Val evanđelja

“Prema tome, bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite, sve činite na slavu Božju.” (I.Kor.10:31).

“ Da, milošću ste spašeni – po vjeri- To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao. Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo.” (Ef. 2:8-10).

“ Želiš vidjeti, o luđače, da je vjera bez djela beskorisna.” (Jak. 2: 20).

“ I što god htjednete reći ili učiniti, neka sve bude u ime Gospodina Isusa Krista. Po njemu zahvaljujte Bogu, Ocu! Što god činite, činite od sveg srca kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu – baštinu.”(Kološ.3:17,23-24).

“ Ovo je sigurna riječ, i hoću da ovo uvijek tvrdiš, da bi se oni koji vjeruju u Boga nastojali posvetiti vršenju djela ljubavi. To je dobro i korisno ljudima.” (Titu 3:8).

Vječni život je više od oproštenja

Vječni život je neusporedivo više od oproštenja grijeha. Oproštenje grijeha pokriva našu prošlost. Kada ne bismo imali ništa drugo osim oproštenja grijeha, to bi nas prvi ponovljeni grijeh iznova osudio. Zahvaljujemo Bogu iz svega srca na oproštenju grijeha – ali život u vjeri, naš položaj djece Božje i baštinika Božjih obećanja je daleko veći. Bog nije samo oprostio meni i ostavio me da dalje sam živim. Kada primim Isusa Krista kao svog osobnog Spasitelja, Bog me prima u svoju obitelj i ja postajem Božje dijete. Pogledajmo kako to kaže Božja riječ:
“ A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime: koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.” (Iv.1:12-13).
Od dana mog novog duhovnog rođenja, Bog sa mnom postupa kao sa svojim Sinom. Ako ga žalostim, on me, ako je potrebno kara do toga stupnja dok se ne pokajem i ne priznam svoj grijeh. Tada mi oprašta:
“ Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.” (I.Iv.1: 9). Bog nam oprašta, ali nas ne lišava nasljedstva i našeg prava kao Božje djece. “ I nitko ih neće oteti iz moje ruke.” (Iv.10:28). Ostajemo u Isusovim rukama za cijelu vječnost.
“ Zaista, zaista, kažem vam, tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život.” (Iv.5:24).

Što Gospodin Isus podrazumijeva kada govori o vječnom životu – o životu u vjeri?

Kao što vidimo, taj vječni život izvire iz Isusa Krista, koji je ta vječna Božja riječ. “ U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga – i Riječ bijaše Bog. U njoj bijaše Život i Život bijaše svjetlo ljudima. I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.” (Iv. 1:1,4,14). 
Kao što je njegova narav i priroda vječna, tako je svatko tko je u njemu, također, ima tu narav - tu prirodu – vječnoga života. Gospodin Isus to izričito govori:
“ Ja sam uskrsnuće i život – reče joj Isus. – Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti. Vjeruješ li ovo?” (Iv. 11:25,26).
“ Da bi, kao što je grijeh vladao smrću, tako i milost po pravednosti vladala za vječni život po našem Gospodinu Isusu Kristu!” (Rimlj.5:21).
“ Koji nas je spasio i pozvao svetim zvanjem ne po našim djelima, već po vlastitoj odluci i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu, a koja se sada objavila dolaskom našega Spasitelja Krista Isusa. On uništi smrt i obznani život i besmrtnost Radosnom vijesti.” (II.Tim.1: 9-10).
“ Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života.” (I.Iv.5:12).
Dakle, vječni život je božanski život koji je iznad i iza ove zemaljske stvarnosti. Iako su svi ljudi dio Božjeg Stvorenja, iako su sve stvari stvorene kroz Isusa Krista, tom živom vječnom Riječi, neće svi ljudi ući u nebo i nisu svi ljudi dionici tog duhovnog vječnog života. Sam Isus je rekao:
“ Neće svaki koji mi govori: ‘ Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca.” (Mat.7:21).
Samo oni koji su rođeni od Boga ući će u Božje kraljevstvo, a ne oni koji su rođeni od tijela, od volje tjelesne, od volje muževlje. (Iv.1:12-13).
Vječni život je Božji dar Božjim ljudima:
“ Jer je plaća za grijeh smrt, a milosni dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.” (Rimlj.6:23).  
Vječni život je različit od fizičkog i mentalnog života u svakom pogledu. On je različit u svojoj naravi  ili prirodi, (to je duhovni ne tjelesni život); različit je u svoj kvaliteti ( bez grijeha i tendencije prolaznosti); različit je u svojoj biti ( to je vječan život kojemu smrt nije završetak).

