Val evanđelja

" Poslije toga ode Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i veliko mnoštvo naroda. Kad se približi gradskim vratima, iznosili su na ukop mrtvaca, jedinca sina u majke koja bijaše udovica. Pratio ju je mnogi narod iz grada. Kad je Gospodin opazi, sažali se nad njom te joj reče: ' Nemoj plakati!'  Zatim pristupi k lijesu, dotače ga se - nosioci stadoše - te reče: ' Mladiću, tebi govorim, ustani!' Mrtvac se podiže i poče govoriti; a Isus ga dade njegovoj majci. Sve prisutne obuze strah te su slavili Boga: ' Velik se prorok - govorili su - pojavi među nama. Bog pohodi narod svoj." ( Lk.7:11-16).

Kada je Isus uskrsnuo jedinog sina udovice iz Naina, nepobitan dokaz da je mladić imao novi život mogao se naći u činjenici:
" Mrtvac se podiže i poče govoriti." (Lk.7:15).
Svi su prisutni znali da je mladić oživio. Kada se mala beba rodi, prvi znak života je da zaplače. Ako se to ne desi svi su zabrinuti i pitaju se: Jeli se dijete rodilo živo ili mrtvo?

Duhovno živi govore

Mrtvi ljudi ne govore! Živi govore. Govor je dokaz života. To dovodimo u vezu s novim obraćenjem kada obraćenik - vjernik - na jedan ili drugi način svjedoči o novom životu, što ga je primio od Gospodina, i o svom novom odnosu s Gospodinom Isusom. O tome se obično govori kao o davanju svjedočanstva drugim ljudima o onome što se dogodilo u životu vjernika. Kada je neka osoba upravo došla Kristu, vjerujem da treba biti ohrabrena da "ustane i govori", tako da ide i kaže nekome, odnosno počne govoriti drugima da je upoznala Isusa, da je primila Spasenje i vječni život. To je biblijski princip na koji Kristova Crkva već živi 2 tisuće godina širom zemaljske kugle, dok sam poticaj na svjedočanstvo daje sigurnost svakom vjerniku da je primio vječni život i radost radi toga što se dogodilo u njegovom srcu.
" Vjera srca postiže pravednost, a priznanje usta spasenje, jer Pismo veli: ' Tko god vjeruje u nj, neće se razočarati." (Rimlj.10:10-11).
" Naprotiv, štujte u svojim srcima Krista kao Gospodina, uvijek spremni na odgovor svakomu tko vam zatraži razlog nade koja je u vama." (I.Petr.3:15). Parafrazirani prijevod Novoga Zavjeta prevodi posljednju frazu slijedećim riječima: ".. činite to uljudno i puni poštovanja", i to je vrijedno uočiti.
Vjerovanje je u srcu, pred Bogom, a priznavanje je ustima pred ljudima. Jedno je u duhu i u tajnosti, a drugo otvoreno i javno. Od trenutka obraćenja trebali bismo biti spremni da o tome svjedočimo. Treba poticati i ohrabrivati one koji su upravo primili Spasitelja da to kažu drugima koji također trebaju Spasitelja.
Neophodno je da uvijek bude prisutno potpuno oslanjanje na Isusa Krista, na Svetoga Duha, kao Gospodina i Spasitelja.
Kada je Isus Krist Gospodar našega života onda će promjena ponašanja i karaktera biti dovršena djelovanjem Svetoga Duha u nama. Kod obraćenja, primamo novi život. Zbog toga smo pozvani da hodamo u novini života. To je moguće, jer obraćenjem i novim životom primamo i silu Svetoga Duha i to je njegov temeljni posao u nama, a ujedno ovisi o našoj voljnosti i poslušnosti Božjoj volji i vodstvu Svetoga Duha.

Kršćanski život kao "hod" s Bogom

Kada predamo svoja tijela, to jest, sebe, u potpunosti Bogu, tada će Sveti Duh obnoviti naš um. Vidjet ćemo stvari drugim očima i donositi ćemo odluke s novim razumijevanjem i novim duhovnim shvaćanjem i nećemo se više prilagođavati načinu života ovoga svijetu. Apostol Pavao kaže:
" Nemojte se prilagođavati ovome svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je Božja volja: što je dobro, ugodno i savršeno!" (Rimlj.12:2).
Poslanica Efežanima naročito govori o kršćanskom životu kao o "hodu" s Bogom. Kakav je to novi hod vjernika? Evo nekih stihova iz Biblije, koji nam to jasno otkrivaju:
" Zato vas molim, ja sužanj u Gospodinu, da živite dostojno poziva kojim ste pozvani. Ovo sad velim i zaklinjem u Gospodinu, da više ne provodite život kako ga provode i pogani u ispraznosti svoga mišljenja." (Ef.4:1,i 17).
" Nasljeđujte Boga budući da ste ljubljena djeca, i živite u ljubavi... živite kao djeca svjetla... Prema tome pomno pazite kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri." (Ef. 4: 1-2, 8,15).
Obraćenik, kršćanin, treba znati da je spašen i biti siguran u svoje spasenje, jer je to Božja namjera za svako njegovo dijete. Trebamo biti sigurni u Božja obećanja, jer nam Sveti Duh o tome svjedoči u nama. Kada se vjernik duhovno hrani Božjom riječi, kada svjedoči i živi u novini života, kao živi svjedok, tada će biti malo sumnje da li je siguran u svoje spasenje.
Obraćenik treba zajedništvo s drugim vjernicima i očitovanje svoje vjere kroz neki oblik kršćanske službe. Bog nas je pozvao da budemo odvojeni od svijeta - u svijetu, ali ne od svijeta (Iv. 17:15), no ne smijemo biti "izolirani" kršćani. Pozvani smo da budemo sol i svjetlo svijetu, da utječemo na ljude oko sebe da i oni nađu mir s Bogom i radost novoga života, da se i oni mijenjaju na dobro.
To je bila velika želja apostola Pavla kada je podučavao i savjetovao svoga mladog suradnika Timoteja:
" Ono što si od mene čuo pred mnogim svjedocima, povjeri pouzdanim ljudima koji će biti sposobni i druge poučiti!" (II. Tim. 2:2).

Naš cilj ne smije biti ništa manji od toga, ako želimo biti dobri ribari ljudi, na koji posao je pozvao Isus svoje učenike. Ako izvršimo naš zadatak nećemo ostati samo na tome što smo mi primili za sebe, nego ćemo prenijeti i drugim ljudima tu radost i blagoslov novoga života, koji smo primili od našeg Spasitelja.
Dragi prijatelju, prije nego se rastanemo, poslušaj volju Božju za tvoj život :
"Marljivo nastoj da se pokažeš pred Bogom kao prokušan, kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji valjano propovijeda istinu." (II. Tim.2:15).

" Uistinu, ja se ne stidim Evanđelja, jer je ono sila Božja za spasenje svakomu vjerniku, kako, u prvom redu, Židovu tako Grku. Jer u njemu se očituje pravednost Božja, iz vjere u vjeru, kao što stoji pisano: 'Pravednik će živjeti od vjere." (Rimlj.1: 16-17).

Evanđelje je sila Božja za spasenje svakomu vjerniku

Spasenje znači oslobođenje uz potpunu zaštitu. Od čega čovjek treba biti spašen, oslobođen i zaštićen? Sveto Pismo oslikava pet opisnih slika spasenja, pokazujući čovjekovu veliku potrebu. Evanđelje jasno utvrđuje već kod njegovog rođenja, da je Isus Krist došao na ovu zemlju da izbavi narod od njegovih grijeha:
" Rodit će sina, i nadjeni mu ime Isus, jer će on izbaviti svoj narod od grijeha njihovih." (Mat.1:21).
Pogledajmo zajedno tih pet slika, kroz koje vidimo, kakvo je značenje spasenja.

