Val evanđelja

Biblija, Božja Riječ, daje nam mnogo razloga da se molimo. No ipak, mnogi ljudi ne misle da je to tako važno i neophodno, pa molitvu ne stavljaju na prvo mjesto u kršćanskom životu. Ima mnogo kršćana koji žive od iskustva, obrazovanja, rada, nastojanja aktivnosti, programa, ali izostavljaju najvažniju osobinu kršćanskog života – molitvu. Neki se mole rijetko, a drugi samo tada kada za to osjete pobudu. Ne trebamo se moliti samo onda kada smo u molitvenom raspoloženju, nego – prema Riječi Božjoj – molitva treba zauzimati stalno mjesto i vrijeme u našem životu. To je naše duhovno disanje i život.

Krist je trebao molitvu; trebamo je i mi!

U Evanđelju čitamo: „ Kad otpusti narod, uspe se na goru, u samoću, da se moli. Još je i uvečer ondje bio sam.“ (Mt.14:23)
Razmislite samo o tome! Isus Krist, Sin Božji molio se i mnogo je razgovarao nasamo sa svojim nebeskim Ocem. Ako se Sin Božji molio, koliko više trebamo mi da se molimo našem nebeskom Ocu? Isus bi odlazio na goru da se u samoći moli. Svaki od nas može se odvojiti na molitvu. Važno je za svakog kršćanina naći takvo mjesto, gdje ga nitko ne može uznemirivati i tamo otvoriti svoje srce pred Bogom.
Dalje čitamo: „ A on se povlačio na samotna mjesta da moli.“ (lk.5:16). Isus se odvojio od svih da se moli nasamo, bez smetnje. Ako je Isus davao takvo značenje molitvi, tada i mi trebamo naći takvo mjesto gdje bismo djelotvorno mogli  provesti vrijeme u molitvi.

Zašto da se molimo?

Radi toga što bez molitve ne možemo imati zdrav duhovni život, isto tako kao što fizički život ne može opstati bez hrane.
U naše vrijeme ima toliko mnogo duhovno slabih kršćana stoga što kod njih nedostaje molitva. Oni nemaju radosti, blagoslova, sile, pobjede i želje da služe Bogu. Ako ne učinite molitvu trajnom navikom vašega života, tada nećete imati duhovne sile.
Ako niste u zajednici s Bogom kroz molitvu, biti će vam teško odoljeti tjelesnim i duhovnim iskušenjima. Krist nam je primjer. On je mnogo vremena provodio u molitvi; tako i mi trebamo činiti.
Krist očekuje od nas da budemo ljudi molitve. Molitva je neophodna. Ja se nadam da će Bog potaknuti vaše srce da slijedite Kristov primjer i da naučite mnogo moliti.

Isus je učio kako se trebamo moliti

Prije nego što je Isus otišao na nebo, ostavio je jednu od svojih najvećih zapovijedi: „ Zato molite Gospodara žetve da pošalje poslanike u žetvu svoju.“
Krist je govorio svojim učenicima kako da se mole . Isus govori i nama kako da se molimo. Ne trebaju svi kršćani ići preko oceana, propovijedati, svirati, pjevati ili žrtvovati velike svote novca, ali, hvala Bogu, svi se možemo moliti. Moramo slušati njegov nalog. U naše vrijeme se malo molimo za misijski rad. Zapazimo, Krist nam nije samo govorio da se molimo, nego da se molimo tako, da radnici budu poslani na njegovu njivu. To je takav dio misijskog rada u kojem svi  mogu sudjelovati. Možemo izmoliti više misionara iz naših obitelji i crkava. Misionarska crkva, to je crkva molitve, a ako se ona moli, onda će i žrtvovati. Jedna obveza u kojoj svaki kršćanin, bez razlike, može sudjelovati je molitva. Isus Krist daje nalog da se vi i ja molimo. Isus je rekao: „ Uvijek treba moliti i nikada ne klonuti.“ (Lk.18:1)
Ne samo da trebamo odvojiti vrijeme od našeg zauzetog dana za molitvu, nego se u duhu trebamo moliti čitavog dana. Kada smo u takvoj neprestanoj zajednici s Bogom u molitvi, bivamo duhovno jači. To nije samo nalog i odgovornost koju imamo od Isusa Krista, nego hvala Bogu, imamo mogućnost da se molimo – to je naša povlastica, radost i blagoslov.
Jeste li se danas molili za duše koje ginu, za one kojima je to potrebno i za one koji propovijedaju Božju Riječ?
Očekujete li da primimo nagradu na nebu? Očekujete li sjajnu zvijezdu u vašem vijencu? Ako to očekujete, onda budite vjerni u molitvi. Nagradu neće primiti samo oni koji propovijedaju Evanđelje, nego svaki koji se moli za one koji propovijedaju, za misionare, evanđeliste, učitelje vjeronauka, za evanđeoske muzičare, pjevače i druge Božje sluge.
Dopustite da vas Božji nalog potakne da se više molite nego što ste to do sada činili! Očekujte mnogo od Boga i više se trudite za njega.

Molite se neprestano

Kazano nam je u I.Solunjanima
5:18: „ U svakoj prilici zahvaljujte, jer je to za nas volja Božja u Kristu Isusu.“ To ne znači da trebamo u duhu molitve, neovisno o tome  gdje se nalazimo i što radimo. Kada je naš um zauzet molitvom, u neprekidnoj smo i bliskoj zajednici s Bogom, s Kristovim umom i znamo volju Božju u svakoj prilici.
U I.Samuelovoj 12:23 je napisano: „ A od mene neka je daleko da zgriješim Jahvi prestajući moliti za vas i upućivati vas na dobar i pošten put.“  Saznajemo iz Božje Riječi da je grijeh ako se ne molimo. Bože, sačuvaj me od grijeha.... čovjek koji se ne moli griješi.
A koliko ima onih koji kažu da su kršćani, a ne vide neophodnost i značenje molitve! Kada je Isus bio na ovoj zemlji, kazao je svojim učenicima da ustraju u molitvi.
„ Tada Isus dođe k njima u zaselak koji se zove Getzemani, te im reče: ' Sjedite tu dok ja odem onamo i pomolim se.' Povede sa sobom Petra i obojicu Zebedejevih sinova. Međutim ga spopade žalost i tjeskoba. Tada im reče:' Žalosna je duša moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom.' Zatim od malo dalje, pade ničice te se pomoli: ' Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe, ovaj kalež! Ali neka ne bude moja volja nego tvoja volja.' Tada se vrati učenicima nađe ih gdje spavaju te reče Petru:' Tako, ne mogoste sa mnom probdjeti ni jednoga sata? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je spreman, ali je tijelo slabo.' (Mt.26:36-41)
Kada je Isus osjećao najveći teret na srcu u svojim posljednjim danima na zemlji, uzeo je trojicu od svojih učenika da se mole s njim. Ali, oni su zaspali.
Mnogi vjernici danas duhovno spavaju, ne imajući na srcu breme molitve za druge. Radi toga imamo tako malo probuđenja, radosti, blagoslova i misionarskog otkrivenja.
Radi čega da se molimo? Da ne padnemo u napast i iskušenje.
Kada naš život provodimo u neprestanoj molitvi, Bog nam je obećao dati silu kojom se možemo protiviti đavlu, tako da će on pobjeći od nas. Bog želi da budemo duhovno zdravi, silni i da rastemo u blagodati našega Gospodina Isusa Krista.