S vječnim životom posjedujemo i mnoge blagoslove

Svaki čovjek koji ima vječni život posjeduje s njim i mnoge blagoslove, koji nadilaze sve blagoslove koje možemo iskusiti u našem tjelesnom životu.
-  Božji ljudi imaju zajedništvo s Bogom, umjesto da mu budu kao tuđinci:
“ A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Iv.17:3).

1. Božji ljudi imaju ljubav Božju u svojim srcima i životima: “ Jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu, koji nam je dan.”(Rimlj.5:5).
2. Božji ljudi imaju Kristov mir: “ Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!” (Iv. 16:33).
3. Božji ljudi imaju Svetoga Duha u sebi: “ Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja, koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama.” (Iv. 14:16-17).
4. Božji ljudi posjeduju sva Božja obećanja, što je Bog pripremio da obogati njihov život: “ Njegova božanska snaga obdarila nas je svime što je potrebno za život i pobožnost, pravom spoznajom onoga koji nas je pozvao vlastitom slavom i moći. Tim nas je obdario skupocjenim i najvećim obećanim dobrima, da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi.” (II.Petr.1: 3-4).

Zaključak

Dragi prijatelji zar to nije divno, imati taj vječni život i sve blagoslove koje je Bog pripremio za svakoga tko primi Isusa Krista vjerom u svoje srce i život kao osobnog Spasitelja i Gospoda. Bog ne želi da budemo siročad u ovom grješnom prolaznom svijetu. Isus je rekao svojim učenicima prije odlaska sa ove zemlje:
“ Neću vas ostaviti siročad. Vratit ću se k vama. jer ja živim i jer ćete i vi živjeti. U taj dan spoznat ćete da sam ja u svom Ocu, vi u meni i ja u vama." (”v.14: 18-20). 

" Hajde, dakle, da se pravdamo, govori  Jahve. Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna." ( Iz. 1:18).
" Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte, i duša će vam živjeti."         (Iz. 55:3).
"Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama." ( Mat. 11:28).
" Dođite, već je sve gotovo! " ( Lk.14:17).
"Ako je tko žedan, neka dođe k meni; i neka pije tko vjeruje u me." (Iv.7:37).
" Duh i zaručnica vele: 'Dođi!' Tko čuje, neka rekne: 'Dođi!" (Otkr.22:17).
" Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja!" (II. Kor. 6:2).