1. Spasenje znači oslobađanje od izgubljenosti
Čovjek je oslikan kao zalutalo biće u šumi života, koje pokušava da nekuda putuje, ali ne može naći svoj put. On je izgubljen i ako kontinuirano nastavi lutati po toj šumi, šikara i trnje te šume će mu oduzeti snagu i dovesti ga do iznemoglosti i padanja, a na kraju do konačne smrti. Njegova je jedina nada ako netko opazi da je izgubljen i da ga počne tražiti. Tu je veličanstvena uloga Evanđelja da otkrije izgubljenost toga čovjeka. Bog je vidio izgubljenost čovjeka i poslao svoga jedinorođenog Sina da traži i spasi čovjeka.
Spasenje znači da Krist:
- traži i spašava čovjeka od njegove situacije izgubljenosti,
- postavlja čovjeka na pravi put što ga vodi u život vječni.
" Što mislite? Zar neće čovjek koji ima stotinu ovaca, kad mu jedna od njih zaluta, ostaviti devedeset i devet u gori te poći tražiti zalutalu? I uspije li mu da je nađe, zaista, kažem vam, više se raduje zbog nje nego zbog devedeset i devet koje nisu zalutale. Tako neće ni Otac vaš nebeski da se izgubi ni jedan od ovih malenih." (Mat.18:12-14. kompariraj. Lk.15:4)).   
" Da, Sin Čovječji došao je da traži i spasi što je izgubljeno." (Lk.19:10).
" Poslije toga namjeri se na nj ( izliječeni hromi čovjek kod ribnjaka)Isus u hramu te mu reče:' Eto, ozdravio si! Više ne griješi, da ti se što gore ne dogodi!" ( Iv.5:14).
" Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se; on će ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti." (Iv. 10:9).

2. Spasenje znači oslobođenje od grijeha.
To znači oslobođenje od pogrešnih i pokvarenih ideja i mišljenja, od moralne nečistoće, i od pogibeljnog i izopačenog naraštaja. Grijeh je kao:
- infekcija, bolest protiv koje nema zaštitnog sredstva za izlječenje
- gospodar koji vas porobljava i neda vam naprijed
- pokvaren i izopačen svijet iz kojega čovjek ne može izići van.
Jedina čovjekova nada je da intervenira netko tko će pronaći sredstvo, netko sa znanjem i snagom da otkloni propast čovjeka. To je kada Bog zakorači sa svojim veličanstvenim spasenjem. Bog zna sve o čovjekovoj infekciji i ovisničkom ropstvu zbog grijeha, Bog zna sve o izopačenosti i pokvarenosti svijeta u kojem čovjek živi. Radi toga je poslao svoga Sina da spasi čovjeka, da izliječi čovjeka, da ga oslobodi i da snagu za izlaz iz tog pokvarenog svijeta. Spasenje znači da Isus Krist spašava čovjeka od užasne tiranije grijeha, od infekcije, od ropstva, od pokvarenog i izopačenog grješnog svijeta.  
Spasenje čini još nešto. Ono oslobađa čovjeka od rana i tereta krivnje i srama i stavlja u čovjekovu dušu duboki osjećaj zdravlja i mira s Bogom.
" A on reče ženi: 'Tvoja te vjera spasila. Hajde u miru." (Lk. 7:50).
" Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu." (Iv.3:17).
" Ako tko čuje moje riječi, a ne vrši ih, neću ga ja osuditi, jer ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasim svijet." (Iv.12:47).
"Da, milošću ste spašeni  - po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao." (Ef.2:8-9).
" Koji nas je pozvao svetim zvanjem ne po našim djelima, već po vlastitoj odluci i milosti koja nam je od vječnosti dana u Kristu Isusu, a koja se sada objavila dolaskom našega Spasitelja Krista Isusa. On uništi smrt i obznani život i besmrtnost Radosnom vijesti." (II.Tim.1:9-10).

3. Spasenje znači oslobođenje u budućnosti od svih zala izopačenosti, od smrti i pakla. To je kompletno oslobođenje čovjekova duha i tijela za cijelu vječnost. To je spasenje od Božjega gnjeva - to je spasenje koje oslobađa čovjeka od odvojenja od Boga za vječnost. To je život i stanje koje će vjernik primiti kod konačne pobjede Isusa Krista. To je spasenje koje čuva čovjeka i štiti ga u vrijeme njegova života i u vječnosti.
" No, ne samo ona već i mi koji imamo prve plodove Duha, sami u sebi uzdišemo ustrajno iščekujući posinjenje; otkupljenje našega tijela." (Rimlj.8:23).
" Jer nas Bog nije odredio za svoju srdžbu, već za postignuće spasenja po našem Gospodinu Isusu Kristu, koji umrije za nas da mi, živi ili mrtvi, sjedinjeni s njim uđemo u život." (I.Sol.5:9-10).

4. Spasenje znači oslobođenje od neprijatelja i pogibeljne opasnosti.
Čovjek je oslikan kao netko tko hoda usred svijeta okružen svakovrsnim neprijateljima i svakojakim pogibeljima. Čovjek se sa svima susreće a sve to udara na njegov duh i tijelo. Čovjek se osjeća bespomoćno. Ali Bog nije bespomoćan. Jedino Bog  može spasiti čovjeka. Spasenje znači da:
- Bog daje sigurnost i mir duši, bez obzira što se dešava
- Bog daje sigurnost neovisno od okolnosti i okruženja,
- Bog daje izvanrednu snagu i ohrabrenje i zaštićuje čovjeka od svih opasnosti
" Tada pristupiše učenici k njemu, probudiše ga i rekoše mu:' Gospodine, spasi, izgibosmo!' 'Malovjerni - reče im - zašto se toliko strašite?' Tada ustade, zapovijedi vjetrovima i moru, i nastade duboka tišina." (Mat.8:23-26).
" I da nam podigne silna Spasitelja među potomstvom Davida, sluge svoga, Spasitelja od naših neprijatelja i iz ruke svih koji nas mrze. (Lk. 1:69,71).

5. Spasenje znači da učini da čovjeku bude dobro, da postane iscijeljen, da mu obnovi zdravlje duhovno i  psihičko.
Čovjek je oslikan kao stvorenje koje trpi, biće koje:
- upada u razne bolesti,
- postaje nemoćno
- doživljava nezgode
- podliježe uništenju
- trpi slabosti       
- bori se proti deformacija i promjena
Spasenje otkriva da je Isus Krist zabrinut za čovjekove patnje i trpljenja. Isus Krist spašava i oslobađa čovjeka, obnavlja čovjekov duh i tijelo. Isus izvlači čovjeka iz trpljenja i čini ga slobodnim.
"I gle, neka žena što je dvanaest godina bolovala od krvarenja, primače mu se straga i dotače se skuta njegove haljine. Pomislila je:' Ozdravit ću ako se samo dotaknem njegove haljine.' A Isus se okrenu, opazi je i reče joj: 'Ohrabri se, kćeri! Tvoja te vjera ozdravila!' I žena ozdravi istog časa." ( Mat.9:20-22).
" Isus ga upita:' Što hoćeš da ti učinim?' 'Rabbuni, da progledam!' odgovori mu slijepac. ' Hajde - reče mu Isus - tvoja te vjera spasila!' Smjesta progleda i uputi se za njim." (Mk.10: 51-52).
" Ako nas danas sudski ispitujete o dobročinstvu učinjenu jednom bolesniku i po kojem je ovaj ozdravio, to dobro znajte vi svi i sav narod izraelski: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, koga ste vi razapeli, a koga je Bog uskrisio od mrtvih, po njemu zdrav stoji ovaj čovjek pred vama." (Dj.ap.4:9-10).

" Dakle, opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu, po komu smo i pristupili vjerom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se ponosimo, oslonjeni na nadu u slavu Božju. Ali ne samo to nego se ponosimo i nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost, a prokušanost nadu. A nada ne razočarava, jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan." (Rimlj.5:1-5).

Kao prvi rezultat opravdanja vjerom je mir s Bogom

1. Što znači imati mir s Bogom ili biti u miru s Bogom?

Mir s Bogom znači izravnanje, izglađivanje, prekid neprijateljstva čovjeka prema Bogu. Mir s Bogom ne znači bježanje, neka tiha atmosfera,  odsutnost problema i nevolja, kontroliranje situacije pozitivnim mišljenjem, bježanje od problema,  sposobnost suočavanja s realnošću. Mir s Bogom znači osjećaj i spoznaja::

• da je osoba obnovila odnos s Bogom,
• da osoba više nije otuđena i odvojena od Boga,
• da je osoba sada pomirena s Bogom,
• da je osoba sada prihvaćena od Boga,
• da je osoba oslobođena Božjeg gnjeva i osude,
• da je osoba oslobođena od straha pred Božjim gnjevom i sudom
• da je osoba sada draga Bogu,
• da je osoba sada u miru s Bogom.