Zapreke za pobjedonosnu molitvu

Mnogi ljudi se ne mole ili se ne mogu moliti. Razlog za to su neke zapreke u njihovu životu. Te prepreke čine da čovjek nema mira, radosti, pokoja i pobjede u svom životu. Prorok Izaija govori:   
" Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša." (Iz. 59:1-2)
Bog nam govori vrlo jasno da je najveća bolest u kršćanskom životu - grijeh. O grijesima ljudi često znaju kao o zaprekama. No ljudi su ponosni ili ne žele spoznati svoj ponos da ga potisnu. Na taj način guše radostan i sretan život duhovne pobjede. Bog želi i spreman je čuti naš vapaj, ali on ne može odgovoriti nakon grijeha koji nas razdvaja od njega.
Postoje mnoge zapreke što smetaju kršćanskom životu čovjeka. Ako se mi molimo a u isto vrijeme skrivamo nešto - neki grijeh - u našem srcu protiv brata ili sestre, ili bilo koje osobe, i ne želimo im oprostiti, tada Otac naš nebeski neće ni nama oprostiti grijehe. Mi kao kršćani ne smijemo držati nikakvo zlo u našim srcima. Ne moramo se slagati s djelima ili mišljenjima drugih ljudi, no, ipak ih moramo ljubiti radi njihovih duša.
Krščanin neće slaviti pobjedu ako ne bude molio Gospodina za oproštenje što nije opraštao drugima. Ako kršćanin ne želi opraštati drugima, škodi sebi više nego ikome, jer ogorčava Svetoga Duha u svom vlastitom životu.
David je molio (Ps. 66:18): " Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi me uslišio Gospod." David je znao da dok griješi u svom životu, njegova zajednica s Bogom nije takva kakva bi trebala biti i da njegove molitve ne mogu biti uslišane, da nema odgovora.
Kada su Izraelci prestali živjeti za Boga i počeli živjeti u grijehu, Bog im je rekao (Iz. 1:15-16): " Kad na molitvu ruke širite, ja od vas oči odvraćam . Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle, operite se, očistite. Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti."
Bog je ukazao jedini put kako da molitve budu uslišane, kako da se prekine život  grijeha i neposlušnosti. Oni nisu mogli istodobno živjeti u grijehu, služiti Bogu i dobivati odgovor na molitve.
Iako zapreke štete kršćanskom životu, ipak čovjek može biti oslobođen od tih grijeha - ako se kaje. Dok se čovjek ne smiri i ne prizna svoj grijeh Bogu, nepravda će ostati u njegovu srcu. Bog ne uslišava njegove molitve i grešnik se mući. U Izrekama Solomonovim (15:29) čitamo: "Daleko od opakih, a uslišava molitvu pravednih." To je vrlo jasno.
Zašto mnogi ljudi ne mogu izboriti pobjedu u svom životu?  Oni rade, bore se i žele sve probleme riješiti svojom silom, umjesto da nađu mir s Bogom.

Pomirenje s Bogom kroz molitvu

U Božjoj Riječi čitamo: "Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti." (I.Iv.1:9)
U pomirenju s Bogom putem molitve sadržan je uvjet koji se treba ispuniti kao što se to vidi iz navedenog stiha. Ako dolazimo k Bogu u smirenoj molitvi i susrećemo uvjet priznanja i napuštanja grijeha Bog će biti vjeran da nam oprosti i da nas očisti od svake nepravde. Zahvaljujemo Bogu što nam oprašta i zaboravlja naše grijehe, kada dolazimo k njemu u molitvi. Kroz njegovu silu i mi smo u mogućnosti da živimo pobjedonosnim životom.
David nam je pokazao primjer pravilnog priznanja kako valja činiti kada dolazimo k Bogu da bismo se pomirili s njim kroz molitvu: "Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim." (Ps. 139:23-24) Ako želimo otvoriti našu dušu, život, misli i sve ostalo pred svetim Bogom i vapiti k njemu u iskrenoj molitvi za oproštenje i pomoć, samo tada ćemo se pomiriti s njim i bit ćemo onakvi kakvima nas želi da budemo pred njim.
Mnogi se kršćani trude da pokriju grijeh dobrim djelima i žele zlo prikazati dobrim. Ako se i mnogo trudimo da činimo dobro, znamo da Bog ipak mrzi grijeh, premda ljubi grešnika. Neki misle da t.zv. mali grijesi nemaju veliko značenje, no Bog naziva grijeh grijehom, neovisno o tome kako ga mi zovemo - velikim ili malim.
Naši grijesi smetaju našoj zajednici s Bogom i zapreka su našoj duhovnoj pobjedi u životu. Grijeh ostaje grijehom, sve dok ga Bogu ne priznamo i ne dobijemo oproštenje od Boga. U (Gal. 6:7-8) čitamo: " Ne varajte se: Bog se ne da ismjehivati! Što tko sije, to će i žeti: tko sije u svoje tijelo, iz tijela će žeti propast, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni." Apostol Pavao govori: ne varajte se. Ne mislite da Bog ne vidi i ne zna za to što vi radite i kako živite.
Mnogi ljudi će reći: kako vjeruju u Boga, ali pri tome ne prihvaćaju i ne misle o tome tko je Bog, kako on sve vidi i zna. Zapravo, oni ne vjeruju u Boga onakva kakav on uistinu jest.
Mnogi ljudi stradaju; plaćajući cijenu za ono što su posijali. Dopustimo da nam Gospodin pomogne da sijemo samo u duh. Tada ćemo pobjeđivati našom molitvom i bit ćemo svakim danom radosniji.

Pobjedonosni život kroz molitvu

Možemo pobjeđivati i živjeti sretno ako ispunjavamo uvjete koji su postavljeni (I.Posl.Iv.3:22): " I što god ga zamolimo, primamo od njega, jer vršimo njegove zapovijedi i činimo što je njemu ugodno."
Ispunjavajući volju Božju i izvršavajući njegove zapovijedi, činimo ono što je Bogu ugodno, i zato će naše molitve biti uslišane. " Ako ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama tražite što god hoćete, i bit će vam." (Iv. 15:7) rekao je Isus!
Kada želimo tvoriti Božju volju i izvršavati njegove zapovijedi, naš molitveni život dobiva novo značenje i silu, tako da možemo živjeti pobjedonosnim životom. Samo nam Bog može pomoći da živimo životom pobjede. On će to i učiniti ako mu budemo poslušni. Duh Svati treba potpuno vladati našim životom.
Možemo živjeti pobjedonosno i usred zlog svijeta. Sjetite se kako je Isus molio: "Ja sam im predao riječ tvoju, i svijet ih zamrzi, jer više ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu. Ne molim te da ih digneš sa svijeta, već da ih očuvaš od zloga." (Iv.17:14-15)
Isus se nije molio da budemo uzeti sa svijeta i iz okolnosti i situacija u kojima se nalazimo, nego da ostanemo kao svjedoci Božje ljubavi, milosti i Božanske pomoći.
Bit će iskušenja, no mi im se moramo protiviti, svakodnevno umirati za njih, što znači, kao da se nas ne tiču. Bog živi u nama i pobjeđuje.
Apostol Pavao je rekao: " ... živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni..."(Gal. 2:20) Zar to nije divno i čudno?
Pavao je živio, a ipak to nije bio on, nego je Krist živio u njemu, dajući mu silu da se odupire zlu i živi pobjedonosno. Tako i mi znamo, u kakovim god se prilikama ili neprilikama nalazili, Isus Krist je pobjednik. U njemu je pobjeda za nas danas.
Mnogo molitve, mnogo pobjede; malo molitve - malo pobjede.
" Blago žednima i gladnima pravednosti jer će se nasititi." (Mt.5:6)   