Biblija, Sveta Božja riječ nas uči da je Bog svet i pravedan; Bog ne može tolerirati grijeh. Možda ćeš si postaviti pitanje, a tko su ti grešnici. Biblija govori da su “ svi ljudi sagriješili i izgubili Božju slavu” i zajedništvo s Bogom. Sve nevolje i sve bolesti svakog pojedinca i cijeloga svijeta dolaze od te činjenice, od našega grijeha. Čovjek je izgubio moral i intelektualnu i duhovnu sličnost s Bogom.
Isus Krist, taj jedinorođeni Božji Sin, kojega je “ Bog Otac dao na ni jedan koji u nj vjeruje ne pogine nego da ima život vječni”, postao je za nas Put natrag Bogu Ocu svojom smrću na križu. Isus je osigurao naše spasenje prolijevanjem svoje krvi. Njegova smrt i uskrsnuće učinilo je novo i vječno zajedništvo između Boga i ljudi.
Isus je sam rekao svojim učenicima: “ Ja sam put, istina i život  - Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” (Iv. 14.6).
Jedini put natrag Bogu je kroz osobnu vjeru u Isusa Krista.
Shvaćanje u svojim mislima da postoji put i da je Isus taj put, i da postoje ljudi širom svijeta koji u Isusa vjeruju nije dovoljno. Svaki čovjek treba osobno doći k Isusu priznavši da je do sada bio u grijehu i išao pogrešnim putem u svom životu. Mora osobno vjerovati i prihvatiti za sebe Isusa i njegovu žrtvu za vlastito oslobođenje od grijeha. Treba vjerom prihvatiti da Sveti Božji Duh udahne u nas novi život, da se na novo rodimo od Boga. Moraš vjerom prihvatiti spašavajući Božji dar za tebe - Isusa Krista.
Isus je obećao onima koji dođu k njemu: “Zaista, zaista, kažem vam, tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život.” (Iv. 5:24).
Ne samo da je obećao, nego i poziva tebe i mene , dragi prijatelju da dođeš.
“ Isus je stajao i vikao: ‘ Ako je tko žedan, neka dođe k meni; i neka pije tko vjeruje u me. Kako veli Pismo: Iz njegove će nutrine poteći potoci žive vode. To reče za Duha kojega su imali primiti oni koji vjeruju u njega.” (Iv. 7:37-39).
Ili, na drugom mjestu u Svetom Pismu nalazimo Isusov poziv: “ Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer je jaram moj sladak, a moje breme lako.” (Mat. 11: 28-29).
Danas možeš doći k njemu i predati svoj život i svoje srce Isusu Kristu.
Biblija kaže: “ A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime; koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.” (Iv.1:12-13).
Kada primiš Isusa Krista vjerom u svoj život, tada se sve u tebi mijenja, tada postaješ novi čovjek, tada prepoznaješ nove vrijednosti u sebi i oko sebe. sve izgleda drukčije. Rođen je novi duhovni život. Božji Duh, Božji dah je udahnut u tebe. To je novi početak, baš kao kod stvaranja prvog čovjeka, koji je bio stvoren od praha zemaljskog. O tome čitamo na prvim stranicama Biblije. Ali, kada je postao taj čovjek živ? Tek onda kada je Bog, Stvoritelj udahnuo u njega Duh životni. To se treba dogoditi i s tobom dragi prijatelju i prijateljice.

Nastaje potpuna promjena

Pogledajmo zajedno što o tome svjedoči Sveto Pismo:
“ Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo. A ovo sve dolazi od Boga koji nas je po Kristu pomirio sa sobom i povjerio nam službu pomirenja.” (II. Kor. 5:17-18).
Vidite, taj veliki poziv na promjenu, na predanje Bogu sebe, na vjeru u Isusa Krista, potpuno nas mijenja. Postajem novi stvor, jer je novi – Božji život počeo živjeti u meni. Mijenja se moja narav, jer preuzimam Božju narav, koja rađa Božje rodove ili rodove Svetoga Duha u mom životu, kako govori apostol Petar:
“ Njegova božanska snaga obdarila nas je svime što je potrebno za život i pobožnost, pravom spoznajom onoga koji nas je pozvao vlastitom slavom i moći. Tim nas je obdario skupocjenim i  najvećim obećanim dobrima, da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi.” (II. Petr.1:3-4).
Dakle, vi i ja, postajemo dionici božanske naravi. Nije li to izazovno?
Ali, ne samo to. Dobivamo i novu svrhu našega života. To je naš život svjedočanstva za Isusa Krista, za njegovo spasenje koje smo primili. Bog želi da na ovoj zemlji postanemo slični Isusovoj službi.
Kada nas je Bog kroz Krista pomirio sa sobom, onda, kako kaže Božja riječ u pročitanom stihu: “Bog nam je darovao službu pomirenja.” (II.Kor.5:18).