2. Tko je izvor mira s Bogom?

Izvor mira s Bogom je Isus Krist. Osoba ne može imati mir s Bogom osim kroz Isusa Krista. To je Isus koji je pomirio čovjeka s Bogom. Isus je pomirio čovjeka s Bogom kroz svoju krv na križu Golgote.
" Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri, da učini očitom svoju pravednost - jer je ostavio nekažnjene prošle grijehe u vrijeme Božje strpljivosti - da učini očitom svoju pravednost u sadašnje vrijeme i da dokaže da je pravedan i da opravdava onoga koji vjeruje u Isusa." (Rimlj.3:25-26).
" On je, naime, naš jedini mir, on koji od obadvaju naroda učini jedan tim što pregradu koja ih je rastavljala - neprijateljstvo - sruši u svome tijelu." (Ef 3:14).
" Jer Bog odluči u njemu nastaniti svu Puninu, i po njemu pomiriti za nj sve što je na zemlji  ili na nebu uspostavljajući mir krvlju njegova križa.( Kol.1:20).
" Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našega mira, njegove nas rane iscijeliše." (Iz. 53:5). 
3. Što je razlog da čovjek postigne mir s Bogom?
Razlog postizanja mira s Bogom je veličanstvena istina opravdanja.
" Dakle, opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu, po komu smo i pristupili vjerom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se ponosimo, oslonjeni na nadu u slavu Božju." (Rimlj.5:1-2).

Kao drugi rezultat opravdanja je ulaz u milost Božju

1. Što znači milost?   
Milost znači poklonjeni dar, nemjerljiv i nezasluženi, poklonjeni dar.
" Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu, kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja, Isusa Krista. On je dao samog sebe mjesto nas da nas otkupi od bezakonja i očisti nas da budemo njegov izabrani narod, revan u djelima ljubavi." (Titu 2:11-14).  
U tom odjeljku milost je stavljena iznad kao mjesto ili pozicija. Milost je prostor - mjesto na koje je vjernik podignut, položaj u koji je smješten. To je mjesto Božje prisutnosti, to je mjesto spasenja.
Osoba koja je opravdana:
-  stoji u Božjoj prisutnosti
-  stoji pred Bogom kao spašen
-  stoji kao poklonjen od Boga
-  stoji kao privilegiran od Boga
- stoji u Božjim obećanjima.
2. Kako mi dolazimo u tu mogućnost da dobijemo milost kao poklonjeni dar?
Ulazimo u Božju milost kroz Isusa Krista. Ta riječ "ulaziti" znači, donijeti negdje, premjestiti negdje, predstaviti, pristupiti. Misao znači ulazak ili biti predstavljen Kralju nad kraljevima. Isus Krist je onaj koji je otvara vrata u prisutnost Božju. Zapravo, Isus sam je ta vrata kroz koja ulazimo u prisutnost Suverenog Boga, Gospodara svih svjetova.
" Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se; on će ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti." (Iv. 10:9).
" Po komu smo i pristupili vjerom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se ponosimo, oslonjeni na nadu u slavu Božju." (Rimlj.5:2).
" Ali sada, u Kristu Isusu, vi koji ste nekoć bili 'daleko' postadoste 'blizu' krvlju Kristovom." (Ef.2:13).

Treći rezultat opravdanja je nada u slavu Božju

Treba naglasiti da je nada vjernika za slavu Božju.

1. Što znači nada vjernika o kojoj govori Biblija?
Kada Biblija govori o nadi vjernika, to ne znači ono što ovaj svijet misli pod pojmom nada. Nada ovoga svijeta je žudnja, želja. Svijet se nada - želi - očekuje da će se nešto desiti. Ali to nije nada vjernika. Nada vjernika je izvjesnost, sigurnost, jamstvo. To je savršena sigurnost, pouzdanje, spoznaja. Kako može nada biti tako sigurna, tako apsolutna? Radi posjedovanja unutarnjeg bića. Nada vjernika se temelji na prisutnosti Svetoga Duha koji ispunjava vjernika U stvari, vjernik posjeduje nadu slave jedino radi Svetoga Duha koji stanuje u vjerniku.
" Svi su oni koje vodi Božji Duh sinovi Božji. Vi, naime, niste primili duha ropstva da ponovno budete u strahu, već ste primili duha posinjenja kojim vičemo: Abba - Oče! Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja." (Rimlj.8: 14-16).
" U njemu ste i vi, pošto ste čuli riječ istine - Radosnu vijest svoga spasenja - u njemu ste, prigrlivši vjeru, i zapečaćeni Duhom, svetim, obećanim, koji je zalog naše baštine za otkupljenje onih što su postali Božje vlasništvo - na hvalu slave njegove." (Ef. 1:13-14).
"Neka bude hvaljen Bog, Otac našega Gospodina Isusa Krista, koji nas po svome velikom milosrđu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih ponovo rodi za živu nadu, za neprolaznu, neokaljanu, neuvelu baštinu koja vam stoji sačuvana u nebesima, vama koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje što već stoji spremno da se objavi u posljednje vrijeme."(I.Petr.1:3-5).

2. Kako vjernik doživljava tu nadu slave?
Nada slave kod vjernika nadvisuje sva najdivnija iskustva što bi se mogla tražiti ili misliti. To je nešto neiscrpno što vjernik kontinuirano doživljava u svome životu.
"Onima koji ustrajnošću u dobru djelu traže slavu, čast i besmrtnost - njima život vječni." (Rimlj.2:7).
" Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega." - govorio je Isus (Mat.13:43).
"Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi - ako zbilja (kao što jest) trpimo s njim - da s njim budemo i proslavljeni." (Rimlj.8:17).
" Koji će, prema djelotvornosti kojom može sve podložiti sebi, preobraziti naše bijedno tijelo i učiniti ga jednakim svome slavnom tijelu." (Filiplj.3:21).
" A kad se pojavi Krist, vaš život, tada ćete se i vi s njim pojaviti zaodjenuti slavom." (Kol. 3:4).

" Uistinu, ja se ne stidim Evanđelja, jer je ono sila Božja za spasenje svakomu vjerniku, kako, u prvom redu, Židovu tako Grku. Jer u njemu se očituje pravednost Božja, iz vjere u vjeru, kao što stoji pisano: 'Pravednik će živjeti od vjere." (Rimlj.1: 16-17).

Opravdavamo se vjerom u Isusa krista

Vjera opravdava čovjeka bez djela Zakona. To je vrlo važno da čovjek prihvati. Čovjek se opravdava vjerom a ne djelima. Čovjek se ne opravdava pred Bogom djelima Zakona, on se opravdava vjerom u Isusa Krista. Vjerom u Boga i njegovu pravednost mi se opravdavamo. Sveto nam Pismo jasno to potvrđuje na mnogo mjesta.
" Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu, po komu smo i pristupili vjerom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se ponosimo, oslonjeni na nadu u slavu Božju." (Rimlj.5:1-2).
Vjera podržava i ispunjava Zakon.
To znači tri stvari:
1. Isus Krist je ispunio Zakon. Isus Krist je bio sve što Bog želi da čovjek treba biti. Isus Krist je bio taj idealni čovjek kakvog je Bog želio imati. Radi toga, Isus Krist je savršeno ispunio Zakon. Ali tu je još nešto više. Ne samo, da je Isus ispunio naredbe Zakona, nego je Isus ispunio i kaznu koju Zakon predviđa. Isus je uzeo krivicu i kaznu koju je čovjek trebao primiti za svoj grijeh i umro za čovjeka. Time je čovjek ispunio krivicu i plaćena je kazna koju Zakon predviđa za grijeh čovjeka, kao što kaže Pismo: " Plaća za grijeh je smrt." ( Rimlj.6:23).
"Sad, dakle, nema nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu. Jer zakon duha života u Kristu Isusu oslobodio me od zakona grijeha i smrti. Doista, ono što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela bio nemoćan, ostvario je Bog: poslao je, radi grijeha, svoga vlastitog Sina u obličju grešnog tijela i osudio grijeh u tijelu, da bi se u nama , koji ne živimo po tijelu, nego po Duhu, ispunio pravedni zahtjev Zakona." (Rimlj.8:1-4).
2. Vjernik ispunjava zakon kada on shvati i prizna da je on prekršitelj Zakona ili kada prizna da je grešnik. Kada to prizna tada priznaje da je Zakon dobar. Zakon je dobar jer otkriva grijeh čovjeka.
" A znamo da sve što Zakon veli, veli onima koji su pod Zakonom, da zanijeme svaka usta i da cijeli svijet bude podvrgnut kazni Božjoj, jer nikoga neće opravdati pred njim vršenje Zakona. Zakon, uistinu, služi samo točnoj spoznaji grijeha." (Rimlj.3:19-20).
Zakon čovjeka uvjerava da je kriv i nemoćan, i dovodi čovjeka da prizna svoju potrebu da mu netko izvan njega samoga pomogne. Zakon je također dobar jer upućuje čovjeka na Krista. To dovodi čovjeka da traži i da se osloni na Kristovu pravednost.
3. Vjernik ispunjava Zakon, radi toga, što svjedoči što je Krist učinio za njega, svjedoči da je Isus Krist uzeo na sebe njegovu krivicu i platio kaznu za njegov grijeh iz velike Božje ljubavi. Vjernik zahvaljuje Bogu za opravdanje u Kristu i počinje iz zahvalnosti služiti Bogu.

