Svaki je čovjek grešnik

Kakav je čovjek pred svetim Bogom

Biblija nam otkriva stanje svakoga čovjeka. Svaki čovjek je grešnik, bez obzira na njegovo nasljeđe, na njegov položaj u društvu gdje živi. Tu nije važno tko je, a tko nije obrazovan ili u kakvoj obitelji ili narodu živi. Svi su grešnici pred Bogom. Grijeh i krivnja su općeniti i odnose se na svakoga čovjeka. Pogledajmo kako Biblija oslikava stanje čovjeka:

« Jer smo već dokazali, da su svi, i Židovi i Grci, u vlasti grijeha, kao što stoji pisano:' Nema pravedna ni samo jednoga; nema razumna, nema nikoga koji traži Boga. Svi su zastranili, zajedno se pokvarili. Nema ni jednoga jedinoga koji čini dobro. Njihovo je grlo otvoren grob, jezicima svojim varaju, zmijski je otrov za njihovim ustima. Usta su im puna kleveta i gorčine. Noge su im brze na prolijevanje krvi; ruševine s bijedom na njihovim su putovima. Put mira nisu priznali, nema straha Božjega pred njihovim očima.» (Rimlj.3:9-18).

Svi ljudi su u vlasti grijeha

Što to znači biti u vlasti grijeha?  Riječ u «vlasti grijeha» ima značenje da se nalazimo kao subjekti pod silom i djelovanjem nekog autoriteta, nekih principa i nekih zakona, koje sami ne možemo izvršavati. Čovjek bez Isusa Krista je pod vlasti grijeha i bespomoćan da se sam izvuče ili pobjegne ispod te sile. Biblija nam to jasno potvrđuje:
« Svi, naime, koji se pouzdavaju samo u vršenje Zakona nalaze se pod prokletstvom, jer stoji pisano:' Proklet svaki onaj koji ne poštuje Zakon vršeći sve što je u njemu napisano.» (Gal. 3:10).
Religiozni Židov ili religiozni čovjek bilo kojeg naroda je u vlasti grijeha, jednako tako, kao i svaki drugi čovjek. Sveto Pismo objavljuje da religioznost sama po sebi ne čini čovjeka prihvatljivim od Boga. Mnogi religiozni ljudi su time šokirani, pitajući se: « Što onda? Zar mi nismo bolji od drugih, nemamo li niti jedan postotak više prava od drugih ljudi? Nismo li mi bolji ako mi:

  1. imamo Bibliju,
  2. ispovijedamo Boga,
  3. znamo Božju volju,
  4. dokazujemo što je bolje
  5. proučavamo Božju riječ,
  6. učimo i vodimo druge ljude,
  7. poznajemo istinu.

Odgovor je s velikim uskličnikom: «NE! Nikako ne. Na nikakav način nisi bolji od drugih ljudi. Svi ljudi, religiozni i nereligiozni svi smo u vlasti grijeha.»

Što Biblija govori onima koji se pozivaju na Zakon?

« A ti koji se čvrsto oslanjaš na Zakon i ponosiš Bogom, koji poznaješ volju njegovu i koji, poučen Zakonom, znaš izabrati bolje; ti koji si uvjeren da si vođa slijepcima, svjetlo onima koji su u tami, odgojitelj nerazumnima, učitelj neukima jer u Zakonu imaš utjelovljenje znanja i istine... ti, dakle, koji drugog učiš, samog sebe ne učiš! Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš! Ti koji zabranjuješ preljub, činiš preljub! Ti koji se zgražaš nad idolima, pljačkaš njihove hramove! Ti koji se ponosiš zbog Zakona, sramotiš Boga kršenjem Zakona! Zaista se – kako stoji pisano – ime Božje vašom krivnjom grdi među poganima.» (Rimlj.2:17-24).
Vidite, to je suština, kao što nam govori Sveto Pismo u Poslanici Rimljanima:

  1. Bog se gnjevi na svaku bezbožnost i nepravednost
  2. Bog se gnjevi na moraliste, koji govore o moralu a sami ga ne tvore
  3. Bog se gnjevi na religioniste, koji govore o Bogu, a ne dozvole Bogu da Sveti Duh promijeni njihov život.

Biblija govori da se Bog gnjevi na sve ljude, jer su svi ljudi pod vlasti grijeha. To je očito i vidi se sasvim jasno pred očima svakoga čovjeka koji želi pošteno pogledati na čovjeka i na ovaj svijet u kojem živimo.

  1. «Jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave.» (Rimlj.3:23)
  2. «Prema tome, kao što po jednom čovjeku uđe grijeh u svijet a po grijehu smrt, tako smrt prijeđe na sve ljude jer svi sagriješiše.»
  3. «Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh, da se obećanje, na osnovi vjere u Isusa Krista, dadne onima koji vjeruju.» (Gal.3:22)
  4. «Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i u nama nema istine.» (I.Iv.1:8).

Narav ili priroda čovjeka je grešna

Radi se o prirodi ili naravi svakoga čovjeka. A kakva je priroda čovjeka? Priroda čovjeka je grešna.
Grešna priroda se ispoljava kao nepravedna. «Nema pravedna ni samo jednoga.» (Rimlj.3:10). Nema pravedna po prirodi ni po djelima. Niti jedan čovjek nema pravedan život u svojim:

  1. mislima
  2. riječima
  3. djelima.

Grešna priroda ignorira ili odbacuje Boga: «Nema razumna, nema nikoga koji traži Boga» (Rimlj.3:11). Nitko ne postavlja razumno pitanje:

  1. od kuda je došao
  2. zašto je ovdje na svijetu
  3. kuda ide?

Grešna narav je ravnodušna i sebična: «Nema nikoga koji traži Boga» (Rimlj.3:11)
Grešna narav je zastranila: «Svi su zastranili.» (12.st.)
Grešna narav je pokvarena: « Zajedno se pokvarili.» (12.st.)
Grešna narav je zla: « Nema ni jednoga koji čini dobro.» (12.st.).

Gospodin Isus je ukazao na izvor zla i grešne naravi u čovjeku.
« Jer iz nutrine iz ljudskog srca, izlaze: zle misli, razne vrste bluda, krađe, umorstva, preljuba, lakomstva, opačine; lukavstvo, razuzdanost, zavist; psovka, oholost, bezumlje. Sva ta zla izlaze iznutra i onečiste čovjeka.» (Mk.7:21-22).

Nameće nam se pitanje samo po sebi: «Može li se takvo stanje čovjeka promijeniti? Kako i tko može promijeniti takvo stanje?»
O tome ćemo govoriti slijedeći puta.

Pronikni me

" Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću s domom Izraelovim i domom Judinim sklopiti Novi savez. Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov - riječ je Jahvina. Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana - riječ je Jahvina: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ' Spoznajte Jahvu!' nego će me poznavati, i malo i veliko - riječ je Jahvina - jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati." (Jerem.31:31-34).

" Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje; pogledaj, ne idem li putem pogubnim, i povedi me putem vječnim!" (Ps.139:23-24).

Može li se ovo ticati i odnositi na svakoga od nas?

Postoje danas barem tri skupine ljudi:

-  prvi nisu uopće zainteresirani za pojedinu stvar, dolaze do nje, uočavaju je, ali odmah odlaze nezainteresirani. Kao da je to daleko od njih i njih ne zanima.
-  drugi su zainteresirani kao promatrači. Mogu biti i vrlo pažljivi promatrači, da čak podržavaju neku stvar i bore se za nju, kao publika na nekom igralištu, ali to se još uvijek njih osobno ne tiče niti u materijalnom a niti u duhovnom smislu. Kada dolazi do bilo koje točke ili momenta da to oduzima nešto od njih ili njihovog ili utjecalo na njihove principe ili planove, ne žele se s tim poistovjetiti. Žele da njihova osobnost bude nezavisna od toga.
-  treća skupina, upravo prihvaća to kao da se baš o njima radi, sebe osjećaju u tome ili kao dio te stvari ili tog pitanja.

Kuda nas vodi ovaj tekst?

Kada mislimo o ovom tekstu iz Svetoga Pisma, imamo osjećaj kao da ulazimo u rendgenski laboratorij, gdje se sve vidi, sve je prozirno, ne može se ništa sakriti. Možemo li si predstaviti tu sliku?
Možeš li sebe uključiti u tu situaciju. I ti i ja se nalazimo pod budnim Božjim okom, koje vidi sve i svakoga.

Što nas može udaljiti od takvog proživljavanja ove situacije i našeg osjećaja da smo uključeni?

" Daleko je Jahve od opakih, a uslišava molitvu pravednih." (Izreke 15:29).
" Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša." (Iz. 59:1-2).

Je li to tako bitno da stvarno vidimo i budemo suočeni s našim pravim stanjem, duboko u najdubljoj tajnosti našega bića?

" Na svoja sam usta njega zvao, jezikom ga hvalio. Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi me uslišio Gospod. No Bog me uslišio: obazreo se na glas molitve moje. Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati od mene!" (Ps.66:17-20).
Vidimo ovdje: radi se o čovjeku koji je ustima zvao Boga, jezikom ga hvalio. Ali, priznaje: da je u srcu na zlo mislio, ne bi ga uslišao Gospod.

Zašto je to bitno da naše unutarnje biće bude ispravno pred Bogom?

Pogledajmo što kaže naš Spasitelj - Gospod Isus Krist:
" Također je govorio: 'Ono što izlazi iz čovjeka, to onečisti čovjeka, jer iz nutrine, iz ljudskog srca, izlaze: zle misli, razne vrste bluda, krađe, umorstva, preljuba, lakomstva, opačine; lukavstvo, razuzdanost, zavist; psovka, oholost, bezumlje. Sva ta zla izlaze iznutra i onečiste čovjeka." (Mk.7:20-23).

Može li biti različito unutarnje stanje od našega vanjskog stanja?

Gospodin Isus je to najbolje objasnio:
" Ovaj me narod štuje usnama, a srce mu je daleko od mene. Uzalud misli da me štuje dok naučava kao moju nauku zapovijedi ljudske!" ( Mat.15:8).

Poznaju li nas drugi ljudi oko nas onakve kakvi stvarno jesmo u svom srcu? Poznajemo li mi sami sebe u odnosu na stvarnu Božju normu i kriterije?

Tko nas može stvarno proniknuti onakve kakvi jesmo?

" Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?
Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih." (Jer. 17: 9-10).
" A onaj koji ispituje srca zna koja je želja Duha; zna da u skladu s voljom Božjom posreduje za svete." ( Rimlj.8:27).

Dolazimo li pred Boga u našoj molitvi kao David u Psalmu - sa željom:
- da me Bog svega pronikne
- da upozna moje srce, da bude otkriveno pred njim, da ga očisti,
- da me iskuša u praktičnom životu moje vjere i pouzdanja u njega
- da upozna moje misli
- da pogleda ne idem li pogubnim putem
- da me povede putem vječnim

Bog to želi: da nas upozna, da nas očisti i oslobodi od grijeha. Želimo li to?

" Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti." (I.Iv.1:9).
" Nauči me da vršim volju tvoju, jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek me po ravnu putu vodi!" (Ps.143:10).

Vidimo, kakvo nam Bog obećanje daje:

" Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe." (Ezek.36:26-27).
Vidimo li ovdje ovaj operacijski zahvat kojega Bog provodi u srcu čovjeka. Tu se radi o transplantaciji srca. Umjesto starog srca dolazi novo. Umjesto duha ovoga svijeta i sotone dolazi Duh Božji. Kakva je svrha ulaska Božjeg Duha u naša srca: - da hodimo po Božjim zakonima i da čuvamo i vršimo Božje naredbe.
Tu operaciju Bog osobno provodi na svakom pojedincu. Je li se to dogodilo kod tebe? Želiš li to ako nije?

Kroz čitavu povijest vidimo Božju ponudu upućenu ljudima

" A ovom narodu reci: ' Ovako govori Jahve: Evo stavljam pred vas put života i put smrti." (Jer.21:8).
A Gospod Isus poziva:
" " Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njim. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze!" (Mat. 7:13-14).

A kada se sada odlučujete, što da izaberete, Gospod Isus vam pomaže kod odluke:
" Što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoj život? Što li može dati čovjek kao otkupninu za svoj život?

Priznanje grijeha

Što je to grijeh?

Nitko ne može čitati Bibliju a da vrlo brzo ne shvati da je veliki naglasak stavljen na subjekt grijeha, na njegov uzrok i posljedice. Često o grijehu mislimo samo u vezi kriminala i ubojstva. Ali grijeh u Bibliji označava sve što je ispod Božjega savršenstva u odnosima, mislima, željama i djelima.
U Rimljanima 3:23 čitamo kako su svi ljudi stavljeni pod krivnju grijeha:
«Jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave.» Božja slava označava apsolutno savršenstvo. Dakle grijeh označava sve ispod te crte. Svi ljudi su radi toga pod krivnjom.
Grijeh u Bibliji označava slijedeće:

  1. Prekršaj Božjega zakona: «Naime, još prije zakona bijaše grijeh u svijetu. A grijeh se ne uračunava kad nema zakona». (Rimlj.5:13)
  2. Pobunu protiv Boga, ili bezakonje: «Tko god počinja grijeh, krši zakon: grijeh je kršenje zakona».(I.Iv.3:4)
  3. Moralnu nečistoću. Kada je David učinio preljub, on to naziva pravim imenom, grijehom, te priznaje i moli za oproštenje: «Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: 'Priznat ću Jahvi prijestup svoj', i ti si mi krivnju grijeha oprostio». (Ps.32:5)

Čak su i grešne misli grešne, a ne samo zla djela, kao što Isus govori: «A ja vam kažem da je svaki koji s požudom pogleda ženu već – u svom srcu – s njom učinio preljub». (Mat.5:28)

Kakva je kazna za grijeh?

