Kako pronaći sebe

Živimo u svijetu brojeva, kreditnih kartica, bankovnih računa, telefonskih brojeva i e-mail adresa. To je vrijeme kompjutera. Svuda samo brojevi, brojevi i uvijek brojevi. Sve što se nas tiče su samo brojevi za neku informaciju. Ovo je vrijeme informacija. Informacija je postala veliki biznis. Postavlja nam se pitanje: «A gdje je pojedinac – osoba u svim tim brojevima i informacijama. Sve o nama je povezano s nekim mašinama i instrumentima, mogli bismo svatko od nas imati knjigu o nama. A gdje je osoba? Gdje sam ja kao čovjek? Što ja trbam misliti o sebi kao osobi? Kakav je čovjek? Život postaje vrlo depresivan kada uzmete vrijeme da mislite o svemu tome. Zar ne?  Kada mislimo o svim tim brojevima i o tome što Biblija govori o grešnosti našega srca, nema mnogo entuzijazma o nama samima. Naš imiđ o nama samima dobiva drukčiju sliku.

Što da kažemo o našem grijehu?

Jedno je sasvim sigurno – svi smo grešnici. Znači li to da smo izgubili naš identitet kada smo postali Kršćani? Je li se naša stvarna priroda grešna, ili se promijenio samo naš stav pred Bogom? Apostol Pavao o tome govori u 6. i 7. poglavlju Poslanice Rimljanima. U 7. poglavlju apostol obrazlaže problem grijeha. To je začuđujuće kako apostol odvaja grijeh od osobe čovjeka.
« Ja zbilja ne razumijem što činim, jer ne činim ono što hoću, nego činim ono što mrzim. No, ako dakle činim ono što neću, tim priznajem u skladu sa Zakonom da je on dobar. Onda ono ne činim ja, nego grijeh koji je u meni. Ja, naime, znam da nikakvo dobro ne stanuje u meni, to jest u mome tijelu. Zaista, htjeti dobro jest u mojoj moći, ali nije učiniti ga, budući da ne činim dobro koje hoću, nego činim zlo koje neću. A ako, dakle, činim ono što neću, ne činim ga više ja, nego grijeh koji stanuje u meni.» (Rimlj.7:15-20)
Dakle sami u sebi nismo uopće dobri, jer ništa dobro ne stanuje u mojoj grešnoj naravi. U vjerniku se nalazi taj «drugi čovjek», taj «novi čovjek», koji zadovoljava Zakon Božji. To apostol Pavao ovako obrazlaže:
« Istina, moj se unutarnji čovjek slaže u veselju s Božjim zakonom, ali vidim u svojim udovima drugi zakon koji se bori protiv zakona moga uma te me zarobljava u zakon grijeha koji je u mojim udovima. Jadan ti sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela?»      (Rimlj.7:22-24).
U takvom očaju se i mi mnogo puta poistovjećujemo s ovim riječima apostola Pavla i tada moramo priznati «Jadan ti sam ja čovjek!» Ali, onda si postavljamo pitanje: « A gdje je izlaz i gdje je rješenje?» To isto pitanje si je postavio apostol Pavao. Gdje je našao rješenje, gdje je našao izlaz?
«Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu! Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu. Jer zakon duha života u Kristu Isusu oslobodio me od zakona grijeha i smrti. Ako zbilja u vama stanuje Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih oživit će i vaša smrtna tjelesa po Svetome Duhu koji stanuje u vama.» Rimlj.7:25, 8:1-2,11)
Dakle, Sveti Duh otkriva u nama stvarno stanje, otkriva i ukazuje na svaki naš grijeh, na svaki naš pokušaj ili čin naše stare grešne naravi. Sveti Duh potiče i uvjerava vjernika na priznanje svakoga grijeha. Sveti Duh u nama proizvodi poslušnost Bogu da priznamo naše grijehe i dovodi nas pod zaštitu Božje milosti i do oproštenja.

