Val evanđelja

« U ono vrijeme iziđe zapovijed cara Augusta da se provede popis pučanstva u svoj zemlji. To je bio prvi popis za vrijeme Kvirnijeva upraviteljstva Sirijom. Svi su išli, svatko u svoj grad, da se upišu. Tako i Josip, jer bijaše iz Davidove kuće i porodice, uziđe sa svojom ženom Marijom, koja bijaše trudna, iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u Davidov grad zvani Betlehem, da se upiše. Dok su tu bili, njoj dođe vrijeme da rodi. I rodi sina svoga, prvorođenca, te ga povije u pelenice i položi u jasle, jer u gostionici nije bilo mjesta za njih.
U tom istom kraju boravili pastiri; noćivahu pod vedrim nebom, bdijući nad stadom svojim. Najedanput im pristupi anđeo Gospodnji, i sjaj ih Gospodnji obasja, pa se vrlo uplašiše. Anđeo im reče: « Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I neka vam ovo služi kao znak: Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama!» 
Odjedanput se anđelu pridruži mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga:
« Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!»
Kad anđeli od pastira odu na nebo, pastiri počnu govoriti jedan drugomu: «Hajdemo, dakle, do Betlehema i vidimo ovaj događaj s kojim nas upozna Gospodin!» Odu žurno i nađu Mariju i Josipa s Djetešcem gdje leži u jaslama. Kad ga vide, saopće što im je rečeno za to Djetešce. Svi koji su čuli pastire, divili su se onomu što su im rekli. A Marija je pamtila sve te događaje i razmišljala o njima u srcu svome. Zatim se pastiri vrate hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli onako kako im je bilo rečeno.» (Lk.2:1-20).

Vrlo je lako zapaziti, kako su milijuni ljudi širom svijeta zaboravili pravi smisao Božića kao Svetog dana. Budući da pravi sadržaj Božića treba plijeniti i zahvatiti cijelo kršćanstvo, Božić ima veliki značaj u čitavoj povijesti čovječanstva. Možemo se danas zaustaviti  na tri simbola, navedena u Svetome Pismu – Bibliji, koja nam mogu objasniti istiniti značaj Božića – kao rođendana Gospoda Isusa Krista.

Kolijevka – jasle.

Kao prvi simbol se pojavljuje kolijevka. Biblija izriče, kako se Bog javio u tijelu:
« Bez sumnje, uzvišena je tajna prave vjere, onaj koji je tijelom očitovan, Duhom je opravdan, anđelima pokazan, poganima propovijedan, u svijetu vjerovan, u slavu uznesen.»                      ( I.Tim.3:16). 
Bog u kolijevci – u jaslama! Bog u čovječjem tijelu! Bog u osobi sićušnog djeteta.
Riječi koje su nam ostavljene: « Marija je rodila Sina prvenca, povila ga i položila u jasle», označuju najveći događaj za koji svijet nije nikada do tada znao. Njegovo je ime Emanuel, što znači: « Bog je s nama».
Uvijek uzbuđuju glasovi o tome da je netko iz svemirskog prostranstva posjetio našu planetu.
Biblija nam govori o stvarnom događaju:
« Ali, kada dođe punina vremena, posla Bog svoga Sina, rođena od žene, rođena pod zakonom, da otkupi podložnike zakona, da primimo posinjenje.»         (Gal.4:4-5).
Da, zemlju je posjetio Posjetitelj iz visokih nebeskih prostranstava. On je Bog, Gospodar svih gospodarstava, Svemogući Bog Stvoritelj. Bog je došao i hodao ovom zemljom u ljudskom tijelu. U betlehemskim jaslama su položene nade i grijesi svijeta koji je propadao.
Tim nespretnim maljušnim ručicama, koje su se bespomoćno hvatale za slamu u jaslama, trebalo je uskoro otvarati slijepe oči, gluhe uši, utišavati burno more, liječiti bolesne, uskrsavati mrtve, da bi na kraju bile probodene na križu.
Taj nejaki glas djeteta, uskoro je trebao postati moć i sila koja je izgonila demone iz jadnih ljudi, tim je glasom učio ljude istinitom Putu i zapovjedio mrtvacima da uskrsnu.
Te nemoćne noge djeteta nosile su Isusa bolesnicima i potrebnima, a na kraju bile probodene na golgotskom križu.
Te su jasle u dalekom Betlehemu, postale  karika, koja je povezala cijeli svijet s Bogom koji ljubi grešnika.
« I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama» (Iv.1:14).
Božić nam govori o tome, kako se Bog zanima za život ljudi. Božić govori da je Bog bio spreman iz ljubavi dati svoga Sina.
Božić nije mit, nije tradicija, nije maštanje.
Božić predstavlja nepokolebljivu činjenicu.
Iz tih je jasala došao Spasitelj svijeta, koji nas nije samo naučio novom Putu života, već je sam postao taj Put i doveo nas u novi odnos s našim Ocem i Stvoriteljem.
Božić je vrijeme radosti. Ali moramo biti oprezni, da ta radost nema svoj izvor u poganskim radostima, što se očitavaju samo u primanju darova, što bi prelazilo u razuzdanost u jelu, piću i drugim oblicima veselja.
Istinita se sreća očitava u tome da Božić objavljuje činjenicu da se Bog pojavio u tijelu, da je Bog bio u Kristu, da je Bog pomirio ovaj svijet sa Sobom.
Prava radost je plod Svetoga Duha koja se rađa u svakom istinitom Božjem djetetu.
Iz tih Božićnih jasala izvire mogućnost prave radosti za svijet, za Crkvu i za kršćanina.
Hoće li usred vašega veselja i sjećanja na rođenje Isusa Krista, biti u vašem srcu mjesta za pravu radost, koju vam donosi Gospod Isus.
« Anđeo im reče:' Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod. Danas vam se u Davidovu gradu rosio Spasitelj – Krist, Gospodin. I neka vam ovo služi kao znak: naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama!» (Lk.2:10-12).
Dakle, prvi znak utjelovljenja Gospoda Isusa Krista su Jasle.

Križ

Drugi kršćanski znak koji jasnijim svijetlom obasjava Božić je križ.
Nemoguće je slaviti Božić a ignorirati Golgotu. Upravo, kod prvog Božića su bila prisutna dva elementa – svijetlo i tama. Bila je tamo radost s primjesom žalosti i tuge. Isus se rodio radi toga da umre.
Kada se Isus približavao križu i nalazio pred Pilatom rekao je:
« Ja sam se zato rodio i zato došao na svijet da svjedočim za istinu.» (Iv.18:37).
Rođenje je bilo predvorje strašnoga petka. Sve što je Isus činio na zemlji, bilo je samo pomoćni, usputni čimbenik prema činu iskupljenja što je kulminiralo na Golgoti.
Sjena križa se nadvila nad betlehemske jasle kod rođenja Isusa kada je Šimun prorokovao Mariji, Isusovoj majci:
« Gle, ovaj je određen za propast i uskrsnuće mnogih u Izraelu, za znak kojemu će se protiviti – a tebi će samoj mač probosti dušu – da bi se otkrile misli mnogih srdaca.» (Lk.2:34-35).
Za kršćane se radost Božića ne ograničava samo slavnim, nadnaravnim rođenjem, što je zapravo i bilo, jer se Isus rodio od Djevice.
Rođenje Isusa ima daleko veći značaj u pobjedi Njegove smrti i uskrsnuća, što je davalo smisao Njegova rođenja.
Najveći ideal Božića je objava požrtvovne Božje ljubavi:
« Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.» (Iv.3:16).
Prava slika davanja darova na Božić, shvaćamo li to ili ne, zapravo je u tome, da bi Duh te Božje ljubavi zahvatio Božji narod u taj sveti dan.
Bog je darovao Sam Sebe. Isus je umro za sve ljude. Tako i mi darujemo žrtvu ljubavi onima koje volimo.
Na Golgoti je bila iskazana punina izlijevanja Božje ljubavi. Oni, koji su bili protivnici i neprijatelji Isusa, čuli su potpuno za njih strane riječi ljubavi:
« Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine.» Njegova je ljubav izmijenila njihov život, priznali oni to ili ne.
O, kako danas trebamo na ovome svijetu taj duh dobre volje.
Kako se danas utjecaj zle volje i neprijateljstva razlijeva po cijelome svijetu. Čak i u nekim kršćanskim krugovima može se vidjeti neprijateljstvo prema Gospodu. Kao što je Savle mislio da progonom kršćana služi Bogu.
Ne može biti pravog proslavljanja Božića, gdje prevladava zla volja.
Obitelji, crkve, rase, nacije, narodi su razdijeljeni. Kada stojimo u podnožju križa, ne možemo ispitivati ništa drugo nego dobru volju svih ljudi. Križ rješava pitanje svega svijeta. Križ je izvor i primjer praštanja iz ljubavi.

Kruna

Treći znak koji nam pomaže da razumijemo smisao Božića je kruna. Prorok Izaija je gledao pravi Božić u dolasku Kralja Izraela. Već prije sedam stoljeća prije rođenja Isusa Krista prorok izriče:
« Jer dijete nam se rodilo, sina dobismo, na plećima mu je vlast.» (Iz.9:6).
Božji dar je došao k nama ukrašen zlatnom krunom, koja označava Njegovu vlast.
« Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće. Dok ne dođe onaj kome pripada – kome će se narodi pokoriti.» (Iz.49:10).
A gle, Božji Knez mira, nepromjenjivi nasljednik nebeskog prijestolja leži u jaslama u štali.
Mnogi roditelji ukrašavaju kolijevke novorođenog djeteta s velikim vrijednostima, a Isus – Princ nebeski se nalazi u slami u jaslama. Isus se rodio u štali. Živio je u poljima i vrtovima. Noćio je u maslinovom grmlju. Bio je okrunjen trnovom krunom i visio na drvenom križu. Kada je visio na križu, Njegovi su se ubojice Njemu rugali i objesili natpis na grčkom, latinskom i jevrejskom jeziku:  « On je kralj»
Ovi su jezici bili svjetski jezici toga vremena, a natpis je na svakom jeziku objavio da je Isus bio kralj.
Kako su malo razmišljali o tome, kako će se za nekoliko sati Isus objaviti kao Kralj i kraljevati nad smrti, paklom i grobovima.
Isusovo trijumfalno uskrsnuća je svjedočilo tada i za uvijek da je Isus Bog nad bogovima. Kada se Isus uznesao na nebo Njegovi su učenici gledali na nebo kuda je otišao, dok Ga oblaci nisu zakrili iz vidokruga i dok se nisu pojavili anđeli s obećanjem:
« Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo između vas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.» (Dj.1:11).
Netko je rekao, da kada je kraljica Viktorija jednom slušala propovijed o drugom dolasku Isusa kazala je svome pratiocu: « O kako bi voljela da Isus dođe za vrijeme moga života» - « Zašto – vaše visočanstvo?» - pitao je pratilac. Na licu kraljice se vidio duboki doživljaj i odgovorila: « Radi toga što bih ja željela staviti moju krunu kod Njegovih nogu.»
Kako je s tobom, dragi prijatelju.

« Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskom, za vrijeme kralja Heroda, dođoše s istoka magi u Jeruzalem i upitaše: «Gdje je novorođeni kralj židovski? Vidjesmo, naime, gdje izlazi njegova zvijezda, i dođosmo mu se pokloniti.» Kad to ču kralj Herod, uplaši se, a s njim i sav Jeruzalem. Sazva sve glavare svećeničke i narodne književnike, te se u njih uze propitkivati gdje se ima roditi Krist.
«U Betlehemu judejskom – odgovoriše mu  - jer je ovako pisao prorok: ' Betleheme, zemljo Judina, ti nipošto nisi najmanji među Judinim gradovima, jer će iz tebe izići vođa koji će biti pastir naroda moga – Izraela.'»
Tada Herod potajno dozva mage i pomno od njih istraži vrijeme kad im se ukazala zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem govoreći: « Idite i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga pronađete, javite mi, da bih i ja došao i poklonio mu se.»
Oni, saslušavši kralja, pođoše. I gle! Zvijezda koju vidješe na njezinu izlasku išla je pred njima dok se ne zaustavi nad mjestom gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, magi se vrlo obradovaše. Uđoše u kuću i nađoše dijete s Marijom, majkom njegovom; padoše ničice i pokloniše mu se. Zatim otvoriše riznice svoje te ga obdariše zlatom, tamjanom i smirnom. Poslije toga, u snu primiše uputu od Boga da se ne vraćaju k Herodu, i vratiše se drugim putem u svoju zemlju.
Kad su oni otišli, anđeo se Gospodnji ukaza Josipu u snu i reče mu: « Ustani, uzmi dijete i njegovu majku pa bježi u Egipat i budi ondje dok ti opet ne kažem, jer će Herod tražiti dijete da ga ubije.» On tada ustade, uze noću dijete i majku njegovu te ode u Egipat. Tu ostade do Herodove smrti. Tako se imalo ispuniti što je Gospodin rekao po proroku: ' Iz Egipta pozvah sina svoga'.» ( Mat.2: 1- 15).

Što Božić znači za tebe danas? 

Kada danas gledamo u mislima natrag na Betlehem, mjesto rođenja Isusa Krista, mjesto rođenja Kralja, mjesto kraljeva, mjesto gdje je David bio rođen i odrastao, moramo primijetiti -  moramo si postaviti pitanje: « S kakvim su stavom pojedini ljudi bili uključeni u događaj rođenja Isusa Krista, događaj prvoga Božića?

1. Treba reći, da se premalo pažnje daje Josipu. Josip je spomenut kao « njezin muž» (Mat.1:19), što znači da je potpuno bio poslušan Božjoj volji. To govori i o tome, s kakvom ljubavlju i simpatijom je Josip gledao na Mariju i na Boga. Josip je bio zaručen za Mariju s namjerom da je oženi. Biti zaručen u to vrijeme, značilo je kao i biti oženjen. Kada je Josip saznao da će Marija imati dijete, on ju je mogao nazivati pogrdnim imenima. Mogao ju je javno osramotiti. Ali, on to nije učinio, jer mu je anđeo došao u snu i rekao: « Josipe, sine Davidov, nemoj se bojati kući dovesti ženu svoju Mariju jer je ono, što je ona začela, od Duha Svetoga.» (Mat.1:20).  Kakva je morala biti Josipova vjera da u to vrijeme to prihvati?
2. Zatim, pogledajmo Mariju. Ona je bila mlada djevojka, možda 16 godina. Bila je mlada djevojka s izvanrednom vjerom. Obavijest da će zatrudnjeti donio joj je Božji anđeo Gabriel i rekao: « Raduj se milosti puna! Gospodin je s tobom! Ne boj se Marijo, jer si našla milost kod Boga.» (Lk. 1:28-30) Kakvu je zaštitu imala Marija? Kakav je bio rezultat? Mnogi od nas danas, bismo se protivili – odbacili takvu zaštitu. Marija je morala proći dugi put radi popisa stanovništva, baš u vrijeme kada je trebala roditi. Boli vezane za rođenje djeteta i njen strah, gdje će se to dogoditi, stalno su je pratili na putu. Onda je došao dugi put u Egipat kada bježe pred Herodom, zatim, nakon nekog vremena povratak u Nazaret, dugi niz godina bez sigurnosti, a možda i siromaštvu. Na kraju gleda svoga Sina razapetog na rimskom križu. To je bila njena karijera, to je bila Božja zaštita nad Marijom.

Božja suverenost:

Neki od nas koji trpimo možemo biti pod Božjom zaštitom. Možda i ovog Božića trpite radi nekog gubitka, možda radi toga što ste gledali boli vaših najbližih. Možda je nešto uzrokovalo da je vaše srce slomljeno. Možda i financijske teškoće, pa si ne možete priuštiti dostojnu proslavu Božića s vašom obitelji. Ma što to bilo, ipak, možete biti pod Božjom zaštitom u vašem životu. Bog je suveren i gospodar je svake situacije. Ništa se vjerujućem ne događa kao neki slučaj.  Kada dođe razočaranje i slomljenost vašega srca, i tada možemo osjećati da smo pod Božjom zaštitom.
Božja zaštita za pojedinu osobu, obitelj, Crkvu ili narod je prisutna. To nije kroz neko bogatstvo, već kroz poziv, kada je vjera stavljena pod test koji nas nešto košta.

1. Dijete u utrobi Marije je bilo njen prvi test. Što će ljudi kazati? Što će ljudi misliti o njoj jer još nije bila udana?
2. Pogledajmo anđele i njihovu radost. Bog nama govori kroz tri čudnovata događaja u Evanđelju po Luki u 15. poglavlju, kako se anđeli na nebu raduju kada se jedan grešnik obrati: kada se govori o izgubljenoj ovci, kada se govori o izgubljenom novcu i kada se govori o izgubljenom sinu, gdje se izriče: « Tako, kažem vam, biva veselje među Božjim anđelima zbog jednoga jedinog grešnika, koji se obrati»  ili: « Tako će biti veće veselje na nebu zbog jednog grešnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenje.»  Jedna osoba, koja dolazi Kristu može biti razlogom da se anđeli na nebu raduju kao na dan rođenja Isusa Krista.
3. Zapazimo pastire. Na početku su bili uplašeni. Vidjeli  su sjajno svijetlo i čuli anđele, i to ih je uplašilo. Prva riječ koju im je anđeo uputio je bila: « Ne bojte se». U Božićnom događaju čitamo da se četiri puta upotrebljava taj izričaj: «Ne boj se».

Drhtanje:

Danas naš cijeli svijet dršće od straha. Teško je naći čovjeka koji nije zabrinut i ne dršće od nekog straha. Neki ljudi imaju osjećaj da neće doći kraj ovoga stoljeća, a da se naša planeta ne raspadne u vatrenoj stihiji od silnog atomskog i nuklearnog naoružanja. Svuda se osjeća strah. Zar je ikada bilo povoljnije vrijeme za tu potrebnu riječ « Ne bojte se?» Bog vlada! Bog je suveren. Bog ima plan. Bog zna što treba činiti sada i u toj situaciji u kojoj se svijet nalazi.
Pogledajmo što Bog govori u 43. poglavlju Knjige proroka Izaije u 1. i 2. stihu:
« Sada ovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove, koji te sazdao, Izraele. Ne boj se, jer ja sam te otkupio: imenom sam te zazvao: Ti si moj – Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neće te preplaviti. Prođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće.»
Ma što se događalo u našem osobnom životu, Bog je s nama.

Naša aktivnost:

Moramo podijeliti ono što je Bog nama darovao. Božić nosi tu ideju da dijelimo s drugima.
Mudraci su donijeli darove Isusu, ali Isus je nama najveći dar.
Najveća potreba ovoga svijeta je sreća ljubavi – trebamo podijeliti našu ljubav s drugima.
Nigdje na svijetu nema zakona kojim bi vam se zabranilo da ljubite osobu s kojom radite, ili s kojom živite, ili osobu drukčiju nego što ste vi. Možda, osobu druge rase ili nacije, osobu siromašnu ili ne obrazovanu. Nitko vam ne može zabraniti da ljubite i date sebe za druge. Ne ljubiti radi koristi već radi ljubavi! Ljubav nije nešto pasivno, već aktivno. Mnogi ljudi oko nas čekaju barem malo ljubavi – istinite ljubavi. Jeste li spremni da im date vašu ljubav?
« Jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan.» (Rimlj.5:5).

Što Božić za tebe znači danas?

Neka to bude dan rođenja Gospoda Isusa Krista u tvome srcu. Ali, Isus nije došao samo da se rodi. Isus je došao i da umre. Njegova je smrt bila planirana prije postanja svijeta. Kada je Isus umirao na križu, Bog je na Njega stavio moje i tvoje grijehe. Radi smrti Isusa na križu, Bog može kazati meni i tebi danas: « Ja ti opraštam».

Pobjednik:

Ti možeš biti danas smiren, ako si primio Isusa Krista, ako se Isus rodio u tvom srcu. Možeš znati i biti siguran da su ti oprošteni svi tvoji grijesi, te da si spreman za susret s Bogom.
Događaj Božića nam govori o smrti Isusa Krista i Njegovom slavnom i pobjedničkom uskrsnuću.
Isus Krist je umro za nas, ali i mi ćemo, također, umrijeti. Umrijet ćemo, i to nas sigurno čeka: da li s Kristom ili bez Njega. Moramo ići u vječnost – da li u nebo ili pakao?
Isus je rekao da dva puta vode u vječnost i da svatko od nas mora osobno odlučiti i izabrati gdje želimo doći. Da bi došli na jedno ili drugo mjesto moramo odabrati put. Taj izbor i tu odluku ne možemo zaobići.
Moramo izabrati između dva gospodara koje želim susresti na našem životnom cilju:
« Nitko ne može služiti dvojici gospodara, jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga pristajati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.» (Mt.6:24).
« Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njim. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze!» ( Mt.7:13,14).
Do nas stoji da učinimo izbor i donesemo odluku. Bog je pred nas stavio tu izvanrednu priliku da izaberemo.
Događaj Božića i dolazak Isusa Krista na ovu zemlju imao je svrhu da nam Sam Bog objavi i postane put i vrata, da nam pomogne da idemo i da uđemo. Sveti Duh nas potiče da učinimo ispravan izbor.
Ako si izabrao Isusa Krista, prihvatio taj Božji dar Spasenja, tada će i ovaj Božić imati pravo značenje i donijeti ti pravu radost u tvoje srce. Tada, jedino tada, možeš sebi i drugima oko sebe kazati « Sretan Božić».

« U ono vrijeme iziđe zapovijed cara Augusta da se provede popis pučanstva u svoj zemlji. To je bio prvi popis za vrijeme Kvirnijeva upraviteljstva Sirijom. Svi su išli, svatko u svoj grad, da se upišu. Tako i Josip, jer bijaše iz Davidove kuće i porodice, uziđe sa svojom ženom Marijom, koja bijaše trudna, iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u Davidov grad zvani Betlehem, da se upiše. Dok su tu bili, njoj dođe vrijeme da rodi. I rodi sina svoga, prvorođenca, te ga povije u pelenice i položi u jasle, jer u gostionici nije bilo mjesta za njih.
U tom istom kraju boravili pastiri; noćivahu pod vedrim nebom, bdijući nad stadom svojim. Najedanput im pristupi anđeo Gospodnji, i sjaj ih Gospodnji obasja, pa se vrlo uplašiše. Anđeo im reče: « Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I neka vam ovo služi kao znak: Naći ćete Djetešce pobijeno u pelenice gdje leži u jaslama!» 

Informacija s neba

Odjedanput se anđelu pridruži mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga:
« Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!»
Kad anđeli od pastira odu na nebo, pastiri počnu govoriti jedan drugomu: «Hajdemo, dakle, do Betlehema i vidimo ovaj događaj s kojim nas upozna Gospodin!» Odu žurno i nađu Mariju i Josipa s Djetešcem gdje leži u jaslama. Kad ga vide, saopće što im je rečeno za to Djetešce. Svi koji su čuli pastire, divili su se onomu što su im rekli. A Marija je pamtila sve te događaje i razmišljala o njima u srcu svome. Zatim se pastiri vrate hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli onako kako im je bilo rečeno.» (Lk.2:1-20).

Što bi srce kršćanina bez Spasitelja?

