a to može jedino Bog dati. To je dar Božje milosti i badava se daje onima koji vjeruju. Uistinu ćeš biti sretan da imaš mir i radost u spoznaji da su ti grijesi oprošteni i da si Božje dijete koje za sigurno odlazi u nebo poslije smrti. Samo oni koji su čista srca mogu biti uistinu sretni!

Bože uzmi moje vrijeme

Kako doživljavamo vrijeme?

Vrijeme je čudnovat pojam. Ljeto, praznici, poslijepodne provedeno sa zaručnicom ili voljenom osobom, poticajan razgovor sa starim prijateljem, vrijeme prođe tako brzo. Druge stvari prolaze tako sporo – kao iščekivanje drage osobe da dođe, vrijeme provedeno na straži u vojsci ili deset minutna intervencija na zubarskoj stolici. Ako vrijeme prolazi samo prema našem, interesu ili našoj dosadi.....? Godine izgledaju različito. Za malo dijete čak i dani izgledaju dugi, a do slijedećeg Božića ili rođendana je čitava vječnost. Život se odvija tjednima i čeka se svaki vikend nakon škole, a tek mjeseci, tromjesečja i godine.

«Vrijeme je jedina realnost života, a ono samo je nepostojeća realnost. Ono neprestano pomiče život u prošlost, koje više nema, i u budućnost, koja uvijek vodi u smrt. Vrijeme samo po sebi nije ništa drugo nego linija telegrafskih stupova razapetih u daljinu, a na jednoj točki, negdje usput, je naša smrt.» ( A. Šmeman, Estonija).

Sve stvari izgledaju povezane s godinama. Čitamo, da je za Boga tisuća godina kao jedan dan, ali to ne znači da je Bog nezainteresiran za to kako mi koristimo naše vrijeme, jer isti tekst kaže , da je za Boga, jedan dan kao tisuća godina.

„Jedno vam, ljubljeni, ne smije biti nepoznato: da je u očima Gospodnjim jedan dan kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan." (II. Petr. 3:8)

To je uobičajeno za Kršćane da govore o „upravljanju" vremenom i novcem. Kaže se; kako „trošimo" novac, a ista se riječ upotrebljava za „trošenje" vremena.

Vrijeme je univerzalna valuta koja se može upotrijebiti za kupovinu neke stvari. Kod svih naroda se upotrebljava fraza „ vrijeme je novac". To se koristi kao mjera za primanje novca za utrošeno vrijeme u našoj službi.

To se može koristiti kao ekvivalent za znanje, za njegovanje prijateljstva, uživanje u zadovoljstvu, iskustvo u stvarima ili odnosima što se novcem ne može kupiti, ali se može kupiti utrošenim vremenom.

Razlika između jedne i druge osobe se obično utvrđuje time kako pojedina osoba koristi svoje vrijeme.

Kršćanin, koji je, zahvalan sluga u službi Gospoda, želi upotrebljavati svoje vrijeme na način koji će ugađati Gospodara. Njegovo vrijeme nije njegovo vlasništvo, nego pripada Gospodu Isusu. Mi samo upravljamo našim vremenom, upotrebljavajući ga za Gospodina.

Mnogo je knjiga, kršćanskih i nekršćanskih, napisano o problemu vremena. Međutim, ne želimo ovdje dodavati neku novu «filozofiju vremena» ili ponuditi novo filozofsko rješenje problema, nego želimo naglasiti da je vrijeme za čovjeka dar, da je prilika i izazov. A postaje rješenje samo onda ako je primljen tako slobodno i radosno, kao što je darovan od Stvoritelja vremena – od Boga.

Iskorišćujte vrijeme

Upravljanje vremenom je, naravno, prije svega subjekt o kojem Biblija ne govori mnogo direktno. U Novom Zavjetu izgleda da postoje samo dva mjesta ili dokaza što ih nalazimo u poslanicama Efežanima i Kološanima.

„ Iskorišćujte vrijeme, jer su ovi dani zli! Zato ne budite bezumni, nego uočavajte što je volja Gospodnja!" (Ef. 5:16,17)

„ Mudro se vladajte prema onima koji su vani! Iskorišćujte prigodu!" (Kol. 4:5)

Upozorava nas se, na kritično vrijeme u kojem živimo, i na posebne mogućnosti, što mogu brzo proći pa ih trebamo iskoristiti dok je još moguće. Pogledajmo zajedno cjeloviti tekst u Ef. 5:15-20).

„ Prema tome, pomno pazite, kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri; iskorišćujte vrijeme, jer su ovi dani zli! Zato ne budite bezumni, nego uočavajte što je volja Gospodnja! I ne opijajte se vinom, jer u tome leži propast, već se napunite Duhom! Govorite jedni drugima u psalmima, hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga! Zahvaljujte uvijek za sve Bogu, Ocu, u ime našega Gospodina Isusa Krista!"

Kontekst je ovdje usredotočen, prije svega, na naše ponašanje, kako mi hodimo, odnosno kako živimo, i sugerira nam, da kada trošimo naše vrijeme, da ga ne trošimo na razuzdanost, nego na pobožno ponašanje, na slavljenje Boga, na zahvaljivanje i molitvu.

Talenti i imovina (novac)

Usporedbe s talentima i minama (Mnat.25: 14-30; Lk.19:12-26), govori o čovjeku koji je imao neku imovinu i „dugo vrijeme" (Mat.25:19 – „Poslije dugo vremena dođe gospodar tih slugu"), ali koji nije s tim imao ništa. Tu nije naglasak , toliko, na posjedovanju talenata, koliko na korištenju vremenu da se umnože ti talenti kako bi se izbjegao prijekor gospodara: „Nevaljali i lijeni slugo".

Kadgod uzimamo talente ili imovinu što predstavljaju prirodne darove, ili spasenje, ili bilo što drugo, očekuje se da s tim nešto uradimo za sebe ili drugoga, pa čak ako imamo manje nego netko drugi. A darovano nam je i vrijeme da to učinimo. Ako bi gospodar došao drugi dan, ne bismo imali vremena da nešto učinimo.

U obje navedene usporedbe – vrijeme je bitan čimbenik. A svakom primatelju je omogućeno da upravlja vremenom i talentima ili minama. Moramo koristiti naše vrijeme i prilike u službi našem Gospodaru!

Neizvjesnost života

Uobičajeni razlog koji ohrabruje Kršćanina da iskoristi svoje vrijeme je neizvjesnost i nesigurnost života. To nije slučaj samo u raznolikosti talenata, već i u raznolikosti prilika i mogućnosti načina iskorištavanja talenata, kao i prilika. Drugi prijevod fraze „iskorišćujte vrijeme" glasi „ koristi potpuno sadašnju priliku".

Pogledajmo kako apostol Jakov nas upozorava:

„ Pazite sad vi, koji govorite:' Danas ili sutra poći ćemo u ovaj ili onaj grad, ondje ćemo provesti jednu godinu, trgovati i steći blago', vi takvi koji ne znate što će biti sutra! Pa što je vaš život? Vi ste dim koji se čas pokaže i zatim nestane. Mjesto da govorite: ' Ako Gospodin htjedne, živjet ćemo i činit ćemo ovo ili ono', vi se sad razbacujete svojim ispraznim govorima. Svako je razbacivanje te vrste zlo. Tko dakle može dobro činiti, a ne čini, čini grijeh." (Jak.4:13-17)

Ne samo da smo upozoreni kako je naš plan za sutra uvijek subjekt božanskog dopuštenja, nego je naš čitavi život kao trava, ili kao dim, i već sutra možemo umrijeti. I tu je pouka i upozorenje, ako mi znamo što je ispravno da činimo, a mi to ne činimo, to je grijeh. To znači, da ne smijemo ostavljati za sutra učiniti ispravnu stvar što moramo učiniti danas.

Povratak Gospodara

Nalazimo čestu tvrdnju u Novom Zavjetu – kako Gospodar ponovno dolazi. Tu ne mora uvijek biti naglasak na tome da Gospod dolazi neočekivano, nego da to može biti povratak Gospoda koji provjerava to što smo mi učinili. Je li moj način rada takav da zadovoljava Gospoda? Jesam li vjeran sluga u Njegovom vinogradu?