Tri vrste religioznih grešnika

Nalazimo tri vrste religioznih grešnika, kako ih nalazimo istaknute u Svetome Pismu u I.Poslanici Ivanovoj u 1. poglavlju:
« Ako tvrdimo da smo u zajedništvu s njim, a živimo u tami, lažemo i ne postupamo prema istini. Ali ako u svjetlu živimo, kao što je on u svjetlu, u zajednici smo jedan s drugim, i krv nas njegova Sina, Isusa, čisti od svakoga grijeha.
Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i u nama nema istine. Ako priznajemo naše grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti. Ako tvrdimo da nismo sagriješili, njega pravimo lašcem, i njegove riječi nema u nama.» (I.Iv.1:6-10)
Prva skupina religioznih grešnika govori da ima zajednicu s Bogom, ali neprestano hodi u tami. Njihov život opovrgava njihovo predstavljanje. Njihove se riječi, naravno, mogu činiti takvima kao da posjeduju vječni život, radost u srcu s Kristom, da žive solidnim životom i da osjećaju ljubav i naklonost prema onima koji imaju nov život u Isusu Kristu. Ali oni koračaju u tami. Postoje danas mnogi koji se pouzdaju u neku svoju pripadnost ovoj ili onoj crkvi i prilagođavaju se površnom kršćanstvu, koji nikada nisu upoznali pravi istiniti mir i čistoću koju daje Krist. A Biblija vrlo jasno razgraničava i postavlja kriterij:
«Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor: staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.» (2.Kor. 5:17)
Izlaz iz takvog stanja apostol naglašava hod u svjetlu Božje riječi i priznanje svojih grijeha i dozvoljavanje da nas krv Isusa Krista očisti od naših grijeha.
Druga skupina religioznih grešnika je opisana u 8. stihu, gdje čitamo: « Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i u nama nema istine.» Neki govore da se nalaze na višem stupnju kršćanskog iskustva i kako su raskrstili s grešnom prirodom. Svjesni su grešnih težnji što se izražavaju u tjelesnim požudama, neduhovnim sklonostima, životnom standardu po uzoru na svijet, a ne na Boga. U Božjim očima je to sve grijeh. Ako takvo svoje stanje nazivamo pravednošću a ne grijehom znači tapkati u tami. Kakva je osuda za takve? Bog kaže da varaju sami sebe i zastranjuju. Boga ne možemo prevariti našim pretvaranjem. Gdje je izlaz iz takvog stanja? Kristova prisutnost u srcu, i svjetlo Božje riječi što širi vjernikov vidik o Božjoj svetosti, čini da vjernik sve jasnije vidi svoju grešnost i potrebu priznanja Bogu i ponovnog uspostavljanja zajednice s Bogom. «Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je On i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.»

Treća skupina religioznih grešnika je opisana u 10.stihu: «Ako tvrdimo da nismo sagriješili, njega pravimo lašcem, i njegove riječi nema u nama.» Poput farizeja koji je govorio kako nije sagriješio. Ta skupina religioznih grešnika čini Boga lašcem. Poriču da je Bog Biblije Bog istine. Žele Isusa prikazati kako ga Biblija ne poznaje. Njihov je Isus dobar učitelj i dobar čovjek, ali odbacuju da je on vječan Bog koji je u tijelu došao na zemlju, živio bezgrešnim životom, umro na križu za naše grijehe i treći dan uskrsnuo od mrtvih. Kada čovjek kaže: »Nisam sagriješio», odbacuje Isusa Kao Božjeg Sina i svoga Spasitelja.
Ako ne priznaje grijehe, čovjek još uvijek živi u grijehu. Ne priznajući svoju grešnost čini Boga lašcem. Takvi su se okrenuli od svjetla koje bi ih dovelo do spasenja i odlaze u tamu svoje vlastite zablude. Oni su izgubljeni. Svjetlo može sjati oko njih, ali oni ne dopuštaju da sja u njima, da otkriva njihov grijeh. Što može promijeniti takvu situaciju? Upravo smo pročitali, kako je priznanje grijeha i očišćenje predloženo u Božjoj riječi, u Bibliji.
« I svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri, da učini očitom svoju pravednost.» (Rimlj.3:24)
Isus Krist je jamac za oproštenje grijeha. Kada se grešnik suglasi s Bogom da treba Spasitelja, a to je samo Isus Krist, Bog će ga potpuno očistiti Kristovom krvlju.

Val Evanđelja 2014. © Sva prava pridržana.