Srce čovjeka već smalaksava od bura života: malih, velikih, osobnih, obiteljskih, društvenih. Riječ «mir» se svakodnevno nalazi na ustima svih ljudi. Međutim, užas mržnje, neprijateljstva i ratova, kao i napetost od strepnje i straha ugrožava i uznemirava prirodnu naklonost i potrebu čovjeka da živi u miru sa sobom i sredinom koja ga okružuje.
U srcu svakoga čovjeka postoji unutrašnja čežnja za mirom i spokojstvom. Svatko bi htio živjeti smireno u svome domu, da se grije i uživa u radosti i veselom smijehu svoje djece. Ali, užas svakodnevnih nevolja oduzima tu radost i razbija takve želje.
Svi su napori ljudi da ostvare takve želje postali neuspješni. Vladari se dogovaraju, potpisuju razne dogovore, a tada već misle, kako ih neće ostvariti i kako se neće dogovoriti da ispune dogovor.
Osnovni je uzrok neprijateljstva i odsutnosti mira u tome, što se čovjek odnosi neprijateljski prema svome Stvoritelju, prema Bogu. U suštini, neprijateljstvo u svijetu jest pobuna čovjeka protiv Boga. To piše u Svetome Pismu:
« Jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave. Nema pravedna ni samo jednoga; nema razumna, nema nikoga koji traži Boga, put mira nisu priznali, nema straha Božjega pred njihovim očima.» ( Rimlj.3:10,11,23,17)
Nije to samo želja čovjeka da pridobije mir; Bog isto želi da daruje čovjeku mir i pokoj.
Isus Krist je došao na ovaj svijet da donese mir. Tako su pjevali anđeli na Betlehemskim poljanama:
« Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi.» (Lk.2:14).
Kako je Bog želio ostvariti taj mir?
Sveto Pismo to jasno govori:
« A ovo sve dolazi od Boga koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom, koji nije uračunao ljudima njihovih prekršaja i koji je stavio u nas riječ pomirenja.» 
Sredstvo pomirenja je Riječ koja se stavlja u nas. To je ta poruka Božića – utjelovljenje Boga. « Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama.» (Iv.1:14)
« A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja.» (Iv.1:12).
Tu radosnu vijest trebamo objavljivati upravo, kada se sjećamo rođenja Isusa Krista.
Milijuni ljudi, širom svijeta, se sakupljaju ovih blagdanskih dana da proslave veličanstveni blagdan rođenja Isusa Krista. Uistinu, Božić je najveća Božja objava svemu čovječanstvu. Na žalost ne slave svi ljudi rođenje Isusa Krista, ne slave tako kako bi to bilo dostojno Sina Božjega, koji je uzrok proslave.
To i jest pitanje koje se pred čovjeka postavlja.

Tko se rodio? Koga treba slaviti? 

Prorok izriče:
« Dijete nam se rodilo, Sina dobismo» Tko je to Dijete? Anđeo je kazao Mariji: «Ne boj se Marijo, jer si našla milost kod Boga. Evo, ti ćeš začeti i roditi Sina komu ćeš nadjenuti ime Isus. On će biti velik i zvat će se, Sin Previšnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida oca njegova.» (Lk.1:30-32).
U tom se Djetetu objavljuje Najveći rođen od žene na ovoj zemlji.
Prorok Izaija prorokuje, da će Dijete biti Sin Božji, kao što to i anđeo govori Mariji: « Zvat će se Sin Previšnjega. U tom se Djetetu objavio Stvoritelj cijeloga svijeta.

Kako je svijet primio svoga Stvoritelja i Iskupitelja?

Mudraci su vidjeli novu zvijezdu i prepoznali da se rodio Kralj. Oni su pošli da Mu se poklone. Pastirima na polju je došla objava. Vidjeli su anđele, čuli su njihovu divnu pjesmu kojom su hvalili Boga i dobili uputu da idu u Betlehem i da će tamo vidjeti Sina Božjega. Oni su u jednostavnosti svoga srca pošli, vidjeli su i poklonili se Isusu.
Visoko obrazovani književnici su znali i vrijeme i mjesto gdje se treba roditi obećani Mesija, ali nisu željeli da Mu se poklone.
Kralj Herod, također, nije otišao da se pokloni, nego, bojeći se za svoju vlast, odlučio je ubiti Dijete.
Kada je Isus došao na ovaj svijet, za Njega nije bilo mjesta niti u kućama, a niti u srcima ljudi.
Kako je to danas? Ili još točnije; kako je to kod tebe? Ima li kod tebe mjesta za Isusa? Ima li mjesta u tvome srcu, danas – sada?

Isus Krist – Sin Božji

U Poslanici Hebrejima pisac izriče:
«Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu, koga je postavio baštinikom svega i po kome je stvorio svijet.» (Hebr.1:1-2).
Isto tako govori i apostol Ivan:
« Sve je po njemu postalo i ništa što postoji nije bez njega postalo» (Iv.1:3).
«Kada se ispunilo vrijeme».
« I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac  od Oca – pun milosti i istine.» (Iv.1:14).
O dolasku Gospoda Isusa, Bog je već objavio našim praroditeljima Adamu i Evi, još u Edenskom vrtu, kada je Bog njih osudio radi grijeha:
« Sjeme žene će stati zmiji na glavu, a zmija će ga u petu ujedati.» (Post.3:15).
Ovdje Bog naziva Spasitelja kao « Sjeme ».
Bog je na mnogo načina i u mnogo navrata ponavljao svoje obećanje, koje je dao u raju, i o tome govorio kasnijim naraštajima. Abrahamu je Bog rekao:
« Jer će Izakovo potomstvo tebi ovjekovječiti ime.» ( Post. 21:12).
Ljudi su zaboravljali Božja obećanja, ali Bog nije, Bog je ponovo i ponovo o tome govorio. Abrahamu je Bog još govorio:
« Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagosloviti tvojim potomstvom».(Post.22:18).
Jakov – Izrael, na svojoj samrtničkoj postelji, gledao je Njega kao «Pomiritelja naroda», pretskazujući Judi, svome sinu, kako će taj «Pomiritelj» doći od njegova koljena.
« Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće.(Post. 49:10).
Prorok Bileam govori kralju Balaku:
« Vidim ga, ali ne sada; motrim ga, al' ne iz blizine: od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela žezlo se diže.» (Broj. 24:17).
Proroku Izaiji, koji je bio predan Bogu svim srcem, Bog je otkrio tako mnogo i tako detaljno, tako da svatko koji prihvaća Sveto Pismo, može jasno razumjeti značenje proročke riječi o Isusu Kristu – kao «Sjemenu»:
« Zato, sam će vam Gospodin dati znak. Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel!» (Iz.7:14)
« Jer, dijete nam se  rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni.» (Iz.9:6).
« Dijete nam se rodilo», ali, « Sina dobismo». Sina Božjeg dobismo! «Na plećima mu je vlast».
«Sjeme ženino» je primilo Božju silu, kojom je došao kao Spasitelj svijeta.
« Vlast mu je na ramenu!» Zli su duhovi padali u strahu pred Njim i izlazili su iz ljudi kojima su do tada vladali. Bure i vjetrovi su se pokoravali Gospodu, a na Njegovu riječ; sve je bilo mirno.
Svekolike bolesti, nemoći, pa čak i smrt se pokoravala Njegovoj volji i vlasti; bolesni su ozdravljali, mrtvi su uskrsavali.
Prorok za Njega kaže da je bio «Čudni»
Čudesno i natprirodno je bilo Njegovo rođenje! Bez zemaljskog oca! Čudan, Božjom silom ispunjen Njegov život na zemlji! Čuda koja je činio! Divna božanska istinita Riječ! Njegova čudna smrt! Njegovo uskrsnuće! Zaista, bio je čudan u svemu.  Gospod i Spasitelj naš!
« Savjetnik»! Blago svakoj duši, koja u svim svojim djelima ljubi Njega, traži i sluša Njegov savjet, prije početka svakog rada i svakog puta.
« Bog silni»! Sina Čovječjeg su razapeli na golgotskom križu i Njegovo tijelo su pokopali u grob, ali, «Bog silni» rastrgao je sveze smrti, uništio je njen žalac, uskrsnuo je od mrtvih, javio se svojim sljedbenicima poslije uskrsnuća i bio je uznesen na nebo, od kuda je svojim slavnim rođenjem i sišao na zemlju radi našega spasenja!
« Otac vječni»! Isus je vjekove sazdao i uspostavio cijeli svemir. Po Njemu je sve nastalo što je nastalo!
« Knez mira»!  Samo Njemu dajte mjesto u vašem srcu i vi ćete odmah, umjesto kletve i nemira, proslavljati Boga za potpuno novi život i činiti dobro. Bog taj novi život proizvodi i otkriva u vama već ovdje na zemlji! Mir Božji će ispuniti vaše srce i vaša će se duša radovati Njemu, vašem Spasitelju…
Prorok Mihej govori o mjestu, gdje se treba roditi Iskupitelj Isus Krist.
« A ti Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena.» (Mih.5:2).
U Isusu Kristu, Iskupitelju i dobrom Pastiru, koji je dao dušu Svoju za nas, ispunilo se i to proročanstvo.
Sada nam ostaje jedino, da čekamo posljednje, kako je Isus sam u naprijed pretkazao:
« Vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.» ( Iv.14: 3) i kao što u posljednjoj knjizi Biblije govori:

Tekst: Iz.9:1-6, Lk.2:8-14

« Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja. Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, ko što kliču kad se dijeli plijen. Teški jaram njegov, prečku što mu pleća pritiskaše, šibu njegova goniča slomi kao u dan midijanski.
Da, sva bojna obuća, svaki plašt krvlju natopljen, izgorjet će i bit će ognju hrana.
Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez milosrdni. Nadaleko vlast će mu se sterat, i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Jahve nad Vojskama.» ( Iz. 9:1-6).
« U tom istom kraju boravili pastiri; noćivahu pod vedrim nebom, bdijući nad stadom svojim. Najedanput im pristupi anđeo Gospodnji, i sjaj ih Gospodnji obasja, pa se vrlo uplašiše. Anđeo im reče: « Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist Gospodin. I neka vam ovo služi kao znak: Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama!»
Odjedanput se anđelu pridruži mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga: «Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!» ( Lk. 2:8-14)

« Mir Vam»