Biblija to vrlo jasno izriče: «Jer je plaća grijeha smrt». (Rimlj.6:23) Bog je odredio kaznu za grijeh, a to je smrt. Mi smo već ranije vidjeli da to znači duhovnu i fizičku smrt. Ta kazna mora biti plaćena. Bog mora kazniti grijeh.
Tako dugo dok čovjek živi u grijehu, on je duhovno mrtav i u iščekivanju i fizičke smrti. Ako bude u stanju grijeha kada umire, on ostaje vječno duhovni mrtvac. To znači da će biti vječno odvojen od Boga i trpjeti radi svoga grijeha u ognjenom jezeru ili paklu, kako to naziva Biblija. To se naziva druga smrt o kojoj se govori u knjizi Otkrivenja 20:14:
«Tada su Smrt i Podzemni svijet bili bačeni u ognjeno jezero – ognjeno jezero, to je druga smrt. I tko se god ne 'nađe upisan u knjizi života', bi bačen u ognjeno jezero».

Kako izbjeći tu kaznu, kako izbjeći smrt, kako naći lijek? 

Bog je predvidio lijek tako da čovjek ne mora trpjeti vječnu kaznu za svoj grijeh. Bog je poslao svoga Sina Isusa Krista u svijet da osigura izlaz za čovjeka. Na križu Golgote je Isus dragovoljno trpio i platio kaznu za grijeh svakog čovjeka koji vjerom prihvati da je Isus za njegov grijeh to učinio. Čim čovjek prizna svoj grijeh i prizna Isusa Krista i taj čin plaćanja kazne za njegov grijeh i prihvati Isusa Krista za svoga osobnog Spasitelja , Bog daje vječni život.
Kada se osoba pouzdaje u taj čin Isusova otkupljenja, spašena je od kazne i sile grijeha. To ne znači da više nikada neće počiniti grijeh, jer se nalazi u tijelu, nego to znači da su svi prošli i sadašnji grijesi takve osobe, jer su priznati Bogu, oprošteni i zaboravljeni i da osoba neće zbog njih nikada biti osuđena. Tada osoba prima Svetoga Duha u svoje srce, pomoću kojega ima silu da živi za Boga umjesto za zadovoljstvo u grijehu. Sveti Duh vodi takvu osobu kroz daljnji život, da u koliko sagriješi prizna svoj grijeh i održava zajedništvo s Bogom.

Priznanje grijeha

U Bibliji se priznanje grijeha pred Bogom uvijek smatra kao uvjet oproštenju grijeha. Isus Krist je učio o potrebi priznanja povrede ili prijestupa učinjenog prema nekom drugom, što bi rezultiralo izmirenjem:
«Dakle: ako doneseš dar svoj na žrtvenik i tu se sjetiš da ti brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar tu pred žrtvenikom, hajde i najprije se izmiri s bratom, pa onda dođi i prinesi svoj dar. Brzo se prijateljski nagodi s protivnikom.» (Mat.5:23-25)
Ili, pogledajmo i drugi savjet Gospoda Isusa:
« Ako ti brat sagriješi, ukori ga pa mu oprosti ako se pokaje. Ako i sedam puta na dan sagriješi protiv tebe i sedam ti se puta obrati i rekne:' Kajem se' – oprosti mu!» (Lk.17:3-4)
Uvjeti pod kojima možemo zadobiti Božju milost su jednostavni, pravedni i razumni. Gospod ne traži od nas neke mučne i teške postupke kako bismo dobili oproštenje grijeha. Božju milost će dobiti onaj tko prizna svoje grijehe i ostavi ih.
Prije svega trebam priznati Bogu da sam grešnik, priznati svaki pojedinačni svoj grijeh, jer jedino Bog nam može oprostiti, zato što je dao svoga Sina kao žrtvu za naše otkupljenje i oproštenje naših grijeha. Ono, međutim što smo učinili protiv nekoga od ljudi trebamo priznati njemu ili njoj. Ono što smo učinili javno protiv skupine ljudi, trebamo priznati javno.
Biblija nas podučava i upozorava kako se trebamo odnositi prema učinjenom grijehu nakon toga što smo primili novi život i otkupljenje kroz Isusa Krista.
« Ako tvrdimo da smo u zajedništvu s njim, a živimo u tami, lažemo i ne postupamo prema istini. Ali ako u svjetlu živimo, kao što je on u svjetlu, u zajednici smo jedan s drugim, i krv nas njegova Sina, Isusa, čisti od svakoga grijeha.
Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i u nama nema istine. Ako priznajemo naše grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti. Ako tvrdimo da nismo sagriješili, njega pravimo lašcem, i njegove riječi nema u nama.» (I.Iv.1:6-10)
«Prema tome, ispovijedajte grijehe jedan drugomu i molite jedan za drugoga da ozdravite! Mnogo može molitva pravednika ako je žarka.» (Jak.5:16)
«Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi.»(Izreke 28:13)

Pravednost

Vidjeli smo u našim prethodnim porukama kakvo je stanje čovjeka bez Boga. Pred svetim i pravednim Bogom svaki čovjek je grešnik i svi ljudi su grešnici. Postavili smo si pitanje kako čovjek može izići iz takvog stanja i kako može ponovno biti izmiren s Bogom svojim Stvoriteljem?
Da bismo našli ispravan odgovor na to tako važno pitanje što se postavlja pred svakoga čovjeka, pogledajmo najprije što nam Biblija ili Sveto Pismo govori o pravednosti.

Očitovanje Božje pravednosti

 « A sada se nezavisno od Zakona očitovala Božja pravednost za koju svjedoče Zakon i Proroci, i to pravednost Božja po vjeri u Isusa Krista za sve koji vjeruju – nema razlike, jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave - i svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri, da učini očitom svoju pravednost – jer je ostavio nekažnjene prošle grijehe u vrijeme Božje strpljivosti – da učini očitom svoju pravednost u sadašnje vrijeme i da dokaže da je pravedan i da opravdava onoga koji vjeruje u Isusa.» (Rimlj.3: 21-26).

Božja pravednost se koristi u Bibliji u tri oblika:

  1. pravednost označava Božji karakter. To znači pravednost, opravdanje, savršenstvo što Bog u Sebi posjeduje i pokazuje,
  2. pravednost očituje čovjekov nedostatak božanskog karaktera. Taj čovjekov nedostatak označava: grješnost, pokvarenost, nepravednost, bezbožnost i nesavršenu prirodu i ponašanje čovjeka.
  3. pravednost označava onu savršenu pravednost koju Bog priprema za čovjeka u Isusu Kristu. Kada čovjek vjerom prihvaća i dozvoljava Isusu Kristu da uzme njegove grijehe i kada je oslobođen od grijeha dobiva pravednost Božju. Krist oblači čovjeka u Božju pravednost kroz vjeru.

« Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednošću Božjom.» (II.Kor.5:21).

Pročitani tekst nam posebno ističe:

  1. pravednost se očitovala (st.21-22)
  2. pravednost je za svakoga, nema razlike, jer su svi sagriješili (st. 22-23).
  3. pravednost je moguća jedino opravdanjem darom njegove milosti (st.24)
  4. pravednost se osigurava djelom samoga Boga, kroz pomirenje (st.25)
  5. pravednost ima jedinu svrhu: da učini očitom Božju pravednost (st.25-26)

Kako to možemo objasniti?

Božja pravednost se otkriva u Isusu Kristu. Kada je Isus Krist došao na ovu zemlju, došao je da objavi, da učini očitom savršenu pravednost Božju. Isus Krist je došao da živi:

  1. bezgrješni život
  2. savršeni život
  3. idealan život
  4. život koji je primjer ili model života nama ljudima
  5. Očev život

Isus Krist je savršeno utjelovljenje Božje pravednosti. U stvari, Isus Krist je Božja pravednost, ili da kažemo na drugi način, pravednost Božja je Isus Krist. Božja pravednost je sada otkrivena ili učinjena očitom u i kroz Isusa Krista.
«Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu.» (Rimlj.5:1)
«Jer Krist je svrha i svršetak Zakona da se opravda svatko tko vjeruje.» (Rimlj.10:4).
«Po njemu ste vi u Kristu Isusu, koji nam postade mudrost od Boga, pravednost, posvećenje i otkupljenje.»(I.Kor.1:30).

Pravednost je za svakoga

Sveto Pismo je sasvim jasno u toj objavi. Pravednost i opravdanje je za svakoga tko vjeruje. Pravednost je dana vjerniku u posjed, a s druge strane vjernik je obučen u pravednost.

Pravednost je dana vjerniku kao posjed.
To nam govori apostol Petar u II.Pt.1:4:
« Tim nas je obdario skupocjenim i najvećim obećanim dobrima, da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi ( Božje pravednosti).»
« Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugoga Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama.» (Iv.14:16-17).

Pravednost pokriva vjernika kao pokrivač ili čista haljina.
« Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednošću Božjom.» (II.Kor.5:21).
« I da se obučete u novoga čovjeka, stvorena na sliku Božju u istinskoj pravednosti i svetosti.» (Ef.4:24)
«Jer ste umrli i vaš je život sakriven s Kristom u Bogu! Jer ste svukli staroga čovjeka s njegovim djelima, a obukli novoga koji se uvijek obnavlja za stanje prave spoznaje 'prema slici' svoga Stvoritelja.» (Kol.3:3,10)

Pravednost je potrebna svima

Nema razlike i podijeljenosti između ljudi. To je iz dva razloga. Prvo, zato što su svi ljudi grešnici. To nas vodi u daleku povijest ljudi kada je grijeh ušao u ovaj svijet kroz neposlušnost prvoga čovjeka. To znači da svi ljudi:

  1. nasljeđuju grešnu prirodu njihovih grešnih praroditelja i zato su grešnici
  2. da su griješili i da su radi toga grešnici
  3. ne mogu se sami osloboditi griješenja i želje za grijehom pa su grešnici.

«Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh, da se obećanje, na osnovi vjere u Isusa Krista, dadne onima koji vjeruju.» (Gal.3:22).

Pravednost se postiže jedino opravdanjem i vjerom u Isusa Krista

 « Jer u njemu se očituje pravednost Božja, iz vjere u vjeru, kao što stoji pisano: 'Pravednik će živjeti od vjere.» (Rimlj.1:17).

Opravdanje je dragovoljni dar Božji. Čovjek ne može nikako zaslužiti opravdanje. Čovjek je opravdan Božjom milošću i to jedino Božjom milošću na temelju vjere.
« Zato se postaje baštinikom na temelju vjere, da bude po milosti, te da tako obećanje bude osigurano svemu potomstvu.»(Rimlj.4:16)

Opravdanje je jedino kroz otkupljenje koje je u Isusu Kristu.
« I svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu.» (Rimlj.3:24).

Pokajanje

Obraćenje je prema Božjoj riječi: obveza, dužnost, zapovijed poslušnost prema Bogu

U našim porukama smo vidjeli u kakvom stanju se čovjek nalazi, kako je pao u grijeh i prihvatio da živi u grijehu, a time izgubio zajedništvo sa svojim Stvoriteljem, Bogom. Kako naći izlaz iz takvoga stanja grijeha? Biblija, Božja riječ nam daje rješenje, ukazuje na izlaz iz grijeha i oslobođenje od grijeha. Ali, tu postoji uvjet. Grešnik treba priznati da je grešnik, priznati svoj grijeh i pokajati se zbog svojih grijeha. Pogledajmo što kaže Biblija:
« Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i u nama nema istine. Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti od svake nepravednosti. Ako tvrdimo da nismo sagriješili, njega pravimo lašcem, i njegove riječi nema u nama.»        (I.Iv.1:6-10).  Dakle, vidimo kako nam je Bog dao mogućnost. Priznati naš grijeh, pokajati se za njega i obratiti se – okrenuti se Bogu. Istina je u tome, da onaj tko neće priznati svoje grijehe ne želi se niti pokajati, ne želi se popraviti. A to je onda strašno stanje. To, onda, znači da je još gore stanje od grijeha, ako čovjek ne prizna grijeh, ako zataji grijeh. Poznato nam je, što se događa, ako bolesnik zataji zaraznu bolest, onda dolazi još gore stanje i za takvog čovjeka i za njegovu okolinu. Dakle, Bog nam govori, kako je važno priznati grijeh, kako je važno kajati se radi grijeha i obratiti se Bogu. A što to znači?

Proroci govore o pokajanju i obraćenju

« I govorahu vam: Vratite se svaki sa zla puta svojega i od zlih djela svojih ...» (Jer.25:5).
«Zato reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: Obratite se, odvratite se od kumira svojih! Odvratite se od gnusoba svojih!» (Ezek.14:6).
«Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i novi duh! Zašto da umirete, dome Izraelov? Ja ne želim smrti nikoga koji umre – riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i živite!» (Ezek.18:31-32).
« ...- Nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi! Obratite se, dakle, obratite se od zloga puta svojega!» (Ezek.33:11).
« Al' i sada – riječ je Jahvina – vratite se k meni svim srcem svojim posteći, plačući i kukajući.» (Joel 2:12).
« Od vremena svojih otaca odstupate od mojih uredaba i ne čuvate ih. Vratite se meni, i ja ću se vratiti vama – govori Jahve nad Vojskama. Pitate: 'Kako da se vratimo?'» (Mal.3:7).

Novi Zavjet govori o obraćenju ili pokajanju

Ivan Krstitelj, kao preteča Isusa Krista, počeo je svoju službu i misiju na ovoj zemlji upućujući ljude na prvi korak prema Bogu, a to je obraćenje ili pokajanje:
« U ono vrijeme pojavi se Ivan Krstitelj, propovijedajući u pustinji judejskoj: 'Obratite se – govorio je – jer je blizu kraljevstvo nebesko!» (Mat.3:1-2).