" A sada, Gospode, Bože naš, koji si svojom močnom rukom izveo narod svoj iz zemlje egipatske - i time sebi stekao ime koje traje do danas; mi sagriješismo, mi zlo učinismo. Gospode po svoj pravednosti svojoj odvrati svoj gnjev i svoju jarost od Jeruzalema, grada svojega, Svete gore svoje, jer zbog naših grijeha i zlodjela naših otaca Jeruzalem i tvoj narod ruglo su svima koji nas okružuju.
A sada poslušaj, o Bože naš, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove. Neka tvoje lice zasja nad svetištem tvojim opustošenim - zbog tebe, Gospode! Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori oči te pogledaj našu pustoš i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, već zbog velikih smilovanja tvojih. Gospode, čuj! Gospode, oprosti! Gospode, poslušaj i čini! Ne oklijevaj - zbog sebe, Bože moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i narod tvoj!" ( Dan. 9:15-19).
Isus je učio svoje učenike i nas uči danas:
"Kad molite, ne budite kao licemjeri koji se vole upadno moliti u sinagogama i na raskršćima, da ih vide ljudi. Zaista, kažem vam, već su primili svoju plaću. A ti kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti, pa će ti platiti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti.
Kad se molite, ne izgovarajte isprazne riječi kao pogani, koji umišljaju da će biti uslišani zbog svoga nabrajanja. Nemojte ih, dakle, oponašati, jer i prije nego ga zamolite, zna Otac vaš što vam je potrebno. Stoga vi molite ovako:
' Oče naš, koji si na nebesima! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! Kruh naš svagdašnji daj nam danas! I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim! I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla! Da, ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, oprostit će i vama vaš Otac nebeski. Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših." ( Mat.6: 5-15).

Potreba molitve

Kao biljke bez sunca - kao riba bez vode - kao čovjek bez zraka, mora da umire, tako i duša naša bez molitve. Ono što je biljki sunce, ribi voda, čovjeku i životinji zrak, to više je duši molitva. Bez molitve nema duhovnog života.
Gospod Isus je posebno naglašavao potrebu molitve. Gospod Isus se mnogo molio i u tome nam je bio veliki primjer. Za njega je molitva značila novu snagu i odmor za dušu. Ali, prava molitva je i rad koji umara. Molitva, kao da izvlači nešto iz čovjeka, kao dio njega samoga. Moramo se poniziti pred Bogom, da se možemo moliti. Trebamo koncentrirati našu duhovnu snagu u molitvi. U pravoj molitvi moramo isprazniti - izliti svoju dušu pred Bogom, jer samo prazna posuda se može napuniti. Ako su naše srce i misli pune zemaljskih planova i interesa - kako mogu biti ispunjeni Božjim blagoslovom?
Nije dovoljno da se izgovaraju ili čitaju lijepe molitve -ne, to je samo govor, ili čitanje, ali nije prava molitva. Ako je bez Duha, onda je samo forma. Slušao sam molitvu "Oče naš" i druge molitve u kojima se riječi sipaju kao iz neke vreće. To je isto kao u Tibetu, gdje ljudi objese molitve napisane na papiru ili ploči na mlinski kotač koji pokreće voda ili vjetar. Ali, što pomaže takva molitva?

Kako da se molimo?

Gospod Isus nas podučava kako da se molimo. Trebamo proučavati Isusovu molitvu. Korisno je da imamo određeni razlog - potrebu, naše molitve. I onda. Isus nas upućuje: "Idi u svoju sobu, zatvori vrata i moli se». Nas opkoljava nemir ovoga svijeta i naše okoline. Sve oko nas bruji kao u nekoj tvorničkoj hali.
I u nama samima, nakupi se mnogo nemira. Brige nas pritišću, mnogi naši planovi, želje, sve to prolazi kroz naše misli i srce i stvara nemir.
Gospod Isus nama savjetuje, da nađemo mirno mjesto, Danijel je otvorio prozor (prema Jeruzalemu) i molio se. Gdje da se molimo? U tišini, ili da stvorimo tišinu u našem srcu - zatvorimo vrata vanjskog utjecaja - i ne dopustimo da ništa zemaljsko opsjeda našu dušu kad se molimo.
Gdje god možemo osjećati blizinu Božju, to je sveto mjesto za molitvu. To može biti u prirodi, dok šetamo u nekoj osami ili bilo gdje možemo osjetiti Božju prisutnost. Trebamo se u tome vježbati, da nam to dođe u naviku svakoga dana.

Za što da se molimo?

Gospod Isus nam pokazuje u svojoj molitvi, koju nazivamo "Oče naš". Riječi ove molitve su pronađene u jednoj prostoriji uništenih Pompeja. Na zidu je bio nacrtan križ i na njemu riječi "Oče naš" - "Pater noster". Znači, da je Gospodnja molitva bila omiljena kod prvih Kršćana, čak i u tamnicama.
Zaista, divan je sadržaj te molitve:
Oče naš - hoće da zbliži Božju djecu - zajednicu.
Ovu nam je molitvu Gospodin Isus Krist ostavio kao model molitve, ne sa željom da je govorimo ne povezujući je s našim konkretnim životnim okolnostima, već upravo zato da naše životne okolnosti i potrebe postavljamo u kriterije te molitve. Mnogi ljudi, danas, to čine samo svojim ustima, ne razmišljajući o mjerilima Isusove molitve, ne mijenjajući sebe i svoj način života.
Sastoji se od sedam molbi. Tri molbe traže Božje stvari, a četiri, naše zemaljske potrebe.