Značaj objave Isusa Krista

Ta objava Gospodina Isusa Krista, Spasitelja, posebno je dragocjena u ovo tmurno, teško vrijeme. Zapravo, nije teško i tmurno vrijeme, ljudi su teški i tmurni.
Mnogo se govori o miru, mir je velika želja pojedinaca, obitelji, Crkve i društva. Mnogi susreti, konferencije, putovanja i potrošena sredstva za mir, a mira nema.
Mnogi se nevoljko sjećaju riječi Gospoda Isusa Krista:
« Ljudi će umirati od straha u očekivanju onoga što će zadesiti svijet.» (Lk. 21:26).
Kako su žalosno zvučale riječi Gospoda Isusa: « Kad se približi te ugleda grad, zaplaka nad njim i reče: ' Kad bi i ti u ovaj dan priznao ono što ti je za mir! Ali je sada sakriveno tvojim očima.» ( Lk. 19:41,42).
Povijest potvrđuje, kako je 70-te godine, rimski vojskovođa Tit, posljednji rimski imperator, uništio Jeruzalem ognjem i mačem, - radi toga je Gospod Isus, proričući to, plakao gorko. A sve je to proizišlo radi toga što Jeruzalem nije « priznao ono što je za njegov mir» i « Jer nisi priznao određeno vrijeme kad te Bog pohodi!» (Lk. 19:44).
U svom djelovanju Spasitelj je posjetio Jeruzalem kao što nam je kazano: « K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše.» ( Iv. 1:11).
Tako, radi nepriznanja, radi odbacivanja Spasitelja, došla je velika propast na Jeruzalem i cijeli izraelski narod. To je izazvalo žalost i plač Spasitelja svijeta, dok je gledao  na Jeruzalem.
Što mislite, zar Gospod Isus i danas ne plače, gledajući na ovaj suvremeni, ali grešan svijet?
Ono što se dogodilo u tom mikro svijetu u Jeruzalemu, dogoditi će se, na žalost, možda brzo u našem makro svijetu. Kada slušate spikera na radiju ili televiziji, često kaže:
« Evo, za sada, izbjegnuta je velika katastrofa između velikih sila, radi kriminala, radi terorizma, radi raznih organiziranih rušitelja i ubojica.» 
Imao je pravo, kada je rekao: « Za sada!» Ali, to je privremeno, jer katastrofa može doći vrlo brzo, jer tako govori Božja riječ: « Dan Gospodnji doći će kao lopov noću. Dok ljudi budu govorili: ' Mir i sigurnost', baš tada će se iznenada na njih oboriti propast kao porođajna bol na trudnu ženu, i nipošto joj neće umaći.» ( I.Sol.5:2,3).
A sada je baš to vrijeme za koje govori prorok Jeremija: « I olako liječe ranu naroda moga, vičući: ' Mir! Mir! Ali mira nema.» ( Jer. 6:14).
Sve se glasnije čuje jeka i glas drugoga proroka: « Dolazi tjeskoba! Tražit će mir, a mira biti neće!» (Ezek.7:25). A to je sve radi toga što – kao što kaže prorok Izaija u Starom Zavjetu:
« Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice. Iskrivili su svoje putove, tko njima kreče, mira ne poznaje.» ( Iz.59:8).
Te su riječi ponovljene i u Novom Zavjetu:
« Put mira nisu poznali, nema straha Božjega pred njihovim očima.» (Rimlj.3:17).
Da, ljudi ne poznaju put mira i ne znaju kuda idu. A ako ne znaju kuda idu, ako nemaju cilja, onda svaki put tamo vodi. Pa, ako se i nazivaju kršćanima, a nemaju Isusa Krista u svome srcu, oni ne znaju kuda idu. Upravo radi toga i nema mira na zemlji.
Evo, uskoro će ljudi slaviti blagdan Božića. Iznova će se čitati i čuti riječi anđeoske pjesme:
« Slava Bogu na visini, i na zemlji mir…» (Lk.2:14).
A gdje je taj mir na zemlji?
Već prije dvije tisuće godina, došao je na zemlju Onaj koji, jedino, može: « Da upravi korake naše na put mira.» (Lk.1:79).
Jedino Isus može dati mir, radi toga jer je Isus « Knez mira» (Iz.9:6). Došao je Isus već, o kojem je kazano:
« On će navijestiti mir narodima.» (Zahar. 9:10).
A ponovno pitamo – pa gdje je taj mir?
Već je došao Spasitelj na ovu zemlju k nama i On je već ponudio  Svoj mir svim ljudima. Isus i sada nudi Svoj mir, kroz svoje Sveto Pismo- kroz Radosnu vijest. I ne samo da Isus objavljuje i da je objavio Svoj mir, nego Isus u svojoj ljubavi daje Svoj mir svima koji ga žele primiti.
I danas taj glas ljubavi navješćuje: « Mir svoj dajem vam.» ( Iv. 14:27)
I danas, kao i nakon Svoga uskrsnuća, Gospod s ljubavlju govori: « Mir vam.» ( Iv. 20: 19,21,26 stih – tri puta u istom poglavlju Isus to ponavlja).
I danas, kroz svoju Riječ, Spasitelj poziva k Sebi sve i svima nudi Svoj mir i pokoj:
« Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.» ( Mt.11:28).
To je taj mir o kojem apostol Pavao govori:
« I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.» ( Filiplj. 4:7).
Mir je već došao na ovu zemlju, utjelovljen u Božjem Sinu Isusu Kristu. Došao je Spasitelj – Knez mira, ponudio je Svoj mir svima koji to žele. Kristov mir se navještava sve vrijeme; usmeno, pismeno, preko literature, preko radija, preko video ili audio kazeta, gramofonskih ploča, preko televizije, naš radio program ide i preko satelita, sve u cilju da se objavljuje ta ponuda mira, posvuda i svima Isus nudi taj mir.

A gdje je već taj mir na zemlji?

Na žalost, nema mnogo onih, koji su istiniti primatelji toga mira, koji su iskreni i odani vjernici. Isus je i sam govorio: « Ne boj se malo stado, jer je odlučio vaš Otac, da vam dadne Kraljevstvo.» ( Lk.12:32).

Na pitanje gdje je taj mir, možemo reći, da se on nalazi duboko u srcu vjernika i istinitog kršćanina – sljedbenika Isusa Krista.
To malo stado, s radošću svjedoči:
« U miru smo s Bogom po našemu Gospodinu Isusu Kristu.» ( Rimlj.5:1).
Radi toga što su vjerom primili Gospoda Isusa Krista u svoje srce – Isusa, koji je «Mir naš» (Ef.2:14).
Na žalost, nema mnogo onih, koji s radošću mogu kazati s pravednim Šimunom koji je živio u Jeruzalemu:
« Sad možeš, Gospodine, otpustiti slugu svojega da, prema Riječi tvojoj ide u miru, jer mi oči vidješe spasenje tvoje.» ( Lk.2:29,30).
To mogu kazati samo oni koji su vjerom primili Isusa Krista, kao svoga osobnog Spasitelja.
A oni koji nisu vjerom primili Spasitelja, nemaju ni mira, ni radosti, niti uvjerenja u spasenje. Nemaju, jer nisu primili, jer nisu ili ne žele primiti,- nisu povjerovali!
Postoje dvije riječi u našem jeziku koje su po svome značenju potpuno različite, ali, koje ljudi, ne znajući Božju riječ, često miješaju: - to su riječi religija i vjera.
Nigdje u Božjoj riječi nije kazano, da religija spašava. Ali, crvenom niti, kroz čitavu Bibliju se povlači sveta istina izražena riječima Spasitelja:
« vjera te tvoja spasila ! Hajde u miru!» (Mk.5:34 i na mnogim drugim mjestima).
Ako ti imaš svoju religiju, možda se time i hvališ, a da u tvome srcu nema spasavajuće vjere – Božje vjere – onda si ti najnesretniji čovjek ili žena!
Jadna je religija bez vjere. Nije važno kakva je firma ili natpis. Može biti jako dobra reklama nad prazninom i pustoši, ali bez unutarnjeg sadržaja.
Gospod Isus – Spasitelj govori:
« Ali, hoće li Sin Čovječji kada dođe, naći vjere ( pouzdanja) na zemlji?» (Lk.18:8).
Vjeru trebaš, a ne religiju! Vjeru Božju, spasavajuću vjeru trebaš imati u svome srcu, a ne neki prazan naziv – neko ime, pa makar se zoveš i Baptista.

Gospod Isus govori kroz Sveto Pismo:

« Tko vjeruje u Sina, ima život vječni, a tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti života, već gnjev Božji ostaje na njemu.» (Iv.3:36).
Da, gnjev Božji, pravedni gnjev Božji. Tako govori sam Gospod, koji je ljubav. Govori kroz Svetu Božju riječ:
« Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi.» (Lk. 2:14).
Veliki Bog ljubavi nam je objavio u potpunosti Svoju Radosnu vijest, kada je poslao na zemlju Svoj mir preko « Kneza mira» - Svoga Jedinorođenoga Sina.
A kako smo mi na to odgovorili? 
Jesmo li dragovoljno i s radošću prihvatili taj dar Božji? Jesmo li primili taj Božji mir u svoje srce?
Ako netko ne želi primiti, pa ne primi taj mir, onda se ne treba čuditi da « gnjev Božji ostaje na njemu.»  Želiš li primiti taj mir danas ili stvarno želiš da gnjev Božji ostane na tebi? Treće opcije nema!

Zar ljudi sami u svojoj nevjeri i bezumlju ne pripremaju spaljivanje ovoga svijeta?

Velikom Gospodu Bogu uopće nije potrebno da pošalje oganj s neba, kako bi spalio ovu zemlju i sve na njoj, kao što je to kazano u II.Petr.3:10:
« Ali će doći dan Gospodnji kao lopov: u taj će dan nebesa iščeznuti s velikom lomljavom, počela će se u ognju rastopiti, a zemlja se sa svojim ostvarenjima neće više naći.»

Danas nam je to vrlo izvjesno, imajući u vidu današnje atomsko i nuklearno naoružanje. Gospod Bog će samo to dopustiti, kao odgovor na nevjeru i grijeh ljudi.
Ali, kršćanin i usred te situacije može biti optimist, gledajući na Božje obećanje:
« On će otrti svaku suzu s njihovih očiju, smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe. Ništa nečisto nikada neće u nj uči, nijedan koji čini što je odurno i lažno, već samo oni koji stoje upisani u Janjetovoj knjizi života.» ( Otkr.21:4,27).
Moj vjerni brate! Sestro moja u Kristu!
Zato, budimo optimisti u Gospodinu, oslanjajući se na poziv našeg Spasitelja i Svetoga Pisma.
« Kada to počne bivati uspravite se i podignite svoje glave, jer je blizu vaše oslobođenje.» (Lk.21:28).
Dolazi Gospod! Dok se sjećamo Njegova rođenja – dok slavimo Božić - približava se Njegov drugi dolazak!
A ti dragi prijatelju, koji još nemaš ni mira u tvome srcu, niti radosti, niti sigurnosti spasenja, radi tvoje nevjere, znaj, da je još sada vrijeme Božje milosti, još samo sada su vrata milosti otvorena, vrata Božjeg kraljevstva su otvorena. U Svetom Pismu piše:
« Ali ima još mjesta» (Lk.14:22). Za tebe još samo sada ima mjesta. Ne znaš hoćeš li doživjeti sutra! Zato iskoristi vrijeme – sada!
Povjeri se svim svojim srcem, odazovi se na ljubazni poziv tvoga Spasitelja, koji je stradao i umro za tebe na golgotskom križu. Isus je prema tebi raširio Svoje pribodene ruke i s ljubavlju te zove.
« Dođi k meni …. Ja ću ti dati odmor i mir.» (Mat.11:28).
« Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!»

Tekst: Iz. 53:1-9, Iv.1:14-16)
« Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina? Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene.
Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali , ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut.
A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava.
Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.
Poput ovaca svi smo lutali, i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju.
Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. Ko janje na klanje odvedoše ga; ko ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih.
Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova na smrt ga izbiše. Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije počinio nepravde, nit su mu usta laži izustila. ( Iz.53:1-9).
« I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.
Ivan za njega svjedoči i viče: ' Evo onoga za koga rekoh: Onaj koji poslije mene dolazi preda mnom je, jer bijaše prije mene!' Uistinu, svi mi primismo od njegove punine: milost za milost.» ( Iv.1: 14-16).