Isus Krist je vrlo jasno upozoravao i zahtijevao obraćenje ili pokajanje. Ljudi su promatrali događaje oko sebe i bili uplašeni strahovitim nesrećama i nevoljama, pa su pitali Isusa za razloge tim događajima:
« On im reče: 'Mislite li da su ti Galilejci, jer tako nastradaše bili veći grešnici od svih ostalih Galilejaca? Ne to, velim vam! Štoviše, ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti. Ili mislite da onih osamnaest, na koje se sruši kula u Siloi i pobi ih, bijahu grešniji od svih stanovnika u Jeruzalemu? Ne to, velim vam! Štoviše, ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti.» (Lk.13:2-5).
Koga mi pitamo za razloge događaja i velikih nevolja ili elementarnih nepogoda blizu nas, ili daleko od nas, kao veliki zemljotres, velika katastrofa na istoku što je odnijela stotine tisuća ljudi u samo nekoliko minuta? Znamo da je to bilo područje najvećih užitaka, razvrata i grijeha. Ljudi su mislili, kako ih nitko ne može zaustaviti u njihovim prohtjevima i užicima tzv. modernog vremena. Zašto se to dogodilo? Koga mi pitamo? Pitamo li političare? Pitamo li razne zemaljske prognozere ili horoskope, ili pitamo Božju riječ? Bog ima moć nad svim događajima i kroz njih nas upozorava, što se i nama može dogoditi, ako se ne pokajemo i ne vratimo sa svoga zloga puta. Možda se ti osjećaš sigurnim i da ti nitko ništa ne može? Produžavaš živjeti kako se tebi sviđa. Ali znaj, Bog te upozorava i danas, da spoznaš svoje stanje, svoju dijagnozu i da prihvatiš terapiju i lijek koji ti Bog nudi.

Isusovi učenici ističu potrebu pokajanja – obraćenja:
Nakon Pedesetnice ili silaska Svetoga Duha na Kristove učenike, nakon vrlo oštre propovijedi apostola Petra, slušatelji se «duboko potresoše u srcu te rekoše Petru i ostalim apostolima: ' Braćo, što da činimo?'  'Obratite se – reče im Petar. – Neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha; tako ćete primiti dar – Duha Svetoga.» (Dj.2:37-38).
Ili, kada je apostol Petar govorio u Solomonovu trijemu, naglasio je: «Dakle, obratite se i povratite se da vam se izbrišu grijesi.» (Dj. 3:19). 
Ili, kada je apostol Pavao govorio Atenjanima usred Areopaga, naglasio je:
« A sada – zatvorivši oči nad vremenima neznanja – Bog poručuje ljudima da se svi i svagdje obrate, jer je odredio dan kada će pravedno suditi svemu svijetu preko čovjeka koga odredi za to, i svima pruži jamstvo uskrisivši ga od mrtvih.» (Dj.17:30-31).
Apostol Pavao govori tu istu poruku i pred kraljem Agripom:
« Nego sam propovijedao najprije stanovnicima Damaska, zatim Jeruzalema, i svežidovske zemlje, i napokon poganima, da se obrate i okrenu k Bogu vršeći djela dostojna obraćenja.» (Dj. 26:20).

Što se događa kada priznamo svoj grijeh, kada se pokajemo, kada se obratimo Bogu?

  1. Bog odgovara na naše molitve: «I ponizi se moj narod na koji je prizvano ime moje, i pomoli se, i potraži lice moje i okani se zlih putova, ja ću ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i izliječit ću mu zemlju. Moje će oči biti otvorene i moje uši pažljive na molitvu s ovoga mjesta.»                             (II. Ljetop.7:14-15).
  2. Bog oprašta naše grijehe: « Tražite Jahvu dok se može naći, zovite ga dok je blizu! Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem, jer je velikodušan u praštanju.» (Iz. 55:6-7).
  3. Bog nam daje vječni život: « Ako se Bezbožnik odvrati od svih grijeha što ih počini, i bude čuvao sve moje naredbe i vršio zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. Sva njegova nedjela što ih počini bit će zaboravljena: zbog pravednosti što je čini, živjet će.» (Ezek.18: 21-22).
  4. Bog daje utjehu i radost: «Blago onima koji tuguju jer će se utješiti.» (Mat.5:4). « Kažem vam, tako će biti veće veselje na nebu zbog jednog grešnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.» (Mat.157).

      -  Bog daje Svetoga Duha: 'Obratite se – reče im Petar. – Neka se svaki od vas    krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha; tako ćete primiti dar – Duha Svetoga.» (Dj.2:37-38).

Draga prijateljice ili prijatelju, koji sada slušaš ovu poruku, dozvoli mi da te pitam:
Kakvo je tvoje stanje pred Bogom? Jesi li svjestan svoje situacije kao grešnik? Bog tebe ljubi i dao je svoga Sina za tebe da te spasi. Jesi li spreman priznati Bogu svoje grijehe? Jesi li spreman poslušati Božji poziv na obraćenje i pokajanje? Učini to sada! Bog ti želi oprostiti, Bog želi uslišati tvoju molitvu, Bog ti želi dati vječni život, Bog te želi utješiti i razveseliti, Bog ti želi dati dar Svetoga Duha da upravlja tvojim životom od sada na dalje. Želiš li to?

Otkupljenje

Kroz vjekove je čovjek svjestan svoje grešnosti, pa je sam htio da nekako pokrije svoj grijeh, i tražio načine kako to postići. Već u raju, kada su prvi ljudi Adam i Eva, spoznavši da su sagriješili, smislili su, da će svoju golotinju pokriti smokvinim listom. Do danas čovjek želi taj teret sa sebe nekako sam skinuti. Zamislite, što čini moderan čovjek dvadesetprvog stoljeća. Tako se na listi najomiljenijih božićnih darova za sve uzraste našao, kao jedan u moru najneobičnijih darova, i «sapun za ispiranje svih grijeha u obliku pape Ivana Pavla II» ( Jutarnji list od 21. prosinca 2004.) 
U našim porukama smo govorili o stanju čovjeka pred pravednim Bogom, govorili smo o čovjeku kao grešniku i kako su svi ljudi grešnici i kako se ne mogu pojaviti kao takvi pred pravednim i svetim Bogom, kako treba netko,tko je pravedan, opravdati čovjeka, time što će uzeti na sebe krivicu čovjeka i što će ga zaodjenuti svojom pravdom. Budući se čovjek nalazi u vlasti grijeha i Sotone, Isus Krist plaća cijenu svojom smrću i otkupljuje čovjeka iz vlasti grijeha i čini ga opravdanim pred Bogom.

Što je to otkupljenje i tko je Otkupitelj čovjeka?

Otkupljenje znači otkupiti nekoga, plaćanjem cijene. Kakva je to cijena. O čemu se tu radi? Pravedni i sveti Bog je izrekao kaznu ili plaću za grijeh čovjeka, o čemu nam Biblija jasno govori:
«Plaća za grijeh je smrt» (Rimlj. 6:23).
Kada ne bi bilo drugoga rješenja svaki čovjek, jer su svi u vlasti grijeha, zaslužuje duhovnu smrt, i to vječnu duhovnu smrt. Sudbina grešnog čovjeka i svih ljudi je smrt.
Ali, tu ne treba sve završiti! Svakom čovjeku je ponuđeno i svaki čovjek je pozvan da prihvati Božje rješenje, Božji put, Božji izlaz, a to je da prihvati Božji dar. To nam Biblija jasno obznanjuje:
« A milosni dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.» (Rimlj.6:23).

Otkupljenje znači otkupiti, osloboditi čovjeka iz ropstva grijeha, smrti i pakla.
« Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!» (I.Kor.6:19-20).
«Kupljeni ste! Ne budite robovi ljudima!»(I.Kor.7:23).

Otkupljenje znači otkupiti od daljnjeg robovanja grijehu, smrti i paklu.
To znači osloboditi od povratka natrag u grijeh, duhovnu smrt i pakao.
«Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona postavši mjesto nas proklet – stoji, naime, pisano: 'Proklet svaki koji visi na drvetu!» (Gal. 3:13).
« Ali kada dođe punina vremena posla Bog svoga Sina, rođena od žene, rođena pod Zakonom, da otkupi podložnike Zakona, da primimo posinjenje.» (Gal.4:4-5).

Otkupljenje znači osloboditi plaćanjem cijene; znači kupiti.
« On je dao samog sebe mjesto nas da nas otkupi od bezakonja i očisti nas da budemo njegov izabrani narod revan u djelima ljubavi.» (Tit 2:14).
«Znajte da niste otkupljeni nečim raspadljivim – srebrom ili zlatom – od svoga bezvrijednog, od otaca baštinjenog načina života, nego skupocjenom krvi Krista kao nevina i bez mane Janjeta.» (I.Petr.2:18-19).
Otkupljenje je «u Kristu Isusu» učinjeno kroz njegovu smrt i trpljenje. Zbog toga, nema sumnje, ta činjenica je sudbonosna za svaku osobu.
Otkupljenje nije pribavljeno:

  1. životom Isusa Krista
  2. silom Isusa Krista
  3. primjerom Isusa Krista.

Sveto Pismo je apsolutno jasno u vezi s tim. Isusovo trpljenje i smrt na križu je donijelo otkupljenje za grijeh čovjeka koji to vjerom prihvati.
Otkupljenje je:

  1. potpuno i savršeno
  2. ostvareno
  3. ispunjeno u svim zahtjevima Božje svetosti i pravde
  4. uspjelo bez mane
  5. činjenica
  6. realnost
  7. istinito

jedino radi prolivene krvi Isusa krista, jedinorođenog Božjeg Sina.
«Znajte da niste otkupljeni nečim raspadljivim – srebrom ili zlatom – od svoga bezvrijednog, od otaca baštinjenog načina života, nego skupocjenom krvi Krista kao nevina i bez mane Janjeta.» (I.Petr.2:18-19).
«Pjevali su novu pjesmu: 'Kadar si da uzmeš knjigu i da otvoriš njezine pečate, jer si bio zaklan i svojom krvi iskupio Bogu ljude od svakog plemena, jezika, puka i naroda, i učinio ih za našega Boga kraljevstvom svećenika i oni će kraljevati na zemlji.» (Otkr. 5:9-10).

Isus Krist je ta pomirna žrtva – Pomirilište čovjeka s Bogom

«Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri, da učini očitom svoju pravednost – jer je ostavio nekažnjene prošle grijehe u vrijeme Božje strpljivosti – da učini očitom svoju pravednost u sadašnje vrijeme i da dokaže da je pravedan i da opravdava onoga koji vjeruje u Isusa.» (Rimlj. 3: 25-26).
Pomirenje znači postati žrtva, pokrivalo, zadovoljština, plaća, smirenje za grijeh. To se očituje na dva načina:

  1. Boj je Taj koji je dao Isusa Krista kao Pomirilište za grijeh čovjeka. Bog je inicirao tu činjenicu prije postanka svijeta da Krist treba doći na svijet radi pomirenja zbog otuđenja od Boga i pada čovjeka u grijeh. «Kao što je sigurno da Bog bijaše onaj koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom, koji nije uračunao ljudima njihovih prekršaja i koji je stavio u nas riječ pomirenja.» (II.Kor.5:19)

       2. Isus Krist je Taj koji je želio postati Pomirilište zbog grijeha čovjeka. «Zato me ljubi Otac što ja dajem život svoj, da ga opet uzmem. – Nitko mi ga ne može oduzeti, nego ga ja sam od sebe dajem. Imam vlast dati ga, imam vlast opet ga uzeti, takva je zapovijed koju sam primio od Oca svoga.»                    (Iv. 10: 17-18). Isus Krist nije samo otkupio čovjeka, oslobodivši ga od grijeha i vlasti grijeha, te ga ostavio u nekoj praznini i nesvrhovitosti života, nego ga je stavio u novi položaj i novi odnos, pomireni odnos s Bogom. Ne samo to, Isus Krist otkupljenog i oslobođenog grešnika od grijeha i vlasti grijeha, koji je primio vjerom Isusa Krista kao svoga osobnog Spasitelja, uvodi u Božju obitelj kao sinove i kćeri Božje. Pogledajmo kako to Biblija utvrđuje:

« A svima koji ga primiše, dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime: koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.» (Iv.1:12-13).

Oproštenje na temelju Kristove krvi

Oproštenje naših grijeha se ostvaruje na osnovu prolivene krvi Isusa Krista i našeg pokajanja

Pogledajmo kako nam to objašnjava Sveto Pismo Biblija:
“ Nemojte, dakle, biti tvrdovrati kao vaši očevi: pružite ruku Jahvi, svome Bogu, pa će odvratiti od vas svoj žestoki gnjev.” ( 2. Ljetopisa 30:9)
Ili, pogledajmo kako prorok Izaija opisuje Isusa Krista još 700 godina prije njegova rođenja: “ Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bi smo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe.  Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. Poput ovaca svi smo lutali, i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. Ko jagnje na klanje odvedoše ga; ko ovca, nijema pred onima što je striže, nije otvorio usta svojih.” (Izaija 53: 2-7),
Zato nas isti prorok poziva: “ Tražite Jahvu dok se može naći, zovite ga dok je blizu! Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodu. koji će mu se smilovati, k Bogu našem, jer je velikodušan u praštanju.” (Iz.55:6-7)
Prorok  Ezekijel nam slično govori: “ Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov? Ja ne želim smrti nikoga koji umire – riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i živite!” (Ezekijel 18:31-32).
Sam Isus govori o svim proročanstvima za njega: “ Ovo je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama. Trebalo je da se ispuni sve što je o meni pisano u Mojsijevu zakonu, u Prorocima i Psalmima’. Tada im prosvijetli razum da razumiju Pisma, te im reče:’ Tako stoji pisano da Mesija mora trpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih, da se na temelju njegova imena mora propovijedati obraćenje i oproštenje grijeha svim narodima, počevši od Jeruzalema.” (Luka, 24:44-47)
Taj zahtjev za obraćenjem grešnika nastavljaju i učenici Isusa Krista. Apostol Petar na Dan Pedesetnice ili Duhova snažno govori mnoštvu:      “ Kad to čuše (sve o Isusu Kristu, kako je stradao za oproštenje grijeha), duboko se u srcu potresoše te rekoše Petru i ostalim apostolima: ‘ Braćo, što da činimo?’ Obratite se – reče im Petar. – Neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha; tako ćete primiti dar – Duha Svetoga.”  (Djela 2: 37-38)
Dakle, ako se pokajemo i obratimo, Bog može oprostiti naše grijehe, jer je Isus Krist, Božji Sin prolio svoju dragocjenu krv.