„ Tko je, dakle, onaj vjerni i razboriti sluga koga je postavio gospodar nad služinčadi svojom da im daje hranu u pravo vrijeme? Blago onomu sluzi koga gospodar njegov, kada dođe, nađe da tako čini. Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim. Ali ako zli sluga u srcu svome kaže: ' Moj gospodar neće doći zadugo' i počne tući sudrugove te jesti i piti s pijanicama, doći će gospodar njegov u dan kad ga ne očekuje i u čas koji ne poznaje, pa će ga strogo kazniti i odrediti mu sudbinu među licemjerima, gdje će biti plač i škrgut zuba." (Mat.24:45-51)

Ovdje se radi o čovjeku upravitelju koji je imao odgovornost za druge ljude, i dobio ovlaštenje od Gospodara da brine za njihovo dobro. Ako čovjek propusti svoj autoritet i priliku da služi drugim ljudima, kao i odgovornost za sebe, tada će doći Gospodar i kazniti ga.

I mi smo u situaciji da ne znamo kada će Gospod ponovno doći i trebamo biti spremni da nas nađe da radimo ono što je Njemu ugodno.

Opasnosti za ljenjivce

Lijenost je sklonost odmaranju i neradu, izostanak želje za radom, djelovanjem ili bilo kakvim naprezanjem. Od lijenosti pomalo „boluju" svi ljudi, pa nisu izuzeti ni vjernici.

Lijenost kao osobina nikad nije uživala velik ugled. Biblija i mnogi drugi važni spisi osuđuju lijenost kao pogubnu osobinu, a kršćanski su ju redovnici u 4. stoljeću poslije Krista uvrstili među teška kršenja pravila samostanskog života.

U 11. stoljeću je lijenost ubrojena u sedam smrtnih grijeha, a Ora et labora (moli i radi) postala je geslo benediktanaca.

Najznačajnija razlika između puža i ljenčine je u tome da ovaj drugi ne radi ništa.

U knjizi Izreka nalazimo ženu u domu koja je model marljivosti. Naslov tog odlomka je „Pjesma o vrsnoj ženi" u 31. poglavlju. „Ona čini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg" (12.st.). „Još za noći ona ustaje, hrani svoje ukućane" (15.st.), „Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima" (20.st.), ona je blagoslov za svoju obitelj (21.st.)

Tajna njezine vrline se nalazi u 30.stihu:

„Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu."

Ranije u izrekama opisuje nam se nekoliko slučajeva bijede ljenjivaca, što se za usporedbu odnosi na muškarce. Možemo zapaziti njihove karakteristike:

1. On ne planira u naprijed. „ Ljenčina u jesen ne ore: u doba žetve on traži, i ništa nema." (20:4). Posao je ljeti težak da se skupi hrana za zimu, dok ljenjivac spava: „Idi k mravu, ljenčino, promatraj njegove pute i budi mudar" (6:6). Danas često čujemo ljude kako govore: „ Nisam završio ovo ili ono a dan je tako brzo prošao" , ili „ Ne znam u što sam potrošio vrijeme ovoga dana."

2. On nikako da započne neki posao. „ Uzaludna je žudnja ljenčine, a ispunit će se želja marljivih." (13:4). Ljenčina prepoznaje da ima određene potrebe. On prepoznaje da je za dobro njegove duše da čita Bibliju, da moli za Božji blagoslov, ali kada želi da to učini, zato što je lijen to ne učini.

3. On se više koncentrira na probleme nego kako da ih prevlada. „ Put je ljenjivčev kao glogov trnjak, a utrta je staza pravednika." (15:19). On je toliko okupiran teškoćama, jadan čovjek, da može jedino sjesti i jadati, kao netko tko se boji izići iz kuće jer bi pred vratima mogao biti lav."Ljenčina veli: ' Zvijer je na putu i lav je na ulicama." (26:13). Takvi ljudi su sebi veliki problem, a i okolini. Kršćanin uviđa poteškoće, ali je usredotočen na to kako da ih prevlada, time raste i stiče zrelost.

4. On je smetnja drugima i ima destruktivan utjecaj na okolinu. „Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa." (18:9). Znamo danas što to znači u pojedinim djelatnostima: autoindustrija, zrakoplovstvo, graditeljstvo i slično, kada netko zakaže radi svoje lijenosti ili nemara, kakve fatalne posljedice mogu nastati. To je isto u kršćanskom radu u crkvi ako smo ljenčine to ruši naše zajedništvo.

Ljenčina je čovjek koji ne upravlja svojim vremenom za slavu Božju.

Sugestije za molitvu i meditaciju

Kakav je moj stav u odnosu na moje korištenje vremena: je li moj cilj da ga upotrebljavam za Gospoda? Trebam li mijenjati moje navike u odnosu na korištenje vremena?

Koristim li moje životne prilike za Krista, ili mi to nije opterećenje u mojim mislima?

Jesam li u opasnosti ako ljenčarim i prepuštam slučajnosti svoje vrijeme?

Prolaze li mi godine a da ništa ne činim za slavu Gospoda?

Što su moji ciljevi u raspolaganju mojim vremenom kao kršćanin?

Zanemarujem li svoju djecu i obitelj u korištenju svoga vremena?

Koliko vremena koristim za molitvu?

Bože uzmi moje misli i moju pamet

(Mk.12:28-34) (Iv.14:15-26)

"Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi." (Iv.14:15)

„ Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih taj me ljubi." (Iv.14:15)

Uzmi moj um i upotrijebi svu moju snagu kako Ti želiš!

Kada je Isus bio upitan koja je najveća zapovijed, Gospod Isus je odgovorio: „ Prva glasi: ,'Čuj, Izraele, Gospodin Bog naš jest jedini Bog. Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom!' Druga je ova:' Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!' Druge zapovijedi veće od ovih nema." (Mk.12:29-31) Kada je književnik komentirao on je odgovorio: „Njega ljubiti svim srcem, svim razumom i svom snagom" parafrazirajući značenje što obuhvaća: sposobnost shvaćanja i razumijevanja, inteligenciju, oštroumnost, osjetljivost, pronicljivost. Ta riječ je upotrebljena kada je Isus kao dječak mudro odgovarao učiteljima u hramu, a svi koji su bili tamo i slušali ga „ divili su se njegovu umu i odgovorima." (Lk.2: 41-47) Trebamo ljubiti Boga svim svojim umom, sa svim svojim intelektom. Nije dosta da imamo religiozni prostor ili odjeljak u našem mišljenju. Cjelokupni um i naša pamet trebaju biti predani Bogu u Njegovu službu! Trebamo misliti o našoj vjeri i njenoj primjeni u našem svakodnevnom životu. Ne smije biti izgovora za našu intelektualnu lijenost.

Trebamo biti duboko zabrinuti i zainteresirani za istinu: ne samo za tu istinu što je božanski otkrivena, nego i onu istinu što je Bog ostavio čovjeku da otkrije veličinu Boga. Psalam 111. nam govori: „Silna su djela Jahvina, nek razmišljaju o njima svi koji ih ljube. Sjajno je i veličanstveno djelo njegovo, i pravda njegova ostaje dovijeka. Silna djela svoja objavi svom narodu, u posjed im dade zemlju pogana. On posla spasenje svom narodu, Savez svoj postavi zauvijek, sveto je i časno ime njegovo! Početak mudrosti strah Gospodnji! Mudro čine koji ga poštuju. Slava njegova ostaje dovijeka!" (Ps.111: 2,6,9-10)

Moramo dati svoj um i svoju pamet Gospodinu da upotrebljava tako da možemo razumjeti i objasniti kršćansku istinu drugima, i da se možemo radovati u istini. Naravno, Kršćanin treba misliti, ali mora misliti Kristovim umom.

Kakve su misli Božjih protivnika?

„S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću. Jer njima je očito ono što se može doznati o Bogu: Bog im je to zapravo objavio. Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta. Tako nemaju isprike. Jer iako su upoznali Boga, nisu mu iskazali ni slavu ni zahvalnost kao Bogu. Naprotiv, postali su isprazni u mislima svojim i njihovo je nerazumno srce potamnjelo. Umišljajući da su mudri, postali su ludi, te su zamijenili slavu besmrtnoga Boga kipovima, to jest slikama smrtnog čovjeka, ptica, četveronožaca i gmazova." (Rimlj.1:18-23)

Zato je težnja tijela neprijateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Božjem zakonu niti to može." (Rimlj.8:7)

Kao kršćani, mi moramo misliti; i jednostavno, moramo misliti na drukčiji način nego što smo mislili kao nevjernici.

Ta istina je naglašena u Novom Zavjetu kao promjena uma ili promjena mišljenja. To je riječ koju upotrebljavamo kao pokajanje. Kada postaneš Kršćanin moraš imati promijenjen um i novi način mišljenja. Sve to znači da stvarni Kršćanin ljubi Boga svim svojim umom, svom svojom snagom i svom svojom dušom.