Utjelovljenje Sina Božjega

Događaji, koje slavi Kristova Crkva u dane Božićnih blagdana, teolozi nazivaju « Utjelovljenje Sina Božjega».
U Evanđelju se taj događaj obznanjuje kao: « Riječ je tijelom postala», ili u I.Tim.3:16 kao: « Onaj koji je tijelom očitovan».
«Riječ», koja je bila kod Boga, kroz koju je stvoreno sve vidljivo i nevidljivo, postala je «Tijelo» i boravila na našoj zemlji.
To utjelovljenje Boga, apostol Pavao u II. Poslanici Korinćanima 8:9 naziva «Osiromašenjem» Boga radi nas, da bi se mi obogatili Njegovim siromaštvom. U Poslanici Filipljanima 2:8, to javljanje Boga na ovoj zemlji u tijelu, nazvano je « Poniženjem» Boga, koji je uzeo obličje sluga i postao sličan ljudima.
Javljanje Boga u tijelu Božja Riječ naziva i «Velikom tajnom» (I.Tim.3:16)
Ta je tajna bila navještena Djevici Mariji po anđelu Gabrijelu o čemu čitamo u Evanđelju po Luki 1:35).
« Duh sveti sići će na te – odgovori joj anđeo – sila Previšnjega zasjenit će te: zato će se dijete koje ćeš roditi zvati Svetim, Sinom Božjim.»
A nakon nekog vremena anđeo je to objavio i Josipu:
« Josipe, sine Davidov, nemoj se bojati kući dovesti ženu svoju Mariju jer je ono što je ona začela, od Duha Svetoga.» (Mat.1:20).
To znači da je «Tijelo» u koje se je obukao Veliki Stvoritelj svega Svemira, bilo stvoreno Svetim Duhom.
U Betlehemu vidimo sve ono o čemu govori Evanđelje: o «utjelovljenju» Boga, vidimo Njega koji je  « osiromašio» radi našeg obogaćenja, vidimo Njega koji se «ponizio».
Zapitajmo se kakve su to okolnosti pri rođenju našeg Spasitelja? Mjesto rođenja Isusa Krista – štala za životinje, kolijevka za dijete Isus – jasle za ovce i magare, umjesto mirisa bio je zadah životinja.
Nije se u gostionici našlo za Njega mjesta! Stvoritelj svega postao je bespomoćno dijete. Bog je postao čovjekom! «Bog se javio u tijelu» - to je najveća tajna za naš ljudski um.
A za naše srce to je najveća radost – Emanuel – što znači «S nama je Bog».
Rođenje Isusa Krista u Betlehemu – to je temelj cijeloga Evanđelja. Bez Betlehema, ne bi bilo ni Golgote.
Odricanje dolaska Boga na ovu zemlju u tijelu, pripada najvećoj zabludi. Prihvaćanje te činjenice je isto tako važno kao vjera u Boga. Prihvaćanje dolaska Boga u tijelu se pojavljuje kao mjerilo za postojanje istinitog kršćanina, kao što to čitamo u I.Iv.4:2,3:
« Po ovome poznajete Duh Božji: Svaki Duh koji priznaje: Isus Krist došao je u tijelu – od Boga je, - svaki duh koji takvim ne priznaje Isusa nije od Boga, to je duh Antikrista, o kome ste čuli da dolazi, a već je sada u svijetu.»
Tko se odriče Betlehema, taj se odriče i Golgote. Tko priznaje Betlehem, taj priznaje i proslavlja Golgotu – kao mjesto otkupljenja naših grijeha, kad je Isus umro umjesto nas.
Kada se Isus rodio na prvi Božić, nebo se otvorilo i anđeoska pjesma potvrđuje taj veliki događaj u Betlehemu.
Ali, ako proniknemo u riječi anđeoske pjesme, vidimo kako pred anđelima ne stoje samo jasle Betlehema s djetetom Isusom u njima, nego i Golgota s umirućim Spasiteljem. Ne smijemo zaboraviti da je mir, o kojem anđeli pjevaju te Božićne noći, da je to prije svega, pomirenje grešnika s Bogom, da je to mir čovječanstva sa Stvoriteljem, a taj mir nam je donijet stradanjem i smrću Isusa Krista na Golgoti.
« Eto, radi toga trebamo istom mjerom slaviti Betlehem kao i Golgotu i obratno, Golgotu kao i Betlehem. Ako Isus nije došao u tijelu, nije mogao umrijeti za naše grijehe . Radi toga Evanđelje tijesno i nerazdvojivo povezuje Betlehem i Golgotu.

« Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama, puna milosti i istine, i mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca… Svi mi primismo od punine njegove: milost za milost!»
Betlehem nam je dao Isusa Evanđelja, to jest Krista, koji je kao istiniti Sin Čovječji iz dana u dan živio na našoj zemlji. Njegov je život opisan na stranicama Evanđelja – od jasala u Betlehemu do Maslinske gore s koje je On uznesen u nebesku slavu.

Na kakav način Evanđelje opisuje život Gospoda Isusa na ovoj zemlji?

Evanđelje Ga opisuje kao «punog milosti i istine», a isto tako «punog slave». On je bio pun milosti koja proizlazi iz ljubavi. Od Betlehema do Golgote Njegov je život bio - život ljubavi. Sva su Njegova djela bila - djela ljubavi. Sve su Njegove riječi bile – riječi milosti i istine. I na kraju, Njegova je smrt na Golgoti bila rezultat i kruna Njegove ljubavi, jer je to bila smrt za naše Spasenje.
Isus je bio i pun istine. On nam je donio najveću istinu – istinu o Bogu. Živio je na ovoj zemlji i govorio: « Tko vidi mene vidi Oca», to jest vidio je samoga Boga.
U životu Isusa Krista na ovoj zemlji vidimo apsolutnu svetost – svetost Boga. U životu Isusa Krista vidimo, također, apsolutnu mudrost – premudrost Boga.
Isus Krist je u svom životu pokazao i apsolutnu silu i svemogućnost Boga. U životu Isusa Krista vidimo najveću ljubav – ljubav Boga.
Tako nam je Isus Krist Svojim životom na zemlji otkrio Istinitoga Boga.
Ali, u životu Isusa Krista na ovoj zemlji, vidimo i vječnu Božju slavu. Iz dana u dan ta se Božja slava otkrivala preko omotača Njegova ljudskog tijela. I najednom je zasjala u svoj svojoj sili. To se dogodilo s učenicima na gori Preobraženja, kada je Njegovo lice zasjalo kao sunce:
« Tada se preobrazi pred njima:' Lice mu zasja kao sunce, a haljine postadoše bijele kao svjetlo.» (Mat.17:2).
Kada izučavamo zemaljski život našega Gospoda i Spasitelja Isusa Krista po stranicama Evanđelja, počinjemo razumjeti riječi iz Poslanice Kološanima 2:9:
«Budući da u njemu stanuje stvarno sva punina Božanstva, po njemu ste i vi ispunjeni.»
Kakva je naša zadaća?
Da ne budemo duhovni siromasi – bijednici, već da i mi primimo od Njegove punine – milost za milost – da ispitujemo veliko djelovanje Kristove ljubavi, koja nadilazi svaki razum.

Što će biti ovo Dijete?

Knjiga Otkrivenja nam opisuje čudnu puninu nebeske ljepote kroz sliku:
« Po tom mi anđeo pokaza « rijeku života» bistru kao kristal, koja istječe iz Božjeg i Jagnjetova prijestolja» (Otk.22:1)
Ali, kakav odnos ima ova čudna slika prema događaju kojega slavimo na Božić, pitati će netko.
U Betlehemu vidimo početak te «rijeke vode života» i nakon toga, kako je sišla s prijestolja Boga i Jagnjeta na našu zemlju. Kada stojimo kod izvora te blagodatne rijeke  u Betlehemu, moramo vidjeti čitav njen tok – do Maslinske gore, kada se ponovno vratila k Božjem prijestolju.
« Rijeka vode života» - to je naš Gospod Isus Krist. Ali, ta blagodatna rijeka ima dvije priroda: zemaljsku i nebesku. Gospod Isus ima dvije prirode: čovječju i božansku. Te dvije strane u životu Isusa, također, vidimo u Betlehemu. Počevši od Betlehema, pa sve do Maslinske gore, to jest, od mjesta dolaska našega Gospoda na našu zemlju, sve do mjesta Njegova odlaska s ove zemlje, možemo slijediti te dvije prirode – čovječju i božansku.
Što će biti ovo Dijete?
Pogledajmo najprije čovječju stranu u životu našega gospoda Isusa Krista na ovoj zemlji.
U Betlehemu za Njega nije bilo mjesta u gostionici, pa se radi toga rodio u pećini, u štali. Prve je dane proveo na slami u jaslama.
Isus – Dijete, nježno, drago dijete – najbespomoćnije stvorenje. Uskoro, Irudova vojska počinje Njega tražiti da ga ubiju, razbijajući vrata kuća gdje se rodilo neko dijete. Roditelji s Djetetom su primorani napustiti domovinu kao prognanici i tražiti prihvatilište u drugoj zemlji, u Egiptu. Kada je Irud umro, Isus se vraća s roditeljima u Izrael i dolaze u najprezreniji grad Nazaret o kojem se u Njegovom narodu govorilo: « Zar iz Nazareta može što dobro izići?» (Iv.1:46).
U tom prezrenom gradu će Isus Rasti kao sin drvodjelje i postati drvodjelja, tako da će Njegovi ponosni vršnjaci - farizeji govoriti o Njemu: « Zar ovo nije drvodjelja i nije li on drvodjeljin sin? Trideset godina je Isus proživio u Nazaretu, s tvrdim žuljevima na rukama od čekića i bradve, ta dva osnovna alata drvodjelje.
Napustivši Nazaret, radi naviještanja Božjeg kraljevstva riječima i djelima, Isus će se skitati, jer često nije imao mjesta da skloni Svoju glavu. Imati će mnogo žalosti, tako da je opravdano ime koje mu je dao prorok Izaija: « Čovjek boli» (Iz.53:3). Isus će biti prezren i odbačen. U Nazaretu, poslije čudne propovjedi, građani toga grada su se dogovorili kako će ga gurnuti sa vrha stijene da Ga ubiju. Mnogo su puta neprijatelji htjeli kamenovati Isusa.
On će raditi do iznemoglosti, biti žedan i gladan. Njega će huliti, huškati razjarenu gomilu, govoriti mu da sve što čini, čini pomoću belzebuba.
U najužem krugu Njegovih prijatelja – apostola nalazi se ljuti neprijatelj u osobi Jude, koji će Ga izdati – i doći će dan kada će Juda predati Isusa za 30 srebrenika. Nakon toga će Ga svezati. Napustiti će Ga svi prijatelji i ostati će sam usred svojih neprijatelja. 
U sudnici su Isusa tukli po obrazima (Iv. 19:3), pljuvali Mu u lice, lažni su Ga svjedoci klevetali, a apostol Petar Ga se tri puta odrekao. Kod Poncija Pilata Isus trpi još veće izrugivanje: bio je šiban rimskim bičem; stavili su Mu na glavu trnov vijenac i ogrnuli Ga skerletnom kabanicom i smijali se riječima: « Zdravo, kralju židovski!» Na putu za Golgotu Isus pada pod težinom križa, dok Ga na Golgoti  čeka najužasnije stradanje. Čavli su Mu zabijeni preko ruku i nogu. Na tim će čavlima Isus visjeti šest sati pod žarkim zrakama palestinskog sunca. U mukama i žeđi Isus je uzviknuo: « Žedan sam» (Iv.19:28) i dobio umjesto čaše čiste vode spužvu punu octa.
A dalje, u podnožju Njegova križa, gomila Njegovih neprijatelja koji se izruguju nad Njim, a njima se pridružuju i dva razbojnika, koji su s Njim bili razapeti na Golgoti. Na kraju, Isus je umro na uspravnom križu, ne u horizontalnom položaju, kako su umirali ljudi koji su bili pod prokletstvom i kaznom. Isus je umro za naše grijehe. Poslije uskrsnuća Isus je na rukama i nogama imao ožiljke od rana, kao vječni znak našega iskupljenja.

A božanska strana Isusova života?