Argumenti za vjeru

Božja obećanja o našem nasljedstvu ostvaruju se kroz vjeru. Tri činjenice o vjeri to potvrđuju:

1. Vjera donosi milost.
" Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu, kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja, Isusa Krista. On je dao samoga sebe mjesto nas da nas otkupi od bezakonja i očisti nas da budemo njegov izabrani narod, revan u djelima ljubavi." (Tit 2:11-14).
Milost znači dar, besplatni dar. Dar se daje a da se ne očekuje ništa za uzvrat. To znači dobitak, odobrenje, primitak, dobročinstvo, potpora, pomoć, dobrota - sve dragovoljno darovano bez očekivanja da se nešto da za naknadu.
Tu je slika grešnika slomljenog radi njegovih grijeha. On može biti tzv. mali ili veliki grešnik na zemlji, evo, on dolazi k Bogu. On:
-  pada na svoja koljena
- priznaje svoje grijehe
- priznaje svoju nesposobnost da se sam spasi
- plače pred Bogom da mu se smiluje i oprosti njegove grijehe
- zahvaljuje Bogu da mu Bog sve oprašta
- slavi Boga što je odgovorio na njegovu molitvu i oprostio mu grijeh.
I sada, tko je Spasitelj, Osloboditelj, tko treba primiti slavu i zahvalnost i čast? Odgovor je. To je Bog. Bog je centar te slike. Tu je pravi razlog spasenja, a sva Božja obećanja su - milost Božja kroz vjeru čovjeka Kada čovjek stavi Boga u centar svoga života, kada stavi svu svoju vjeru i pouzdanje u Boga, Bog odgovara čovjeku. Zašto? Zato što Bog ljubi čovjeka i vjeran je svojim obećanjima. Bog uvijek odgovara svojom milošću, onom čovjeku koji vjerom dolazi i potpuno se pouzdaje u Boga.
" Ne nama, o Jahve, ne nama, već svom imenu slavu daj zbog ljubavi i vjernosti svoje." (Ps. 115:1)
" Uostalom, mi vjerujemo da smo spašeni, jednako kao i oni, milošću Gospodina Isusa." (Dj.ap.15:11).
" I svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu." (Rimlj.3:24).
" Da, milošću ste spašeni - po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji." (Ef. 2:8).

2. Vjera čini obećanje sigurnim:
To se vidjelo i u prethodnoj točki. Kada vjernik daje slavu Bogu i stavlja Boga u centar i fokus svoga života, kada se u svom životu potpuno pouzdaje u Boga, tada je vjernik siguran da ga Bog prima i daje mu obećanje nasljedstva svih Božjih blagoslova već ovdje na zemlji, a na nebu život vječni.
" Da, opravdani njegovom milosti, budemo baštinici vječnoga života kojemu se nadamo." (Tit 3:7).
3. Vjera nas uvjerava da je obećanje za svakoga, da je upućeno svakome. Obećanje Božje nije dano nekim isključivim ljudima, nekoj posebnoj naciji, ili rasi, ili klasi ljudi. Obećanje je dano svima, svakoj osobi na zemlji. Kada bi obećanje bilo kroz Zakon, onda bi vrijedilo samo za one koji su dobili Zakon, i koji ga izvršavaju. Što bi bilo onda s onima koji su hendikepirani pa ne mogu izvršiti Zakon ili koji ga nemaju. Oni ne bi mogli nikada biti spašeni. Ali, zato što je obećanje darovano, da je temelj spasenja Božja milost, kroz vjeru čovjeka, niti jedan čovjek nije isključen od mogućnosti da primi nasljedstvo. Svaki čovjek može vjerovati i primiti spasenje i obećanje vječnoga života. Božja riječ je sigurna i ona će se izvršiti.
" Nebo će i zemlja proći, ali riječi moje sigurno neće proći." (Lk. 21:33).
" Ali Bog koji je bogat milosrđem - iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio - nas koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kristom oživi - milošću ste spašeni! - s njim nas i uskrisi i s njim postavi na nebesima, u Kristu Isusu." (Ef. 2: 4-7).
" Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost, stalne su sve naredbe njegove, utvrđene za sva vremena, dovijeka, sazdana na istini i na pravdi."(Ps.111:7-8). 

" Dakle, opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu, po komu smo i pristupili vjerom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se ponosimo, oslonjeni na nadu u slavu Božju. Ali ne samo to nego se ponosimo i nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost, a prokušanost nadu. A nada ne razočarava, jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan." (Rimlj5:1-5).

Božji blagoslovi kroz opravdanje

Čovjek je blagoslovljen od Boga kroz opravdanje, blagoslovljen iznad svih shvaćanja. Opravdanje i njegovi rezultati su veličanstveni što možemo vidjeti i u ovom odjeljku iz Svetoga Pisma. Temeljna poruka je u 1. stihu, da opravdanje imamo vjerom u Gospodina Isusa Krista. A oni koji su opravdani primaju blagoslove od Boga:
- tu je mir s Bogom (1.st.)
- pristup Božjoj milosti, ponosimo se radi prisutnosti Boga (2.st.)
- Tu je nada u slavu Božju (2. st.)
-  Tu je slavljenje Boga u nevoljama kroz koje stječemo strpljivost, prokušanost i nadu (3-5.st.)
- Tu je stalno iskustvo ljubavi Božje kroz Svetoga Duha koji nas ispunjava (5.st.)

Opravdanje

To znači da je čovjek prihvaćen kao opravdan. To znači da se čovjeka drži, računa, tretira, gleda na njega kao pravednog. To ne znači da se učini čovjeka pravednog, nego da ga se prihvaća kao opravdanog.

Trebamo pogledati tri važne stvari o pravednosti:

1. Zašto je opravdanje potrebno?
- opravdanje je potrebno radi toga što je čovjek sagriješio i otišao od Boga. Čovjek se pobunio protiv Boga i uzeo svoj život u svoje vlastite ruke. Čovjek je počeo živjeti bez Boga.
- ispunjavajući želje očiju i prohtjeve tijela
- držeći se ponosa života i stvari ovoga svijeta.
Čovjek je sagriješio i postao zao, postao neprijatelj Bogu, izbacivši Boga iz svoga života i odvojio se od Boga.
- opravdanje je potrebno radi srdžbe i gnjeva Božjega: " S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću." (Rimlj.1:18).
Čovjek je okrenuo leđa Bogu, izbacivši Boga iz svoga života. Čovjek je prekinuo svoju zajednicu s Bogom. Radi toga se pojavilo veliko pitanje pred svakoga čovjeka: "Kako povratiti ispravan odnos s Bogom, kako naći mir s Bogom?"