Duh Sveti mijenja naš um

Upravo kao što je Isus otvorio um svojim učenicima da razumiju Pismo, tako Sveti Duh rasvjetljuje naš um da razumijemo otkrivenje.

„Tada im prosvijetli razum da razumiju Pisma...." (Lk.24:45)

„A nama je to Bog objavio po Duhu. Jer Duh sve ispituje, čak i dubine Božje. Ta tko od ljudi zna čovjekove tajne, osim čovječjega duha koji je u njemu? Tako nitko ne zna Božjih tajna, osim Božjega Duha. A mi nismo primili duha ovoga svijeta, nego Duha koji dolazi od Boga, da upoznamo darove koje nam Bog dobrostivo darova.. I mi o tom govorimo, ne riječima kakve uči ljudska mudrost, nego riječima kakve uči Duh, izražavajući duhovnim pojmovima duhovne stvarnosti.. Zemaljski čovjek ne prima ono što dolazi od Duha Božjega, jer je to za nj ludost. On to ne može ni upoznati, jer se to mora uz pomoć Duha prosuđivati. Naprotiv, čovjek duhovan prosuđuje sve, a sam ne podliježe ničijem sudu, jer: 'Tko je upoznao misao Gospodnju da ga može poučiti?' Ali mi posjedujemo Kristovu misao." ( I.Kor.2: 10-16)

Taj Kristov um, možda, nije popularan u ovome neprosvijetljenom svijetu, ali taj um iskazuje pravu istinu, svrhu, uzroke i posljedice. Moramo znati da biblijske istine možemo otkrivati jedino Kristovim umom – božanskim svjetlom. Kršćanski um, ili razum je ostvaren Svetim Duhom i utjecajem Božjih svjedoka.

Kršćanin mora misliti

Novi Zavjet je pun poticaja kršćanima za razmišljanje. Prisvajanje Božjih obećanja u Bibliji, objašnjavana Svetim Duhom, ne oslobađaju nas od razmišljanja.

„Zato opašite svoje bokove, to jest svoj um, budite trijezni, potpuno stavite svoju nadu u milost koja će vam se donijeti u času kad se objavi Isus Krist. Budući da ste poslušna djeca, ne oblikujte se prema negdašnjim strastima – strastima iz vremena vašega neznanja, već kao što je svet onaj koji vas je pozvao, postanite i sami sveti u svemu življenju, jer stoji pisano: 'Budite sveti jer sam ja svet!'"

Bog želi da napredujemo u našim razmišljanjima u razumu i duhovnim spoznajama:

„ I uistinu, premda biste po vremenu morali biti učitelji, vama je ponovno potrebno da vas tko pouči osnovno, to jest početak proročanstva. Takvi ste da vam treba mlijeko, a ne jaka hrana. Uistinu, koji je god još pri mlijeku , ne snalazi se u nauci o pravednosti, jer je dijete. A jaka je hrana za odrasle, za one koji navikom imaju uvježbana osjetila za razlikovanje dobra i zla." (Hebr.5:12-14) Nema izgovora za intelektualnu duhovnu lijenost. Moramo čvrsto držati razložno otkriće, a ne da budemo u slijepim pretpostavkama. Naš duhovni rast u razmišljanju, spoznajama i njihovoj primjeni označava našu ljubav prema Bogu svim našim razumom, dušom i srcem.

Ograničenja kršćanskog uma

To je vrlo važno da imamo određeni respekt, da budemo potpuno iskreni prema stvarima što ih ne znamo. Postoji mnogo ukazivanja u Novom Zavjetu o ograničenjima u spoznajama u kršćanskom životu. Nama se govori kako je Bog-jedino Bog neograničen i kako može učiniti mnogo više nego možemo mi moliti ili misliti:

„ Onomu koji prema snazi što silu očituje u nama, može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti – njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu u sva pokoljenja i sve vjekove! Amen." (Ef.3:20,21)

„ I mir će Božji koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu." (Fil.4:7)

Apostol Pavao naglašava kako je naš razum i naše znanje nesavršeno i da mi imamo samo djelomičnu spoznaju. (Kao kroz maglu, kaže Biblija).

Ali zato naglašava tko je neograničen u spoznajama i znanju.

„ O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! Kako su nedokučive njegove odluke, i kako neistraživi njegovi putovi! Tko je naime upoznao Gospodnju misao? Tko li mu je bio savjetnik? Tko li mu je nešto prije dao da bi mu morao uzvratiti? Sve je od njega, po njemu i za njega. Njemu pripada slava zauvijek. Amen." (Rimlj.11:33-36)

Što treba biti sadržaj naših misli?

„ Svraćajte misao na ono što je gore, ne na ono što je na zemlji, jer ste umrli i vaš je život sakriven s Kristom u Bogu! „ (Kol. 3:2-3) „ Uostalom, braćo, sve što je čestito, što je dično, što je pravedno, što je nevino, što je ljubazno, što je na dobru glasu, i sve što je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadržaj vaših misli! Ono što ste od mene naučili i primili, što ste od mene čuli i na meni vidjeli, to nastavite činiti, pa će Bog, izvor mira, biti s vama!" (Filiplj.4:8,9) „Prepusti Jahvi svoja djela, i tvoje će se namisli ostvariti." (Izreke 16:3) „ Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj, i on će sve voditi." (Psalam 37:5)

Duša

Objašnjenje pojma: U Bibliji je riječ "duša" prijevod hebrejske riječi nefeš i grčke riječi psykhé. Način na koji se taj izraz koristi u Bibliji pokazuje da je duša osoba ili životinja odnosno život osobe ili životinje. No mnogi smatraju da je duša bestjelesni ili duhovni element ljudskog bića koji preživljava smrt materijalnog tijela. Drugi vjeruju da je duša životni princip. Međutim, dva posljednja spomenuta gledišta nisu u skladu s Biblijom.

Duša i Bog

Svatko od nas je veličanstvena duša koja posjeduje tijelo, razum i emocije. Ako dopustimo duši da upravlja našim životima, onda će nas ona inspiracijama dovesti do blagostanja, jer je duša nadahnuta Višom svijesti koja sve zna bolje od podsvijesti. Duši omogućujemo da nas vodi kroz život time što je "hranimo" i dopuštamo joj da ona upravlja našim životima, umjesto da to čini naš um, emocije ili tijelo.Duša je onaj dio čovjeka koji je stvoren na sliku i priliku Stvoritelja. Duša je povezana sa Svevišnjim, s izvorom svega što postoji. Odnos duše i Boga se može usporediti s odnosom kapljice i oceana. Istog su sastava, ali ne i istog kapaciteta. Kao i Bog, duša je savršena, beskrajna, svemoćna, sveznajuća, neograničena, sveprisutna i svemoguća. Um nije, a ni tijelo, kao ni emocije. Božja volja je i volja duše, koju ponekad sputava volja uma (svjesnog i podsvjesnog).

Sve informacije koje naša svijest ne registrira i ne upamti ne gube se, nego se spremaju u memoriju podsvijesti i koriste nesvjesno prema potrebi.

Duša i podsvijest

Svaka osoba ima svoju svijest, podsvijest i nadsvijest. Točnije rečeno, mi nemamo, već jesmo nadsvijest. Nadsvijest je ono što podrazumijevamo pod pojmom duša. Iako smo u budnom stanju uglavnom svjesni, većina naših ponašanja nisu plod svjesnog nauma nego činimo stvari nesvjesno, većinom iz podsvijesti, a ponekad iz nadsvijesti.

Podsvijest sadrži svu memoriju naših prošlih iskustava, a nadsvijest ima usto uvid i u sve ono što nismo iskusili a možemo u budućnosti.

Ako djelujemo iz podsvijesti, to znači da djelujemo iz memorije iskustava (koja su se formirala u uvjerenja, predodžbe, predrasude, stavove, navike i slično) pa smo ograničeni vlastitim iskustvima.

Ako djelujemo iz nadsvijesti, to znači da primamo inspiraciju direktno iz Više svijesti, od Boga, tj. od Božanske Inteligencije pa su naše mogućnosti neograničene, sve nam je moguće.

Poruke "odozgo" možemo bolje primati ako spriječimo one "odozdo" koje pomućuju naš um. Zato je potrebno redovito pročišćavati svoju podsvijest, kako bismo bez ometanja mogli primati Božansku inspiraciju. Teško možemo čuti ili osjetiti inspiracije i ideje "odozgo" ako smo puni programa ili memorija (predrasude, uvjerenja, predodžbe, stavove, navike, očekivanja i slično). Zato ih se trebamo redovito rješavati, svakodnevno ih čistiti nekom od metoda kao što su meditacija, afirmacije, vizualizacije i slično.