Ali, što biva kada učinimo neoprostivi grijeh?

Stihovi u Svetome Pismu nam sugeriraju, da bilo koji i svaki grijeh može biti oprošten, ako ga spoznamo i okrećemo od njega, ako ga priznamo i kada vjerujemo da Gospodin Isus može i hoće oprostiti.
Međutim, mi znamo da Gospodin Isus govori u Matej 12:31-32:
« Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti. Rekne li tko bogohulstvo protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem.
Pogledajmo i u Marko 3:29: « Ali tko pogrdi Duha Svetoga, taj neće imati oprosta više nikada, nego će biti opterećen vječnim grijehom.”
U Djelima 5:3 nalazimo slijedeće: « Ananija, zašto je Sotona zaposjeo tvoje srce tako da slažeš Duhu Svetomu i da zadržiš za se nešto novca od svoga zemljišta?”
Ili, u Efežanima 4:30 na se kaže: « Ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste zapečaćeni za Dan otkupljenja!» 
Ili, u I. Solunjanima 5:19 čitamo zapovijed: « Duha ne gasite!»
Dakle, Božja nam riječ govori da su laganje Svetome Duhu, žalošćenje Svetoga Duha i gašenje Svetoga Duha strašni prekršaji.
Prema tome, kako je to moguće, da Gospod oprašta svaki grijeh, kada On također kaže, da kada griješimo protiv Svetoga Duha, da nam nikada neće biti oprošteno?
Odgovor može jedino biti da neoprostivi grijeh je nešto što nas štiti, da bi nam bili oprošteni naši grijesi. Što to znači da nas štiti da bi nam bilo oprošteno?
Prosudite sami, mi smo upozoreni od Svetoga Duha da smo grešnici, a ako mi odbijamo  to upozorenje, ustvari odbacujemo Spasitelja.
Isto tako, to znači da nas neoprostivi grijeh čini nespremnim da se kajemo za naše grijehe, iako nas Sveti Duh nuka da to učinimo.
Isto tako mi odbacujemo oproštenje kada mi ne želimo vjerovati ponudi Evanđelja, iako nas Sveti Duh usmjerava i omogućava da čujemo Evanđelje. Odbacivanje vjerovanja onoga što nam Sveti Duh otkriva o nama samima, o putu našeg bježanja od Boga, kao i o našem Spasitelju Isusu Kristu, je odbacivanje ponude oproštenja. To je to što je neoprostivo!

Jednostavna obećanja nalazimo u Svetome Pismu

“ A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću.”     (Ps.78:38).
Pogledajmo kako je Isus bio spreman da oprašta grijehe onima kod kojih je vidio veliku vjeru:” Isus vidje njihovu vjeru i reče uzetomu: ‘ Sinko, opraštaju ti se grijesi.” (Mark.2:5).
Apostol Pavao to objašnjava kada piše Kološanima: “ Vas koji ste zbog prekršaja i neobrezanja svoga tijela bili mrtvi, oživi zajedno s njim; oprosti nam dobrohotno sve prekršaje; izbrisa zadužnicu koja je svojim odredbama bila nama protivna; ukloni je prikovavši je na križ.” (Kološ.2:13-14).
Dakle, naša je velika radost, kada se možemo osloniti na Božje obećanje i na sve ono što je Bog učinio da je radi svoje velike ljubavi poslao na zemlju svoga jedinorođenog Sina da da svoj život i plati cijenu za naš grijeh, da nas oslobodi sile grijeha i da nam da vječni život i omogući ponovnu zajednicu s Bogom. Svaki čovjek treba prihvatiti poticaj Svetoga Duha da čujemo Radosnu vijest Evanđelja, da prihvatimo obećano i omogućeno spasenje vjerom u Isusa Krista. Budimo Bogu za to zahvalni.

Oproštenje grijeha

1. Grijeh je najveći problem

Grijeh je najveći problem pojedinca, obitelji, naroda i Crkve. Radi činjenog grijeha su mnogi pali na dno ponora svoga života, ali još više od toga prekinuli su svaki odnos sa svojim Stvoriteljem Bogom. Jedino Biblija nam daje pravi odgovor kako odgovoriti na pitanje oslobođenja od grijeha, kako obnoviti zajedništvo s Bogom i kako osigurati vječni život. Pogledajmo samo u nekoliko biblijskih stihova kako Bog gleda na grijeh čovjeka.
" S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću." ( Rimlj.1:18).
" Neka vas nitko ne vara ispraznim riječima, jer zbog ovih mana dolazi srdžba Božja na neposlušne ljude!" ( Efež.5:6).
" Jer je plaća grijeha smrt." (Rimlj.6:23).
" I tko se god ne nađe upisan u knjizi života, bi bačen u ognjeno jezero." (Otkr.20:15).
" Što se tiče kukavica, otpadnika, odurnih stvorenja, ubojica, bludnika, vračara, idolopoklonika i svih lažaca, njihova je sudbina u jezeru koje gori ognjem i sumporom. To je druga smrt." ( Otkr.21: 8).
Ili : “ Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja, nego kažnjava opačinu otaca na djeci – čak na unučadi do trećega i četvrtog koljena.” Izlazak 34:6,7).

2. Bog oprašta grijehe

Neki od onih, koji nam govore da traže vječni život, priznaju da su zabrinuti kako njihovi grijesi ne mogu biti oprošteni, jer da su učinili ' neoprostivi grijeh'. Međutim, u Bibliji nalazimo obećanje koje nas uvjerava, na najsigurniji način, da Bog može, da Bog hoće oprostiti naše grijehe – sve naše grijehe. Postavljamo si pitanje: kako to ostvariti? Pogledajmo u Sveto Pismo i uvjerimo se kako je ohrabrujuće za nas, kakvo nam Bog obećanje daje:
“ A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem, i grijeha se tvojih ne spominjem.” (Iz.43:25). Kako to razumjeti?

- To se ne može potpuno razumjeti ili potpuno shvatiti duhovno, sve dok nismo shvatili koliko smo krivi i koliko je težak naš grijeh i nismo ' priznali grijeh', a to je nemoguće sve dok nismo čuli i razumjeli Evanđelje. Do tada, ne možemo vidjeti problem težine grijeha kao ni svrhu oproštenja.
- Kada istražujemo razloge zašto je Bog ustanovio Zakon, ili žrtvu, ili sve zapovijedi, zašto je postavio svećenike i proroke, vidjet ćemo da je sve to učinjeno kako bi čovjek otkrio Božju namjeru da oprosti čovjeku grijeh.
- Zašto bi Bog poticao i ohrabrivao sve ljude svugdje na svijetu na priznanje grijeha, ako ne bi želio da im oprosti njihov grijeh?
- Što bi, zapravo, predstavljao obred Krštenja, kada ne bi bilo oproštenja grijeha? Ili, što bi značilo slavljenje Večere Gospodnje, kada nas to ne bi podsjećalo na Božje opraštanje?
- Pogledajmo što nam Božja riječ govori: “ Al’ u tebe je praštanje, da bi te se bojali.” (Psalam 130:4).

3. Božje opraštanje znači zaboravljanje

- Iako Bog mrzi grijeh i ne može ga trpjeti u svojoj blizini, našom logikom razmišljanja, smatramo da je nemoguće da Bog može zaboraviti sve što je grešnik učinio ili rekao. Ipak, Božje obećanje ostaje, kako Bog može učiniti to što je nemoguće.
- To je očigledno, da kada Bog oprašta grešniku, na temelju savršene Kristove žrtve, tada je to potpuno zaboravljeno, bez obzira na činjenicu da je Božji kapacitet za pamćenje savršen.
- Mi često prelazimo preko uvreda što nam netko učini, a ipak, kasnije zahtijevamo od počinitelja da traži oproštenje. Biblija nam govori da Bog tako ne čini.
- Ako je Bog oprostio grijehe, kao što smo vidjeli, onda se ne trebamo bojati zbog toga, jer ih Bog neće izvući natrag na Dan Suda, jer ih Bog za uvijek zaboravlja?
- Citati: Mihej 7: 18-19, Hebr.8:12

4. Božje zaboravljanje znači – očišćenje naših grijeha i odbacivanje

Nalazimo događaj u Starom Zavjetu Svetog Pisma, kako je David, kralj Izraela teško sagriješio. Nakon njegova priznanja dolazi mu prorok Božji i uvjerava Davida:
“ Tada David reče Natanu:’ Sagriješio sam protiv Jahve! a Natan odvrati Davidu: ‘Jahve ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti. Ali jer si tim djelom prezreo Jahvu, neminovno će umrijeti dijete koje ti se rodilo.” (2.Sam.12:13). Često se dešava da kada priznajemo svoje grijehe, Bog nam oprašta, ali ostaju posljedice i ožiljci radi toga što smo učinili. To nas upućuje na zaključak da se ne igramo grijehom u našem životu. David se kasnije moli Bogu: “ Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega! Objavi mi radost i veselje, nek se obraduju kosti strvene! Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu! Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene! Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim!” (Ps.51:9- 14), Ili, nalazimo divno obećanje o Božjem praštanju: “ On ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje; on ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju; život ti ispunja dobrima, ko orlu ti se mladost obnavlja.” Ps.(103:3-5). Prorok Izaija nam o tome svjedoči: “ Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati, jer ja sam te otkupio.” (Izaija 44:22).
Nas sada zanima; što nam predlaže Božja riječ u odnosu na naše grijehe: “ Dakle, obratite se i povratite se da vam se izbrišu grijesi, tako da od Gospodnje prisutnosti mognu doći vremena utjehe.” (Dj.ap.3:19-20).

5. Kada Bog odbacuje naš grijeh, Bog to čini za svoju slavu

- Ništa u planu spasenja nije za našu slavu, nego je naše cjelokupno spasenje za slavu Božju, jer spasenje ne dolazi od čovjeka. To je Božje djelo. Radi toga je i odbacivanje naših grijeha na slavu Božju. To je učinjeno za Boga.
- Pogledajmo, kako to potvrđuje Sveto Pismo: “ Vas koji ste zbog prekršaja i neobrezanja svoga tijela bili mrtvi, oživi zajedno s njim; oprosti nam dobrohotno sve prekršaje; izbrisa zadužnicu koja je svojim odredbama bila nama protivna; ukloni je prikovavši je na križ. Razoruža Poglavarstva i Vlasti i javno ih izloži ruglu vodeći ih u pobjedonosnoj povorci pobijeđene njime.” (Kološ.2:13-15).

Kako se osloboditi grijeha

Kada grešnik upozna Boga, kada prihvati Božji dar spasenja u Isusu Kristu, priznanjem grijeha, pokajanjem i novim rođenjem dođe u stanje prihvatljivosti od Boga i postane Božje dijete, tada se treba predati i posvetiti Bogu. Sve što vjernik je i što ima treba biti predano Bogu i službi Bogu. Ništa manje od toga da vjernik preda sebe i sve što ima za slavu Božju. Sveto Pismo je u tome vrlo strogo i određeno. Bez isključenja, Biblija zahtjeva potpuno posvećenje. Pogledajmo kako je to jasno:
« Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim da prinesete sebe (svoja tjelesa) kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu – kao svoje duhovno bogoštovlje. Nemojte se prilagođavati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno.»    (Rimlj.12:1-2)

Ovdje vidimo jasno kako se:

  1. predanje i posvećenje de zahtjeva – apostol to jako naglašava riječima «zaklinjem vas»
  2. prinesite sebe ( drugi prijevod kaže «svoja tjelesa)
  3. ne prilagođavajte se ovome svijetu
  4. promijenite se.

Vjernik je pozvan da prinese sebe Bogu. Važnost ljudskoga tijela ne smije biti zanemarena. Nešto što se najviše na ovoj zemlji može zloupotrijebiti je ljudsko tijelo. Čovjek zloupotrebljava, ili zanemaruje ili ignorira svoje tijelo:

  1. prekomjernim jelom
  2. ne aktivnošću
  3. pretjeranom aktivnošću
  4. mučenjem, borbom ili ubijanjem
  5. uzimanjem štetnih supstanci
  6. kada se previše brine za izvanjsko, a zanemaruje unutarnje, kada nema ravnoteže
  7. kada uzima previše ili premalo odmora

Lista tih zloupotreba može ići dalje i dalje. Ali i ovo što smo spomenuli, ukazuje kako, vjernik treba prinijeti svoje tijelo kao živu žrtvu Bogu. Bog poštuje i zahtjeva ljudsko tijelo. Bog se ne interesira samo za čovjekovu dušu. Bog je živo zainteresiran za tijelo svake osobe. To ne možemo jače i čišće naglasiti. To se jasno vidi kada se uspoređuje svijetski i Božji pogled na ljudsko tijelo.
Tijelo osobe nije stvoreno:

  1.  za samu sebe, da živi kako želi, i da čini što želi,
  2. za druge: da živi samo za obitelj, za ženu, muža, djecu, roditelje, poduzeće, partnere ili za radnike,
  3. da bude nešto: kuća, zemlja, zanimanje, novac, auto, vlasništvo, silu, zabavu itd.

Tijelo treba biti predano Bogu i samo Bogu. Bog zahtjeva da naše tijelo bude predano Bogu. Bog traži tijelo kao živu žrtvu. Živa žrtva znači, neprekidno, kontinuirano žrtvovanje, ne samo predanje od slučaja do slučaja, na neki blagdan, primjerice. To znači živu žrtvu svuda gdje se osoba nalazi, a ne samo u Crkvi, mjerice. Živa žrtva znači, dragovoljna odluka osobe i cijeli život za Boga. Živa žrtva znači, da odlučno i aktivno koristimo naše tijelo za službu Bogu kako bismo proslavili Boga u ovome svijetu.
«Zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da ne pripadate sami sebi, jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!» (I.Kor.6:19-20)

Koja je svrha posvećenja i predanja svoga tijela?