Sadržaj molitve Oče naš

- Da se sveti ime Tvoje. Da Božje ime izgovaramo učtivo sa strahopoštovanjem u želji da od svih bude posvećeno, da ime Božje ne izgovaramo uzalud. Da se molimo da Boga, našega Oca svi upoznaju. To je prva riječ: Oče naš - želi zbližiti i sjediniti sve. Bog je Otac sviju nas. Iz prve molbe proizlazi druga.
- Da dođe kraljevstvo Tvoje. Zaboravljamo, da se milijuni ljudi dnevno mole -da dođe kraljevstvo Božje. Ali, pored toga što se molimo - Gospod želi i da sami radimo na tome da naša molitva bude uslišana - da učinimo što god možemo da najprije u nama dozvolimo da zavlada Božje kraljevstvo i da time izgrađujemo Božje kraljevstvo na ovoj zemlji.
- Da bude volja Tvoja na zemlji kao i na nebu - da svi čine Božju volju, kao što anđeli na nebu čine. U Božjem kraljevstvu se mora činiti Božja volja. Zemaljski kraljevi i vođe nalažu svoju volju, ali u Božjem kraljevstvu treba biti Božja volja. To je uvijek sveta, čista, savršena volja.
- Kruh naš svagdašnji daj nam danas. Kaže - danas - ne za mjesec ili godinu, nego svaki dan. Gospod je znao što je čovjeku najpotrebnije: kruh - hrana - odjeća - stan - zdravlje - to je ono najpotrebnije.
- I oprosti nam dugove naše, kao i mi što opraštamo dužnicima našim. Ovo je jedna opasna molba. Ona nam kaže da smo grešnici, da trebamo oproštenje. Bog oprašta jer je milostiv, ali traži od nas da i u nama bude nešto od Njegove prirode - samilosti prema bližnjima - oproštenje. Naše oproštenje drugima proizlazi iz naše spoznaje što je za nas značilo Božje oproštenje naših grijeha i spasenje što nam je darovao u Isusu Kristu.
- I ne uvedi nas u napast. Kušnja, prema Božjoj riječi ne dolazi od Boga: " Neka nitko, kad je napastovan, ne kaže:' Bog me napastuje.' Bog naime ne može biti napastovan na zlo, a niti sam nikoga ne napastuje. Naprotiv, svakoga napastuje njegova vlastita požuda. Ona ga izvlači i mami. Zatim požuda, pošto začne, rađa grijeh, a grijeh, kad je gotov, rađa smrt." (Jak.1: 13-15). Dakle, napast dolazi od našeg tijela i od Sotone. Naša molitva je da nas Bog sačuva u iskušenjima, a ako smo neposlušni dopusti da padnemo u iskušenje.
- Izbavi nas od zla - od moći Sotone, koji obilazi da nas uništi.
Kad Gospod zavlada, biti će moć Sotone potpuno savladana.
- Jer Tvoje je Carstvo, i sila i slava za uvijek - zato možeš uslišati našu molitvu. Zato tražimo u molitvi Božju slavu - zato tražimo najprije Božje kraljevstvo, i vjerujemo da će nam se sve druge potrebe za naša htjela i svakodnevni život dodati.
- Amen, što znači - sigurno - tako je - zaista - istina je da će nas Bog uslišiti.

Što je neophodno kada se molimo?

U Evanđelju po Marku nam Božja Riječ govori kako trebamo imati vjeru u Boga kada se molimo:
" Imajte vjeru u Boga! - odgovori im Isus. - Zaista kažem vam, a ko tko rekne ovoj gori: Digni se i baci u more i ne posumnja u srcu svome nego uzvjeruje da će se dogoditi ono što veli, to će mu biti. Zato kažem: što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam." (Mk.11:22-24)
Vjera ima veliko značenje. Trebamo vjerovati u Boga kada dolazimo k njemu u molitvi. Bez vjere ne možemo Bogu ugoditi. U Poslanici Hebrejima (11:6) nam je rečeno: A bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traža."
Držim da mnogi ne dobivaju odgovor kada se mole sa strahom, sumnjom i osjećajem, a ne s vjerom. Isus se obraća svojim učenicima govoreći: " Imajte vjeru u Boga." (Mk.11:22)
Isus govori nama da trebamo vjerovati Bogu. Moramo imati povjerenje u Boga. Kao što djeca dolaze svojim roditeljima s jednostavnom vjerom i povjerenjem, nadajući se da će im oni pomoći i odgovoriti na svaku njihovu potrebu, tako i mi, djeca Božja, moramo dolaziti k njemu s vjerom i očekivati da će nas Bog uslišati i odgovoriti nam. Usporedno s tim, roditelji ne daju uvijek djeci to što oni traže.
Drugo je pitanje važno za svaku osobu. Osjećaš li uistinu da si Božje dijete, da možeš slobodno doći Bogu poznajući ga kao svoga Oca? Tada najprije prizovi Isusa i primi ga u svoje srce kao svoga osobnog Spasitelja, tada ćeš u njegovo ime moći dolaziti nebeskom Ocu kao svome Ocu.

Za što da molimo?

Vjerujem  da Bog najbolje zna što je dobro za tebe i mene. Bog ne zadržava niti jedno dobro da ga ne da onima koji ga iskreno slijede. Bog nam može uskratiti ono što tražimo, jer on zna da to nije dobro za nas i da nije na slavu Božju. No, ipak znamo da Bog uvijek odgovara na našu molitvu. On može odgovoriti sa "da" ili sa "ne", ili "čekaj", no uvijek odgovara na naše molitve, suglasno s njegovom voljom. Neki su ljudi nestrpljivi i razočarani ( što je velika nevolja) pa se prestaju moliti ili govore da se ne mogu moliti; oni nemaju sile ni dovoljno vjere da bi se molili. Sva iskušenja, kao razočaranja i tuge, možemo nazvati visokim gorama o kojima Isus govori u vezi s molitvom. Ali pazite: Isus je tim gorama rekao: " Dignite se..."
Svojim je učenicima Isus rekao, kada se budu molili, moraju zapovjediti svojim problemima, neprilikama i opoziciji: " Podignite se i bacite se u more." Ne smijemo sa sumnjom u srcu dolaziti k Bogu da nešto molimo od njega. Ako sumnjamo i nemamo vjere, naša je molitva prazna, jer stih što smo ga upravo čitali govori: ...nego vjerujte da će biti po njegovim riječima."  Isus je rekao: "Sve što tražite u svojoj molitvi, vjerujte da ćete primiti - i bit će vam."
Zar to nije čudno obećanje?

Znamo li Božju volju za naš život, kako da je saznamo?

Ako mi stvarno želimo Božju volju kada se molimo, to nam Bog govori kroz svoju Riječ tako jasno, da možemo doći k njemu kao njegova djeca, s jednostavnom vjerom, vjerujući da će on odgovoriti. Bog želi da spoznamo Božju volju za svaki dio svoga života i njegov odgovor za svaki naš problem. Taj odgovor dobivamo samo kroz vjeru u našim molitvama. Neophodno je vjerovati da Bog može i da će pokazati svoje rješenje kao odgovor na našu prošnju, kada dolazimo k njemu molitvom. Vjera u Boga i njegova volja u našim molitvama apsolutno je neophodna. Ako se molimo s vjerom, uzdajući se u Gospodina sa stvarnim povjerenjem, tada ne trebamo zdvajati. Ali ako se molimo sa strahom i sumnjom, tada zdvajamo jer se ne molimo s vjerom. Vjerujem da nam je Krist stvarno zapovjedio da vjerujemo kada se molimo. Isus je govorio:
"Sve što s vjerom zamolite, dobit ćete." (Mt.21:22) 
Ja sam tako sretan da se možemo moliti Bogu za sve. Ali mi to moramo činiti sa stvarnom vjerom, vjerujući Bogu, jer samo tada dobivamo odgovor. Obećanje glasi: "dobit ćete." Dopustite Gospodinu da potakne naša srca da vjerujemo njemu, njegovoj Riječi, spokojno, imajući povjerenje u njegova obećanja i zahvaljujući na blagoslovima i iskustvima u našem životu.
Isus reče: " Sve je moguće onomu koji vjeruje." (Mk.9:23) Isus je to rekao čovjeku ćiji sin je trebao pomoć. Problem nije u tome da li Bog može pomoći tom sinu, u to nije bilo sumnje. Pitanje je bilo u tome, je li otac vjerovao da Bog može pomoći njegovu sinu. Zato mu je Isus rekao: " Sve je moguće onomu koji vjeruje!"
Možeš li danas vjerovati dragi prijatelju, da Bog čuje i odgovara na molitve?
Isus je rekao da je sve moguće onomu koji vjeruje; ne onomu koji se samo nada ili osjeća, ili se opredjeljuje u svom umu, nego onomu koji vjeruje u Boga.
Kako je čudna pjesma Pavla Reidera "Samo vjeruj", kada kaže:
"Samo vjeruj, samo vjeruj
Bogu je sve moguće, samo vjeruj."