"Stvarnost ima mnogo slojeva, koje oči ne vide i um ne poznaje."

Naša svijest je ograničenog kapaciteta i ne može registrirati ni upamtiti sve podatke koje tijekom dana primamo, no podsvijest to može i čini. S obzirom na svoj ograničeni kapacitet, naš svjesni um nema pojma što se sve događa u našoj stvarnosti, pa stoga ne može donositi optimalne sudove, odluke i slično. Podsvijest, iako ima znatno veći kapacitet za registriranje i preradu informacija od svijesti, isto tako je ograničena vlastitim iskustvima i interpretacijama stvarnosti. Nadsvijest i Viša svijest, s druge strane, imaju puno širi uvid u stanje stvari nego što to imaju svjesni ili podsvjesni um, ili srce. Prema tome, ne možemo se osloniti na naš svjesni ni podsvjesni um niti srce, već se trebamo povezati sa svojom nadsvijesti i s Božanskom inteligencijom kako bismo umjeli dovesti sebe u stanje blagostanja.

Dr. Hew Len ističe da svjesni um može registrirati oko 15 informacija u jednoj sekundi, dok se 15 milijuna informacija (podražaja) dogodi u svakom trenutku. Nema šanse da uhvatimo ni shvatimo sve što se odigrava u našem životu. Prema tome, moramo otpustiti svoje iluzije - zamisli, ideje, predodžbe, predrasude, uvjerenja i slično. Umjesto toga, trebamo vjerovati u ono što primamo od duše (nadsvijesti i Više svijesti) kroz intuiciju, inspiracije, uvide, maštu, a ponekad i snove.

Duša se koristi u Bibliji da opiše ne-materijalnu bitnost – ego čovjeka u njegovom osobnom odnosu sa zemaljskim i psihičkim stvarima – ili pojavama. Tu postoji veliki broj psihologičkih pojmova, koji opisuju nematerijalnu osobu – sebe, ali svaki od njih u različitom funkcionalnom odnosu. Tako je um –misao – osobnost u racionalnoj funkciji. Ponovo, „um" je osobnost u dubokom sadržaju. „Srce" je osobnost u svom kompleksu stavova. „Volja" je osobnost u izboru i odlukama. Kada blagoslovljeni umrli u nebu govore o mrtvacima, oni su nazvani „duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva koje su držali" (Otkrivenje 6:9)

Razlika između čovjeka i životinje nije u tome što čovjek ima dušu ili duh, već u tome što je čovjek stvoren na sliku Božju, što životinja nije. (Postanak 1:20, 7:15) „ Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša." (Postanak 2:7) Božja Riječ jasno naznačuje da postoji distinkcija u čovjekovu biću: „I neka se cijelo vaše biće – duh, duša i tijelo – sačuva besprijekorno za dolazak Gospodina našega Isusa Krista!" ( I.Solunjanima 5:23) „Uistinu je živa i djelotvorna riječ Božja. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine, i može suditi nakane i misli srca." (Hebrejima .4:12)

„Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom.

Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o kad ću doći i lice Božje gledati?

Suze su kruh moj danju i noću, dok me svednevnice pitaju:' Gdje ti je Bog tvoj?'

Duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeći ih k domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci svečanoj.

Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni?

U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog.

Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara. Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih : sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše.

Nek mi danju Jahve naklonost udjeli, a noći pjesmom ću hvaliti Boga života svog. Reći ću Bogu: 'Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto odlazim žalostan , pritisnut dušmanima?'

Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: ' Gdje ti je Bog tvoj?'

Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni?

U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!" (Psalam 42)

„Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje. Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja." (Psalam 62:2,6)

„O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim: tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna. U Svetištu sam tebe motrio gledajuć ti moć i slavu. Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit. Tako ću te slavit za života, u tvoje ću ime ruke dizati. Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit ću te kliktavim ustima." (Psalam 63:1-6)

„ Duša mi gine i čezne za dvorima Jahvinim. Srce moje i moje tijelo kliču Bogu živomu." (Psalam 84:3)

„Čuvaj dušu moju, jer sam posvećen tebi, spasi slugu svoga koji se uzda u te!

Razveseli dušu sluge svoga , jer k tebi, Jahve, dušu uzdižem." (Psalam 86:2,4)

„ Čuvao te Jahve od zla svakoga, čuvao dušu tvoju! Čuvao Jahve tvoj izlazak i povratak odsada dovijeka." (Psalam 121:7-8)

„Ruke svoje za tobom pružam, duša moja ko suha zemlja za tobom žeđa." (Psalam 143:6)

„ Ondje ćeš tražiti Jahvu, Boga svojega. I naći ćeš ga ako ga budeš tražio svim srcem svojim i svom dušom svojom." (Ponovljeni zakon 4:29)

„Operite ruke! Vi s razdijeljenom dušom, očistite srca!" (Jakov 4:8)

„ Kao što je tijelo mrtvo bez duše, tako je i vjera mrtva bez djela." (Jakov2:26)

„ Pazite! Čuvajte se svake pohlepe, jer ni onomu tko je u izobilju nije život osiguran njegovim imanjem! Nato im iznese usporedbu: 'Bijaše neki bogataš čije polje obilno urodi. I poče razmišljati u sebi: Što da učinim? Nemam više u što skupiti ljetine. Ovako ću – reče – učiniti: razvalit ću svoje žitnice te sagraditi veće pa ću u njih skupiti svoju pšenicu i svoja dobra. Tada ću reći svojoj duši: ' Dušo, imaš mnogo dobra u zalihi za mnoge godine, počivaj, jedi, pij, uživaj!' 'Luđače – reče mu Bog – još noćas zatražit će ti se natrag duša. Komu će pripasti ono što si skupio? Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne sabire bogatstvo koje pred Bogom vrijedi." (Luka 12:15-21)

„Duša moja gine za tvojim spasenjem, riječ tvoju željno čekam." (Psalam 105:81)

„Hvali, dušo moja, Jahvu! Hvalit ću Jahvu sveg života svojeg, dok me bude Bogu svom ću pjevati." (Psalam 146:1-2)

„ Razveseli dušu sluge svoga, jer, k tebi, Jahve, dušu uzdižem." (Psalam 86:4)

„Priklonite uho i k meni dođite i duša će vam živjeti."(Izaija 55:3)

„ A sam Bog, izvor mira, neka vas potpuno posveti! I neka se cijelo vaše biće –duh, duša i tijelo – sačuva besprijekorno za dolazak Gospodina našega Isusa Krista!" (I. Solunjanima 5:23)

„Koja je prva od svih zapovijedi? Isus odgovori: 'Prva glasi: Čuj, Izraele: Gospodin Bog naš jest jedini Bog. Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom." (Karko12:19-20)

„Ako zbilja u vama stanuje Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih, onaj koji uskrisi Krista Isusa od mrtvih oživit će i vaša smrtna tjelesa po svome Duhu koji stanuje u vama.

Prema tome, braćo, nismo dužnici tijelu da bismo trebali živjeti po tijelu, Jer ako po tijelu živite, umrijet ćete. Naprotiv, ako Duhom usmrćujete tjelesna djela,

živjet ćete. Svi su oni koje vodi Božji Duh sinovi Božji. Vi, naime, niste primili duha ropstva da ponovo budete u strahu, već ste primili duha posinjenja kojim vičemo Aba-Oče! Sam duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja." (Rimljanima 8:11-16)

„ Jednako i Duh pritječe u pomoć našoj slabosti, jer mi ne znamo što da molimo kako treba, ali sam Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajem. A onaj koji ispituje srca zna koja je želja Duha: zna da u skladu s voljom Božjom posreduje za svete:" (Rimljanima 8:26-27)

Kako nam ono što kaže Biblija može pomoći da razumijemo što je duša?

1. Mojs. 2:7: "Tada je Jahve Bog načinio čovjeka od praha zemaljskoga i udahnuo mu u nosnice dah života, i čovjek je postao živa duša." (Zapazite da se ovdje ne kaže da je čovjek dobio dušu, nego da je čovjek postao duša, odnosno živa osoba.) (Dio hebrejske riječi koji je ovdje preveden s "duša" glasi nefeš. Isti je prijevod i u JB, a Ša, 2006, kaže "biće".)

