„Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne duh života. Tako postane čovjek živa duša.“ (Post. 2:7).
Dakle, kada je ljudski život počeo? Ljudski život je počeo kada je Bog udahnuo duh životni u fizičko tijelo što ga je Bog stvorio od elemenata iz zemlje. To je bio duh života, jer je udahnut od samoga, živoga Boga.
Upravo Božja Riječ – Biblija potvrđuje ponovo tu Božju tvrdnju:
„ Ja sam načinio zemlju i čovjeka na njoj stvorio; svojim sam rukama razapeo nebesa i zapovijedam svim vojskama njihovim.“ (Iz.45:12)
Vidite, ljudski je život počeo stvaralačkom silom i životom od vječnoga Boga Stvoritelja svega što vidimo i ne vidimo. Taj ljudski život je počeo od Božjega daha. Kada je Bog „udahnuo duh životni“ počeo je život čovjeka na zemlji. Taj početak je  bio život od Boga, to nije jednostavni zrak, što ga mi udišemo, nego je to Božji život.

A kakav je to život Bog dao čovjeku?

Tekst, što smo ga citirali (Post.2:7), nam govori da je Bog dao dvije vrste života čovjeku i ženi – fizički i duhovni život. A radi pada u grijeh dvije vrste smrti čovjeka prate kroz njegovo postojanje – fizička i duhovna. Dvije vrste života rezultiraju od Božjega daha ili duha u nosnice čovjeka. Bog je nazvan kao:“ Otac naših duša...“ (Hebr.12:9), ili, „Bog životnog duha u svakome tijelu:“ (Brojevi 16:22, 27:16)

Što znači „živa duša“?

Vidimo, da je Bog stvorio čovjekovo tijelo od praha zemlje, te da je odijelio dva oblika života – fizički i duhovni – kada je udahnuo duh životni. Tim činom Bog je stvorio živo biće ili „živu dušu“.  „Tako postade čovjek živa duša.“ (Post.2:7)
Duša obilježava identitet života čovjeka. Duša ima mnoge karakteristike što obilježavaju mentalne – duševne sposobnosti i aktivnosti čovjeka. Tu su uključena i različita osjetila i osjećaji. Job govori:“ Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha?“ (Job.30:25), a Psalmista kaže: „ Kao što košuta žudi za izvor – vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. Žedna mi je duša Boga, Boga živoga.“(Ps.42:1-2)  U Psalmu 62:2, čitamo: „Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje.“
U Novom Zavjetu se riječ „duša“ nalazi 101 puta i ima značenje osoba. Duša ljubi, mrzi, misli, zapaža, osjeća, shvaća, razumijeva, posvećuje. Riječ duša se upotrebljava za ljude u skupini kada ih se broji – toliko duša – toliko osoba. Tako čitamo: „ ...u vrijeme Noe, kad se gradila lađa u koju se skloni mali broj – svega osam duša...“ (I.Petr.3:20).

 Je li duh isto što i duša?

Kako oboje, duh i duša, predstavljaju nematerijalni, nevidljivi dio čovjeka, to je lako moguće da ih izjednačimo. Neki misle da je ljudsko biće sastavljeno od dva dijela, tijelo i duša, ili fizički i psihički (ili duhovni) dio. Međutim, prije nego izrečemo zaključak, trebamo pogledati u Bibliju i vidjeti kako nas ona uči u I.Solunjanima 5:23:
„A sam Bog, izvor mira, neka vas potpuno posveti. I neka se cijelo vaše biće – duh, duša i tijelo – sačuva  besprijekorno za dolazak Gospodina našega Isusa Krista!“
Tako neki naglašavaju, kako tijelo čovjeka predstavlja njegov fizički dio vezan s materijalnim svijetom i ljudima oko sebe, psihički dio predstavlja njegovu osobu u nutrini u odnosu na sebe – svijest svoga postojanja, dok duhovni dio povezuje čovjeka s Bogom.
Apostol Pavao daje distinkciju između dva obilježja tijela, kada kaže:

„ Tako je i s uskrsnućem mrtvih; sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; sije se tijelo zemaljsko, uskršava tijelo duhovno.“ (I.Kor.15:42,44). Dakle fizičko tijelo je raspadljivo, zemaljsko i ograničeno, dok je duhovno tijelo neraspadljivo, neprolazno, vječno. Na zemlji je tijelo primarno  „zemaljsko“ fizičko, dok će u budućnosti, nakon uskrsnuća  njegovo primarno obilježje biti duhovno.
Apostol Pavao nam daje distinkciju između duha i duše, kada govori:

„ Uistinu je živa i djelotvorna riječ Božja. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine, i može suditi nakane i misli srca. I nema stvorenja sakrivena pred njim. Naprotiv, sve je golo i otkriveno očima onoga komu moramo dati račun.“ (Hebr.4:12-13)
Dakle, vidimo, iako je nama teško razlučiti između duše i duha, Bog je taj koji je iznad naših ograničenja, koji sve zna i vidi, nema ničega i nikoga sakrivena pred njim.
Kršćani, koji se drže biblijskog učenja razumiju da je ljudski život stvorio Bog, na svoju sliku. Mi smo slični Bogu jer imamo slične misaone – mentalne, emocionalne i voljne sposobnosti. Međutim, nismo slični Bogu u onome, čime smo ograničeni potrebama i funkcijama našega prolaznog zemaljskoga tijela. Bog je vječan, mi smo vremenski. Bog je beskonačan, neograničen, mi smo konačni i ograničeni. Bog je svuda u isto vrijeme, a mi smo ograničeni mjestom i vremenom. Bog može sve učiniti, mi ne možemo. Bog nema grješnu narav i nikada ne griješi. Mi imamo grješnu narav i pogrešivi smo, kao što su i naši očevi i praočevi činili.
Dragi prijatelju, imali smo namjeru, da barem malo zavirimo, koliko nam vrijeme dozvoljava u to tako važno pitanje: Tko je čovjek? Od kuda je došao? Tko mu je dao život? Kakav je život Bog dao čovjeku?
Uzmi Sveto Pismo – Bibliju, čitaj, istražuj, i naći ćeš pravi istiniti odgovor. Biblija je ogledalo u kojem možeš vidjeti svoju pravu sliku i odgovore na pitanja koja smo upravo naznačili.