Bog odgovara na molitvu

Bog je rekao (Jeremija 33:3):" Zazovi me, i odazvat ću ti se i objavit ću ti velike i nedokučive tajne o kojima ništa ne znaš."
Zapazite kako je čudno i moćno obećanje u Bibliji koje se odnosi na molitvu.
Bog nam je rekao da ga zazovemo, da ga molimo i on će nam odgovoriti. To je jasno obećanje. Vrlo jasno obećanje da će Bog uslišati naš vapaj. Ako mi učinimo svoj dio Bog će učiniti svoje, kazujući nam velike i nedokučive tajne. Još ljepše od toga - Bog je obećao da ćemo, ako ga zazovemo, primiti to o čemu nismo niti maštali i što nismo niti očekivali.
" Krećemo se, naime, u području vjere, a ne u području gledanja." (II.Kor.5:7)
Bog želi da živimo u vjeri, da se molimo s vjerom i da s vjerom očekujemo odgovor, da primimo od njega velike i nedokučive darove.
Mogu svakoga i osobno uvjeriti koliko mi je Bog poklonio i kako me blagoslovio u mom vlastitom životu iznad svakog očekivanja i kako iznova i iznova mogu vidjeti i doživljavati Božji odgovor na moje molitve.
Najveća je radost na ovome svijetu privoditi duše Kristu. Kada doživljavate kako Bog može promijeniti situaciju i život osobe kada se preda Bogu, kada s vjerom prihvati Božji put i Isus a Krista kao svog osobnog Spasitelja.
Zapamti, dragi prijatelju, Bog je vjeran i drži svoja obećanja, ako dolaziš u vjeri k njemu. Božja Riječ kaže: " A moj će Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vašu potrebu." (Filiplj.4:19)
Ne naše želje, nego naše potrebe.
Znam za sigurno da Bog odgovara na molitve. To sam iskusio i u to ne sumnjam. 

„ Tako, prije svega, molim da se upravljaju prošnje, molitve, zazivi, zahvaljivanja za sve ljude, za kraljeve i za sve koji su na višem položaju, da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu. To je dobro i ugodno pred Bogom, Spasiteljem našim.... „ (I.Tim.2: 1-3)

Bogu nije ugodno da se molimo samo jedan za drugoga, kao braća u Kristu, nego i za vođe i sve koji vladaju i upravljaju zemljom. Bojim se da se dovoljno ne molimo za one koji su na vlasti, koji upravljaju našom zemljom. Trebamo se moliti jedan za drugoga, kao što je to zapisano u Poslanici Jakovljevoj 5:16: „Prema tome, ispovijedajte grijehe jedan drugomu i molite jedan za drugoga da ozdravite!“ Pravedan čovjek je duhovan čovjek koji kroz život kroči s Bogom, a u jedinstvu je i zajednici s našim Gospodinom Isusom Kristom, molitva takva čovjeka mnogo pomaže.
Bog očekuje od nas da se brinemo jedan za drugoga. Kada molimo za druge, Bog blagoslivlja nas. Neki su ljudi navikli moliti samo za sebe. Jednom sam čuo svjedočanstvo čovjeka koji je govorio skrušena srca. Imao je kćerkicu. Moleći, spominjao je samo svoju ženu i sebe. No, jednoga jutra, kada se molio za ženu i sebe, njihova petogodišnja kći Marija došla je k njemu i, zagrlivši ga, rekla:“ Tata, reci Gospodinu da blagoslovi i Mariju.“
Čovjek je zaplakao i molio Boga za oproštenje što se molio samo za sebe i svoju ženu. Vrlo je važno da roditelji mole za svoju djecu. Danas ima mnogo ne spašene djece zato što se roditelji ne mole s njima i za njih od djetinjstva. Često biva, da kada djeca odrastu, ostave kuću i počnu živjeti svojim životom, daleko od Boga, roditelji počinju plakati i žalostiti se, jer njihova djeca nisu spašena. Kako je važno imati obiteljski oltar gdje se molite sa svojom djecom prije nego što djeca odrastu i ostave roditeljski dom! Djeca moraju uvijek moliti s roditeljima i za roditelje. Jedan za drugoga.
Kako smo moja supruga i ja zahvalni Bogu da smo se uvijek molili zajedno sa svoje troje djece od samog početka našeg bračnog života. Nikada ne prođe molitva da se ne molimo za svoju djecu. Isto tako su se naša djeca naučila da sada u svojim obiteljima mole za svoje roditelje i druge ljude. Konačno, Bog nas je blagoslovio. Naše troje djece je spašeno, posvetili su svoj život Bogu, pripremili se za život i sada doprinose u službi Bogu svaki na onom području gdje im Bog daje mogućnosti.
Htjeli bismo i putem naših emisija potaknuti roditelje da se mole Bogu za svoju djecu. Muževi i žene se trebaju moliti odmah od samog početka bračnog života, da bi Bog upravljao njihovim životom i domom te ga blagoslovio. Bog treba zauzimati prvo mjesto u životu svakog kršćanina. Isus govori: „ Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati.“ (Mt.6:33)

U molitvi se ispunjavaju naše potrebe

„Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milkosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć.“ (Hebr.4.16)
Gospodin nam govori da k njemu dolazimo slobodno, bez bojazni, bez sumnje, bez kolebanja, kako bi nam on mogao pomoći kad nam bude zatrebala pomoć. Taj poziv je otkriven svakom kršćaninu na svakom mjestu i u svako vrijeme. U ovom novozavjetnom vremenu imamo nov put pristupa k Bogu. Za našu zajednicu s Bogom ne trebamo prinositi žrtve ili prisustvovati različitim obredima. Mi smo sada Božji svećenici radi toga što je Krist svršio sve za nas; i kao njegovi svećenici i djeca, možemo mu prilaziti u svako doba i na svakom mjestu, kad god imamo potrebu. To je Božja želja. To je naša privilegija. O tome je Isus rekao: „ Molite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Jer svaki koji moli, prima; tko traži, nalazi, i tko kuca, otvara mu se.“ (Mt.7:7-8)
Gospodin nam je predložio da molimo, tražimo i kucamo kroz molitvu. To je isto tako kao kad nešto izgubimo; tada odlučujemo da to tražimo, pa nalazimo; tako i u našim molitvama trebamo tražiti i kucati, dok naše potrebe ne budu ispunjene po njegovoj volji.
Kada sam primio Isusa Krista kao svog osobnog Spasitelja, molio sam Boga da me učini čovjekom molitve. O tome sam malo znao, ali sam se ipak počeo moliti. Zahvalan sam Bogu da mi je za sve vrijeme prošlih godina dao veliku želju za molitvom te sam u molitvi i kroz molitvu našao veliki poticaj i zadovoljenje mojih potreba.