1. Korinćanima 15:45: "Tako je i napisano: 'Prvi čovjek, Adam, postao je živa duša.' Posljednji Adam postao je duh koji daje život." (Dakle, opis duše u grčkom dijelu Biblije podudara se s opisom koji nalazimo u hebrejskom dijelu.) (Ovdje je "duša" prijevod grčke riječi psykhé u akuzativu.

1. Petrova 3:20: "U danima Noinim (...) svega se nekoliko ljudi, to jest osam duša, spasilo prošavši kroz vodu." (Grčka riječ koja je ovdje prevedena s "duša" glasi psykhaí, što je množinski oblik riječi psykhé.

Postanak „I vašu ću krv, duše [odnosno život; hebrejski: nefeš] vaše, tražiti." (Ovdje se duša poistovjećuje s krvlju.)

Jošua 11:11: "Sve duše [hebrejski: nefeš] koje su u njemu bile pobili su oštricom mača." (Iz ovog retka vidimo da se duša može ubiti mačem. Dakle, duše koje se ovdje spominju nisu mogle biti duhovi.)

Anićev rječnik hrvatskog jezika definira dušu kao nematerijalni princip čovjekova života te kao ukupnost čovjekovih osjećaja, svijesti i karakternih osobina.

Koliko su ove definicije potpune, ostaje na svakom od nas da se sam uvjeri. Je li duša stvarno princip ili komponenta? Svodi li se ona samo na tako apstraktne pojmove? Ili je duša ipak nešto više? Je li moguće da je duša božanski dio u nama?

Razlika između duše i duha

Dok je prema rječniku duša nematerijalna komponenta ili princip čovjeka, duh je, osim u kontekstu sablasti, definiran kao svijest, moć ili sposobnost da se misli i spoznaje; opće prevladavajuće psihičko i moralno stanje, temeljno, misaono, spoznajno, moralno ili koje drugo svojstvo [duh književnog djela; duh demokratskog društva; duh vremena].

Ako ti rječničke definicije ne pomažu, ostavi um i sve naučeno po strani, i pitaj sebe, svoju dušu. Kad joj dopustiš da se izrazi dat će ti ne samo taj odgovor nego i sve druge.

Razlika između duše i duha, u rječnicima, može se uočiti u kontekstima u kojima se ova dva pojma koriste:

- imati duha - biti kreativan, imati stvaralačkih sposobnosti, biti zanimljiv u razgovoru, duhovit;

- biti u duhu (čega) - u skladu s čim, odgovarati čemu [to je u duhu zakona];

- klonuti duhom - izgubiti polet;

- sačuvati prisutnost duha - ostati hladnokrvan;

- siromašni duhom - rel. dio fraze o onima koji u pokornosti duha i snazi vjere zaslužuju Kraljevstvo nebesko;

- imati dušu - znati suosjećati, imati samilosti;

- imati na duši - biti za što kriv;

- duša od čovjeka -vrlo dobar čovjek, dobre ćudi;

- mirne duše - lako, bez teškoća, jednostavno;

- znati (koga, što) u dušu - poznavati u detalje;

- dati dušu - istrošiti se, ne biti više za upotrebu, više ne valjati, izrabiti se;

- dobiti dušu - dobiti nešto prisno, imati atmosferu, obuzeti toplinom [stan ti je dobio dušu];

- duša me boli - teško mi je, žao mi je, jako žalim;

Duh

„ A sam Bog, izvor mira, neka vas potpuno posveti! I neka se cijelo vaše biće –duh, duša i tijelo – sačuva besprijekorno za dolazak Gospodina našega Isusa Krista!" (I. Solunjanima 5:23)

„Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj. To reče i – izdahnu." (Luka 23:46)

„Ako zbilja u vama stanuje Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih, onaj koji uskrisi Krista Isusa od mrtvih oživit će i vaša smrtna tjelesa po svome Duhu koji stanuje u vama.

Prema tome, braćo, nismo dužnici tijelu da bismo trebali živjeti po tijelu, Jer ako po tijelu živite, umrijet ćete. Naprotiv, ako Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete. Svi su oni koje vodi Božji Duh sinovi Božji. Vi, naime, niste primili duha ropstva da ponovo budete u strahu, već ste primili duha posinjenja kojim vičemo Aba-Oče! Sam duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja." (Rimljanima 8:11-16)

„ Jednako i Duh pritječe u pomoć našoj slabosti, jer mi ne znamo što da molimo kako treba, ali sam Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajem. A onaj koji ispituje srca zna koja je želja Duha: zna da u skladu s voljom Božjom posreduje za svete:" (Rimljanima 8:26-27)

„ Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju, i u čijem duhu nema prijevare." (Psalam 32: 2)

„A velim: živite po Duhu pa sigurno nećete udovoljavati požudi tijela, jer tijelo žudi protiv duha, a duh protiv tijela. Da, to se dvoje međusobno protivi tako da ne čine što biste htjeli." (Galaćanima 5:16-17

DUH SVETI U BIBLIJI

Vječnost Boga- Duha Svetoga

" Koliko će više krv Krista - koji je po vječnom Duhu prinio sam sebe Bogu kao žrtvu bez mane - očistiti našu savjest od mrtvih djela da služimo živomu Bogu? " (Hebr.9:14).

Bog Duh Sveti je vječan. U navedenom stihu Svetoga Pisma mi imamo tvrdnju da su sve tri Osobe Božanstva bile uključene u Kristovu žrtvu. Zapazimo da je Krist prinio sam sebe kao žrtvu bez mane - savršenu žrtvu Bogu Ocu po vječnom Duhu, da bi mi očišćeni u našoj savjesti primili vječnu baštinu. " Jer je troje što svjedoči na nebu: Otac, Riječ, i Sveti Duh; i ovo je troje jedno." (I.Iv.5:7). Dok je prva generacija očevidaca svjedočila vjerno čak prije 2.000 godina, Sveti Duh , božanski svjedok svjedoči do današnjega dana: " Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja. Ako smo djeca, onda smo i baštinici: Baštinici Božji, a subaštinici Kristovi - ako zbilja ( kao što jest) trpimo s njim - da s njim budemo i proslavljeni. " ( Rimlj.8:16.17).

Sveto Pismo jasno otkriva da tri Osobe Božanstva jedinstveno i vječno surađuju. Kakva je to velika prednost za nas da možemo služiti vječnome Bogu! Mi možemo pasti na svoja koljena i trebamo dati Bogu ljubav, divljenje i slavu. Duh Sveti je izvor istine. U Bibliji piše: I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. (Ivan 14,16.17 JB) Biblija naziva primanje Svetog Duha novo rođenjem. U Bibliji piše: Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: Treba da se rodite nanovo, odozgor.'' (Ivan 3,5-7 JB)

Da bismo primili Svetog Duha dovoljno je da Ga molimo od Boga i onda poslušamo Njegovo vodstvo. U Bibliji piše: Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu! (Luka 11,13 JB) I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju. (Djela 5,32 JB) Sveti Duh je Bog koji živi u onima koji vjeruju i među njima. U Bibliji piše: Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima. (Matej 18,19.20 JB) Sveti Duh je s nama i u vrijeme kad smo izloženi nevoljama. U Bibliji piše: Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama! (Matej 10,19.20 JB)

Sveti Duh nam pomaže u štovanju Boga. U Bibliji piše: Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju. (Ivan 4,23.24 JB)

Sveti Duh nas osposobljava da o duhovnim stvarima govorimo sa silom. U Bibliji piše: Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje. (Djela 1,8 JB) Da li je Sveti Duh u Bibliji opisan kao sila kojom Bog djeluje, ili kao osoba - Bog? Najjasnije je to objasnio Isus: "Bog je duh, i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole." (Ivan 4.24) Ili Pavle: "A Gospod je Duh; a gdje je Duh ondje je sloboda." (2.Kor. 3.17) Ovdje ne piše Bog ima silu koja je duh, nego Bog je Duh."Tako i u Bogu što je nitko ne zna osim Duha Božjeg" (1.Kor. 2.11). Samo sveznajuća osoba može znati što je u Bogu. Sveznanje ima samo Bog, a vidimo da Duh zna sve što je u Bogu. Osim toga, da li ste vidjeli nekad silu koja nešto "zna"? Sila ne zna, silom upravlja neko tko ima znanje.