Ne smijemo niti za trenutak zaboraviti slavu Kristovu, kao istinitog Boga. Pogledajmo tu božansku stranu Isusova života na zemlji.
U Betlehemu, anđeli pjevaju Isusu pjesme hvale, čega se nije udostojao niti jedan čovjek rođen na ovoj zemlji. 
Radi Njega se pojavila sjajna zvijezda na nebu i dovela mudrace s Istoka k Njegovoj bijednoj i žalosnoj kolijevci.
Kada postaje punoljetan čovjek, vidimo Ga na Jordanu kako se krsti. Na Njega se spušta Sveti Duh, kao golub, i s neba se razliježe glas: « Ti Si Sin moj – ljubljeni moj, koga sam odabrao.» (Lk.3:22).
Od toga trenutka započinje blagoslovljena Kristova služba, puna božanske sile; slijepi progledavaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi uskrsavaju, a vjetar i bura prestaje na samo jednu Njegovu riječ.
Na gori Preobraženja, Isus objavljuje Svoju nebesku slavu: Njegovo se lice zasjalo kao sunce, a Njegove haljine postale bijele kao snijeg, a iz oblaka se čuju riječi, kao i za vrijeme Njegova krštenja: « Ovo je Sin moj ljubljeni. Njega slušajte.» (Mk.9:7).
U Velikom vijeću, Isus  svezanih ruku pobjedonosno izjavljuje na pitanje: « Jesi li ti mesija, Sin preslavnoga?» « Jesam – odgovori Isus – i vi ćete vidjeti Sina Čovječjega gdje sjedi s desnu Svemogućega i gdje dolazi na oblacima nebeskim.» ( Mk.14:62).
A na Golgoti, prikovan na križu sramote, Isus govori razbojniku koji se kaje, kao Knez s neba: « Zaista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti u raju!» (Lk.23:43).
Ako pođemo prema pećini Josipa iz Arimateje, gdje je odvaljen kamen od novoga groba, tamo sjede dva anđela u sjaju – poslanici s neba koji nas obavještavaju: « On nije ovdje! Ustao je! Uskrsnuo je, kako je rekao!» (Mt.28:6).
A na gori Maslinskoj, s koje je napuštao našu zemlju, čujemo Njegove kraljevske riječi: « Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska, … Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.» (Mt.28:18,20), radi toga, što je Isus: jučer, danas i do vijeka TAJ ISTI.»
A sada, gledajući Dijete u jaslama, poslušajmo posljednje proročanstvo u Bibliji o Njemu:

« Evo, dolazi u pratnji oblaka! I vidjet će ga svako oko i oni koji su ga proboli. Zbog njega će proplakati svi narodi na zemlji.» (Otkr.1:7).
«Zato ga Bog uzdiže na najvišu visinu i dade mu jedincato ime koje je iznad svakoga drugog imena, da se Isusovu imenu pokloni svako koljeno; nebeskih, zemaljskih i pod zemaljskih bića, i da svaki jezik  - na slavu Oca Boga:
' Gospodar je Isus Krist.» (Filiplj.2:9-10).

« Oni, saslušavši kralja, pođoše. I gle! Zvijezda koju vidješe na njezinu izlasku išla je pred njima dok se ne zaustavi nad mjestom gdje bijaše dijete.» (Mat. 2:9)

Poznati filozof Kant je rekao, da u svemiru postoje dva čuda: « Prirodni zakoni u srcu čovjeka i zvijezde gore na nebu.»
Za seoskog mladića zvijezde na nebu nisu ništa drugo, nego male svjetiljke koje slobodno plivaju po beskrajnom prostranstvu. Za mislioca, čovjeka nauke, zvijezde predstavljaju, svaka od njih, neizmjerno velika nebeska tijela, stotinu tisuća i milijuna puta veća od zemlje. To su veliki svjetovi, koji se sastoje od mnogih drugih tijela, koja se vrte jedna oko drugih.
Božja Riječ –Biblija, podsjeća na zvijezde, da bi ukazala na veličinu Tvorca i Njegovu stvaralačku moć.
« Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi?» uzviknuo je Job.(Job 22:12).
Job hoće kazati: da, ako ti pogledaš na zvijezde, tada ćeš shvatiti kako je neizmjerno velik svemir, a Bog je još neizmjernije veći, jer je Bog iznad svakog svog stvorenja.
U našem se tekstu ne govori, o bilo kakvoj zvijezdi, kao jednoj između nebeskih planeta, već o jednoj posebnoj zvijezdi koja je imala posebno značenje i zadaću.
Neki istraživači žele dokazati, kako je to bila neka od običnih kometa, koja se te godine trebala pojaviti.
Za nas, to niti nema neki značaj, je li to bila kometa ili posebno nebesko tijelo, koje je Bog stvorio za te dane i za tu zadaću.
Mi vjerujemo da je Bog, koji je stvorio cijeli svemir i sve zvijezde, mogao je odrediti vrijeme rođenja Isusa Krista i s tim uskladiti stvaranje neke komete ili stvoriti posebnu zvijezdu ili pojavu sličnu zvijezdi za taj specijalni cilj i događaj.
Za Boga je sve to jednako lagano.
No, nas interesira duhovno značenje Betlehemske zvijezde.

Kakvo je bilo značenje te zvijezde?

1. Ta je zvijezda bila voditeljica k Kristu

Davno je poznato, kako je zvijezda igrala ulogu ukazivanja puta. Posebna zvijezda, koja je bila voditeljica puta, je Polarna zvijezda.
U staro vrijeme, dok ljudi još nisu otkrili kompas, moreplovci na morima i putnici u pustinji rukovodili su se u svojim pothvatima, gledajući na Polarnu zvijezdu. Rukovođenje prema Polarnoj zvijezdi izbavljalo ih je od opasnih lutanja i dovodilo ih u sigurno pristanište i mirna obitavališta.
Kako je jednom to isto značenje ispunila Betlehemska zvijezda?
Ona je izbavila mudrace od opasnih lutanja i dovela ih do jasala gdje je bio Isus Krist.
U duhovnom životu imamo takvu zvijezdu – voditeljicu. O tome, gdje je ona, i kako je možemo naći, govori  nam apostol Petar:
« Vi dobro činite što upirete u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica vašim srcima.» (II.Petr.1:19).
Pod proročkom riječju – mi trebamo razumjeti Božju Riječ. Mudraci su se najprije udubili u proročanstvo i saznali da se treba roditi Kralj Judejski i tog su časa vidjeli zvijezdu, koja ih je dovela do mjesta, gdje je bio rođen Isus.
Baš tako, ako čovjek u naše vrijeme želi naći zvijezdu kao putokaz do Isusa Krista, on se treba  udubiti u Božju Riječ – Bibliju.

2. Kako Biblija – kao putokazna zvijezda dovodi dušu čovjeka k Isusu Kristu?

Možemo reći, kako se to dešava na različite načine:
- Kao prvi slučaj možemo navesti – to je onda kada se čovjek nalazi u zabludi. Čovjek želi i traži istinu, koja bi mu dala mir i spokoj, pa pođe u jednom pravcu, ali dolazi do ćorsokaka. Čovjek tada mijenja pravac, ali dolazi do propasti i na kraju se zaustavi i vidi kako je izgubljen. Tek tada kada shvati da je izgubljen, čovjek traži Bibliju, kada se uvjeri kako ne zna put do mira svojoj duši.
- Kao drugi slučaj je najčešće stanje čovjeka – kada ga zadesi neka teška bolest. Čovjek osjeća, da se u njemu nalazi bolest duše. Ta bolest nije ništa drugo, nego duhovna guba, tj. neka pogubna strast, neki grijeh. Što čovjek živi dulje, to ga taj grijeh više ovladava. Čovjek primjenjuje jedno sredstvo – ne pomaže, pa drugo sredstvo – opet ne pomaže i tako dalje. Tada čovjek pogleda u Božju Riječ i ona mu pokaže, kao zvijezda, na Isusa Krista, uvjerava ga, da ga jedino Isus može izliječiti.
- Treći slučaj, kada čovjeka zadese životne bure i nevolje. U našem životu, a naročito, u posljednje vrijeme, kod ljudi se pojavljuju različite bure života. Tu su obiteljski problemi – svađe, razdori, srušeni ili upropašteni domovi i životi. Pred našim očima se redaju tisuće ljudi koji su bili bogati, osiromašili su preko noći. Mnogi uvaženi ljudi postaju propalice, alkoholičari ili drugo. Takve drame vidimo svuda oko nas. Čovjeku je teško podnijeti takav stres i užas. Čovjek se okreće za pomoć svojim prijašnjim prijateljima, ali jao – susreće hladne poglede, prijatelji što su bili u njegovoj snazi i bogatstvu, prestaju biti prijatelji kada čovjek padne u ponor. Tada čovjek dobije Bibliju od slučajnog prolaznika, počne je čitati i vidi jasno svijetlo zvijezde, koja mu ukazuje put na Krista.
- Četvrti slučaj za čovjeka – može biti njegova smrt. Čovjek osjeća kako mu se smrt približava. Možda se radi o tjelesnoj smrti. Ali još je gore, kada se radi o smrti ne raskajane duše, jer Biblija kaže – « Plaća za grijeh je smrt.» U vatri duševnih trzavica i užasa, čovjek gubi nadu i kao da se sprema za neizbježnu pogibao. Ali njegovoj postelji dolazi krotka posjetiteljica ili posjetitelj i pita: « Poznate li Isusa? Želite li čuti o Isusu?» Drhtavim glasom čovjek pokazuje želju. Zatim sluša, kako mu se čita: « Da, Sin Čovječji je došao da traži i spasi što je izgubljeno.» (Lk.19:10). Kroz te riječi svjetlo zvijezde ulazi u njegovo srce. On vidi Isusa Krista, koji ga ljubi. Čovjek šapće molitvu pokajanja i smiješak radosti žari njegovo lice.

Na taj su način, toliki milijuni zalutalih ljudi; bolesnih, uzbuđenih, koji su se nalazili u sumraku života pred smrt, našli su Isusa preko zvijezde Božje Riječi!
Betlehemska zvijezda, osim što je bila putokaz ona je i svijetlila, ili da ispravnije kažemo, ona je baš time bila putokaz što je svijetlila. Baš je takvo djelovanje Božje Riječi. U srcima ljudi; zalutalih, bolesnih, skrhanih grijehom koji ginu, uvijek se nalazi tama i mrak, brige i očaj. Kada se čovjek pod teretom teških doživljaja obraća Božjoj Riječi, tada u njegovo srce proniče zraka svijetla, nade i vjere, i sav se unutarnji hram obasjava.
Takvi ljudi dalje hode u svijetlu i krv Gospoda Isusa Krista ih očišćava od svakoga grijeha. (I.Iv. 1:7).
To se svijetlo ispoljava neograničenom životnom radošću spasenja.

« Oni, saslušavši kralja, pođoše. I gle! Zvijezda koju vidješe na njezinu izlasku išla je pred njima dok se ne zaustavi nad mjestom gdje bijaše dijete.» (Mat. 2:9)

Kako su bili radosni mudraci, koji su slijedili putokaznu zvijezdu i došli Isusu Kristu?
Treba zapaziti, da je u vrijeme mudraca, bilo mnogo dugih ljudi koji nisu vidjeli tu zvijezdu, ili koji su je vidjeli, a da na nju nisu obraćali pažnju i nisu došli Kristu.
Kako su sretni oni ljudi koji su kroz putokaznu zvijezdu Božje Riječi došli Kristu iz pustoši zabluda, sa odra bolesti, iz udara životnih bura i nevolja, iz zagrljaja smrti. Kakva je to radost, kada se čovjek nađe na stazi vječnoga blaženstva?
Ali, na žalost, ima mnogo duša u svijetu, koje zaobilaze Božju Riječ i nikako ne vide, ili ne žele vidjeti tu putokaznu zvijezdu, koja vodi k Isusu Kristu. Takvi su ljudi slični barki, koja plovi po moru bez putokazne zvijezde. Takvoj lađi prijeti pličina, podvodni grebeni i pogibao. Oni su slični putnicima, koji se ne žele pouzdati u putokaznu zvijezdu ili je ne vide i ginu u vrućem pijesku pustinje.
Mnogo je, na žalost, ljudi koji provedu cijeli svoj zemaljski život bez putokazne zvijezde i završavaju u propasti ponora grijeha.
Dragi prijatelju, kakvom putniku si ti sličan ili slična? Imaš li ti putokaznu zvijezdu?

