Tko nam može otkriti svrhu života?

Kako je to divno i ohrabrujuće znati da je naš nebeski Otac to učinio tako jasnim u Božjoj Riječi, kakva je Njegova svrha za svaki naš pojedinačni život. Sada je vrijeme, baš u ovim trenucima pred nama, da učinimo sigurnim, na temelju autoriteta vječne  Božje Riječi, što je Božja svrha za naš osobni život.
„ I reče Bog: ' Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična“.(Post.1:26)
Prvi Adam, glava ljudske rase, načinjen je na sliku Božju u području osobnosti, intelekta, emocija, volje, itd., tako da može postojati komunikacija, zajedništvo i koordinacija među njima; između suverenog Boga i čovjeka kao subjekta – subjekta prema Njegovoj volji, što znači savršenu slobodu.
Međutim, mi znamo, kako je Adam izabrao svoj vlastiti put u odnosu na Božji put, oviseći o samom sebi, ljubeći samo sebe. Kao rezultat tog izbora odmah je postao usmjeren prema sebi, umjesto usmjerenja na Boga, postao je mrtav Bogu kao izvoru života, mrtav u prijestupima i grijesima.
Adam „dobiva sina njemu slična, na njegovu ( manjkavu) sliku“. (Post.5:3)
Tako se trajno prenosi mrtvilo zbog prekršaja i grijeha, na grešnu, bezbožnu, sebičnu rasu, rođenu u „grijesima i prekršajima. (Ef.2:1)
„Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu, koga je postavio baštinikom svega i po kome je stvorio svijet. Sin, koji je odsjev njegova sjaja i otisak njegove biti, koji svemir uzdržava svojom silnom riječi“ (Hebr.1-3)
Tu je slika Božja ponovno na zemlji, ovaj puta u Osobi našega Gospodina Isusa Krista, Božjeg posljednjeg Adama. „Prvi čovjek Adam, postade živa duša, a novi Adam životvorni duh. Ali ne dolazi prije duhovno, već zemaljsko; duhovno dolazi zatim. Prvi je čovjek od zemlje – zemljan; drugi je čovjek s neba. Kakav je zemaljski; takvi su i svi zemljani; kakav je nebeski takvi su i svi nebeski. I kako smo nosili sliku onoga zemaljskoga, nosit ćemo i sliku ovoga nebeskoga.“ (I.Kor.15:45-49)
Naše zemaljsko rođenje čini nas članovima manjkave, grešne, prvo-Adamovske rase. Naša tranzicija iz stare grešne rase u novu božansku je poznata kao „Novo rođenje“.
Kada smo mi na novo rođeni, kroz „OBRAĆENJE - pokajanje k Bogu po vjeri u našega Gospodina Isusa“ (Dj.20:21), rođeni smo u Njega – On je postao naš život:
„ jer ste umrli i vaš je život sakriven s Kristom u Bogu! A kad se pojavi Krist, vaš život, tada ćete se i vi s njim pojaviti zaodjenuti slavom.“ (Kol.3:3,4)
„ Ako si ti odsječen od divlje masline, kojoj si po prirodi pripadao, i protiv prirode pricijepljen na pitomu maslinu, koliko će se lakše pricijepiti na vlastitu maslinu oni koji joj po prirodi pripadaju.“ (Rimlj.11:24)
„Jer kao što su nepokornošću jednoga čovjeka (Adama) svi postali grešnici, tako će i pokornošću jednoga (Krista) svi postati pravednici.“ (Rimlj.5:19)