"Tko je upravljao Duh Gospodnji? Ili mu bio savjetnik i naučio ga? S kim se dogovarao i tko ga je urazumio i naučio putu suda, i naučio ga znanju i pokazao mu put razuma?" (Izaija 40.13,14) Ovdje je Božji Duh prikazan opet kao neko tko sve zna, koga nitko ne može da nauči nečemu. Božjim Duhom nitko ne upravlja, jer Duh ima apsolutne, superiorne osobine u odnosu na nas, kakve ima samo Bog. "Kuda bih otišao od Duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao?" (Ps. 139.7) Ovdje je za psalmista isto bježati od Božjeg Duha i bježati od Božjeg lica. Samo Bog je sveprisutan, pa se od njega ne može pobjeći.

U 1.Kor. 12.11 Duh razdjeljuje po svojoj vlasti darove kako hoće. Za takvo djelovanje mu je potrebno znanje koje ima samo Bog, inače bi pri podjeli darova griješio. Duh dakle ima autoritet da radi po svojoj volji. Isus je također imao stav osobe koja ima vlast (Mt. 7.29; 9.6).

"Jer nađe za dobro Duh Sveti." (Djela 15.28). Vidimo da Sveti Duh samostalno donosi odluke, a ne da je instrument kojim neko upravlja. Tako je zabranio apostolima da govore u Aziji (Djela 16.6), ima vlast da postavlja vladike (Djela 20.28), razdjeljuje darove po svojoj vlasti (1Kor. 12.11), itd.

Pod silom se podrazumijeva bezlična energija kojom upravlja neka ličnost. Sila nema razum i emocije. Ipak, u Bibliji se o Svetom Duhu u pravilu govori kao o nekom tko ima i razum i osjećanja. Sveti Duh nas tješi i uči (Ivan 14.26; Djela 9.31; 1.Kor. 2.13; 2.Pet. 1.21), možemo ga ožalostiti (Ef. 4.30), prije se sa ljudima (1.Moj. 6.3), govori preko proroka (2.Sa. 23.2), govori ljudima i to razgovijetno (1.Tim. 4.1; Djela 10.19; 1.2,16; 13.2,4; Lk. 2.26;), razgovara sa prorocima (1.Ca. 22.24), posjeduje ljubav (Rim. 15.30), ljudi ga kušaju (Djela 5.9), Duh misli i moli se za svete (Rim. 8.27), mrzi na zavist (Jak. 4.5), ljudi mogu da ga ruže (Hebrejima 10.29).

Da li možete da zamislite da sa vama razgovara sila? Ili da vas teši sila? Ezekijel razgovara sa Duhom Gospodnjim, i Duh mu kaže: "Ovako veli Gospod" (Ezekijel 11.1,2,5). Sveti Duh je u Bibliji po pravilu opisan osobinama koje imaju samo bića, a nigdje nije opisan kao sila, pa zato ne može biti riječi o stilskim figurama. Stilske figure bi bile samo kada bi svuda u Bibliji Sveti Duh bio opisan kao sila, a onda u par navrata bio pjesnički opisan kao živo biće. Nasuprot, Sveti Duh nikad u Bibliji nije opisan kao bezlična sila, nego mu je nasuprot tome dano mnogo osobina razumnog bića.

"Ne silom, ni krepošću, nego Duhom mojim veli Gospod." Zah. 4.6 Ako se promjena karaktera, koja nam je svima potrebna, ne dešava silom nego Gospodnjim Duhom, onda Duh nije sila nego posjeduje silu. "Jer evanđelje naše ne bi k vama samo u riječi nego i u sili i u Duhu Svetom, i u velikom priznanju." (1.Sol. 1.5) Sila, Sveti Duh i priznanje su i ovdje odvojeni. U Hebrejima 2.4 spominju se "različite sile i Duh Sveti". Umjesto da Sveti Duh bude ubačen u različite sile, on je jasno odvojen od njih. "Silom Duha Božjeg" (Rim. 15.19). "Jer nam Bog ne dade Duha straha, nego sile i ljubavi i čistoće." (2.Tim. 1.7) Ako bismo rekli da je Duh sila, morali bismo da kažemo i da je duh ljubav i čistoća. Izaija u 11.2 piše da će na Kristu "počivati Duh Gospodnji, Duh mudrosti i razuma, Duh savjeta i sile, Duh znanja i straha Gospodnjeg." Ovdje Duh ima silu, kao i mudrost, razum, savjete i znanje, a ne piše da je Duh sila, mudrost, razum, savjet, znanje. I Mihej (Mih. 3.8) kaže da je "pun sile od Duha Gospodnjeg." Vidi Rim. 15.13; 1.Kor. 2.4; Djela 1.8

Ako će Bog oprostiti hulu na Krista a neće hulu na Svetog Duha (Mt. 12.31,32), onda bi ispalo da Bog više poštuje silu nego osobu. Međutim, po planu spasenja Isus u nebeskoj Svetinji nad svetinjama posreduje za nas, a Sveti Duh je ovdje, uči nas i daje nam snagu. Dakle, ako hulimo, zauvijek odbacujemo onog tko je tu da nas posvećuje, nema oproštaja.

"A Petar reče: Ananija! Zašto napuni sotona srce tvoje da slažeš Duhu Svetom i sakriješ od novaca što uze za njivu? ...Ljudima nisi slagao nego Bogu." (Djela 5.3,4) Po apostolu Petru slagati Svetog Duha je isto što i slagati Boga. "Ako li mu govori Duh ili anđeo, da se ne protivimo Bogu." (Djela 23.9). Ovo sigurno nije rečenica sa stilskim figurama, nego jasna, doslovna rečenica. Anđeo i Sveti Duh su osobe koje govore, a ne bezlične sile. Protiviti se Duhu znači protiviti se Bogu.

U 1.Kor. 3.16; kaže da Božji Duh (a u 6.19 Sveti Duh) živi u nama. Ako je Sveti Duh sila, kako onda živi? Sila nije živa. Isto 2.Tim. 1.14; Rim. 8.9

Otkrivenje 1.4 govori o 7 Duhova Božjih koji su pred prijestoljem. Da li ima 7 Duhova ili samo jedan Duh? Odgovor je u Otkrivenju 4.5 sedam duhova Božjih su 7 žižaka = jedan svječnjak sa 7 žižaka = jedan Sveti Duh koji utiče na cijelu crkvu (jer je broj 7 simbol punine).

Postavlja se pitanje kako bi Sveti Duh ako je osoba mogao da se izlije na mnoštvo osoba, ili da poziva sve ljude na svetu na pokajanje. Osobina sveprisutnosti koju Bog ima nama ljudima je neshvatljiva. Kada bi shvatili kako to da je Bog svuda prisutan iako je jedan, znali bismo kako Sveti Duh utiče i izlijeva se na ljude iako je osoba. Osporavati da je Sveti Duh ličnost je isto kao i osporavati da je Bog ličnost, a to je stav ateiste a ne vjernika. Ako je Gospod (Jahve - Jer. 23.24) sveprisutan a ličnost je, onda je i Sveti Duh ličnost iako je sveprisutan. Isus je isto tvrdio da je svuda prisutan: "gdje su dva ili tri sabrani u ime moje, ondje sam ja među njima" (Mt. 18.20). Ljudi održavaju bogosluženja širom svijeta u isto vrijeme i svi oni su "sabrani u Kristovo ime". Ako je Kristova tvrdnja točna jasno je da posjeduje osobinu sveprisutnosti. Kako Sin i Sveti Duh imaju iste osobine kao i Otac, koje stvorenja nemaju, onda se ne može osporiti da su Sin i Sveti Duh Bog. Samo Bog je neograničen vremenom, prostorom i materijom. Duh je istina (1.Jn. 5.6) i Isus je istina (Ivan 14.6), i naravno Otac je istina, što se za bilo koje stvorenje ne može reći.

Za uspjeh - predaj sebe Bogu

Jedna od najvećih tragedija današnjih Kršćana, u crkvama posvuda, da je samo mali broj onih koji su se stvarno predali Bogu: ja mislim, kompletno predali sebe Bogu i njegovoj volji u svom svakodnevnom životu.

U 12. poglavlju Poslanice Rimljanima apostol Pavao kaže:

„ Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim da prinesete sebe kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu – kao svoje duhovno bogoštovlje. Nemojte se prilagođavati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno! (Rimlj.12:1-2)

Ovdje govorimo o davanju svoga srca Isusu. Pavao ovdje govori o prinošenju svoga tijela Bogu. To je veliki zahtjev i malo je Kršćana spremno to učiniti.