U duhovnom životu postoje i druge zvijezde koje vode ljude Kristu. To je život Božje djece. Apostol Pavao piše:
« Da budete besprijekorni i čisti, neporočna djeca Božja usred nastranog i pokvarenog naraštaja, u kojem svijetlite kao zvijezde u svemiru.» (Filiplj.2:15).
Ili isti apostol Pavao poistovjećuje naš život s Božjom Riječi:
« Vi ste naša preporuka upisana u našim srcima koju poznaju i čitaju svi ljudi. Očito je da ste vi pismo Kristovo, sastavljeno našom skrbi, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga, ne na pločama od kamena, nego na pločama tjelesnim – u srcima.» ( II.Kor.3:3).

Život svakog Božjeg djeteta, ako on ili ona živi suglasno Kristovim zapovijedima,  jest svijetlo i zvijezda. Zašto? Zato, da bi ljudi, vidjevši njihova djela slavili Oca nebeskog. (Mat.5:16).
Riječi i život vjernog čovjeka su slični zvijezdi, koja ukazuje put Ocu, Sinu i Duhu Svetome. Tako je Andrija bio putokazna zvijezda Isusu za Petra; Filip za Natanaela itd.
Netko je bio ptokazna zvijezda do Krista za tebe ili je sada kroz ovu poruku. Za koga si ti putokazna zvijezda?
Takvo vođenje na pravi put je moguće samo pod jednim uvjetom, ako Božje dijete živi stvaran duhovan život; u miru, ljubavi, jedinstvu i svetosti. Ako je obratno, ako ne žive po Božjim zapovijedima, ako ljube svijet, i ono što je u svijetu, tada oni ne mogu voditi duše Kristu, nego će ih odvraćati od Krista. Oni će tada biti samo neka tamna tijela, ali ne i zvijezde.
Dragi brate i sestro! Jesi li ti putokazna zvijezda koja vodi ljude k Isusu?
Budimo putokazne zvijezde! Kakva je to čast! Kakva je to radost i blagoslov!

Betlehemska se zvijezda zaustavila nad mjestom, gdje je bio Isus Krist. I dalje je vjerojatno prestala svijetliti. Zašto? Zato što je u Betlehemskoj štalici zasjala druga zvijezda:
« Ja, Isus, poslah svoga anđela da vam posvjedoči ovo o crkvama. Ja sam ' Izdanak' i potomak Davidov, sjajna zvijezda Danica!» (Otkr.22:16).
Tako govori Gospod.
Isus Krist je zvijezda koja dovodi čovjeka k Ocu. Isus dovodi Crkvu u Nebesko kraljevstvo.
Kuda Isus vodi čovječanstvo? K vječnim ciljevima radi kojih postoji sva tvar i sva stvorenja, a posebno:

-   K MIRU

U noći Božića pjevala se velika pjesma:
« Na zemlji mir ljudima koje ljubi».(Lk.2:14).
Samo Isus Krist može dovesti svakog čovjeka k miru i pomiriti ga sa Stvoriteljem, protiv kojeg se buni. Samo Krist može dovesti sve ljude k miru da prestanu svi ratovi i neprijateljstva.
Kada čovječanstvo ostavi sve zablude i izabere Krista za putokaz, tada će nastati predskazano vrijeme:
« On će biti sudac narodima, mnogim će suditi plemenima, koji će mačeve prekovati u plugove a koplja u srpove. Neće više narod dizati mača protiv naroda nit će više učit ratovanju.» ( Iz.2:4).
K takvom stanju čovječanstvo može doći samo kroz Isusa Krista kroz nikoga drugog.

-   K ISTINI

U razgovoru s Isusom Pilat je pitao:
« Što je istina? (Iv.18:36). Tada Isus nije Pilatu odgovorio, ali, dan prije u razgovoru s učenicima, Isus je rekao:
« Ja sam Istina». (Iv.14:16).
Te riječi, prije svega označavaju, da je Isus put k poznanju Istine, o Izvoru života, o Bogu. Isus daje ljudima to, što im ne mogu dati nikakvi filozofi ili bilo tko drugi na svijetu.
Isus dovodi ljude k pravilnom značenju Istine o Izvoru života, o Bogu, a posebno o naravi Boga: (Bog je Duh, Bog je ljubav itd.), o Njegovom stvaranju, o Njegovom Očinstvu, o vječnom životu, o besmrtnosti duše, o novom nebu i novoj zemlji itd. I još više, Isus Krist je utjelovljenje te Istine:
« Riječ je tijelom postala.» (Iv.1:14).

-    K OCU

Isus je rekao: « Ja sam PUT …, nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.» (Iv.14:5).

-   K VJEČNOJ SREĆI

« Idem da vam pripravim mjesto! Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.» (Iv.14:2,3).
Mjesto, o kojem Isus govori, je stanovanje u domu Njegova Oca. To je mjesto vječne radosti, o kojem je pisano:
« Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo; na što ljudsko srce nije pomislilo; to je Bog pripravio onima koji ga ljube.» (I.Kor.2:9).

 -   K POBJEDI

Odavno se vodi borba između dobra i zla, između pravde i nepravde. Ta se borba osjeća na svim krajevima zemlje, za cijelo čovječanstvo i donosi nam mnogo briga, straha i muke. Ljudi klecaju pod teretom te borbe i često izdišu, očekujući pobjedu.
Što se tiče vjerujućih ta se borba odražava kod njih kao borba tijela i duha:
« Jer tijelo žudi protiv duha, a duh protiv tijela.» ( Gal.5:17).
To je vrlo uporna i teška borba. Nekada izgleda, kao da tijelo dobiva bitku, kao da valovi zapljuskuju naš život i izgleda da sve vodi ništavilu.
Kada dođe takvo vrijeme, dobro je gledati na putokaznu zvijezdu Danicu.
Kada u nju upravimo pogled biti će nam jasan put k pobjedi; put posvećenja, put svjetlosti, put ispunjenja Svetim Duhom i tada ćemo čuti poklik:
« Ali, ohrabrite se: Ja sam pobijedio svijet.» (Iv.16:33).
Božji narode, podignimo naš pogled k putokaznoj zvijezdi i slijedimo njeno vodstvo. Ne spuštajmo pogled na zemlju, ne sakrivajmo naše oči, ne dozvolimo da nas kratkotrajno blještavilo svijeta zavede. Budimo kao mudraci, koji su gledali samo na zvijezdu.
Dozvolimo da nas naša Zvijezda - Isus Krist – naša putokazna zvijezda konačno odvede do pobjede – u našu obećanu zemlju, u našu domovinu u grad, kojemu je Tvorac Bog.
Dozvolimo da nam Božja Riječ bude putokazna zvijezda.
Dozvolimo da Isus Krist bude ta zvijezda Danica, koja nas vodi Ocu.

« Evo, djevica će začeti i roditi sina, i dat će mu ime Emanuel – što znači: Bog je s nama.» (Mat.1:23)

Bog je sada s nama!

Kako prevladati poražavajuće zakone, koji vladaju na ovoj zemlji, kao što je zakon grijeha i zla.
Što je čovjeku nemoguće, to je moguće Bogu. Radi toga sam Bog dolazi na ovu zemlju, kako bi uspostavio novi red života na ovoj zemlji.  
To ime Emanuel znači da je Bog došao u Osobi Isusa, kako bi bio s nama. Od toga da je Bog s nama, ne može nitko biti isključen Božje prisutnosti. Neki će radi te činjenice biti pod dojmom straha, a neki pod dojmom radosti. Došlo je na zemlju Božje kraljevstvo i počelo se razvijati.
Apostol Ivan piše:
« I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama» ( Iv.1:14).
Bog je postao vidljiv. Bog je došao na zemlju. Bog je Sebe učinio vidljivim. Sada znamo kako Bog izgleda. Sada znamo kako nas Bog osjeća. Sada znamo, kako nas Bog ljubi, i kako je veliku žrtvu učinio Njegov Sin za nas na križu, kako bi nam pokazao koliko nas ljubi. U toj objavi: « Riječ je tijelom postala» ima mnogo dublje značenje, prema izvornoj grčkoj riječi «Sarks», nego da je Isus uzeo ljudsko tijelo, više od toga, kako je Božanski Duh obuzeo ljudsko tijelo.
« Riječ je tijelom postala» znači da je Bog uzeo ljudsku prirodu na Sebe, hodajući među ljudima, kao čovjek, došao je da živi onako kako ljudi žive.
Isus Krist, Sin Božji, postao je kao Bog i Sin Čovječji.
U tim godinama božanskog života na zemlji Bog – Čovjek ograničava Sebe na želje, na kušnje, na žalosti i radosti koje pripadaju čovjeku i ženi i njihovoj ljudskoj prirodi.
Utjelovljenje – radi toga – nije samo jedan događaj, neka vrsta božanske zagonetke, kada je Bog preuzeo vremenski oblik, ljudsku formu.
Utjelovljenje je bilo planirano prije utemeljenja ovoga svijeta. Apostol Pavao izriče:
« Ali kada dođe punina vremena, posla Bog svoga Sina, rođena od žene, rođena pod zakonom.» ( Gal.4:4).
« Riječ postala tijelo i nastanila se među nama.» ( Iv.1:14).
Bog nije samo došao u ljudskom obliku, nego se nastanio – boravio među nama.
Riječ «nastaniti – boraviti», također, ima duboko Biblijsko značenje. U grčkom jeziku ima isti značaj kao riječ « šator – boravište» ili « utočište – sjenica – koliba». Značenje toga izraza ide daleko u Stari Zavjet, kao Levitski Zakonik 26:11-12:
« Među vama ću postaviti svoje prebivalište, i neću vas odbaciti. Među vama ću hoditi i bit ću vam Bog, a vi ćete mi biti narod.» ili II.Samuelova 7:6:
« Nisam nikad prebivao u kući otkako sam izveo iz Egipta sinove Izraelove pa do današnjega dana, nego sam bio lutalac pod šatorom i u prebivalištu.» Ili Psalam 78:60:
« I napusti boravište svoje u šilu, šator u kojem prebivaše s ljudima».
Šator ili prebivalište, u Starom Zavjetu se označava kao mjesto gdje je Bog boravio.
To je bilo u šatoru, gdje se Bog sastajao s Izraelom:
« Neka to bude trajna žrtva paljenica od koljena do koljena – na ulazu u šator sastanka, pred Jahvom. Tu ću se ja s tobom sastajati da ti govorim» (Izl.29:42).
Dakle, to je bilo u šatoru ili prebivalištu, gdje je Bog stanovao; to je bilo u prebivalištu, gdje je Bog učinio svoje sklonište.
« Neka mi sagrade svetište da mogu boraviti među njima. Pri gradnji prebivališta i svega u njemu postupi točno prema uzorku koji ti pokažem.» (Izl.25:8-9).
« A onda oblak prekri šator sastanka i slava Jahvina ispuni prebivalište. Mojsije nije mogao uči u šator sastanka zbog oblaka koji je na njemu stajao i slave Jahvine koja je ispunjala prebivalište.» (Izl.40:34-35).
Tako ta riječ « nastaniti» znači da je Bog  « postavio» svoje prebivalište među nama.
To znači da je Bog došao da živi među nama. On nije više stranac. On više nije maglovito – poznat. To je stvarno značenje Božića. Bog se «nastanio – boravi» među nama. Zapažaš li tu činjenicu?
Bog ne boravi negdje oko nas, ili iznad nas. Bog je došao da boravi među nama.
Suština Božića nije u sjećanju, Božić nije u jelki, Božić nije u jelu i piću.
Božić ima mnogo dublje značenje – da je Bog došao da boravi među nama i u nama. To nije samo činjenica i događaj prošlosti, to je događaj i ovoga – tvoga i moga vremena – ako se Isus rodio u tvome i mome srcu. Prihvaćaš li to tako, dragi prijatelju?