Nova narav i nova priroda

 Ta božanska narav, taj Božji život u nama kroz Svetoga Duha u nama proizvodi plodove Duha. Ne ostavlja nas besplodne ili kako se u narodu kaže “jalove”. A koji su to plodovi Duha? O kakvim plodovima se tu radi? Sveto Pismo ih jasno pobraja:
“ Plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost. Protiv ovih ne postoji zakon. Oni koji pripadaju Kristu Isusu razapeli su svoje tijelo s njegovim strastima i požudama.” (Gal. 5: 22-24).
Tu je nešto što svatko može vidjeti, ima li u nama takvih plodova ili ne?
Tu imamo i jasne kriterije jesmo li sljedbenici Isusa Krista ili ne. Sveto Pismo iznosi upravo te kriterije kao znak raspoznavanja jesmo li Isusovi učenici ili ne. Isus je rekao: “ Po rodovima njihovim poznati ćete ih.”
Dragi prijatelju ili prijateljice, posjeduješ li te plodove i kako se ispoljavaju u tvom životu?
Apostol Petar nam objašnjava kako praktično treba izgledati sadržaj našega svakodnevnog života, kao da se penjemo stepenicama prema savršenstvu slike Isusa Krista. Kakvo bogatstvo života i utjecaj na našu okolinu. Pogledajmo zajedno:
“ Zbog toga uložite svu revnost da sa svojom vjerom spojite poštenje, s poštenjem znanje, sa znanjem uzdržljivost, s uzdržljivošću postojanost, s postojanošću pobožnost, s pobožnošću bratsku ljubav, s bratskom ljubavi ljubav u opće! Ako, naime, posjedujete ove kreposti te ako napredujete u njima, one ne dopuštaju da ostanete ni besposleni ni besplodni u pravoj spoznaji našega Gospodina Isusa Krista. Komu ove kreposti nedostaju, on je slijep, kratkovidan; zaboravio je da je očišćen od svojih prošlih grijeha. Zato, braćo, to ozbiljnije nastojite da u vlastitu korist učvrstite svoj poziv i izbor! Radeći tako, sigurno nećete nigda pasti. Tako će vam se, naime, pružiti sve što je potrebno za ulazak u vječno kraljevstvo našega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista.” (II.Petr.1: 5-11).
Dakle, taj veliki poziv je upućen i tebi dragi prijatelju i prijateljice. To je poziv za tebe! Ti si ušao u Božji izbor da ti uputi taj poziv, a ovdje u Božjoj Riječi, kako nam je objasnio apostol Petar, smo vidjeli kako možemo taj poziv i izbor učvrstiti. Kakva divna mogućnost!!!   

“ Budući da ste tek rođena dječica, čeznite za onim čistim duhovnim mlijekom, da po njemu

uzrastete za spasenje, ako ste zbilja iskusili da je dobar Gospodin.” (I.Petr.2:2-3)

Kod male djece postoji stalna želja da budu veći, jači i sposobniji u svakom pogledu. Tu želju djeca izražavaju tako da oponašaju starije oko sebe, kako bi se pokazali odrasli. Kako često djevojčice oblače haljine svojih majki ili starije sestre, ili obuvaju cipele s visokom petom. Dečki bi htjeli da što brže briju brade ili oponašaju starije.
Tako bi trebalo biti normalno da svaki Kršćanin ima želju da uzraste i bude zreliji u duhovnom smislu. Novo obraćeni Kršćani gledaju zrelost drugih Kršćana u razmišljanju, u molitvi, i načinu života i dobro je da su potaknuti da rastu u vjeri. Nažalost, Sotona na nuka da budemo lijeni i ravnodušni, umjesto da rastemo.

Postoji uzrast u spasenju

Gospodin Isus govori o novom rođenju kao prvom stupnju spasenja, kada govori s Nikodemom o temeljnim pitanjima vjerovanja. (Ivan 3:1-15).
Što je god rođeno ( u ovozemaljskom području), to je sasvim normalno da raste, radi li se o ljudima, životinjama, pticama ili ribama. Zašto bi kod spasenja bilo drukčije?
U Poslanici Rimljanima apostol Pavao nas potiče da na to da naš Kršćanski život  ne bude takav kakav je bio dok nismo bili Kršćani, nego da to bude život duhovnog rasta: “ Što ćemo dakle reći? da dalje ostanemo u grijehu da se poveća milost? Daleko od toga! Mi koji umrijesmo grijehu, kako da još živimo u njemu? Ili zar ne znate da smo svi koji smo kršteni u Krista Isusa, u njegovu smrt kršteni? Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom, i mi živjeli novim životom. Jer ako smo dakle postali jedno s Kristom smrću sličnom njegovoj, bit ćemo i uskrsnućem sličnim njegovu.”  (Rimlj.6: 1-5).
U II. Poslanici Solunjanima 2:13. apostol Pavao nam govori kako je cjelokupno kršćansko iskustvo posvećeno radom Svetoga Duha: “ Što je do nas, mi moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo, koje ljubi Gospodin, jer vas je Bog od početka izabrao za spasenje koje se postizava posvećenjem Duha i vjerom u istinu.” Drugim riječima, tu je stalni rast.
Pogledajmo kako apostol Petar oslikava taj duhovni rast u milosti i spoznaji Gospodina i Spasitelja, kao po nekim stepenicama: “ Zbog toga uložite  svu revnost da sa svojom vjerom spojite poštenje, s poštenjem znanje, sa znanjem uzdržljivost, s uzdržljivošću postojanost, s postojanošću pobožnost, s pobožnošću bratsku ljubav, a s bratskom ljubavi ljubav uopće. Ako, naime, posjedujete ove kreposti te ako napredujete u njima, one ne dopuštaju da ostanete ni besposleni ni besplodni u pravoj spoznaji našega Gospodina Isusa Krista. Komu ove kreposti nedostaju, on je slijep, kratkovidan; zaboravio je da je očišćen od svojih prošlih grijeha.” (II.Petr.1: 5-9). Apostol nas podsjeća da nanovo rođenje nije kraj već početak duhovnog života i rasta.