Molitva u duhu i istini

Ima nekih ljudi koji bi se željeli moliti, ali osjećaju neki strah da to neće najbolje izreći, da neće znati kako da se mole. Sjećam se, kako mi je u Crkvi nakon službe prišao jedan novoobraćenik i rekao, kako sluša druge ljude u Crkvi kako se mole, pa bi i on želio tako se moliti. Rekao sam mu: „Pa reci to Bogu, da se tako želiš moliti, neka te nauči“. Postao je najrevniji molitelj u Crkvi i u svom životu.
Taj osjećaj početnog straha, kako da se molimo, nije nešto novo. To je dobro znao i apostol Pavao, pa piše  u svojoj Poslanici Rimljanima: „Jednako i Duh pritječe u pomoć našoj slabosti, jer mi ne znamo što da molimo kako treba, ali sam Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajima. A onaj koji ispituje srca zna koja je želja Duha; zna da u skladu s voljom Božjom posreduje za svete.“ (Rimlj.8:26-27)
Dakle, dođi slobodno Bogu, kao svome Ocu i reci mu sve što imaš u srcu i na duši. Bog, naš Otac, ne traži od nas da mu izgovaramo neke napisane ili naučene molitve, koje nemaju nikakvu vezu sa stvarnom potrebom naše duše. Mnogi ustima izgovaraju napamet naučene molitve a da u opće ne razmišljaju o onome što govore. Takve molitve Bog ne želi!
Reci Bogu sve svoje potrebe i sve o sebi onako kako to baš u tom trenutku osjećaš. Prije, svega priznaj Bogu u svojoj molitvi svaki svoj grijeh, zahvali Bogu za svoj život i sve što ti Bog daje. Reci Bogu svu istinu, o svojoj savjesti, o svojim mislima i djelima, reci Bogu sve svoje potrebe.
Isus Krist je rekao ženi Samarjanki, a to govori i nama, meni i tebi dragi prijatelju:
„ Ali dolazi čas – i već je tu – kad će se pravi klanjaoci (molitelji) klanjati (moliti) Ocu u duhu i istini, jer Otac takve klanjaoce (molitelje) želi. Bog je Duh, i koji mu se klanjaju (mole) moraju mu se klanjati (moliti) u duhu i istini.“ (Iv.4: 23-24)

" Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - kad ću s domom Izraelovim i domom Judinim sklopiti Novi savez. Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov - riječ je Jahvina. Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana - riječ je Jahvina: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ' Spoznajte Jahvu!' nego će me poznavati, i malo i veloko - riječ je Jahvina - jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati." (Jerem. 31:31-34).

" Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje; pogledaj, ne idem li putem pogubnim, i povedi me putem vječnim!" (Ps. 139:23-24).

Može li se ovo ticati i odnositi na svakoga od nas?

Postoje danas barem tri skupine ljudi:

-  prvi nisu uopće zainteresirani za pojedinu stvar, dolaze do nje, uočavaju je, ali odmah odlaze nezainteresirani. Kao da je to daleko od njih i njih ne zanima.
-  drugi su zainteresirani kao promatrači. Mogu biti i vrlo pažljivi promatraći, da čak podržavaju neku stvar i bore se za nju, kao publika na nekom igralištu, ali to se još uvijek njih osobno ne tiče niti u materijalnom a niti u duhovnom smislu. Kada dolazi do bilo koje točke ili momenta da to oduzima nešto od njih ili njihovog ili utjecalo na njihove principe ili planove, ne žele se s tim poistovjetiti. Žele da njihova osobnost bude nezavisna od toga.
-  treća skupina, upravo prihvaća to kao da se baš o njima radi, sebe osjećaju u tome ili kao dio te stvari ili tog pitanja.

Kuda nas vodi ovaj tekst?

Kada mislimo o ovom tekstu iz Svetoga Pisma, imamo osječaj kao da ulazimo u rengenski laboratorij, gdje se sve vidi, sve je prozirno, ne može se ništa sakriti. Možemo li si predstaviti tu sliku?
Možeš li sebe uključiti u tu situaciju. I ti i ja se nalazimo pod budnim Božjim okom, koje vidi sve i svakoga.

Što nas može udaljiti od takvog proživljavanja ove situacije i našeg osjećaja da smo uključeni?

" Daleko je Jahve od opakih, a uslišava molitvu pravednih." (Izreke 15:29).
" Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša." (Iz. 59:1-2).

Je li to tako bitno da stvarno vidimo i budemo suočeni s našim pravim stanjem, duboko u najdubljoj tajnosti našega bića?

" Na svoja sam usta njega zvao, jezikom ga hvalio. Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi me uslišio Gospod. No Bog me uslišio: obazro se na glas molitve moje. Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati od mene!" (Ps.66:17-20).
Vidimo ovdje: radi se o čovjeku koji je ustima zvao Boga, jezikom ga hvalio. Ali, priznaje: da je u srcu na zlo mislio, ne bi ga uslišio Gospod.

Zašto je to bitno da naše unutarnje biće bude isprvano pred Bogom?

Pogledajmo šta kaže naš Spasitelj - Gospod Isus Krist:
" Također je govorio: 'Ono što izlazi iz čovjeka, to onečisti čovjeka, jer iz nutrine, iz ljudskog srca, izlaze: zle misli, razne vrste bluda, krađe, umorstva, preljuba, lakomstva, opačine; lukavstvo, razuzdanost, zavist; psovka, oholost, bezumlje. Sva ta zla izlaze iznutra i onečiste čovjeka." (Mk.7:20-23).

Može li biti različito unutarnje stanje od našega vanjskog stanja?

Gospodin Isus je to najbolje objasnio:
" Ovaj me narod štuje usnama, a srce mu je daleko od mene. Uzalud misli da me štuje dok naučava kao moju nauku zapovijedi ljudske!" ( Mat.15:8).

Poznaju li nas drugi ljudi oko nas onakve kakvi stvarno jesmo u svom srcu? Poznajemo li mi sami sebe u odnosu na stvarnu Božju normu i kriterije?

Tko nas može stvarno proniknuti onakve kakvi jesmo?
" Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?
Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih." (Jer. 17: 9-10).
" A onaj koji ispituje srca zna koja je želja Duha; zna da u skladu s voljom Božjom posreduje za svete." ( Rimlj. 8:27).

Dolazimo li pred Boga u našoj molitvi kao David u Psalmu - sa željom:

- da me Bog svega pronikne
- da upozna moje srce, da bude otkriveno pred njim, da ga očisti,
- da me iskuša u praktičnom životu moje vjere i pouzdanja u njega
- da upozna moje misli
- da pogleda ne idem li pogubnim putem
- da me povede putem vječnim

Bog to želi: da nas upozna, da nas očisti i oslobodi od grijeha. Želimo li to?

" Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti." (I.Iv.1:9).
" Nauči me da vršim volju tvoju, jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek me po ravnu putu vodi!" (Ps. 143:10).

Vidimo, kakvo nam Bog obećanje daje:

" Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tjela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe." (Ezek. 36:26-27).
Vidimo li ovdje ovaj operacijski zahvat kojega Bog provodi u srcu čovjeka. Tu se radi o transplantaciji srca. Umjesto starog srca dolazi novo. Umjesto duha ovoga svijeta i sotone dolazi Duh Božji. Kakva je svrha ulaska Božjeg Duha u naša srca: - da hodimo po Božjim zakonima i da čuvamo i vršimo Božje naredbe.
Tu operaciju Bog osobno provodi na svakom pojedincu. Je li se to dogodilo kod tebe? Želiš li to ako nije?

Kroz čitavu povijest vidimo Božju ponudu upućenu ljudima

" A ovom narodu reci: ' Ovako govori Jahve: Evo stavljam pred vas put života i put smrti." (Jer.21:8).
A Gospod Isus poziva:
" " Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njim. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze!" (Mat. 7:13-14).