U Staro Zavjetu Izraelci su prinosili žrtve Bogu u formi životinja. Ali danas u ovo vrijeme Bog nije zainteresiran za naše grlice, golubove ili telad, da ih prinosimo na žrtvu. Bog želi živu žrtvu, tijela Njegove djece u kojima On živi. Davanje svoga tijela Bogu predstavlja jako, jako mnogo, što uključuje sve što mi imamo i što činimo u našem životu. Naša duša ne može živjeti odvojeno od našega tijela: naše tijelo je instrument ili pravednosti ili nepravednosti:

„ Niti više dajte svojih udova kao oružje nepravednosti u službu grijehu! Naprotiv, prinesite Bogu sami sebe – sebe kao takve koji ste od mrtvih postali živima – a svoje udove kao oružje pravednosti u službu Bogu!" (Rimlj.6:13)

Samo ako je naše tijelo predano Bogu kao naša žrtva, primiti ćemo Njegov blagoslov u našem životu.

Što znači predati tijelo za žrtvu ugodnu Bogu?

Na novo rođen vjernik je nova tvar. Je li svaki od udova, kod tebe i mene, postao nova tvar – na novo rođen? Tijelo se sastoji od pojedinih udova, koje Bog traži da ih pojedinačno predamo na živu žrtvu. Pogledajmo što kaže Božja riječ:

Čiste ruke i srce nedužno:

Tko će uzići na Goru Jahvinu, tko će stajati na svetom mjestu njegovu? Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo. On blagoslov prima od Jahve i nagradu od Boga, Spasitelja svoga. Takav je naraštaj onih koji traže njega, koji traže lice Boga Jakovljeva.» (Ps. 24: 1-6).

« Jahve, tko smije prebivati u šatoru tvome, tko li stanovati na svetoj gori tvojoj?

Onaj samo tko živi čestito, koji čini pravicu, i istinu iz srca zbori, i ne kleveće jezikom; koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga; koji zlikovca prezire, a poštuje one što se Jahve boje; koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege, i ne daje novca na lihvu, i ne prima mita protiv nedužna. Tko tako čini, pokolebat se neće dovijeka.» ( Psalam 15).

Pogledajmo kako Gospodin Isus od nas zahtjeva radikalan stav, kada kaže:

„ Ako te tvoja desna ruka navodi na grijeh, odsjeci je i baci od sebe, jer je bolje da ti propadne jedan od udova nego da ti cijelo tijelo ode u pakao." (Mat.5:30)

2. Jesu li tvoj jezik, tvoje uho, tvoja leđa, tvoj obraz na novo rođeni?

Tekst: Izaija 50. gl.

« Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah.

Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu. I lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja.

Gospod mi Jahve pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz ko kremen, i znam da se neću postidjeti. ( Iz. 50: 4- 9).

Gospodin Isus je često završavao svoje poruke, savjete i opomene riječima: „ Tko ima uši, neka čuje."(Mat.11:15, 13:9. Lk.14:25)

Gospodin Isus upozorava kako treba iskoristiti priliku da vidimo i čujemo što nam govori:

„Ušima ćete slušati, a nećete razumjeti; očima ćete gledati, a nećete vidjeti. Jer je odrvenjelo srce ovog naroda; uši mu otvrdnule, oči se zatvorile – da očima jednom ne vidi, da ušima ne čuju i srcem ne razumije, pa da se ne obrati i da ga ne ozdravim.

A blago vašim očima jer vide i ušima jer čuju! Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, ali ne vidješe; čuti što vi čujete, ali ne čuše." (Mat.13:14-17)

Pogledajte kako apostol Jakov naglašava potrebu za nanovo rođenim jezikom:

«Tako je i jezik malen ud, ali se može ponositi velikim stvarima. Pazite, kakve li male vatre, a koliku šumu zapali! I jezik je vatra. On postaje cio opaki svijet među našim udovima. Kalja svu našu osobu i , zapaljen od pakla, zapaljuje sav naš život. Uistinu, svakovrsne zvijeri i ptice, gmazovi i morske životinje mogu se ukrotiti – i ukroćene su od ljudskog roda – ali jezika nitko od ljudi ne može konačno ukrotiti. On je zlo koje ne poznaje mira. Pun je smrtonosnog otrova. Njim blagoslivljamo Gospodina i Oca, i njim proklinjemo ljude koji su stvoreni 'na sliku Božju'. Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. To ne smije, braćo moja tako biti.. Zar izvor na isti otvor toči slatko i gorko?» (Jak.3:5-12)

3. U Bibliji se o srcu govori kao o « unutarnjem biću čovjeka».

Apostol Petar govoreći o nakitu žena ističe skrivenost srca:

« nego skrivenost – srce obučeno u neraspadljiv nakit, krotak i miran duh – ono što je dragocjeno pred Bogom». ( I. Petr. 3:4).

Kako da oslikamo srce čovjeka prema Svetome Pismu?

- srce je mjesto želja – požuda - čovjeka:

« A ja vam kažem da je svaki koji s požudom pogleda ženu već – u svom srcu – s njom učinio preljub.» (Mat.5:28).

- srce je mjesto naših osjećaja:

« Zar nije srce gorjelo u nama dok nam je putem govorio i tumačio Pisma!» (Lk.24:32).

- srce je mjesto razumijevanja:

« Jer je odrvenjelo srce ovog naroda; uši mu otvrdnule, oči se zatvorile – da očima jednom ne vidi, da ušima ne čuje i srcem ne razumije, pa da se ne obrati i da ga ne ozdravim.» ( Mat. 13:15).

- srce je mjesto unutarnjeg stresa čovjeka:

« Kad to čuše, duboko se u srcu potresoše te rekoše Petru i ostalim apostolima: ¨Braćo, što da činimo?» (Dj. 2:37).

Biblija, također, potvrđuje da prije nego što primimo novi život kroz stvarnu vjeru u Gospoda Isusa Krista kao Spasitelja, naše je čitavo biće bilo obuzeto grijehom i naravi grijeha. Mi čitamo:

(« Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.» Jerem. 17:9,10).

- Srce je mjesto traženje:

« Ondje ćeš tražiti Jahvu, Boga svoga. I naći ćeš ga ako ga budeš tražio svim srcem svojim i svom dušom svojom.» (Pon. zakon 4:29).

- Srce je mjesto za koje je zainteresiran i gdje gleda Bog:

« Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu.» (I.Sam.16:7).

Gospodin Isus naglašava vezu između srca i našeg blaga, kada kaže:

« Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac i rđa; gdje lopovi prokopavaju zidove i kradu ga! Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidova i ne kradu! Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce.» (Mat.6:19-21)

4. Je li tvoje oko na novo rođeno?

Isus govori: « Oko je svjetiljka tijelu. Zato, bude li ti oko zdravo, čitavo će ti tijelo biti u svijetlu. Ali ako ti je oko bolesno, čitavo će ti tijelo biti u tami. Postane li tamom svjetlost koja je u tebi, kolika li će biti tama?» (Mat.6:22-23)

I ovdje nas Isus ozbiljno opominje u vezi našega oka, kada kaže:

„Ako te tvoje desno oko navodi na grijeh, iščupaj ga i baci od sebe, jer je bolje da ti propadne jedan od udova nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao." (Mat 5:29) Što bi bilo ako bi svatko tako činio? Valjda bi svi hodali slijepi po zemlji.

5. Je li tvoj um - tvoje misli – na novo rođen?

« Dakle, ako ste uskrsnuli s Kristom, tražite ono što je gore, gdje se nalazi Krist sjedeći Bogu s desne strane! Svraćajte misao na ono što je gore, ne na ono što je na zemlji, jer ste umrli i vaš je život sakriven s Kristom u Bogu!» (Kol.3:1-3)

«Uostalom, braćo, sve što je čestito, što je dično, što je pravedno, što je nevino, što je ljubazno, što je na dobru glasu i sve što je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadržaj vaših misli! I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.» (Filiplj.4:7-8)

6. Jesu li tvoja usta na novo rođena?

Usta su vezana za spasenje čovjeka:

„ Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Vjera srca postiže pravednost, a priznanje usta spasenje." (Rimlj.10:9-10)

„Ima zlata i mnogih bisera, ali su mudre usne najdragocjeniji nakit." (Izreke 20:15) „Tko okolo kleveće, otkriva tajne: zato se ne miješaj s onim komu su usne uvijek otvorene."(Izreke 20:19)

„Bezumnikove se usne upuštaju u svađu, i njegova usta izazivaju udarce. Bezumnomu su propast vlastita usta, i usne su mu zamka životu." (Izreke 18:6-7)