2. Zašto Bog opravdava čovjeka?

Bog opravdava čovjeka radi svoga Sina Isusa Krista. Kada čovjek vjeruje u Isusa Krista, Bog uzima tu vjeru čovjeka  i ubraja tu vjeru u pravednost. Zašto Bog to želi učiniti?
- Bog želi opravdati čovjeka jer ga jako ljubi
" Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni." (Iv. 3:16).
" Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas." (Rimlj.5:8).
- Bog želi opravdati čovjeka radi toga što je Isus Krist učinio za čovjeka.
a) Isus Krist je osigurao idealno opravdanje za čovjeka. Isus je došao na zemlju živio je bezgrešnim i savršenim životom. Kao Čovjek Isus nije nikada prekršio Zakon Božji. Isus Krist se nije nikada suprotstavio Božjoj volji. Radi toga je Isus stajao pred Bogom i pred svijetom kao Ideal -Čovjek, kao Savršeni Čovjek, kao savršeni Pravednik da je mogao stati sa svojom pravdom pred svakog čovjeka.
b) Isus Krist je došao na ovaj svijet da umre za čovjeka. Kao Ideal - Čovjek, On je mogao uzeti na sebe sve grijehe svijeta i umrijeti za svakoga čovjeka. On je zamijenio mjesto s čovjekom i postao grešnik umjesto čovjeka.
" Ljubav Kristova potpuno nama ovladava pri ovoj pomisli: ' Jedan je umro umjesto sviju, dakle, oni su svi umrli. A on je umro mjesto sviju, da živi ne žive više za same sebe, nego za onoga koji je umro i uskrsnuo za njih." (II. Kor. 5:14-15). Gospodin Isus je podnio gnjev Božji radi grijeha čovjeka, preuzeo kaznu radi svih ljudi. Isus je to mogao učiniti jer je potpuno zadovoljio Boga.
c)  Isus Krist je došao na ovaj svijet da uskrsne od mrtvih i da time pobijedi smrt za čovjeka. Kao Ideal - Čovjek, njegovo uskrsnuće i uzašašće u prisutnost Božju može opstati pred licem Božjim za svakoga čovjeka, da pobjedi smrt grijeha i da bude prihvaćen od Boga. Isusov uskrsli život može stati za svakog uskrslog vjernika i osigurati mu vječni život u prisutnosti Boga.

3. Kako Bog opravdava čovjeka?

Riječ opravdanje je pravnički izraz i koristi se u sudnici. Slika prikazuje čovjeka koji se nalazi pod Božjom istragom i suđenjem. Čovjek stoji pred sudom s mnogo grijeha i krivice. Čovjek se pobunio protiv Boga i prekinuo zajedništvo s Bogom. Kako može čovjek obnoviti tu zajednicu ? Kako može čovjek biti oslobođen svih svojih grijeha i krivice? S ljudskog stajališta, kada se uzmu svi čovjekovi grijesi, sudac ga može proglasiti krivim i kazniti. Ali, to nije isto s Božjim suđenjem. Kada čovjek dođe pred Boga, istina kao krivac sa grijesima, ali ako čovjek stane pred Boga i pokaže svoju iskrenu vjeru u Isusa Krista i pouzda se u njegovu pravednost, ta njegova vjera se uračunava u pravednost i bude opravdan.
Kako mi to možemo znati? Kako za sigurno možemo znati da je Bog takav? Radi toga što je Isus tako rekao!!!  Isus je rekao da nas Bog  ljubi. Mi smo grešnici, da; ali, Isus je rekao da smo mi Bogu vrlo dragi.
" Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni." (Iv. 3:16).
" Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas." (Rimlj.5:8).
" Jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave - i svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri, da učini očitom svoju pravednost. " (Rimlj.3:23-25)
" Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu." (Rimlj.5:1).

Zaključak

"Ali kako znamo da čovjeka ne opravdava vršenje Zakona, nego samo vjera u Isusa Krista, to smo i mi prigrlili vjeru u Krista Isusa  da bismo se opravdali vjerom u Krista, a ne vršenjem zakona. Jer vršenje Zakona ' neće nikoga opravdati."(Gal. 2: 16).
" I da budem u njemu, ne pravednošću koja bi bila moja - onom koja dolazi od Zakona - nego onom koja se dobiva po vjeri u Krista, pravednošću koja dolazi od Boga na osnovi vjere."            ( Filiplj.3:9).

" A nada koja se vidi nije nada, jer kako se onda tko može nadati onomu što vidi? Ali ako se nadamo onomu čega ne vidimo, postojano ga čekamo." (Rimlj. 8:24-25).

Što je to nada vjernika?

Nada osigurava očekivano, uvjerava spoznaju, unutarnje posjedovanje, daje duhovnu sigurnost. Ako analiziramo značenje tog pojma "nada", vidimo da je puno različitih pojmova. Nada vjernika se ne može definirati kao značenje svjetovne nade. Nada vjernika je potpuno drukčiji pojam od pojma svjetovne nade što izražava želju ili očekivanje. Svjetovna nada izražava želju ili očekivanje nečega ili nekoga što se vidi, a moguće je ili nije moguće dobiti ili postići za dugo vremena.
Nada vjernika je sasvim drukčija, a odnosi se na duhovno područje, a vjernik neosporno dobiva ono čemu se nada. Nada vjernika se temelji na unutarnjem iskustvu i svjedočenju Svetoga Duha. Vjernik zna da Sveti Duh živi u njemu i on stvarno proživljava iskustvo djelovanja i svjedočenja stvari, što Sveti Duh čini sada. Jamstvo Svetoga Duha se potvrđuje već sada kroz iskustvo vjernika, i ako u sadašnjem životu nije to iskustvo još savršeno, ali ono postoji, i ono je prisutno u tijelu vjernika. Vjernik već sada posjeduje Božje stvari i ako je u tijelu. Vjernikova nada spasenja je sadašnje iskustvo - on je spašen sada - on već sada ima provjeru i dokaze spasenja. Vjernikova nada da je spašen je živa realnost već sada, radi toga je njegova nada, sigurna nada.
Za istinitog vjernika, nada je apsolutna sigurnost u ono što je Bog obećao, i ako se to još ne vidi.
Vjernik ima apsolutnu sigurnost jer je on već sada iskusio Božje stvari. To je već sada unutarnje posjedovanje, duhovna sigurnost, sigurno iščekivanje, pouzdana spoznaja.

Pogledajmo četiri činjenice o nadi.