A kada se sada odlučujete, što da izaberete, Gospod Isus vam pomaže kod odluke:
" Što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoj život? Što li može dati čovjek kao otkupninu za svoj život?

« Onda Jahve nastavi:'Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak. Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti'. Odande ljudi krenu prema Sosomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom. Nato se Abraham primače bliže i reče: ' Hoćeš li iskorijeniti nevinoga s krivim? Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?' ' Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih – odvrati Jahve – zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto.
' Ja se evo usuđujem govoriti Gospodinu – opet progovori Abraham. – Ja, prah i pepeo! Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?' ' Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet', odgovori.
' Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?' opet će Abraham. ' Neću to učiniti zbog četrdesetorice' odgovori.
' Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nađe možda samo trideset?' opet će on. ' Neću to učiniti – odgovori – ako ih ondje nađem  samo trideset?' ' Evo se opet usuđujem govoriti Gospodinu – nastavi dalje. – Ako ih se slučajno ondje nađe samo dvadeset?' ' Neću ga uništiti – odgovori – zbog dvadesetorice.' 'Neka se Gospodin ne ljuti – on će opet – ako rečem još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?' ' Neću ga uništiti zbog njih deset', odgovori. Kad je Jahve završio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto.» (Postanak 18: 20-33).
Kada je Gospodin stao pred Abrahama, rekao je : «Jer je tužba na Sodomu i Gomoru vrlo velika, i jer je njihov grijeh pretežak, idem dolje da vidim.
Evidentno je da je netko govorio Bogu u molitvi o korupciji i grijesima. Netko je plakao u molitvi Bogu, neka nešto učini u vezi te situacije. I radi te osobne molitve, sud je bio pripravan na uništenje gradova.
Ali Božja želja je uvijek da spasi, radi čega je Bog podijelio s Abrahamom planirano uništenje Sodome i Gomore. Bog je očekivao od nekoga zagovor, nekoga tko će tražiti milost, oproštenje i spasenje. S jedne strane Bog je želio odgovoriti na molitvu nekoga tko je tražio pravdu, jer je Bog – Bog pravde i suda. Ali Bog je, također, Bog ljubavi i milosti, pa On treba nekoga tko će moliti za milost.
Abraham je poznao Božje srce i počeo je zagovarati. Najprije je molio Boga da poštedi grad radi 50 pravednika, ali shvativši kako je Bog spreman da oprosti i pokaže milost, on se složio ako slučajno bude samo deset pravednih. Bog bi poštedio gradove.
Ja vjerujem da je Abraham i dalje nastavio sa zagovorom, Bog bi poštedio gradove i za jednog pravednog čovjeka.
Tu nam se pokazuje snaga molitve i velika milost Božja. I ako je Božja milost bila spremna uslišati molitvu, ali Abraham nije mogao naći niti deset pravednika. Cijela Lotova obitelj imala je svega osam članova, pa je Abraham, možda, stao na toj brojci deset. Ali svega su četvero njih bili pripravni bježati pred uništenjem. Tako je Bog otrgnuo Lota i njegove dvije kćeri i spasio ih sa malim mjestom Soar.
Sve se to dogodilo radi molitve čovjeka i milosti Božje. Kada mi molimo događa se efekt. Mi smo sol na ovoj zemlji, ne samo u akciji, nego i u molitvi.
Zapamti to danas – tvoja molitva čini promjenu.

Bog sluša tvoje riječi

« I kaza mi:' Ne boj se, Danijele, jer od prvoga dana kad si odlučio da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su riječi uslišane, a i ja sam došao zbog tvojih riječi.»
Kakav jedinstven događaj je doživio Danijel, da je Bog poslao svoga anđela na zemlju radi Danijelovih riječi. To se dogodilo Danijelu, slično kao i Jakovu kada je imao borbu s Bogom i čovjekom. Danijel nije bio jedini čovjek prema kome je Bog ukazao takvu pažnju. Jošua se borio s Amorejcima i trebao je još dnevnog svijetla da ih pobijedi, pa je rekao : « Stani, sunce, iznad Gibeona, i mjeseče, iznad dola Ajalona.» (Jošua 10:12). Zatim u 14. stihu čitamo:
« Nije bilo takva dana ni prije ni poslije da bi se Jahve odazvao glasu čovječjem. Tako je Jahve vojevao za Izraela.»
Bog sluša i uslišava riječi čovjeka kada se moli u vjeri.
« Zaista, kažem vam, ako tko rekne ovoj gori: ' Digni se i baci u more i ne posumnja u srcu svome, nego uzvjeruje da će se dogoditi ono što veli, to će mu i biti. Zato vam kažem: što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam.» (Mk.11:22-24).
Naše su riječi molitve ključ za otključavanje vrata za Boga kroz koja trebamo uči i izvršiti naš zadatak. Kao u Danijelovoj i Jošuinoj situaciji, riječi spuštaju nebo na zemlju.
Kada su dva slijepca čuli da prolazi Isus vikali su: « Gospodine, Sine Davidov, smiluj nam se!' Isus se zaustavi, pozva ih te ih upita: ' Što hoćete da vam učinim?' Što su oni rekli? ' Gospodine – odgovore mu – neka nam se otvore oči! Isus se sažali te im se dotače očiju. Oni smjesta progledaše i pođoše za njim.» (Mt.20:31-34). Oni su dobili ono što su tražili.
Mojsije je tražio od Boga da mu objavi putove i da dalje uživa Božju naklonost, a Bog mu je odgovorio:
« I ovo što si zatražio, učinit ću – odgovori Jahve Mojsiju. – Ta ti uživaš moju blagonaklonost, jer te po imenu poznajem.» (Izlazak 33: 17).
Povijest se mijenjala i želje su se ispunjavale, jer Bog uslišava riječi molitve čovjeka.
« Isus Krtist isti je jučer i danas i zauvijek će biti isti.» (Hebr. 13:8).
Isus sluša tvoju molitvu. On će uslišati tvoje želje, koje su u skladu s Božjom voljom. Bog će pokrenuti nebo i zemlju prema tvojim riječima, kada moliš u skladu s Božjom voljom u vjeri. Budi izvršitelj Božje volje kroz tvoju molitvu danas.

U skladu s našim riječima

«Pravednikova su usta izvor života, a opakomu usta kriju nasilje.» (Izreke 10:11).
Ono što govorimo podiže nas ili baca dolje. Božja nam Riječ kaže:
« Tko riječ prezire, taj propada, a tko poštiva zapovijedi, plaću dobiva.»(Izreke 13:13), ili « Od ploda usta svojih uživa čovjek sreću, a srce je nevjernika puno nasilja.» (Izreke 13:2), ili « Blaga je besjeda drvo života, a pakosna je rana duhu.» (Izreke 15:4).
Kako je važno ono što mi govorimo. Božja riječ kaže:
« Vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se riječima svojih usta.»(Izreke 6:2)
Bog želi da shvatimo, da postanemo odgovorni i da znamo snagu izrečene riječi.
Naše riječi imaju veliko značenje u našem životu.
Naše riječi čine promjenu.
Evo nekoliko Biblijskih istina što će nam pomoći da prihvatimo tu istinu. Dobo je da ih pročitamo, pa zatim kažemo na glas. Zatim ih memorirajmo da se možemo moliti u duhu tih riječi kroz dan. Ako to činimo, usklađivati ćemo naše riječi s putom spasenja da se ostvaruje u našem životu.
« Ali hvala Bogu koji nam dade pobjedu po našem Gospodinu Isusu Kristu! (I.Kor.15:57).
«Sve mogu u onome koji mi daje snagu.» (Filiplj.4:13).
« Vjeran je onaj koji vas je pozvao: on će to i učiniti.» (I.Sol.5:24).
« Uistinu, Bog nam nije dao duh bojažljivosti, već duh snage, ljubavi i trijeznosti.» (II.Tim.1:7).
« Tako s pouzdanjem mogu reći:' Gospodin je pomoćnik moj; neću se bojati. Što  mi može učiniti čovjek?» (Hebr.13:16).
« Vi ste, dječice, od Boga i vi ste ih pobijedili, jer je veći onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu.» (I.Iv.4:4).