Bog i dalje gradi svoju sliku

Naš Nebeski Otac neprestano iznosi Svoju svrhu da načini čovjeka na svoju sliku. Njegova je originalna svrha ista. Bog ne upotrebljava originalnog čovjeka i da njega iznosi na scenu.
Sve je sada usredotočeno na Posljednjeg Adama, našega Gospodina Isusa Krista.
Kada smo rođeni u Njega vjerom, mi postajemo „ dionici božanske naravi“ (II.Petr.1:4)
Isto tako kao što je Isus Krist bio spreman ispoljiti Sebe kroz našu osobnost, ovaj siromašni, grešni svijet će „vidjeti Krista u tebi, kao nadu slave“ (Kol.1:27)
U I.Kor.15:49 apostol Pavao nam daje srdačno obećanje: „ I Kako smo nosili sliku onoga zemaljskoga (Adama), nosit ćemo sliku ovoga nebeskoga.(Krista)“
„ Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su odlukom Božjom pozvani, jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina, da ovaj bude prvorođenac među mnogom braćom.“ Rimlj.8:28,29)
Tu je to „dobro“ koje Bog čini da pridonosi zajedno – tu je Njegova originalna svrha da nas učini na svoju sliku, koja je fokusirana i ispoljena u Njegovom Sinu Isusu Kristu koji je naš život.
Apostol Pavao to objavljuje svakom obraćeniku: „ Djeco moja, koju ponovo s bolovima rađam, dok se Krist ne oblikuje u vama.“ (Gal.4:19)

Otkrivena tajna

Otkrivena tajna zdravog duhovnoga rasta je spoznaja i odluka u odnosu na tu činjenicu što je iznesena u Rimlj.8:28,29)
„ Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su odlukom Božjom pozvani, jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina, da ovaj bude prvorođenac među mnogom braćom.“
Kada vidimo i prihvatimo kako je sve učinjeno da nas učini sve više i više sličnima Isusu Kristu, tada nećemo biti frustrirani ako neke od tih stvari postanu teške za razumijevanje, tvrde za nas, i ako nose sa sobom neke elemente umiranja.
Biti ćemo u mogućnosti imati mir u našem Gospodinu Isusu i reći našem Ocu: „Neka bude Tvoja volja.“ Naš stalni stav vjere će tada biti: „ Što me god zadesi, ja ću se pouzdati u Njega.“ (Job:13:15) To je naša upisnica za duhovnu zrelost.
„ A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha.“ (II.Kor.3:18)
To je jedna stvar da znamo što Božja svrha znači za naš život, a druga stvar je u tome kako u sve to uči ovdje i sada.
Jedan od najvećih Božjih nakana u procesu je neuspjeh.
Mnogi vjernici jednostavno polude (bjesne) nad činjenicom neuspjeha u njihovu životu, i pokušavati će sve da  to sakriju, ignoriraju, ili da racionaliziraju u vezi s tim. A sve vrijeme oni čine otpor da budu instrument u Očevoj ruci da nas oblikuje u sliku Svoga Sina.
Neuspjeh radi našeg koncentriranja na sebe i kada želimo upravljati s Božjom voljom u našem životu, kada nas Bog želi vratiti na svoje izvore za naš život- na Krista Isusa koji nikada ne čini propuste.
Trebamo biti žedni i gladni u potrebi našega srca, jer Bog govori: „ Blago žednima i gladnima pravednosti, jer će se nasititi.“ (Mat.5:6)
Dok mi, u našoj bijednoj potrebi, dosljedno i vjerno gledamo na Gospoda Isusa, koji nam se otkriva u Božjoj Riječi, Sveti Duh će tiho i nenametljivo mijenjati centar i potencijale našega života od sebe prema Kristu, dok se za svakoga od nas ne dogodi:
„ Živim – ali ne više ja, nego Krist živi u meni: život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao – ne prezirem milost Božju, jer ako opravdanje dolazi po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.“ (Gal.2:20,21)
„ Bog je naime, onaj koji proizvodi u vama i htjenje i djelovanje da mu se možete svidjeti.“(Fil.2:13)
Što je to „da mu se svidimo“ što Bog proizvodi u nama? Bog čini sve u nama za Njegovu jedinu svrhu:
„ Da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu.“ (II.Kor.4:11)
To je život: „ Za me je uistinu život Krist.“ (Fil.1:21)
To je služba koju Gospodin Isus ostvaruje u nama Svetim Duhom.
„ Među hodočasnicima što su došli da se klanjaju na blagdan, bijaše nekih Grka. Oni pristupiše k Filipu, koji bijaše iz Betsaide u Galileji, te mu rekoše: ' Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.“ (Iv. 12:20,21)