7. Jesu li tvoje noge na novo rođene i jesi li ih dao na živu žrtvu Bogu?

Biblija govori: „ Kako su krasne - kao što stoji pisano – noge onih koji nose Radosnu vijest!" (Rimlj.10:15)

Isus je predao svoje tijelo za žrtvu radi tebe i mene! Pisac Poslanice Hebrejima kaže:

„ Zato, ulazeći u svijet, (Krist) veli: ' Ni žrtve ni prinosa nisi htio, ali si mi pripremio tijelo. Ni paljenice ni okajnice nisu ti bile ugodne.' Tada rekoh: Evo dolazim – o meni je, naime, u svitku, to jest knjizi, pisano – da činim, Bože, volju tvoju." (Hebr.10:5-7)

To je bilo moguće samo tako da je Isus primio tijelo čovjeka, kako bi mogao prinijeti sebe kao žrtvu Ocu i izvršiti Njegovu volju. Samo je s tijelom mogao ispuniti Očevu volju. Istina je u tome da žrtva u tijelu Isusa je mnogo više nego što vi i ja možemo ikada pripremiti, jer je Isusova žrtva bila davanje sebe na križu, za naše grijehe, što mi ne možemo nikada učiniti. Njegov čitavi život na zemlji je bio podređen Bogu, i Isus je potpuno predao sebe Očevoj volji. Isus je sam rekao:

„ Ja sebe samog posvećujem za njih da i oni budu posvećeni istinom." (Iv.17:19)

Biti posvećen znači biti predan za svetu svrhu. To je Isus učinio u svom životu, i On očekuje od nas da učinimo isto. Isus se moli da Njegovi učenici budu posvećeni:

„Posveti ih istinom, tvoja je riječ istina." (Iv.17:16)

Isus se upravo molio: „ Ne molim te da ih digneš sa svijeta, već da ih očuvaš od Zloga." (Iv.17:15)

Biti sačuvan od Zloga iako smo još na svijetu, dolazi kroz proces posvećenja, ili odvajanja za Boga i samo za Boga. Naše tijelo treba biti prinijeto Bogu kao „ živa žrtva, sveta i ugodna Bogu, kao svoje duhovno bogoštovlje." (Rimlj.12:1)

Bog traži da svaki pojedini ud staviš kao živu žrtvu Bogu: „A svoje udove kao oružje pravednosti." (Rimlj.6:3)

Samo na taj način možemo se „preobličavati obnovom svoga uma". (Rimlj.12:2)

Tako, dragi moji, kažite Bogu da vas može posjedovati potpuno i za uvijek! Vi nećete nikada žaliti ako predate sebe potpuno Bogu kako bi Njegova volja mogla donositi blagoslove i uspješan život.

Uočavanje i izvršavanje volje Božje

Isus je rekao: „ Ja uvijek činim što je njemu ugodno." (Iv.8:29)

Mi, također moramo uvijek imati volju Božju sasvim u našim srcima i mislima i tražiti način kako da mu služimo.

U stihovima što ih upravo imamo pred sobom o prinosu naših tijela kao žive žrtve Bogu, i ne prilagođavanju ovome svijetu već preobličavanju obnovom svoga uma, apostol Pavao nam kaže:

„ da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno." (Rimlj.12:2)

Netko će reći kako mi ne možemo utvrditi ili odrediti što je volja Božja u našem životu. Što ovaj stih, zapravo, govori? Tu se kaže „da mognete uočiti što je dobra volja Božja, što je ugodna i savršena volja Božja"

Naravno, mi ne možemo dobiti to kao na srebrenom tanjuru. Ali je apsolutno potrebno da vidimo uvjete – o prinošenju naših tijela kao žive žrtve Bogu, a to je ne prilagođavanje svijetu i obnova uma.

Postavljamo si pitanje: Kako možemo očekivati uspješan i blagoslovljen život ako ne znamo i ne činimo volju Božju? Od mnogih stihova u Bibliji, izgleda sasvim očito kako živjeti po volji Božjoj je najvažniji uvjet da primimo Božji blagoslov.

U našem molitvenom životu i dobivanju odgovora na naše molitve Biblija ima ovaj stav:

„ I što god ga zamolimo, primamo od njega, jer vršimo njegove zapovijedi i činimo što je njemu ugodno. A njegova je zapovijed ovo: vjerovati u Sina njegova Isusa Krista i ljubiti jedan drugoga kako nam je naredio. Tko vrši njegove zapovijedi, ostaje u Bogu i Bog u njemu. I po tome, po Duhu što nam ga dade, spoznajemo da on ostaje u nama." (I.Iv.3:22-24)

I ponovno, Ivan kaže:

„ Ovo je sinovsko pouzdanje koje imamo u nj da nas uslišava ako što molimo po njegovoj volji." (I.Iv.5:14)

Božja je volja najvažnija u našem molitvenom životu. Nemoj se moliti protiv volje Božje, i budi siguran da si u skladu s Božjom voljom za što se moliš. Kršćani pitaju: Kako ću znati što je volja Božja? Muči li tebe to pitanje? Onda pođi ponovno i čitaj Rimlj.12: 1-2) pa ćeš vidjeti što Bog želi da se mora dogoditi u tvom životu, kako bi mogao „uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno".

Ako učiniš što Bog zahtjeva od tebe, tada gledaj i slušaj kako ti se otkriva Božja volja u tvom konkretnom životu. To moraš učiniti sam za sebe! Nemoj biti kao onaj čovjek koji je skočio na svoga konja i jahao okolo u svim pravcima tražeći volju Božju. Slušaj pažljivo! Gledaj pažljivo! Moli Boga da ti otkrije svoju volju! Bog će odgovoriti ako smo spremni prihvatiti!Bog danas govori nama preko svoga Duha. Isus je obećao, da kada On ode, On će poslati Svetoga Duga koji će boraviti u vjernicima. Božji Sveti Duh u našem životu će govoriti nama i otkrivati duhovne stvari nama. Sveti Duh će pomoći nama da vidimo i znamo što je volja Božja.

„ Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi u vama i jer će biti u vama. A Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh." (Iv.14:16.17,26, vidi 15:26, 16:7-15)

Ta objava Svetoga Duha u našem životu neće doći preko zvonjave zvona ili preko vatrometa. U satima noći on će nam govoriti. U našem vremenu molitve i meditacije On će nam govoriti. Kada čitamo Bibliju On će nam govoriti. I ako slušamo, mi ćemo čuti.

Odvojimo se od buke ovoga svijeta u tišinu. Opustimo se i oslobodimo tenzija što uzimaju našu energiju. Dozvolimo da naše misli budu upravljane Božjom Riječi, i budimo pripravni da nam Bog govori. Kada budeš slijedio malo svjetlo, više svjetla će doći. Kada budeš slijedio taj impuls, osjećat ćeš se dobro, Kada ne budeš slijedio taj poticaj Božjeg svjetla, nećeš se osjećati dobro. Biti ćeš gubitnik.

Vjernik treba biti vrlo pažljiv da ne posluša druge glasove. Ako život vjernika nije kako treba biti, tada su otvorena vrata u njegovom misaonom životu da bude pod utjecajem drugih glasova, što podupiru njegov neispravan život. Radi toga je vrlo važno da budemo podređeni Božjem utjecaju kroz Svetoga Duha.

„ Ljubljeni, nemojte vjerovati svakom duhu, već duhove podvrgavajte kušnji da vidite jesu li od Boga." (I.Iv.4:1)

Moramo naučiti raspoznavati razliku između Božjega glasa i one što imaju negativne impulse u našem životu.

Vjernik treba moliti Boga za mudrost. Bog će sigurno to nama dati, ako to tražimo. Jakov kaže:

„Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje obilno i bez prigovora, i dat će mu je." (Jak.1:5)

Trebamo tražiti, a Bog će dati. Ne samo dati, nego dati obilno. Bog je u stanju zadovoljiti našu potrebu.

Ali pogledajmo uvjet:

„Ali neka ište s vjerom, bez ikakva sumnjanja, jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koje vjetar podiže i tamo-amo goni. Takav čovjek neka ne misli da će što primiti od Gospodina."(Jak.1:6-7)

Zato idite Gospodu u vjeri, potpuno vjerujući da će On odgovoriti i dati vam mudrost što trebate.

U Izrekama 8. govori se o plodovima mudrosti:

„Da dadem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice." (21)

„ U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost." (18)

„ Moj je plod bolji od čista i žežena zlata i moj je prihod bolji od čistoga srebra." (19)

Val Evanđelja 2016. © Sva prava pridržana.