Taj uzrast u vjeri je dokaz da smo spašeni

Kao što je uzrast namjera i nastojanje, uzrast je i dokaz da pripadamo Bogu. Kada bismo htjeli utvrditi, je li netko vjeran Bogu ili ne, kako ćemo to ustanoviti? Hoćemo li ga tražiti da nam da svoje svjedočanstvo? Hoćemo li ga pitati kakvu je promjenu učinila u njemu njegova vjera? Uzevši sve u obzir, taj uzrast će dokazivati njegovo spasenje.
Apostol Petar nas potiče: Štoviše, rastite u milosti i pravoj spoznaji našega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista.” (II.Petr.3:18). To znači da  taj uzrast dijeli vjernika od ostalih ljudi.

Taj uzrast proizvodi djela spasenja       

Nemoguće je imati duhovni uzrast bez duhovnog ili novog rođenja, jer rođenje prethodi uzrastu. Ima nekih koji bi željeli biti zreli Kršćani a da uopće nisu postali Kršćani. To je nemoguće.
Možda će netko tko nije Kršćanin pokušati oponašati kršćanski život i učiniti se ljepšim izvana, ali ljudsko srce ostaje nepromijenjeno dok Sveti Duh u njemu ne zagospodari.
U Poslanici Galaćanima, apostol Pavao piše da se duhovna zrelost očituje “ plodovima Svetoga Duha”: “ Naprotiv plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost. Protiv ovih ne postoji zakon.” (Gal. 5:22-23). Radi toga moramo početi naš duhovni život – naše spasenje novim rođenjem od Svetoga Duha, a tek tada očekivati uzrast.
U Poslanici Filipljanima apostol Pavao piše: “ Stoga, ljubljeni moji, kako ste uvijek bili – ne samo kad sam ja prisutan nego još više sada kad sam odsutan -–sa strahom i drhtanjem nastojite da postignete svoje spasenje. Bog je, naime, onaj koji proizvodi u vama i htjenje i djelovanje da mu se možete svidjeti.” (Filiplj.2:12-13). Vidimo ovdje kako Pavao ističe pojam “nastojite da postignete svoje spasenje”, što obilježava neprekidan proces stalnog uzrasta.

Taj uzrast čini zrelim sva naša iskustva ( u milosti i spoznaji)