Razlog zašto osoba treba predati svoje tijelo u žrtvu živu Bogu je dvojak:

  1. posvećenje i predanje tijela Bogu je prihvatljivo za Boga. To znači da to jako ugađa i zadovoljava Boga. Bog se posebno raduje i prihvaća posvećeno i predano tijelo vjerujuće osobe koja svojim tijelom slavi Boga. To je nešto što vjernik treba neprestano istraživat, kako da udovolji Bogu. «Zato mu se uporno nastojimo svidjeti, bilo da ostajemo tu (u tijelu), bilo da odlazimo (iz njega)» (II. Kor. 5:9)
  2. Posvećenje i predanje tijela Bogu je svrsishodna služba vjernika. To je logičan čin razuma nakon razmišljanja i oživotvorenja što i kako nešto za Boga učiniti. Tu odluku našega razuma i volje možemo realizirati jedino udovima našega tijela. Služba znači štovanje i služenje Bogu.

«Dakle, neka više ne vlada grijeh u vašem smrtnom tijelu, tako da vas podvrgne njegovim požudama. Niti više dajite svojih udova kao oružje nepravednosti u službu grijeha! Naprotiv, prinesite Bogu sami sebe – sebe kao takve koji ste od mrtvih postali živima – a svoje udove kao oružje pravednosti u službu Bogu! Grijeh, naime, neće gospodariti nad vama, jer niste pod Zakonom već pod milošću.» (Rimlj. 6:12-14)

Kako pronaći sebe

Živimo u svijetu brojeva, kreditnih kartica, bankovnih računa, telefonskih brojeva i e-mail adresa. To je vrijeme kompjutera. Svuda samo brojevi, brojevi i uvijek brojevi. Sve što se nas tiče su samo brojevi za neku informaciju. Ovo je vrijeme informacija. Informacija je postala veliki biznis. Postavlja nam se pitanje: «A gdje je pojedinac – osoba u svim tim brojevima i informacijama. Sve o nama je povezano s nekim mašinama i instrumentima, mogli bismo svatko od nas imati knjigu o nama. A gdje je osoba? Gdje sam ja kao čovjek? Što ja trbam misliti o sebi kao osobi? Kakav je čovjek? Život postaje vrlo depresivan kada uzmete vrijeme da mislite o svemu tome. Zar ne?  Kada mislimo o svim tim brojevima i o tome što Biblija govori o grešnosti našega srca, nema mnogo entuzijazma o nama samima. Naš imiđ o nama samima dobiva drukčiju sliku.

Što da kažemo o našem grijehu?

Jedno je sasvim sigurno – svi smo grešnici. Znači li to da smo izgubili naš identitet kada smo postali Kršćani? Je li se naša stvarna priroda grešna, ili se promijenio samo naš stav pred Bogom? Apostol Pavao o tome govori u 6. i 7. poglavlju Poslanice Rimljanima. U 7. poglavlju apostol obrazlaže problem grijeha. To je začuđujuće kako apostol odvaja grijeh od osobe čovjeka.
« Ja zbilja ne razumijem što činim, jer ne činim ono što hoću, nego činim ono što mrzim. No, ako dakle činim ono što neću, tim priznajem u skladu sa Zakonom da je on dobar. Onda ono ne činim ja, nego grijeh koji je u meni. Ja, naime, znam da nikakvo dobro ne stanuje u meni, to jest u mome tijelu. Zaista, htjeti dobro jest u mojoj moći, ali nije učiniti ga, budući da ne činim dobro koje hoću, nego činim zlo koje neću. A ako, dakle, činim ono što neću, ne činim ga više ja, nego grijeh koji stanuje u meni.» (Rimlj.7:15-20)
Dakle sami u sebi nismo uopće dobri, jer ništa dobro ne stanuje u mojoj grešnoj naravi. U vjerniku se nalazi taj «drugi čovjek», taj «novi čovjek», koji zadovoljava Zakon Božji. To apostol Pavao ovako obrazlaže:
« Istina, moj se unutarnji čovjek slaže u veselju s Božjim zakonom, ali vidim u svojim udovima drugi zakon koji se bori protiv zakona moga uma te me zarobljava u zakon grijeha koji je u mojim udovima. Jadan ti sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela?»      (Rimlj.7:22-24).
U takvom očaju se i mi mnogo puta poistovjećujemo s ovim riječima apostola Pavla i tada moramo priznati «Jadan ti sam ja čovjek!» Ali, onda si postavljamo pitanje: « A gdje je izlaz i gdje je rješenje?» To isto pitanje si je postavio apostol Pavao. Gdje je našao rješenje, gdje je našao izlaz?
«Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu! Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu. Jer zakon duha života u Kristu Isusu oslobodio me od zakona grijeha i smrti. Ako zbilja u vama stanuje Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih oživit će i vaša smrtna tjelesa po Svetome Duhu koji stanuje u vama.» Rimlj.7:25, 8:1-2,11)
Dakle, Sveti Duh otkriva u nama stvarno stanje, otkriva i ukazuje na svaki naš grijeh, na svaki naš pokušaj ili čin naše stare grešne naravi. Sveti Duh potiče i uvjerava vjernika na priznanje svakoga grijeha. Sveti Duh u nama proizvodi poslušnost Bogu da priznamo naše grijehe i dovodi nas pod zaštitu Božje milosti i do oproštenja.

Tri vrste religioznih grešnika

Nalazimo tri vrste religioznih grešnika, kako ih nalazimo istaknute u Svetome Pismu u I.Poslanici Ivanovoj u 1. poglavlju:
« Ako tvrdimo da smo u zajedništvu s njim, a živimo u tami, lažemo i ne postupamo prema istini. Ali ako u svjetlu živimo, kao što je on u svjetlu, u zajednici smo jedan s drugim, i krv nas njegova Sina, Isusa, čisti od svakoga grijeha.
Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i u nama nema istine. Ako priznajemo naše grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti. Ako tvrdimo da nismo sagriješili, njega pravimo lašcem, i njegove riječi nema u nama.» (I.Iv.1:6-10)
Prva skupina religioznih grešnika govori da ima zajednicu s Bogom, ali neprestano hodi u tami. Njihov život opovrgava njihovo predstavljanje. Njihove se riječi, naravno, mogu činiti takvima kao da posjeduju vječni život, radost u srcu s Kristom, da žive solidnim životom i da osjećaju ljubav i naklonost prema onima koji imaju nov život u Isusu Kristu. Ali oni koračaju u tami. Postoje danas mnogi koji se pouzdaju u neku svoju pripadnost ovoj ili onoj crkvi i prilagođavaju se površnom kršćanstvu, koji nikada nisu upoznali pravi istiniti mir i čistoću koju daje Krist. A Biblija vrlo jasno razgraničava i postavlja kriterij:
«Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor: staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.» (2.Kor. 5:17)
Izlaz iz takvog stanja apostol naglašava hod u svjetlu Božje riječi i priznanje svojih grijeha i dozvoljavanje da nas krv Isusa Krista očisti od naših grijeha.
Druga skupina religioznih grešnika je opisana u 8. stihu, gdje čitamo: « Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i u nama nema istine.» Neki govore da se nalaze na višem stupnju kršćanskog iskustva i kako su raskrstili s grešnom prirodom. Svjesni su grešnih težnji što se izražavaju u tjelesnim požudama, neduhovnim sklonostima, životnom standardu po uzoru na svijet, a ne na Boga. U Božjim očima je to sve grijeh. Ako takvo svoje stanje nazivamo pravednošću a ne grijehom znači tapkati u tami. Kakva je osuda za takve? Bog kaže da varaju sami sebe i zastranjuju. Boga ne možemo prevariti našim pretvaranjem. Gdje je izlaz iz takvog stanja? Kristova prisutnost u srcu, i svjetlo Božje riječi što širi vjernikov vidik o Božjoj svetosti, čini da vjernik sve jasnije vidi svoju grešnost i potrebu priznanja Bogu i ponovnog uspostavljanja zajednice s Bogom. «Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je On i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.»

Treća skupina religioznih grešnika je opisana u 10.stihu: «Ako tvrdimo da nismo sagriješili, njega pravimo lašcem, i njegove riječi nema u nama.» Poput farizeja koji je govorio kako nije sagriješio. Ta skupina religioznih grešnika čini Boga lašcem. Poriču da je Bog Biblije Bog istine. Žele Isusa prikazati kako ga Biblija ne poznaje. Njihov je Isus dobar učitelj i dobar čovjek, ali odbacuju da je on vječan Bog koji je u tijelu došao na zemlju, živio bezgrešnim životom, umro na križu za naše grijehe i treći dan uskrsnuo od mrtvih. Kada čovjek kaže: »Nisam sagriješio», odbacuje Isusa Kao Božjeg Sina i svoga Spasitelja.
Ako ne priznaje grijehe, čovjek još uvijek živi u grijehu. Ne priznajući svoju grešnost čini Boga lašcem. Takvi su se okrenuli od svjetla koje bi ih dovelo do spasenja i odlaze u tamu svoje vlastite zablude. Oni su izgubljeni. Svjetlo može sjati oko njih, ali oni ne dopuštaju da sja u njima, da otkriva njihov grijeh. Što može promijeniti takvu situaciju? Upravo smo pročitali, kako je priznanje grijeha i očišćenje predloženo u Božjoj riječi, u Bibliji.
« I svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri, da učini očitom svoju pravednost.» (Rimlj.3:24)
Isus Krist je jamac za oproštenje grijeha. Kada se grešnik suglasi s Bogom da treba Spasitelja, a to je samo Isus Krist, Bog će ga potpuno očistiti Kristovom krvlju.

Kako obuzdati tijelo

Umrijeti tijelu

„ Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu! Dakle, neka više ne vlada grijeh u vašem smrtnom tijelu, tako da vas podvrgne njegovim požudama! Niti više dajte svojih udova kao oružje nepravednosti u službu grijeha! Naprotiv, prinesite Bogu sami sebe – sebe kao takve koji ste od mrtvih postali živima – a svoje udove kao oružje pravednosti u službu Bogu! Grijeh, naime, neće gospodariti nad vama, jer niste pod Zakonom, već pod milošću. Te tako, oslobođeni od grijeha, postali sluge pravednosti.“ (Rimlj.6: 11-14,18)
„Oni koji pripadaju Kristu Isusu razapeli su svoje tijelo s njegovim strastima i požudama.“ (Gal.5:24)
„ S Kristom sam razapet na križ; živim – ali ne više ja, nego Krist živi u meni; život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao.“ (Gal.2:19-20)
„ Mi uvijek i svuda na svom tijelu nosimo smrtne patnje Isusove, dok se na našem tijelu očituje i život Isusov.“ (II.Kor.4:10)
„ Usmrtite, dakle, ono što je u vašem tijelu zemaljsko.“ (Kol.3:5)
Trebamo se obratiti – (odreči) od naše stare prirode, tako, da je smatramo umrlom. Ne dajte joj mjesta u duhovnom životu. Ne slušajte staru prirodu. Ne obraćajte na nju pažnju – ignorirajte je. Ne ojačavajte ju i nemojte ju ohrabrivati. Živite tako, da bi stara priroda imala sve manji utjecaj na vaš život.
„ On, koji osobno u svom tijelu naše grijehe uznese na križ, da mi, umrijevši svojim grijesima, živimo pravednosti.“ (I.Petr.2:24)

Možete kazati „Ne“

„ Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja, Isusa Krista. On je dao samog sebe umjesto nas da nas otkupi od bezakonja i očisti nas da budemo njegov izabrani narod, revan u djelima ljubavi.“ (Tit.2:11-14)
„ Ljubljeni, opominjem vas; budući da ste 'tuđinci i stranci', klonite se tjelesnih požuda, jer one vojuju protiv duše.“ (I.Petr.2:11)
„ Ako, dakle, tko želi ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!“ (Mk.8:34)

Sakriveni s Kristom

„ Dakle, ako ste uskrsnuli s Kristom, tražite ono što je gore, gdje se nalazi Krist sjedeći Bogu s desne strane! Svraćajte misao na ono što je gore, ne na ono što je na zemlji, jer ste umrli i vaš je život sakriven s Kristom u Bogu!“ (Kol.3:1-3)
„ Riječ „sakriveni“ – dolazi od grčke riječi „ krypto“ – sklanjati se, biti u zaklonu, u zaštiti, spasiti se od grešne prirode. Sakriven je naš život a ne Kristov. Mi smo mrtvi; a Krist živi u nama. Možete s Njim uskrsnuti jedino u tom slučaju, ako ste po svojoj volji – svjesno i dragovoljno umrli s Njim.