1. Bog je izabrao za nas da budemo spašeni nadom a ne vidljivim. Kada bismo bili spašeni vidljivim, ne bismo se nadali Bogu. Kada bismo mogli stvarno iskusiti savršeno otkupljenje i spasenje sada, tada ne bi bilo ničega više, čemu bi se trebali nadati.  Rezultat bi bio katastrofalan;  mi ne bismo živjeli priljubljeno uz Boga, vjerujući i pouzdavajući se u Boga, niti bismo gledali na Njega da priprema savršeno i potpuno spasenje za nas. Tada ne bi bilo slobode i iskrenosti između Boga i čovjeka, ne bi postojalo pouzdanja i ljubavi čovjeka prema Bogu. Tada ne bi bilo zajedništva i kontinuiranog odnosa između čovjeka i Boga, temeljenog na slobodnoj ljubavi, pouzdanju i vjeri.
2. Bog je ispred svake stvari, naše prebivanje u nadi, to je, naša ustrajna - neprekidna nada. Zašto? Što se više nadamo spasenju i otkupljenju, sve smo više priljubljeni uz Boga. A, iznad svega, Bog želi da budemo priljubljeni za njega, u zajedništvu, u pouzdanju, u vjernosti i povjerenju, u ljubavi i nadi u Boga.
3. Staza nade je jedini način koji je Bog odabrao za spasenje. Jedino kada se čovjek nada Bogu, čovjek će se priljubiti uz Boga; u stvarnosti, što se čovjek više nada Bogu, to će bliže živjeti i ljubiti Boga i pouzdati se u Njega. Što je više nade, to je više pouzdanja, vjere, ljubavi i dublje zajednice s Bogom. To je ono što je Bog u stvari predvidio, to je Božji plan i svrha za čovjeka i njegov svijet.
4. Nada vjernika se ispoljava u nekoliko veličanstvenih načina. U Svetom Pismu Sam Bog se naziva Bog nade:
" A Bog, izvor nade, neka vam dadne potpunu radost i mir u vjeri da napredujete u nadi snagom Duha Svetoga." (Rimlj.15:13).
Pogledajmo zajedno kako Biblija opisuje to izražavanje nade vjernika:
- nada u uskrsnuće mrtvih - apostol Pavao kaže: " Zbog nade u uskrsnuće mrtvih meni se sudi. (Dj.ap.23:6).
- nada u obećanje: " I sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje koje Bog uputi našim očevima." (Dj.ap.26:6).
- nada Izraelova: " Eto, zato sam vas zamolio da vas vidim i da vam progovorim, jer radi nade Izraelove nosim ove lance." (Dj.ap.28:20).
- nada u slavu Božju: " Po komu smo i pristupili vjerom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se ponosimo, oslonjeni na nadu u slavu Božju." (Rimlj.5:2).
" "Krist, nada slave jest među vama." (Kol 1:27)
"Kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja, Isusa Krista." (Titu 2:13).
- nada spasenja: " Nadom smo naime spašeni." (Rimlj.8:23)
- nada koja vodi vjernika u postojano čekanje: " Ali ako se nadamo onomu čega ne vidimo, postojano ga čekamo." (Rimlj.8:25). " Bez prestanka se sjećamo pred Bogom, našim Ocem, vaše djelotvorne vjere, požrtvovne ljubavi i postojane nade u Gospodina našega Isusa Krista." (I.Sol.1:3).
- nada koju vjernik dobiva kroz Sveto Pismo - Evanđelje: " Uistinu, sve što je nekoć napisano, napisano je nama za pouku, da strpljivošću i utjehom, koje daje Pismo, trajno imamo nadu." (Rimlj.15: 4).
- nada vjernika kao dar i snaga Svetoga Duha: " A Bog, izvor nade, neka vam dadne potpunu radost i mir u vjeri da napredujete u nadi snagom Duha Svetoga." (Rimlj.15:13).
- nada kao jedno od bitnih obilježja vjernika: " A sada ostaje vjera, ufanje - nada i ljubav - to troje - ali je najveća među njima ljubav." (I.Kor.13:13).
- nada u Krista: " Pavao apostol Krista Isusa - odredbom Boga, našega Spasitelja, i Krista Isusa, naše nade." (I.Tim.1:1).
- nada opravdanja: " Jer mi pod vodstvom Duha na osnovi vjere očekujemo nadu opravdanja." (Gal.5:5).  
-  nada koju pruža Božji poziv: " Da vam dadne prosvijetljene oči vašeg srca da uvidite koliku nadu pruža njegov poziv, koliko bogatstvo slave krije njegova baština među svetima." (Ef. 1:18). " Jedno tijelo i jedan Duh, kao što ste svojim pozivom pozvani samo jednoj nadi." (Ef.4:4).
- nada koju izgubljeni nevjernici nemaju: " Sjećajte se da ste u ono vrijeme bez Krista bili otuđeni od izraelskog građanstva, bez dijela u Savezima obećanja, bez nade i bez Boga u ovom svijetu!" (Ef.12).
-  nada Evanđelja - Radosne vijesti: " Ako doista ustrajete u vjeri, utemeljeni i postojani i neodjeljivi od nade Radosne vijesti koju ste čuli, koja je propovijedana svakom stvorenju pod nebom i kojoj ja, Pavao, postadoh službenik." (Kol.1:23).
 - spasonosna nada: " Ali mi koji pripadamo danu budimo trijezni; 'obucimo se u oklop', to jest u vjeru i ljubav i u spasonosnu nadu kao u 'kacigu'." (I.Sol.5:8).
- dobra nada koju daje Bog: " Sam naš Gospodin Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas je ljubio i po milosti nam dao vječnu utjehu i dobru nadu." (II.Sol.2:16)
-  nada vječnoga života: " Na temelju nade u vječni život - život koji prije vječnih vremena obeća Bog." ( Titu 1:2) " Da opravdani njegovom milosti, budemo baštinici vječnoga života kojemu se nadamo." (Titu 3:7)
- blažena nada za dolazak Isusa Krista: " Kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja, Isusa Krista." (Titu 2:13)
- nada koja otklanja neizvjesnost i daje punu sigurnost i savršenstvo:" Ali je naša vruća želja da svaki od vas pokaže istu revnost da svoju nadu učini savršenom do kraja, da ne budete mlitavi, već da nasljedujete one koji vjerom i strpljivošću baštine obećanje." (Hebr.6:11-12).
- nada je određena za vjernika: " Mi što smo se utekli (Bogu) da se domognemo nade koja nam je određena." (Hebr.6:18).
- nada vjernika je čvrsto sidro duše: " Nju (nadu) imamo kao pouzdano i čvrsto sidro duše ' koje prodire u prostor iza zastora' kamo je ušao za nas u svojstvu preteče Isus pošto je 'zauvijek' postao veliki ' svećenik, sličan Melhisedeku'." (Hebr.6:19-20).   
- nada koja pokreće vjeru: " Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo." (Hebr.11:1).
- živa nada vjernika: " Neka bude hvaljen Bog, Otac našega Gospodina Isusa Krista, koji nas po svome velikom milosrđu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih ponovo  rodi za živu nadu." (I.Petr.1:3) 
- nada čisti vjernika od grijeha: " Tko god je položio ovu nadu u njega, čisti se od grijeha , kao što je on čist." (I.Iv.3:3).

Osobno svjedočenje kršćanina, sljedbenika ili učenika Isusa Krista se često prikazuje kao ribarenje i to je dobra usporedba.  Gospodin Isus je rekao:
"Hajdete za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi!" (Mk.1:17).
Kada je Isus izgovorio ove riječi, on je govorio ribarima. Ribarenje je bio njihov poziv i posao. Oni su običavali isplovljavati na Galilejsko jezero i to iz samo jednog razloga - da ulove ribe. Kada su uhvatili ribe, koje su bile stavili su ih u novu okolinu, a to je značilo smrt za ulovljene ribe.
Kada je Gospodin pozvao učenike i rekao im: Učinit ću vas ribarima ljudi", on ih je pozvao novom i plemenitijem pozivu. Otada su oni trebali ići za ljudima i uzimati one koji su duhovno mrtvi i postaviti ih u novu okolinu, i to ne drugdje nego u sam život u Isusu Kristu, tako da oni, koji su mrtvi u grijehu, mogu steći i imati vječni život.
Ako promatramo ljude koji love ribe, onda ćemo zapaziti kako postoje dvije glavne metode ribarenja. Jedan je mrežom za povlačenje ili sličnom mrežom. Drugi je način pomoću štapa, konca ili najlona i udice.
Metodu mrežom koristi čovjek ili skupina ljudi, koji su ribari po zanatu. Ribar, zajedno sa svojim pomoćnicima, isplovljava na pučinu i spušta mrežu iz čamca ili broda, a zatim je vuče ili njome zaokruži neko područje i na taj način opkoli veliko mnoštvo riba.  Taj oblik ribarenja možemo prispodobiti velikim evangelizacijskim projektima čija je svrha da u isto vrijeme dovedu što je više moguće ljudi  do odluke da prihvate Krista. Svatko ne može biti uključen u takav rad. Nedvojbeno, to pretpostavlja timski rad.
Stvar je, međutim, potpuno drukčija kada promatramo drugi način ribarenja, onaj štapom i udicom. Sigurno je da to označava individualno svjedočenje. Upotrebom štapa i udice namjerava se uhvatiti jednu ribu u jedno vrijeme. U osobnom svjedočenju to je bavljenje čovjeka s čovjekom, licem u lice, ili srcem srcu.
Onaj tko je ribar po zanatu odlazi u ribolov zato što mora. Ribić sa štapom i udicom ide da bi uživao u pecanju i da bi osjetio uzbuđenje koje dolazi kada je riba uhvaćena. Taj je način svima pristupačan, svakome tko ima želju i ljubav za pecanje. Isto je tako s osobnim svjedočenjem. To je način pomoću kojeg svaki istiniti kršćanin može uzeti učešća u ispunjavanju Kristove zapovijedi - da dovodi ljude do Krista kao Spasitelja ginućih duša. Mi idemo radosno u taj posao jer smo poslušni zapovijedi našega Gospoda i zbog njegove ljubavi što se prelijeva iz našega srca. Ne idemo, zato što moramo, već zbog toga, što smo sretni i što nas raduje to činiti.
Ovdje je potrebno napomenuti, da kod osobnog svjedočenja nema neke specijalne tehnike za "pridobivanje duša". Ljudi ne dolaze Gospodinu niti bivaju spašeni kao rezultat primjene neke sigurne ili pouzdane "tehnike". Moramo znati i naglašavati da je tu najbitnije djelovanje Isusa Krista i Svetoga Duha, dok je važnost čovjeka u svemu, što je on određeni instrument. Bog je taj, koji upotrebljava jednog čovjeka ili ženu na jedan način, a drugoga na drugi i drukčiji način. Potrebno je da budemo voljni i spremni biti podučeni i vođeni od Svetoga Duha dok idemo naprijed u poslušnosti i ovisnosti od Gospodina. Pojedini kršćanin nije pravi svjedok sve dok se ne uključi u taj oblik svjedočenja i službe, a svrha je "izvući" grešnika iz gliba grijeha i propasti i dovesti ga Isusu Kristu koji mu daje novi život - vječni život.