Isus je živio kako i mi živimo

Često mi je čudno, kako to da Bog nije poslao svoga Sina kao odraslog čovjeka. Zašto je Bog to tako izveo, da se Isus rodi kao malo dijete od ovozemaljske žene?
Isus je trebao proći kroz djetinjstvo. Trebao je rasti, da bi postao čovjek, kako bi mogao potpuno biti jednak s nama. Isus je hodio onuda, kuda svaki od nas hoda svakoga dana. Isus je živio tamo, gdje živi svatko od nas svakoga dana. Isus je živio tu, među nama, tako da može biti nama «Uzorak», kao što smo vidjeli Izlazak 25:8-9. Isus je išao kroz život, tako da mi možemo slijediti Njegov trag.
« Ta na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio za nas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama.» (I.Petr.2:21).
Bog je izabrao za nas put Spasenja tako da sam boravi među nama.

Emanuel – Bog s nama!

Biblija opisuje mnoge ljude koji su se susreli s Isusom, kao i to, što se zatim dogodilo. Tu je jedan za drugim učenik ( Andrija, Petar, Ivan, Jakov, Matija, itd.), zatim mnogi drugi, kao: Bartimej – slijepac, Zakej – carinik, Nikodem – učitelj, žena Samarjanka, pa ona žena grešnica, pa majka umrlog mladića iz Naina kojeg je Isus uskrsnuo, pa djevojka Tabita koju je Isus uskrsnuo, i mnogi drugi. ( O tome više u knjizi « Susret s Isusom»).
Gospod Isus je došao da suosjeća s nama; da se raduje s nama, da dijeli žalosti i terete, da bude s nama u nevoljama, da nas podigne kada padamo.
Kada je objavio da je « Riječ tijelom postala», kazao je tebi i meni: « Moje je ime Emanuel. Ja, Bog, želim živjeti s vama – s tobom. Ja ne želim živjeti izolirano od vas. Ja vas toliko ljubim da želim biti s vama i u vama, ako mi to dozvoliš. Ja te ne želim ostaviti. Ovaj je svijet tako surov, ja ne želim da se boriš sam protiv sotone i svega zla što je prouzrokovao.
« Neću vas ostaviti siročad» kaže Isus ( Iv.14:18).
« Ljubavlju vječnom ljubim te za to ti sačuvah milost.» ( Jerem.31:3).
Isus želi stajati s tobom – voditi te, ojačati te, i utješiti te.
Dokaz za to? Tu je znak Djeteta u Betlehemu i Spasitelja koji je umro na križu i uskrsnuo iz groba.
« Da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri.» (Ef.3:17). Kako je to divno znati!
Kada je Bog kazao da je došao da boravi među nama i u nama, Bog je želio da podijeli s nama svako naše iskustvo u našem životu, osim grijeha.
« Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama.» (Iv.14:17).
Kada plačemo Duh plače u nama. Kada smo u agoniji Duh se bori s nama. Kada naše srce pati u razočarenju, Njegovo je srce slomljeno. Kada trpimo bol, Njegovo srce je probodeno. Kada se radujemo u sreći, On se raduje s nama.
Isus živi s nama naš život.
Kako je to čudno i divno, da moćni Bog, Stvoritelj svega, koji je na nebu, da se potpuno identificira – izjednačuje s nama, da boravi u nama. Jesmo li toga potpuno svjesni? Kako se osjećamo radi te činjenice?
To je toliko stvarno koliko mi to prihvaćamo i osjećamo, koliko je Bog blizu nama baš sada.
Jesu li betlehemski pastiri one noći mogli prepoznati Dobrog Pastira i Janje Božje? Jesi li ti u Isusu, o kojem Biblija govori,  prepoznao svoga Spasitelja, Gospoda i Boga?
Njegov je boravak na zemlji donio nove riječi u ovaj svijet. Donio je nove principe etike u ovaj svijet. Isusov dolazak je donio nove riječi i nove mogućnosti za tebe i mene. Jesi li ih već čuo? Jesi li prihvatio?
Isus govori tebi, kako se Bog zanima za tebe, za tvoje probleme, za teškoće, za tvoje izazove i mogućnosti. Ne samo da se zanima, Bog te ljubi i želi uči u tvoje srce i nastaniti se u njemu. Želi dijeliti s tobom tvoj život. Želi ti pomoći. Želiš li to ti, dragi prijatelju?
Bog želi da posveti tvoj život za uzvišenu službu, sa svrhom za vječnost. Jednoga dana ćemo znati to savršenstvo pravednosti kada budemo stajali u Njegovoj prisutnosti.

Isus Krist

Značenje Božića je u tome da je Bog došao u Kristu Svome Sinu da oslobodi svakoga od nas koji će vjerovati u Njega.
« Jer će on izbaviti svoj narod od grijeha njegovih». ( Mt. 1:21).
Bog je došao da živi među nama – da uzme našu čovječnost i da razumije naše potrebe, da nama postane primjer ljubavi i poslušnosti.
Bog je boravio među nama da umre za nas, da uskrsne. Otišao je svome Ocu i dao nam nadu da će ponovo doći i uzeti nas k sebi – naš Gospod Isus Krist.
Sve je to učinio jer je ljubio svakoga od nas.
Ovoga Božića te pitam : Je li Krist stvaran u tvom životu sada?
Živi li on u tvome srcu? Je li Krist preuzeo najvažnije mjesto u tvome životu?
Dozvoli mu, ako do sada to nisi učinio, da se Isus danas rodi u tvome srce!
« Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin.» (Lk.2:11).

PROROČKA NAJAVA ISUSOVA ROĐENJA

« Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja. Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, ko što kliču kad se dijeli plijen. Teški jaram njegov, prečku što mu pleća pritiskaše, šibu njegova goniča slomi kao u dan midijanski.
Da, sva bojna obuća, svaki plašt krvlju natopljen, izgorjet će i bit će ognju hrana.
Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez milosrdni. Nadaleko vlast će mu se sterat, i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Jahve nad Vojskama.» ( Iz. 9:1-6).

ISUS JE DOŠAO DA DA SVOJ ŽIVOT ZA NAŠE OTKUPLJENJE

« Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina? Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene.
Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali , ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut.
A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava.
Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.
Poput ovaca svi smo lutali, i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju.
Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. Ko janje na klanje odvedoše ga; ko ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih.
Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova na smrt ga izbiše. Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije počinio nepravde, nit su mu usta laži izustila. ( Iz.53:1-9).

ISUS JE VJEČNI BOG –  ISUS JE TA STVARALAČKA RIJEČ DOŠAO JE MEĐU NAS

« I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.
Ivan za njega svjedoči i viče: ' Evo onoga za koga rekoh: Onaj koji poslije mene dolazi preda mnom je, jer bijaše prije mene!' Uistinu, svi mi primismo od njegove punine: milost za milost.» ( Iv.1: 14-16).

OBJAVA PASTIRIMA

« U tom istom kraju boravili pastiri; noćivahu pod vedrim nebom, bdijući nad stadom svojim. Najedanput im pristupi anđeo Gospodnji, i sjaj ih Gospodnji obasja, pa se vrlo uplašiše. Anđeo im reče: « Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist Gospodin. I neka vam ovo služi kao znak: Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama!»
Odjedanput se anđelu pridruži mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga: «Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!» ( Lk. 2:8-14)

ISUS JE ROĐEN KAO DIJETE OD DJEVICE MARIJE

 « Evo, djevica će začeti i roditi sina, i dat će mu ime Emanuel – što znači: Bog je s nama.» (Mat.1:23)
« U ono vrijeme iziđe zapovijed cara Augusta da se provede popis pučanstva u svoj zemlji. To je bio prvi popis za vrijeme Kvirnijeva upraviteljstva Sirijom. Svi su išli, svatko u svoj grad, da se upišu. Tako i Josip, jer bijaše iz Davidove kuće i porodice, uziđe sa svojom ženom Marijom, koja bijaše trudna, iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u Davidov grad zvani Betlehem, da se upiše. Dok su tu bili, njoj dođe vrijeme da rodi. I rodi sina svoga, prvorođenca, te ga povije u pelenice i položi u jasle, jer u gostionici nije bilo mjesta za njih.”(Lk.2: 1-7)

OBJAVA S NEBA

Odjedanput se anđelu pridruži mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga:
« Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!»
Kad anđeli od pastira odu na nebo, pastiri počnu govoriti jedan drugomu: «Hajdemo, dakle, do Betlehema i vidimo ovaj događaj s kojim nas upozna Gospodin!» Odu žurno i nađu Mariju i Josipa s Djetešcem gdje leži u jaslama. Kad ga vide, saopće što im je rečeno za to Djetešce. Svi koji su čuli pastire, divili su se onomu što su im rekli. A Marija je pamtila sve te događaje i razmišljala o njima u srcu svome. Zatim se pastiri vrate hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli onako kako im je bilo rečeno.» (Lk.2:1-20).

MUDRACE VODI ZVIJEZDA S DALEKOG ISTOKA DA SE POKLONE ISUSU

« Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskom, za vrijeme kralja Heroda, dođoše s istoka magi u Jeruzalem i upitaše: «Gdje je novorođeni kralj židovski? Vidjesmo, naime, gdje izlazi njegova zvijezda, i dođosmo mu se pokloniti.» Kad to ču kralj Herod, uplaši se, a s njim i sav Jeruzalem. Sazva sve glavare svećeničke i narodne književnike, te se u njih uze propitkivati gdje se ima roditi Krist.
«U Betlehemu judejskom – odgovoriše mu  - jer je ovako pisao prorok: ' Betleheme, zemljo Judina, ti nipošto nisi najmanji među Judinim gradovima, jer će iz tebe izići vođa koji će biti pastir naroda moga – Izraela.'»
Tada Herod potajno dozva mage i pomno od njih istraži vrijeme kad im se ukazala zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem govoreći: « Idite i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga pronađete, javite mi, da bih i ja došao i poklonio mu se.»
Oni, saslušavši kralja, pođoše. I gle! Zvijezda koju vidješe na njezinu izlasku išla je pred njima dok se ne zaustavi nad mjestom gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, magi se vrlo obradovaše. Uđoše u kuću i nađoše dijete s Marijom, majkom njegovom; padoše ničice i pokloniše mu se. Zatim otvoriše riznice svoje te ga obdariše zlatom, tamjanom i smirnom. Poslije toga, u snu primiše uputu od Boga da se ne vraćaju k Herodu, i vratiše se drugim putem u svoju zemlju.
Kad su oni otišli, anđeo se Gospodnji ukaza Josipu u snu i reče mu: « Ustani, uzmi dijete i njegovu majku pa bježi u Egipat i budi ondje dok ti opet ne kažem, jer će Herod tražiti dijete da ga ubije.» On tada ustade, uze noću dijete i majku njegovu te ode u Egipat. Tu ostade do Herodove smrti. Tako se imalo ispuniti što je Gospodin rekao po proroku: ' Iz Egipta pozvah sina svoga'.» ( Mat.2: 1- 15).