Urazumite se, otrijeznite

Postoje stvari i pojave za koje odgovara Sveti Duh koji boravi u meni, ali i one za koje Bog očekuje odgovor i odgovornost od mene – one, koje Bog želi da ja izvršim. Ako je to ne učinim, nitko drugi to neće učiniti. Potrebno je to shvatiti i prihvatiti da je tako.
„ Zato opašite svoje bokove, to jest svoj um, budite trijezni, potpuno stavite svoju nadu u milost koja će vam se donijeti u času kad se objavi Isus Krist! Budući da ste poslušna djeca, ne oblikujte se prema negdašnjim strastima – strastima iz vremena vašega neznanja, već kao što je svet onaj koji vas je pozvao, postanite i vi sveti u svemu življenju. Jer stoji pisano:' Budite sveti jer sam ja svet!'“ (I.Petr.1:13-16)
„Naprotiv, plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost. Protiv ovih ne postoji zakon. Oni koji pripadaju Kristu Isusu razapeli su svoje tijelo s njegovim strastima i požudama.“ (Gal.5:22-24)
„ Ali mi koji pripadamo danu budimo trijezni; 'obucimo se u oklop' to jest u vjeru i ljubav i u spasonosnu nadu kao u 'kacigu'.“ (I.Sol.5:8)

Svucite se, obucite se,

„Jer ste svukli staroga čovjeka s njegovim djelima, a obukli novoga koji se uvijek obnavlja za stanje prave spoznaje ' prema slici svoga Stvoritelja'.   (Kol.3:9-10)
„ Prema tome, odbacite od sebe svaku vrstu zloče i svaku vrstu lukavštine, licemjerja, zavisti i svaku vrstu klevetanja.“ (I.Petr.2:1)
„Poučeni kako je u Isusu istina. – (Velim i zaklinjem) da sa sebe skinete i odložite staroga čovjeka koji pripada prijašnjem načinu života, čovjeka koji u varavim požudama ide u propast, te da se iz dana u dan obnavljate duhom u kojem mislite i da se obučete u novoga čovjeka, stvorena na sliku Božju u istinskoj pravednosti i svetosti.“ Ef.4:21-24)
„ Obucite se u bojnu opremu Božju da se mognete suprotstaviti đavolskim napadima! Zato uzmite i na se stavite bojnu opremu Božju da se mognete oduprijeti u zli dan i, kad sve nadvladate, održati se!“ (Ef.6:11,13)
Što to trebamo obuči:
„ Dakle, stojte čvrsto! Opašite svoje bokove istinom, obucite oklop – pravednost, obujte noge spremnošću za Radosnu vijest – mir! U svemu uzmite veliki štit – vjeru; njime ćete moći ugasiti sve goruće strijele Zloga! Prihvatite kacigu – ono čim se spašava – i mač Duha, to jest riječ Božju, sa svakovrsnom prošnjom i molitvom. Molite u jedinstvu s Duhom u svakoj prigodi, i k tome bdijte sa svom ustrajnošću i svakovrsnom molitvom za sve svete.“ (Ef.6:14-18)
„Noć je poodmakla. Dan je blizu. Svucimo dakle sa sebe djela tame, a obucimo se u oružje svjetla! Obucite se u Gospodina Isusa Krista i ne brinite se oko tjelesnoga da ugađate pohotama!“ (Rimlj.13:12,14)
„ Dakako svi ste po vjeri sinovi Božji u Kristu Isusu, jer svi koji ste u Krista kršteni, Krista ste obukli.“ (Gal.3:26-27)
„Obucite se, dakle, budući da ste izabranici Božji, sveti i ljubljeni, u milosrdnu srdačnost, dobrotu, poniznost, krotkost i strpljivost! Podnosite jedan drugoga i dobrostivo opraštajte međusobno ako tko protiv koga ima nešto što je za ukor. Kao što je Gospodin vama dobrostivo oprostio, tako činite i vi.“ (Kol.3: 12-13)
„ Ne znate li da u trkalištu svi trkači trče, ali samo jedan dobiva nagradu! Tako trčite da je odnesete. Svaki se natjecatelj uzdržava u svim stvarima. Oni da dobiju raspadljivi vijenac, a mi neraspadljivi. Ja stoga tako trčim, ne kao u nepouzdano; tako dajem udarce, ne kao onaj koji mlati vjetar. Naprotiv, ja bijem svoje tijelo i vučem ga kao roba, da sam ne budem odbačen pošto sam drugima propovijedao.“ (I.Kor.9:24-27)
„ Ako ste s Kristom umrli, oslobođeni prirodnih sila svijeta, zašto dopuštate, kao da još živite u svijetu, da vam se nameću propisi: Ne uzmi! Ne kušaj! Ne takni!“ (Kol.2:20-21)
Riječ Božja nas uvjerava, da je naša borba duhovna, u Duhu, a ne u tijelu: Bez Božje pomoći, sami ne možemo živjeti po Božjoj volji, potrebna nam je pomoć od  Boga. Kako bih mogao živjeti Kristov život, potreban mi je Krist, jer bez Njega ne mogu živjeti Njegov život. Trebam se Bogu predati potpuno bez rezerve.
„Alki ovo blago nosimo u zemljanim posudama da se ona izvanredna uspješnost pripisuje Bogu, a ne nama. U svemu trpimo nevolje, ali nismo u tjeskobi; ne znamo kamo bismo se okrenuli, ali ne očajavamo; progone nas, ali nismo ostavljeni u pogibli; obaraju nas na zemlju, ali nismo uništeni. Mi uvijek i svuda na svom tijelu nosimo smrtne patnje Isusove, da se na našem tijelu očituje i život Isusov.“ (II.Kor.4:7-10)

Jednostavno poslušajmo

„ I premda je bio Sin, iskustveno nauči poslušnost od onoga što je pretrpio, te postigavši savršenstvo postade svima koji mu se pokoravaju uzrok vječnoga spasenja.“ (Hebr.5:9)
„ Dakle, neka više ne vlada grijeh u vašem smrtnom tijelu, tako da vas podvrgne njegovim požudama! Niti više dajte svojih udova kao oružje nepravednosti u službu grijeha! Naprotiv, prinesite Bogu sami sebe – sebe kao takve koji ste od mrtvih postali živima – a svoje udove kao oružje pravednosti u službu Bogu! Grijeh, naime, neće gospodariti nad vama, jer niste pod Zakonom, već pod milošću. Ali hvala Bogu što ste se, pošto ste bili robovi grijeha, od svega srca pokorili onomu obliku nauke kojemu ste bili predani, te tako, oslobođeni od grijeha, postali sluge pravednosti.“ (Rimlj.6:12-14,17)
„ Za ovo svjedočimo mi i Duh Sveti kojega je Bog dao onima koji mu se pokoravaju.“ (Dj.5:32)
„Naše borbeno oružje nije tjelesno. Naprotiv, ono je božanski jako za rušenje utvrda. Mi obaramo mudrovanja i svaku oholost koja se diže protiv priznanja Boga, i zarobljujemo svaki razum da se pokorava Kristu.“ (II.Kor.10: 4-5)

Grijeh

« Jer su svi sagriješili  i lišeni su Božje slave.» (Rimlj.3:23)

Juda nije, vjerojatno bio, među učenicima Gospodina Isusa tako crn i grešan čovjek. Juda je bio upravitelj blagajne svetoga kruga učenika Isusa Krista. Izgledalo je da ima sjajno moralno rasuđivanje, kako se ne smiju prosipati velike vrijednosti, kao što je skupocjeno ulje, nego treba podijeliti siromasima. Znamo taj događaj iz Šimunovog doma.
No, grijeh, skriven u njegovu srcu, upravljao je njime. Nije želio sebe zamijeniti njegovom brigom o bijenim ljudima. Sve to nije bilo iskreno, jer je u duši bio lopov i kradljivac.
Sa svetim mjestima je Juda bio tako dobro upoznat, da je čak noću našao put u hram, k prvosvećenicima i do vrta Gecemani, gdje je slatkim poljupcem, koji je već davno ležao na njegovim ustima, predao samog Sina Božjega.
Na što sve grijeh nije spreman?

Pilat, visoki rimski upravitelj u Judeji, Obrazovan i okićen vlašću.
U Svetom gradu se tako dugo igrao sa svojom savješću i Isusom, dok grijeh nije njega natjerao da donese takav zaključak, koji je porazio nebo i zemlju.
Pilat pita: «Što je istina?» On je znao istinu, i tri je puta potvrđivao istinu, kako je Isus nevin. No, mi trebamo pitati Pilata: « Što je grijeh?»
Grijeh nije nedostatak unutarnjeg svjetla nego njegovo gašenje i odbacivanje.

Herod je naredio ubijanje male djece u Betlehemu. Učinio je to protiv najboljeg uvjerenja. Herod tetrah je učinio protiv svog uvjerenja, kada je dao odsjeći glavu Ivana Krstitelja, samo radi nerazumne molbe djevojke i intriga njene bestidne majke. Grijeh se ne preže pred tamom niti pred svjetlom Grijeh živi u siromašnim kućicama, ali isto tako u bogatim dvorcima.
Spoznavši tu opasanost, čovječanstvo se bez prekida stoljećima trudi sazidati pregradu, koja bi zaustavila da se čovječji grijeh ne prelije, kako se život ne bi pretvorio u  jamu što smrtonosno zaudara.
Kao što se u gradovima pod kućama i na ulicama  postavlja kanalizacija da odvodi nečistoću, tako se narodi i plemena trude da učine zakone, kazne i ustanove, kako bi nečistoću međusobnog života bolje odstranili. Grijeh je prodro kroz sve narode, kroz sve klase, kroz sva vremena. Grijeh nije bolest, nije slabost, nije potreba ili prirodna pojava, nije nešto nepoznato, nego vlastita čovjekova želja i izabrano zlo.
Neki krive Boga, zašto je dozvolio grijeh. Moguće je i tako kazati, opravdavajući sebe. Ali onda si čovjek treba postaviti pitanje, zašto je Bog dao čovjeku slobodnu volju. Kada ne bi čovjeku dao slobodnu volju, onda to ne bi bio čovjek, onda u njemu naravno ne bi bilo grijeha.
Korijen grijeha treba tražiti u vlastitoj volji i vlastitom izboru čovjeka.

Prvi je grijeh bio izvršen kada je duša čovjeka još bila u stanju ravnopravnosti. Čovjek je mogao slobodno postupati, da li ovako ili drukčije. U tom izboru čovjek je mogao odlučiti poslušati prijedlog i zapovijest Boga ili ne. Čovjek je odlučio poslušati prijedlog Sotone. Čovjek je do tada bio stalno u zajedništvu s Bogom uživajući u Božjoj blizini i slušajući Boga. Ali za izbor su trebale postojati dvije strane. Već ranije je tu postojao otpadnik od Boga – Sotona. Bio je protivnik Božji i na suprotnoj strani. Približio se čovjeku i ponudio mu svoj prijedlog. Pred čovjekom se našla mogućnost izbora. I čovjek je izabrao drugu stranu. Čovjek je poželio vidjeti kako izgleda druga strana – strana zla.
To je taj izbor koji se vjekovima nalazi pred svakim čovjekom.
Danas više ne možemo tvrditi da je volja čovjeka više slobodna u tom stupnju kao što je bila na raspolaganju prvom čovjeku.
Grijeh je sada već urođen. Grijeh je već svojina čovjekova roda.
Kako čovjeku pripadaju misli, znanost i otkrića čitavog čovječanstva, tako njemu pripadaju i grijesi čitavog čovječanstva.
Jedno ili drugo sada čovjeku donosi sreću ili nesreću, korist ili štetu mimo njegove volje.
U nekim bogatstvima (rijetkostima) što je suvlasništvo čitavog čovječanstva, sudjeluje volja čitavog čovječanstva – zbog toga je za čitavo čovječanstva jedan globalni izlaz – smrt.
Sveto Pismo nam govori: « Svi su sagriješili i izgubili su Božju slavu.» (Rimlj.3.23)

Označavanje grijeha

Prema Svetome Pismu „ griješiti“ – znači skretanje s puta, ići pogrešnom stranom. „Grijeh“ je bogoslovski termin. Radi se o tomu, kakav sam ja i kako se trebam gledati u odnosu na bezgrešnoga Boga, o tomu, kako se ja odnosim prema Božjim principima i zakonima i kako ih ispunjavam. Kada ustajem protiv njih, kada ih narušavam, oskrvljavam tada griješim.

Opis grijeha

„ Također je (Isus) govorio:' Ono što izlazi iz čovjeka, to onečisti čovjeka, jer iz nutrine, iz ljudskog srca, izlaze: zle misli, razne vrste bluda, krađe, umorstva, preljuba, lakomstva, opačine; lukavstvo, razuzdanost, zavist; psovka, oholost, bezumlje. Sva ta zla izlaze iznutra i onečiste čovjeka.'“ (Mk.7:21-23)
„ Poznata su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, raspuštenost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomornost, srdžba, sebičnosti, razdori, strančarenja, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe i ovima slična, na koja vas u unaprijed upozoravam, kako sam i prije upozorio: oni koji čine takva djela neće baštiniti kraljevstva Božjega.“ (Gal.5: 19-21)
„ Usmrtite, dakle, ono što je u vašem tijelu zemaljsko: bludnost, nečistoću, požudu, zle želje i lakomstvo – zbog kojih dolazi srdžba Božja.“
„ Ali i sada odbacite od sebe sve ovo: srdžbu, naglost, zloću, izbacite iz usta svojih psovku i sramotne riječi! Ne lažite jedan drugome, jer ste svukli staroga čovjeka s njegovim djelima.“ (Kol.3:5, 8-9)

Privlačnost grijeha

Grijeh je privlačan, radi toga što se oslanja na prirodu koja želi zadovoljavanje, naslađivanje, uživanje.
„A (sjeme) što pada među trnje, to su oni koji čuju, ali ih još na putu zaguše tjeskobne brige, bogatstvo i sjetilni užici te ne donose zrelih plodova.“ (Lk.8:14)
„ Da budu osuđeni svi koji nisu vjerovali u istinu, već pristali uz nepravednost.“ (II.Sol.2:12)
„ Naprotiv, ona koja se odaje nasladama mrtva je sve ako i živi.“ (I.Tim.5:6)
„ Jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga. Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile. I njih se kloni!“ ( II.Tim.3: 2-5)
„ I mi smo, naime, nekoć bili nerazumni, buntovnici, lutalice, robovi mnogovrsnih požuda i sjetilnih užitaka, živeći u zloći i zavisti, odurni i mrzitelji jedni drugih.“ Tit.3:3)
„Vjerom Mojsije, kad odraste, odbi da ga nazivaju sinom faraonove kćeri. Radije je odabrao da bude zlostavljan zajedno s Božjim narodom nego da ima časovito grešno uživanje. Sramotu Kristovu smatrao je većim bogatstvom od egipatskog blaga, jer je gledao na (obećanu) nagradu.“ (Hebr.11:24-26)
„ Živjeli ste na zemlji raskošno i razvratno.“ (Jak.5:5)
„ A spomenuti (lažni proroci i lažni učitelji) poput nerazumnih životinja koje su po prirodi određene da budu hvatane i ubijane, uvredljivim riječima napadaju ono što ne poznaju, te će biti uništeni kao i one noseći na svoju štetu plaću (koja se daje) za nepravednosti. Oni smatraju uživanjem prolazno veselje. Prljava i nakazna stvorenja! Uživaju u svojim nasladama kad se goste s vama. Njihove su oči pune požude za preljubnicom i ne odustaju od grijeha. Oni zavode nepostojane duše; imaju srce ogrezlo u lakomstvu. Prokleta stvorenja! Ostavili su pravi put i zastranili.“
„ Oni su izvori bez vode, magle koje tjera vihor. Za njih se čuva tamni mrak. Oni govore bahate i prazne riječi te mame tjelesnim požudama i razuzdanošću one koji su tek izbjegli od onih što žive u zabludi. Obećavaju im slobodu, a sami robuju propasti, jer pobijeđeni robuje pobjedniku.“ (II.Ptr.2:12-15, 17-19)

Sotona prikazuje grijeh vrlo privlačnim za grešnu prirodu. Bez Božje pomoći nemoguće mu se protiviti. Ako ne shvaćamo, Tko nas promatra, ako ne predviđamo posljedice neizostavno ćemo izgubiti borbu i navalu sotone. Radosti grijeha su kratkotrajne, ali plodovi i posljedice grijeha mogu na nekoga djelovati vrlo dugo; posljedice žive dugo i odlaze s nama u vječnost. „Jer je plaća grijeha smrt (duhovna)“ (Rimlj.6:23)
Ako griješimo, živimo „ u svojim tjelesnim požudama vršeći prohtjeve tijela i svog samovoljnog mišljenja i od naravi smo djeca srdžbe kao i svi ostali.“ (Ef.2:3)
U suštini, ako ja ne služim Bogu, služim sotoni.
Kako se mogu presvjedočiti i uvjeriti da služim Bogu? Evo kako: ako dragovoljno živim po Njegovim zapovijedima!