Isus nam je primjer u poslu

Moramo biti spremni istraživati Sveto Pismo kako bi otkrili principe Božjeg djelovanja i saobraćanja s pojedincima.  Mnogo možemo naučiti proučavanjem službe Gospodina Isusa Krista što nalazimo u Evanđeljima. Isto tako moramo biti spremni da se koristimo iskustvima zrelih i duhovno staloženih kršćanskih radnika, ali uvijek imati na umu da je najvažnije ovisiti o djelovanju Svetoga Duha, koji će voditi pojedinca pokajanju i vjeri i prihvaćanju Isusa Krista za svog osobnog Spasitelja. To je rad Svetoga Duha. Naše je da sadimo sjeme Božje riječi u srce čovjeka, da zalijevamo i okapamo. Bog je taj koji daje život i rast posijanom sjemenu u srcu čovjeka. Tako postajemo ribari ljudi na koji nas posao Isus poziva.
Ne možemo učiniti sebe "pridobivačem duša". To je nešto što Bog čini za nas, u nama i kroz nas. Ponavljam: za ... u ..,. i kroz nas. Uvjet što ga Isus postavlja za ispunjenje svog obećanja je: "POđite za mnom".
"Hajdete za mnom i učinit ću vas lovcima ljudi" (Mat.4:19).
Isus Krist je došao i još uvijek je uključen u spašavanje izgubljenih.
" Sin Čovječji je došao da traži i spasi što je izgubljeno." (Lk.19:19).
Moramo biti spremni da zajedno s Isusom budemo uposleni u traženju i spašavanju izgubljenih.
Uspjeh u Božjem radu se ne postiže vlastitom sposobnošću i silom, kao što kaže prorok Zaharija:
" Ne silom niti snagom, već Duhom mojim, riječ je Gospodina nad vojskama."
Zapamtimo: ne tehnikama ili organizacijom već silom Svetoga Duha.

Svjedok mora biti nanovo rođen

Da bi druge mogli dovesti Kristu morate sami poznavati Gospodina- morate biti nanovo rođen. Isto tako morate odustati od samopouzdanja i vlastitih napora.
Obraćen - nanovo rođen čovjek je onaj u kome prebiva Sveti Duh - Duh Kristov.
Sila osobnog svjedočanstva je nezamjenjiva. Onaj tko pozna Isusa Krista kao svoga osobnog Spasitelja, govori drugome, kako bi i on, također, došao do iste spoznaje. Osobno svjedočenje može izvirati iz vašega srca jedino ako vi osobno znate da znate Isusa Krista kao svoga osobnog Spasitelja, ako ste doživjeli spasenje i oproštenje od svojih grijeha i upoznali ljubav Božju kroz Isusa Krista.
Kada pođemo na taj posao moramo spoznati našu osobnu nesposobnost, osloniti se na Gospodina i tako se opskrbiti njegovom silom, njegovom dostatnošću. U tom radu osobnog svjedočenja moramo dopustiti Gospodinu da ima slobodan put kroz nas kako bi mogao ostvariti svoje djelo u traženju i spašavanju izgubljenih.
Svjedok Isusa Krista mora biti posvećen, što znači ispunjen Svetim Duhom. To je zapovijed "Već se napunite Duhom" (Ef. 5:18).
Isus Krist kroz Svetoga Duha treba ispunjavati život svjedoka za Krista. Isus Krist treba u nama da raste iz dana u da. To je bila želja Ivana Krstitelja:
" On mora rasti, a ja se umanjivati."
To je jedna od tajni uspješnog ribarenja, a isto tako i osobnog svjedočenja- držati se izvan vidika. Shvaćamo da nas u našem radu ljudi vide, oni nas moraju čuti i vidjeti, ako ima svjedočimo, no neka to uvijek bude naš stav: " ne ja već Krist:" Naš vlastiti "ja" mora se umanjivati.- Isus mora rasti u nama i kroz nas. Nemojmo stavljati sebe naprijed praveći veliku buku kada idemo pecati. Dozvolimo Svetome Dugu da djeluje u tišini srca onoga koji treba spasenje od svojih grijeha i novi život u Isusu Kristu.

" Uistinu, ja se ne stidim Evanđelja, jer je ono sila Božja za spasenje svakomu vjerniku, kako, u prvom redu, Židovu tako Grku. Jer u njemu se očituje pravednost Božja, iz vjere u vjeru, kao što stoji pisano: 'Pravednik će živjeti od vjere." (Rimlj.1: 16-17).

Evanđelje nam otkriva Isusa Krista - Božjega Sina

Evanđelje je usmjerilo duh apostola Pavla na Osobu Isusa Krista - Božjega Sina. Svakoga čovjeka treba Evanđelje usmjeriti na Isusa Krista - Božjega Sina. Zašto?  Zato što od Evanđelja, veličanstveno spasenje koje je u Isusu Kristu, oslobađa nas od grijeha, od smrti i pakla. Kada osoba utvrdi i uvaži da je u ropstvu grijeha i da će radi toga umrijeti za cijelu vječnost da treba dati Bogu za to račun na Božjem sudu, onda je potpuno nerazumno ako:
- ne prihvati spasenje koje je u Kristu Isusu,
- ne usmjeri svoj duh Isusu Kristu,
- ne služi prema Evanđelju Gospodinu Isusu Kristu

Koja je svrha Evanđelja - Biblije ?

Biblija je Božja riječ upućena čovječanstvu. Božje Pismo je napisano da uputi ljude u području morala i duhovnosti. Biblija nas uči, kroz primjere, zapovijedi, pravila i principe, da blagoslov dolazi za vrijeme u kojem živi i za vječnost onima koji upoznaju i čine volju Božju.
Čovjek treba, ne samo čitati Bibliju, nego nastojati razumjeti i izvršavati Božju riječ.
Svrha je Evanđelja - Biblije:
 1. Da pokaže čovjeku njegovo stvarno stanje kao izgubljenog grešnika, odvojenog od Boga, i da mu ukaže, kako je došao u tu ozbiljnu situaciju:
" Prema tome, kao što po jednom čovjeku uđe grijeh u svijet a po grijehu smrt, tako smrt prijeđe na sve ljude jer svi sagriješiše" (Rimlj5:12).
" A čovjeku reče (Bog): ' Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog! Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem. U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš; ta iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se vratiti." (Post. 3:17-19).
" Jer je plaća grijeha smrt." (Rimlj.6:23).
" Nema pravedna ni samo jednoga; nema razumna, nema nikoga koji traži Boga. Svi su zastranili, zajedno se pokvarili. Nema ni jednoga jedinoga koji čini dobro." (Rimlj.3:10-12).
2. Da otkrije čovjeku Božji plan za njegovo izbavljenje i obnovu njegove zajednice s Bogom kroz Isusa Krista, Božjega Sina i Njegovo djelo izbavljenja koje je završio na križu.    
" Podsjećam vas, braćo, na Evanđelje koje sam vam propovijedao i koje ste prihvatili i u kojem stojite. Po njemu ste na putu spasenja ako zbilja čvrsto držite riječ koju sam vam kao Radosnu vijest navijestio - osim da ste lakomisleno prigrlili vjeru. Predao sam vam najprije ono što sam primio: da je Krist, suglasno Pismima, umro za naše grijehe, da je pokopan, da je treći dan, suglasno Pismima, uskrsnuo." ( I.Kor.15:1-4).
" Znajte da niste otkupljeni nečim raspadljivim - srebrom ili zlatom - od svoga bezvrijednog, od otaca baštinjenog načina života, nego skupocjenom krvi Krista kao nevina i bez mane Janjeta." (I.Petr.1:18-19).
" On koji 'osobno' u svom tijelu naše 'uznese na križ' da mi, umrijevši svojim grijesima, živimo pravednosti; on čijim 'ste modricama, izliječeni." (I.Petr.2:24).
" Jer i Krist je jedanput umro zbog grijeha, pravedan za nepravedne, da nas privede k Bogu; on koji je bio ubijen u tijelu, ali oživje duhom." (I. Petr.3:18).
3. Da pokaže čovjeku da spasenje od grijeha i njegove strašne posljedice mogu biti prevladane jedino kroz Isusa Krista.
" Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni." (Iv. 3:16).
" Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti." (Dj.ap.4:12)
4. Da otkrije svakome tko prihvati Isusa Krista kao svoga osobnog Spasitelja, kao Božju volju za njegov život, ukazujući mu kako treba da živi i služi i ugađa Bogu.
" Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta." (Mat. 28:19-20).
" Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim da prinesete sebe kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu - kao svoje duhovno bogoštovlje. Nemojte se prilagođavati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno." (Rimlj.12:1-2).
5. Da otkrije blagoslovljenu i slavnu budućnost spašenih i užasnu budućnost izgubljenih, i radi toga upozorava sve.
" Ovi će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni." ( Mat.25:46).