Zapamti to danas – tvoja molitva čini promjenu.

Bog sluša tvoje riječi

« I kaza mi:' Ne boj se, Danijele, jer od prvoga dana kad si odlučio da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su riječi uslišane, a i ja sam došao zbog tvojih riječi.»
Kakav jedinstven događaj je doživio Danijel, da je Bog poslao svoga anđela na zemlju radi Danijelovih riječi. To se dogodilo Danijelu, slično kao i Jakovu kada je imao borbu s Bogom i čovjekom. Danijel nije bio jedini čovjek prema kome je Bog ukazao takvu pažnju. Jošua se borio s Amorejcima i trebao je još dnevnog svijetla da ih pobijedi, pa je rekao :
« Stani, sunce, iznad Gibeona, i mjeseče, iznad dola Ajalona.» (Jošua 10:12). Zatim u 14. stihu čitamo:
« Nije bilo takva dana ni prije ni poslije da bi se Jahve odazvao glasu čovječjem. Tako je Jahve vojevao za Izraela.»
Bog sluša i uslišava riječi čovjeka kada se moli u vjeri.
« Zaista, kažem vam, ako tko rekne ovoj gori: ' Digni se i baci u more i ne posumnja u srcu svome, nego uzvjeruje da će se dogoditi ono što veli, to će mu i biti. Zato vam kažem: što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam.» (Mk.11:22-24).
Naše su riječi molitve ključ za otključavanje vrata za Boga kroz koja trebamo uči i izvršiti naš zadatak. Kao u Danijelovoj i Jošuinoj situaciji, riječi MOLITVE spuštaju nebo na zemlju.
Kada su dva slijepca čuli da prolazi Isus vikali su:     « Gospodine, Sine Davidov, smiluj nam se!' Isus se zaustavi, pozva ih te ih upita: ' Što hoćete da vam učinim?' Što su oni rekli? ' Gospodine – odgovore mu – neka nam se otvore oči! Isus se sažali te im se dotače očiju. Oni smjesta progledaše i pođoše za njim.» (Mt.20:31-34). Oni su dobili ono što su tražili.
Mojsije je tražio od Boga da mu objavi putove i da dalje uživa Božju naklonost, a Bog mu je odgovorio:
« I ovo što si zatražio, učinit ću – odgovori Jahve Mojsiju. – Ta ti uživaš moju blagonaklonost, jer te po imenu poznajem.» (Izlazak 33: 17).
Povijest se mijenjala i želje su se ispunjavale, jer Bog uslišava riječi molitve čovjeka.
« Isus Krist isti je jučer i danas i zauvijek će biti isti.» (Hebr.13:8).
Isus sluša tvoju molitvu. On će uslišati tvoje želje, koje su u skladu s Božjom voljom. Bog će pokrenuti nebo i zemlju prema tvojim riječima, kada moliš u skladu s Božjom voljom u vjeri. Budi izvršitelj Božje volje kroz tvoju molitvu danas.

U skladu s našim riječima

«Pravednikova su usta izvor života, a opakomu usta kriju nasilje.» (Izreke 10:11).
Ono što govorimo podiže nas ili baca dolje. Božja nam Riječ kaže:
« Tko riječ prezire, taj propada, a tko poštiva zapovijedi, plaću dobiva.»(Izreke 13:13), ili « Od ploda usta svojih uživa čovjek sreću, a srce je nevjernika puno nasilja.» (Izreke 13:2), ili          « Blaga je besjeda drvo života, a pakosna je rana duhu.» (Izreke 15:4).
Kako je važno ono što mi govorimo. Božja riječ kaže:
« Vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se riječima svojih usta.»(Izreke 6:2)
Bog želi da shvatimo, da postanemo odgovorni i da znamo snagu izrečene riječi.
Naše riječi imaju veliko značenje u našem životu.
Naše riječi čine promjenu.
Evo nekoliko Biblijskih istina što će nam pomoći da prihvatimo tu istinu. Dobo je da ih pročitamo, pa zatim kažemo na glas. Zatim ih memorirajmo da se možemo moliti u duhu tih riječi kroz dan. Ako to činimo, usklađivati ćemo naše riječi s putom spasenja da se ostvaruje u našem životu.
« Ali hvala Bogu koji nam dade pobjedu po našem Gospodinu Isusu Kristu! (I.Kor.15:57).
«Sve mogu u onome koji mi daje snagu.» (Filiplj.4:13).
« Vjeran je onaj koji vas je pozvao: on će to i učiniti.» (I.Sol.5:24).
« Uistinu, Bog nam nije dao duh bojažljivosti, već duh snage, ljubavi i trijeznosti.» (II.Tim.1:7).
« Tako s pouzdanjem mogu reći:' Gospodin je pomoćnik moj; neću se bojati. Što  mi može učiniti čovjek?» (Hebr.13:16).
« Vi ste, dječice, od Boga i vi ste ih pobijedili, jer je veći onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu.» (I.Iv.4:4).

Radi čega molitva?

Biblija, Božja Riječ, daje nam mnogo razloga da se molimo. No ipak, mnogi ljudi ne misle da je to tako važno i neophodno, pa molitvu ne stavljaju na prvo mjesto u kršćanskom životu. Ima mnogo kršćana koji žive od iskustva, obrazovanja, rada, nastojanja aktivnosti, programa, ali izostavljaju najvažniju osobinu kršćanskog života – molitvu. Neki se mole rijetko, a drugi samo tada kada za to osjete pobudu. Ne trebamo se moliti samo onda kada smo u molitvenom raspoloženju, nego – prema Riječi Božjoj – molitva treba zauzimati stalno mjesto i vrijeme u našem životu. To je naše duhovno disanje i život.

Krist je trebao molitvu; trebamo je i mi!

U Evanđelju čitamo: „ Kad otpusti narod, uspe se na goru, u samoću, da se moli. Još je i uvečer ondje bio sam.“ (Mt.14:23)

Razmislite samo o tome! Isus Krist, Sin Božji molio se i mnogo je razgovarao nasamo sa svojim nebeskim Ocem. Ako se Sin Božji molio, koliko više trebamo mi da se molimo našem nebeskom Ocu? Isus bi odlazio na goru da se u samoći moli. Svaki od nas može se odvojiti na molitvu. Važno je za svakog kršćanina naći takvo mjesto, gdje ga nitko ne može uznemirivati i tamo otvoriti svoje srce pred Bogom.

Dalje čitamo: „ A on se povlačio na samotna mjesta da moli.“ (lk.5:16). Isus se odvojio od svih da se moli nasamo, bez smetnje. Ako je Isus davao takvo značenje molitvi, tada i mi trebamo naći takvo mjesto gdje bismo djelotvorno mogli  provesti vrijeme u molitvi.