Nevina zadovoljstva

Naravno, postoje zadovoljstva, koja su Bogu draga. Nama se predlaže radost dobrih odnosa (u zajednici s braćom i sestrama u zajednici, obitelji), materijalna dobra (priroda, hrana, san). Bog koji je izvor svake čiste radosti i ljubavi daje nam „ sve obilno daje na uživanje“ (I.Tim.6:17)
Malo je te prave radosti na zemlji u odnosu na vječnost, samo što naša tjelesna stara narav želi sve sada – a to što ona želi je prolazno. Psalmista David govori Gospodu:
„ Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo vječno.“ (Ps.16:11)

Spoznaja o grijehu

Svi ljudi znaju, da su grešnici po svojoj vlastitoj volji. O tome svakome govori njegova savjest. Čovjek bi po svojoj vlastitoj volji bio još veći grešnik, da nisu postavljeni zakoni, razne prepreke, kazne i moralna pravila, razne prepreke i teškoće u osobnom ponašanju za međusobne odnose u ljudskoj zajednici.
Nekada se čovjek u snu može uloviti, kako slobodno može griješiti, kada ne djeluje savjest ili pregrade. Savjest je velika pregrada od grijeha. Čovjekova volja je kao spremište skupljenih sila i samo ako se prepreke otklone, volja prelazi u djelovanje – u akciju. U to smo se mogli uvjeriti u danima bezakonja, u vrijeme ratne situacije u pojedinom društvu. U kakove samo zvijeri i još gore od zvijeri, u kakove samo tigrove i hijene se pretvore pojedini ljudi, kada na vrijeme padne prepreka zakona i reda. No, nisu ta djela bila grijeh, to su samo bila probijanja do toga vremena zadržane volje. Grijeh se već davno nakupio i čekao moment ili priliku da se pojavi kao djelo ili ostvarenje. Poznate li ljude koji godinama ili desetljećima čekaju priliku za osvetu ili smišljaju određenu pljačku ili kriminal koristeći najlukavije metode i sredstva. Nije li čovjek ili pojedino društvo čak ozakonilo korištenje najvećih tehnoloških i znanstvenih dostignuća u vojnoj industriji samo s ciljem kako ubiti, pokoriti ili vladati nad drugim čovjekom – svom bližnjem.

Grijeh pripada samom čovjeku.  

Izvršavanje grijeha često olakšavaju okolnosti. Grijeh pripada čovjeku zato, što ga je čovjek sam sebi poželio, nezavisno od toga, može li, ili ne može grijeh izvršiti. Grijeh je suština duše samoga čovjeka isto tako, kao što je volja suštine i izražaja njegove duše. I ako bi se čovjeka postavilo u takav položaj da ne može griješiti – «pod stakleno zvono» - on bi svejedno bio grešnik. Čovjek je grešnik po suštini svoje duše – svoje biti.
To, koliko čovjek stvarno učini grijeha, još je relativno malo. Po svojoj suštini – po svojoj volji – čovjek bi sagriješio mnogo više, kada bi ga Bog prepustio samoga njegovoj sudbini.
Izvršenja, što se vide, u usporedbi sa stvarnim grijesima što leže u srcu čovjeka, su ništa.
U oceanima se nalaze ledeni plivajući bregovi 700-800 metara visine, ali nevidljivi dio mase pod vodom je 8 do 9 puta veći od one što se vidi. Isto tako je s grijehom. Dio grijeha što proizlazi iz čovjeka kao neki oblik djela je razmjerno mali prema onom dijelu što se krije u unutrašnjosti čovjeka.
Time se objašnjava duboka briga i veličina kajanja zbog grijeha i prestupa mnogih obraćenika. Takvi ljudi ne gledaju samo na izvanjsko vidljivo zlo, već ih plaši ta velika količina grijeha nad kojima moraju uvijek stajati na straži, kao nad parnim kotlom.
Oni ne strahuju toliko samo za grešna djela, nego više za principe grijeha u njima samima.
Ponekad se susrećemo sa sotonom, sa zlobnim ljudima, ili zlim nevjernicima, ili religioznim fanaticima – farizejima – koji nas uvjeravaju kako u njima nema grijeha. Njihovo uvjerenje vrijedi isto toliko kao riječi osramoćenih i poniženih ljudi koje više nitko ne cijeni.
« Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i u nama nema istine.» (I.Iv.1:8)
Đavao se uvije veseli čovjeku, kojega uspije tako smutiti, da on više ne vidi grijeha, niti ga osjeća.
Sotona upotrebljava kod takvog čovjeka stari recept, što ga je upotrijebio i kod prvog čovjeka: « ne, nećete umrijeti.»
No, mi znamo da ćemo umrijeti, jer sila smrti, jad grijeha djeluje u našim srcima i bićima.
Sotona želi uvjeriti čovjeka koji griješi, kako on to čini s dobrim ciljem. Čovjek rijetko radi zlo radi zla.
Grešnik ne griješi radi toga da bi ga ljudi nazivali grešnikom. Kao da nitko ne želi o sebi čuti da je grešnik. Ako i griješi to čini s blagim namjerama. Grešnik djeluje s maskom dobra. Grijeh uvijek ima dobar omot. Grijeh uvijek nalazi dobro opravdanje. U težim slučajevima čovjek pribjegava laži kako bi prikrio svoje zlo. Grijeh ima takvu prirodu da se sam sebe srami. Grijeh se nalazi u neprijateljstvu sa samim sobom. Zbog toga on muči sam sebe, kako bi se odrekao, da njega niti nema.
Možemo reći kako dobro ima samo jednog neprijatelja – zlo, dok zlo ima dva neprijatelja – dobro i zlo.
Grijeh je đavolski zao i stvarno uništavajuća sila. Sila koja nastoji uništiti dobro, i kada bi to bilo moguće, uništila bi samu sebe.
Grijeh liči na parazita na stablu drveta. Kada bi taj parazit ubio život u drvetu, isisavši sve njegove životne sokove, tada bi uginuo i sam parazit, jer on sam u sebi nema životne sile. Grijeh postepeno pili tu granu na kojoj živi.
Ta je pojava uistinu vidljiva na svim stvorenjima, gdje grijeh djeluje. Pogledajte samo pojedine ljude koje poznajete, ovisnike o raznim porocima (pušenje, alkohol, droga, kriminal itd.) kako sami sebe izjedaju. Pogledajte obitelji u kojima je grijeh na djelovanju.
Princip grijeha « smrću usmrti» završava kao vječna smrt. Kakav bi samo bio užas, kada bi Bog dao punu slobodu djelovanju grijehu. Grijeh bi konačno uništio život i na nebu i na zemlji. Grijeh nije samo ne poredak, on je protu poredak, on je protivnik svakoga reda i poretka i svakoga mira.

Povećanjem grijeha povećava se Božja milost

Slava Bogu, što se u čovjeku, usporedo s principom grijeha javlja i princip Božje milosti i naklonjenosti.
«Kada se umnožio grijeh, počelo je izobilje Božje milosti.»
« Ali gdje grijeh postade većim, tu se milost izli u preizobilju da bi, kao što je grijeh vladao smrću, tako i milost po pravednosti vladala za vječni život po našemu Gospodinu Isusu Kristu.» (Rimlj.5:20,21)
Obilje Božje milosti paralizira djelovanje grijeha i njegovo širenje i napredovanje.
Grijeh se izražava kao ustanak i borba protiv Boga izvora svakoga dobra. Grijeh se ne može složiti s Božjim zakonom pravednosti, i radi toga ne podnosi Božju svetost. Grijeh je buna protiv Boga. Grijeh nije samo pad s višega na niže, koliko nesposobnost podizanja s nižega na više. Grijeh je kušao od drveta smrti ali je nesposoban kušati od drveta života. Čovjek je svojom vlastitom voljom izabrao ono niže, i radi toga on sam u sebi nema sile da se podigne prema vrhu, prema savršenstvu i svetosti.
Grijeh je nevjera i ne naklonost Bogu.
Vjera u Boga označava raspoloženje pokornosti Bogu, a nevjera je antipatija – odbijanje i odvraćanje od Boga.
Ljubiti Boga – znači uvijek izabrati bolje, a mržnja prema Bogu označava uvijek izabiranje lošijeg i zla.
Svaki koji ljubi Boga teži k svetosti, a koji ne ljubi Boga ostaje u grijehu i usmjeren je prema smrti i sudu.
Konačni cilj grijeha je odbaciti Boga. I motiviran tim ciljem čovjek govori u svom srcu «nema Boga». Čovjek se odriče dobra u svojoj nerazumnosti.
« Bezumnik reče u srcu :'Nema Boga!' Pokvareni, rade gadosti; nitko ne čini dobro. Bog s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži. No, svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da čini dobro – nikoga nema.» (Ps.53:2-4)
Umjesto dobra čovjek stavlja samoga sebe. Sada on po principu mora odricati i zlo, jer je zlo stavio na mjesto dobra radi svoje nerazumnosti. Zbog toga se u grešniku nije ugasila želja za potpunom samostalnosti, nezavisnosti, a posljedica toga je samoljublje.
Samoljublje je srž – jezgra – bit grijeha. Samoljublje čovjeku ne dozvoljava da ljubi Boga, da ljubi svoga bližnjega. I ako nekome od bližnjih učini neku pomoć ili uslugu, to nije s ciljem surađivanja u svetosti i približavanja Bogu, nego da ih učini podložne sebi tj. bolje naklonjenima za njegove sebične i samoljubive ciljeve. I ako se u takvom stanju javljaju neka popratna dobra djela, to su, prema mišljenju Augustina, «sjajni poroci»
Majka ljubi svoje dijete, no, dijete se u tome pojavljuje kao njen idol.
Učenjak ljubi nauku, ali samo radi nauke, a to nije ništa drugo nego idol – služba idolu.
« Jer ovo znajte dobro: nijedan bludnik, nijedan nečisti, nijedan lakomac – to jest idolopoklonik – nema dijela u Kristovu, Božjemu kraljevstvu.» (Ef.5:5)
Plivač spašava utopljenika, ne iz ljubavi k njemu, nego da se proslavi. Svijet takove nagrađuje m4edaljama ali ih ne nagrađuje Bog ako im je takav motiv.

Zaključak

Kako je to velika milost Božja, da Bog neće smrti grešniku, nego hoće da se grešnik pokajanjem obrati Bogu i da bude spašen.
Svi smo mi mrtvi radi naše grešne biti -suštine, prijestupa i naših grijeha.
No, veliki pravednik Isus Krist je došao i umro za nas. On je i uskrsnuo. Kristu nije bilo potrebno umrijeti, On je umro za nas i radi naših grijeha. On se ponizio, uzevši naše grijehe na sebe, kako bi nas spasio od propasti, ako prihvatimo Njegovu žrtvu za nas. Sada nas Evanđelje poziva da budemo Njegovi učenici u Njegovoj pravednosti i službi.
Jedino je Isus silan da proizvede u čovjeku potrebnu promjenu – promjenu u biti – da promjeni našu narav – da nas učini oslobođenima od grijeha i sile grijeha.
«Tim nas je obdario skupocjenim i najvećim obećanim dobrima, da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi.» (II.Petr.1:4)
Idi grešniče Isusu, kako bi On u tebi mogao izvršiti veliku promjenu.

Čovjek odbacuje Boga

« S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću. Jer njima je očito ono što se može doznati o Bogu: Bog im je to zapravo objavio. Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta. Tako nemaju isprike. Jer iako su upoznali Boga, nisu mu iskazali ni slavu ni zahvalnost kao Bogu, Naprotiv, postali su isprazni u mislima svojim i njihovo je nerazumno srce potamnjelo. Umišljajući da su mudri, postali su ludi te su zamijenili slavu besmrtnoga Boga kipovima, to jest slikama smrtnoga čovjeka, ptica, četveronožaca i gmazova.»
(Rimlj.1:18-23)

Božji se gnjev očituje na grešni život čovjeka

Bog - jedini živi i istiniti Bog  se gnjevi i srdi na čovjeka jer mu nije iskazao slavu ni zahvalnost. Zapazimo kako apostol Pavao upotrebljava prošlo vrijeme u ovoj rečenici. Apostol govori o tome što je čovjek učinio u prošlosti; a, naravno, čovjek to isto čini i danas. Dvije su velike optužbe iznesene protiv čovjeka: Čovjek je jasno upoznao Boga na dva načina:
- u sebi samome: u svom vlastitom razumu, mišljenju i savjesti
-  izvan sebe samoga: u stvorenjima u prirodi, na zemlji i izvan zemlje u svemiru.
Čovjek je znao da mu je Bog dao život, te da se brine za njega i sve mu je osigurao za život. Bog je dao sve kroz određeni red i zakone, dajući svrhu i značenje života. Čovjek je vidio da je Bog velik i dobar, pa zaslužuje da Ga se slavi i daje Mu zahvalnost. Ali, čovjek:
- nije dao slavu Bogu, nije Boga štovao, nije Boga slušao, nije Bogu služio,
- nije Bogu dao zahvalnost: nije priznavao Boga, nije veličao Boga, nije iskazivao poštovanje i divljenje prema Bogu.