Apostol Pavao se ne srami Evanđelja, jer je to dobra vijest od Samoga Boga, to je, ta Radosna vijest koju je Bog dao čovječanstvu i treba se objaviti svakom čovjeku. Činjenica, da je Evanđelje što je dao sam Bog, potaknulo Pavla, da se ne srami Evanđelja. Svaki čovjek bi trebao biti sretan što mu Evanđelje otkriva put Spasenja, što mu otkriva Spasitelja Isusa Krista i što mu daje mogućnost da primi vječni život vjerom u Isusa Krista kao Božji dar čovjeku.
Evanđelje je Božja sila za spasenje, koja treba dosegnuti svakog čovjeka širom svijeta bez obzira na nacionalnost, boju ili rasu, ili bilo koju razliku, bez obzira tko on jest.
Radi toga nitko ne smije biti isključen od Evanđelja, svatko treba čuti Božji glas i osjetiti Božju ljubav kroz Evanđelje vjerom u Isusa Krista.

"Uistinu, ja se ne stidim Evanđelja, jer je ono sila Božja za spasenje svakomu vjerniku, kako u prvom redu, Židovu tako Grku. Jer u njemu se očituje pravednost Božja, iz vjer u vjeru, kao što stoji pisano:' Pravednik će živjeti od vjere." (Rimlj.1:16-17).

Pravo svjedočenje kršćanina - vjernika u ovome svijetu u kojem svakodnevno živi, mora biti obznanjivanje Isusa Krista u svoj punini njegove Osobe i njegova djela. Sadržaj tog objavljivanja je da je Isus Krist Božji Sin koji je postao čovjekom; koji je bio osuđen na smrt, razapet za naše grijehe, a koga je Bog ponovno uskrsnuo, tako da je svima pružena prilika potpuno i besplatno oproštenje od kazne za grijeh i oslobođenje od sile grijeha, ovdje i sada. Ono što je potrebno posebno naglašavati jest da je Isus Krist uskrsnuo i da živi. Zato što On živi živjet će i oni koji ga prihvate za svoga osobnog Spasitelja. To je rekao sam Gospodin Isus Krist:
" .... jer ja živim i vi ćete živjeti." (Iv. 14:19).
To nije samo dijeljenje Isusova života, bez obzira kako je to divno, nego također, dijeljenje njegove pobjede. To znači okusiti i uživati plodove njegova veličanstvenog tijumfa u uskrsavajućoj sili.
Isus Krist je umro kako bi spasio čovjeka od grijeha. Isus Krist živi kako bi  prebivao u životima i čuvao od grijeha sve one koji ga prihvate za svoga osobnoga Spasitelja.
Osim toga, Isus želi da izrazi sebe, što znači, da želi živjeti i ispoljavati svoje božanske karakteristike kroz svakoga koji mu se preda. To je pravo obraćenje, što dovodi do potpune transformacije života i karaktera vjernika. Rezultat takve transformacije života je svjedočenje o Isusu Kristu drugim ljudima koji trebaju Spasenje.
Apostol Pavao je bio uspješan svjedok, kako pojedincima, tako i velikim skupinama ljudi. On je pisao kršćanima u Rimu.
" Tako sam od Jeruzalema i naokolo do Ilirika potpuno izvršio dužnost propovijedanja Radosne vijesti o Kristu." (Rimlj. 15:19). 
On je bio izravan u svojim postupcima i poruci koju je naviještao. On piše vođama crkve u Efezu:
" .. jer nisam ništa propustio da vam u potpunosti saopćim Božji naum."
On se ponosio Evanđeljem, zato što se odnosilo na uskrslog Krista, a time se dokazuje sila Božja za spasenje svima koji vjeruju.
Svjedočenje koje ne pruža potpunu objavu, ili ne obznanjuje Isusa Krista u potpunosti, površno je i neprikladno, koje nam je svima donijelo štetu i loše posljedice.

Obznanjivanje Krista u svoj njegovoj punini

Ali, je li to sve? Jesmo li, time što smo rekli, iscrpili djelokrug pravog svjedočenja? Sigurno da ima nešto više, čak i od toga.
To je obznanjivanje Krista u svoj njegovoj punini i uskrsloj živoj sili. Pogledajmo na trenutak poruku njegovim učenicima prije njegova odlaska s ove zemlje iznesenu u Matejevu Evanđelju 28. poglavlju:
" Tada im se približi Isus te im reče: ' Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta." (Mat.28:18-20).
Zapovijed uključuje više od jednostavnog obznanjivanja Gospodina Isusa Krista kome je podređena sva sila. U to je uključen vrlo realan stav. Svrha te realnosti je u tome da rezultira vrlo određenim učinkom.
Trebalo je obznaniti Isusa Krista tako, da bude primljen u srca i živote slušatelja i da postanu učenici ili sljedbenici Isusa Krista.
Učenik je onaj koji, ne samo da zna, već koji, također, slijedi. U ovoj "Velikoj zapovijedi" Isus Krist naglasak daje na riječi" učinite sve narode učenicima mojim".
Mnogi u tumačenju ove zapovijedi naglašavaju kao glavnu riječ " idite". Međutim, to je pomoćna radnja - glagol, za rezultat, a to je "učinite".
Tu je osnovni sadržaj i svrha zapovijedi, da oni koji slušaju Evanđelje, koji slušaju o Isusu kao Spasitelju, da ga prime u svoje srce i život,
Svjedočenje je obznanjivanje Isusa Krista u njegovoj sili i punini tako da bude prihvaćen i slijeđen javno pred drugim ljudima, tako da i oni traže spasenje i Spasitelja. To je jedan trajni lanac od Isusova uskrsnuća do danas širom svijeta.

Naučavanje i svjedočenje vodi praktičnoj poslušnosti

Predanje srca i života slušatelja je uključeno u zapovijedi "učinite učenicima", a vodi otvorenom priznavanju Isusa Krista u činu javnog priznavanja vjere, vjernosti i poistovjećenosti s Gospodinom Isusom Kristom.
Ali, Gospodinov nalog za pokret u njegovoj Crkvi u cjelini, kao i svakom pojedinom članu ili udu njegova Tijela, ne prestaje kod te točke.
Oni koji postanu učenici i koji otvoreno priznaju Krista moraju također biti podučeni u " svim stvarima koje sam vam zapovjedio", a to je svekoliko Kristovo naučavanje iskazano u Evanđeljima. To je kompletna Biblija - Božja Riječ. To naučavanje treba voditi poslušnosti Božjoj volji i svjedočenju Isusa Krista drugima koji trebaju upoznati put spasenja i Spasitelja Isusa Krista. Drugim riječima, istina Božje riječi treba biti naučavan tako da se ona odražava u praktičnom životu i svakodnevnom ponašanju sljedbenika Isusa Krista ili učenika. 
Je li to moguće postići?  Je li to postavljanje prevelikih zahtjeva? Gospod Isus je dao garanciju za potvrdan odgovor na ta pitanja:
" Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim ... Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta." (Mat:28:18-20).
Isus Krist ima vlast i silu. On šalje - On ide zajedno sa svojim sljedbenicima. To je Isus koji se obvezao da će ispuniti zapovijed svojom prisutnošću i svojom silom, kada nađe spremne, voljne i poslušne muškarce ili žene, koji će "ići" i "svjedočiti" i time mu pružiti mogućnost da ispuni svoj plan i svoju svrhu. Isus treba na zemlji tebe i mene da kroz naše srce i život Svetim Duhom djeluje s neba, da se na zemlji izgrađuje Božje kraljevstvo.
Da zaključimo. Neka nam bude jasno; da kršćanski život, život vjernika, treba biti  svjedočenje i obznanjivanje Isusa Krista, tako, da muškarci i žene, omladina,, dječaci i djevojčice budu suočeni s pozivom ljubavi Isusa Krista, te da mogu imati priliku da prihvate za sebe osobno Isusa Krista i nastave ga slijediti i provoditi u poslušnosti zapovijed Gospodina Isusa Krista, na blagoslov sebi i drugima.
Dragi prijatelju, kako je to s tobom? Jesi li poslušan Isusovoj zapovijedi? Moja je iskrena molitva da dozvoliš Isusu da potpuno ispuni tvoj život!