Čovjekova tragedija

Ono što se dogodilo, jer je čovjek odbacio Boga, bilo je tragično. Dvije teške stvari su se dogodile kada je čovjek izbacio Boga iz svojih misli:
1.  Čovjeku su misli postale isprazne
-  riječ " misli" znači mišljenje, spoznaja vrijednosti, rasuđivanje, promišljanje, zaključivanje, spekuliranje,
-  riječ " isprazan"  znači prazan , ništav, beskoristan, jalov, nazadan, neuspješan, besmislen, bezuman, bezvrijedan.
Pogledajmo nekoliko stihova iz Božje riječi koje to potvrđuju, da kada čovjek izbaci Boga iz svojih misli, njegove misli i razum su isprazne. Nema tada Boga u njegovim mislima. Tada su misli i razum čovjeka ispunjeni nekim drugim bogovima ili idealima:
" Bezbožnik se pohlepom hvali, lakomac psuje i Jahvu prezire. Bezbožnik zbori u obijesti svojoj:' Ne, istrage nema! Ta ni Boga nema!' I u tome sva mu je misao." (Ps.10:3-4).
" Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća." (Post. 6:5).
" Jahve poznaje namisli ljudske: one su isprazne." (Ps.94:11)
" Šest je stvari koje Gospodin mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću: ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo, lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom." (Izreke 6:16-19)
" Mrske su Jahvi zle misli, a dobrostive riječi mile su mu." (Izreke 15:26).

2. Čovjekovo nerazumno srce je potamnilo:
- riječ "nerazumno" znači bezumno, bez razumijevanja, neinteligentno
- riječ "potamnjelo" znači zaslijepljeno, ne može da vidi prave vrijednosti
Pogledajmo kako Sveto Pismo opisuje takvo stanje:
" Ne shvaćaju nit razumiju, po mraku hodaju: poljuljani su svi temelji zemlje." (Ps.82:5).
" Koji se vesele čineći zlo i likuju u opačinama zloće; kojih su staze krive i koji su opaki na svojim putovima." (Izreke 2:14.-15.)
" A put je opakih kao mrkli mrak: ne znaju o što će se spotaknuti." (Izreke 4:19).
" Jer je otvrdlo srce ovoga naroda; postade tvrd na ušima, a oči zatvori, da očima jednoć ne vidi, ušima ne čuje, srcem ne razumije, da se ne obrati i da ga ne ozdravim." (Dj.ap.28:27).  
" Onima kojima je bog ovoga svijeta posve oslijepio nevjerničku pamet da jasno ne vide svjetlo sjajne Radosne vijesti Krista, koji je slika Božja." (II.Kor.4:4)
" Zamračeni u svom razumu, otuđeni od Božjeg života i zbog neznanja koje u njima vlada i zbog okorjelosti njihova srca; oni su se , izgubivši svaki ćudoredni osjećaj, predali raspuštenosti da svom pohlepom čine nečistoću svake vrste." (Ef.4:18-19).

Dakle, treba primijetiti. čovjek trpi prazninu mišljenja i nerazumnost potamnjelog srca jer:
- ne daje slavu Bogu i
- ne daje zahvalnost Bogu.

Zbog neizvršavanja Božje riječi se Bog gnjevi na čovjeka

Tu je i treći razlog zašto Bog iskazuje svoj gnjev i srdžbu na čovjeka. Taj je razlog neposlušnost Božjem glasu - neizvršavanje Božje riječi - Radosne vijesti spasenja.
"  Naprotiv, svatko tko sluša ove moje riječi, a ne izvršava ih, može se usporediti s ludim čovjekom koji svoju kuću sagradi na pijesku. Udari pljusak, navališe potoci, dunuše vjetrovi i nasrnuše na tu kuću i ona se sruši. I velika bude njezina ruševina. "(Mat.7:26-27).
" Tko dakle može dobro činiti, a ne čini, počinja grijeh." (Jak. 4:17).
Bog - jedini živi i istiniti Bog se gnjevi na čovjeka jer je postao ponosan i ohol i pošao svojim putem daleko od Boga. Ta scena je jedna od najvećih tragedija u ljudskoj povijesti, a to se ponavlja svaki puta kada se čovjek protivi Bogu i odbaci Boga.

Zbog služenja drugim lažnim bogovima, istiniti i živi Bog se gnjevi na čovjeka 

Postoji i četvrti razlog zašto se istiniti - živi Bog gnjevi i srdi na čovjeka. Taj je razlog kada si čovjek uzima nešto drugo ili nekog drugog kome služi i koga štuje. Kada čovjek zamijeni vječnog i nepromjenjivog Boga s lažnim i prolaznim idolima.
Pogledajmo kako o tome govori Sveto Pismo:
" Budući da potječemo od Boga, ne smijemo držati da je Božanstvo slično zlatnoj, srebrnoj ili kamenoj stvari - tvorevini ljudskog umijeća i mašte." (Dj.ap.17:29).
" Dječice, čuvajte se idola." (I.Iv.5:21).
" Gledajte! Nudim vam danas blagoslov i prokletstvo: blagoslov, budete li slušali zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje vam danas dajem; a prokletstvo, ne budete li slušali zapovijedi Jahve, Boga svoga, nego zađete s puta koji vam danas određujem te pođete za drugim bogovima, kojih niste poznavali." ( Pon.zak.11:26-28).
" Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima." (Iz.42:8).

Alarmantna vijest

Upečatljive činjenice provedenog istraživanja

Nedavno su u dnevnim novinama (Jutarnji list od 15.12. 2004.)  objavljeni alarmantni podaci o tome kako se svaki peti 16-godišnjak opijao više od 20 puta, kako svaka deseta djevojčica i svaki osmi dječak redovito puše od svoje 13. godine. Zatim se govori, kako 40 i više puta u životu, alkohol je pilo 24% učenica i 40% učenika drugih razreda srednje škole. Oko 27% ispitanika probalo je najmanje jedno sredstvo ovisnosti, ne uključujući alkohol i cigarete. Marihuanu je probalo 17% djevojčica i 24% dječaka u prvom razredu te 29% djevojčica i 35% dječaka u drugom razredu srednje škole. Estasy je probalo 4% djevojčica i 5% dječaka u prvom i 7% u drugom razredu. Svaki peti srednjoškolac probao je neku vrstu droge, što je u odnosu na istraživanja od prije osam godina dva i pol puta više dječaka i čak četiri puta više djevojčica. Podaci o pušenju, pijenju alkohola i uporabi droga prikupljeni su u projektu ESPAD tijekom 2003. godine. Podaci su objavljeni u 35 zemalja Europe, pa tako i u Hrvatskoj. Podaci govore o tzv. «brzom opijanju», što pretpostavlja ispijanje više od pet pića za redom najmanje tri puta u zadnjih 30 dana. To u Hrvatskoj rade 19% dječaka i 10 % djevojčica.

Ovi podaci nas potiču na više pitanja, kao što su:
«Kuda to idu mladi ljudi? U kakvom društvu mi to živimo? Kakvo će to biti društvo za 10,20 ili 30 godina? Tko je zatajio? Nije li tu pred nama slika roditelja te djece? Nije li tu slika tog tzv. «modernog društva»? i konačno: Nije li tu pred nama slika Crkve i njene brige za odgoj mladih? Da naravno, svi imaju neko opravdanje pred sobom i pred drugima. Ali, imaju li opravdanje pred Bogom?
Kada o svemu tome i sam razmišljam, zahvalan sam iz svega srca Bogu, da sam imao divne roditelje, koji su odgajali nas sedmero djece tako da nam se to nikada nije dogodilo u našim životima, kao i da imam troje divne djece kojima se to nikada nije dogodilo. Ali, moram javno ovdje priznati da se i sam osjećam krivcem za stanje naših mladih, što nisam učinio više da i oni ne propadaju u bespuću grijeha i ovisnosti o njemu.
Nedavno je na HTV –u bila emisija o pobačaju, gdje je nekoliko medicinskih i drugih  stručnjaka, kao i nekih udruga i odabranih osoba govorilo o tom pitanju. Indikativan odgovor je bio jedne mlade djevojke od 25 godina, koja je izjavila: « Ja imam pravo da radim sa svojim tijelom što ja hoću, pa valjda sam ja vlasnik svoga tijela i onoga što je u njemu!»
Nije nam namjera ovdje ulaziti u to pitanje, ali treba naglasiti, da upravo to što imamo mogućnost odlučivati o nečemu, baš onda kada je to naše i kada se to nas tiče, ta odluka pretpostavlja našu zrelost, naš razum, posljedice naše odluke, pravo našeg izbora. Ali, to naše pravo, može biti iskorišteno da odaberemo dobro a ne zlo. Naše pravo ne smije biti iskorišteno i biti dokaz da naša odluka bude u izboru za zlo, a na kraju, tko je taj konačni arbitar o tome što je dobro, a što li zlo za nas osobno i za bližnje oko nas?
Na kraju svega, će se svi morati složiti s činjenicom da je Bog taj, koji postavlja vječne kriterije i ugrađene zakone u naša srca i živote o tome što je dobo a što li zlo! Pogledajmo za čas što nam Bog poručuje u svome Pismu čovjeku, u Bibliji:   

« S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću. Jer njima je očito ono što se može doznati o Bogu: Bog im je to zapravo objavio. Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta. Tako nemaju isprike. Jer iako su upoznali Boga, nisu mu iskazali ni slavu ni zahvalnost kao Bogu, Naprotiv, postali su isprazni u mislima svojim i njihovo je nerazumno srce potamnjelo. Umišljajući da su mudri, postali su ludi te su zamijenili slavu besmrtnoga Boga kipovima, to jest slikama smrtnoga čovjeka, ptica, četveronožaca i gmazova.»
(Rimlj.1:18-23)

Čovjekova tragedija

Ono što se dogodilo, zato što je čovjek odbacio Boga, bilo je tragično. Dvije teške stvari su se dogodile kada je čovjek izbacio Boga iz svojih misli:

   1.  Čovjeku su misli postale isprazne
-  riječ " misli" znači mišljenje, spoznaja vrijednosti, rasuđivanje, promišljanje, zaključivanje, spekuliranje,
-  riječ " isprazan"  znači prazan , ništav, beskoristan, jalov, nazadan, neuspješan, besmislen, bezuman, bezvrijedan.
Pogledajmo nekoliko stihova iz Božje riječi koje to potvrđuju, da kada čovjek izbaci Boga iz svojih misli, njegove misli i razum su isprazne. Nema tada Boga u njegovim mislima. Tada su misli i razum čovjeka ispunjeni nekim drugim bogovima ili idealima:
" Bezbožnik se pohlepom hvali, lakomac psuje i Jahvu prezire. Bezbožnik zbori u obijesti svojoj:' Ne, istrage nema! Ta ni Boga nema!' I u tome sva mu je misao." (Ps.10:3-4).
" Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća." (Post. 6:5).
" Jahve poznaje namisli ljudske: one su isprazne." (Ps.94:11)
" Šest je stvari koje Gospodin mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću: ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo, lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom." (Izreke 6:16-19)
" Mrske su Jahvi zle misli, a dobrostive riječi mile su mu." (Izreke 15:26).

2. Čovjekovo nerazumno srce je potamnilo:
- riječ "nerazumno" znači bezumno, bez razumijevanja, ne inteligentno,
- riječ "potamnjelo" znači zaslijepljeno, ne može da vidi prave vrijednosti
Pogledajmo kako Sveto Pismo opisuje takvo stanje:
" Ne shvaćaju nit razumiju, po mraku hodaju: poljuljani su svi temelji zemlje." (Ps.82:5).
" Koji se vesele čineći zlo i likuju u opačinama zloće; kojih su staze krive i koji su opaki na svojim putovima." (Izreke 2:14.-15.)
" A put je opakih kao mrkli mrak: ne znaju o što će se spotaknuti." (Izreke 4:19).
" Jer je otvrdlo srce ovoga naroda; postade tvrd na ušima, a oči zatvori, da očima jednoć ne vidi, ušima ne čuje, srcem ne razumije, da se ne obrati i da ga ne ozdravim." (Dj.ap.28:27).  
" Onima kojima je bog ovoga svijeta posve oslijepio nevjerničku pamet da jasno ne vide svjetlo sjajne Radosne vijesti Krista, koji je slika Božja." (II.Kor.4:4)
" Zamračeni u svom razumu, otuđeni od Božjeg života i zbog neznanja koje u njima vlada i zbog okorjelosti njihova srca; oni su se, izgubivši svaki ćudoredni osjećaj, predali raspuštenosti da svom pohlepom čine nečistoću svake vrste." (Ef.4:18-19).

Dakle, treba primijetiti, kako čovjek trpi prazninu mišljenja i nerazumnost potamnjelog srca jer:
- ne daje slavu Bogu i
- ne daje zahvalnost Bogu.

Postavlja nam se pitanje: «A gdje je izlaz iz takvog stanja čovjeka? Gdje je izlaz iz takvog stanja naše mlade generacije? Ima li izlaza? Gdje je rješenje?» O tome ćemo govoriti drugom prilikom.

Val Evanđelja 2014. © Sva prava pridržana.