Mi govorimo o duhovnom uzrastu izvan grijeha i vlasti grijeha. Taj uzrast je proces promjena, što proizvodi u Kršćaninu život koji je sve sličniji Kristu. To nije samo uzrast u zrelosti života nego i uzrast u sve većoj spoznaji Isusa Krista i primjeni božanskih principa.
Taj uzrast može uključivati i poziv od Boga za neku službu za Gospoda.
Taj uzrast omogućava vjerniku da cijeni budućnost i prihvaća njene izazove,
Taj uzrast nas čini poniznima pred činjenicom da smo bili najprije stvoreni kao svi ljudi, a zatim izabrani i obnovljeni za slavu Božju.
U Poslanici Efežanima 4. poglavlju vidimo kako Bog sve upravlja prema uzrastu Kristova Tijela: “ On dade jedne kao apostole, druge kao proroke, jedne kao evanđeliste, druge kao pastire i učitelje, da pripravi svete za djelo službe, za izgradnju Kristova Tijela, dok svi zajedno ne dođemo k jedinstvu u vjeri i u pravoj spoznaji Sina Božjega, k savršenom čovjeku, k mjeri punine veličine Kristove: da ne budemo više malodobni, igračka valova, okolo tjerani svakim vjetrom nauke u ljudskoj prijevarnoj igri, usred prepredenosti koja lukavo krči put zabludi. Naprotiv, provodimo u život istinu u ljubavi i tako učinimo da sve uzraste u njega koji je Glava, u Krista; od koga cijelo tijelo – skupa povezano i skupa držano svakovrsnom opskrbnom vezom prema djelotvornosti što je svakom pojedinom dijelu odmjerena – ostvaruje svoj rast za izgradnju samoga sebe u ljubavi.” (Ef.4:11-16). 

Bog poziva sve ljude na spasenje i obraćenje!

Svi se ljudi spašavaju prema istom Božjem obećanju! Zapamtite, to je obećanje Bog dao još u Starom Zavjetu. Prorok Joel (3:5) govori: „ Svi što prizivaju ime Jahvino spašeni će biti.“ Taj stih je jedan od najvećih Božjih obećanja. Bog ljubi savku osobu, bez obzira na njenu nacionalnost ili rasu. Bog ne želi da niti jedna osoba propadne. Bog želi da svaka osoba Bude spašena.
Zapazite kako to objašnjava apostol Petar (II.Petr.3:9): „Ne odustaje Gospodin od izvršenja obećanja, kako to neki misle, nego vas strpljivo podnosi jer neće da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju.“
Ali, u tom objašnjenju Božje strpljivosti i želje za spasenjem svake osobe postoji opomena i upozorenje: „nego da svi pristupe obraćenju!“ Bog strpljivo čeka svaku osobu da svjesno i dragovoljno pristupi obraćenju – primanju Božjeg obećanja i ponude. A što se dešava osobi ako ne pristupi obraćenju. Odmah iza navedenog stiha, apostol Petar upozorava: „ Ali će doći dan Gospodnji kao lopov; u taj će dan nebesa iščeznuti s velikom lomljavom, počela će se u ognju rastopiti, a zemlja se sa svojim ostvarenjima neće više naći. Budući da će se ovo sve tako raspasti; kakvi sve onda morate biti svetim življenjem i pobožnošću dok očekujete dolazak dana Božjega, dolazak kojim će se nebesa u plamenu raspasti, a počela u ognju rastopiti.“ (II.Petr.3:10-12)
Dakle, činjenica je, da je bog obećao svakom čovjeku spasenje, ako čovjek učini jedno: „ Prizove ime Božje biti će spašen“. Ova riječ – svatko-, ima značenje svaka osoba bez obzira tko je ona:
- znači svaku osobu, svake nacionalnosti, svake rase, svake boje,
- znači osobu svakog staleža, svake razine obrazovanja ili socijalnog statusa, bez obzira na pozadinu, bez obzira na sistem vladavine u zemlji, bez obzira iz koje i kakve obitelji osoba dolazila,
- to znači svaku osobu, bez obzira na njeno moralno ili nemoralno stanje, pravednost ili nepravednost, dobru ili lošu, siromašnu ili bogatu, lijepu ili ružnu, samu ili sa obitelji, popularnu ili nepopularnu, deformiranu ili atraktivnu, bolesnu ili zdravu, sa potrebama ili bez potreba.

„Svatko“ zanči da svaka osoba može biti spašena na isti način, bez obzira tko je ona. Bez obzira u kakvim je teškoćama osoba ili kakve okolnosti je okružuju, može biti spašena. Može se naći u pustinji ili đungli ili u najmodernijem gradu, može biti rob najgore ovisnosti ili zlog duha, Bog može još uvijek spasiti takvu osobu.
Pogledajmo zajedno kako je Isus zabrinuto pozivao, vičući nudio spasenje svakom čovjeku, naglašavajući izrazom: „Tko god- ili svatko“:
„ U posljednji dan, glavni dan blagdana, Isus je stajao, pozivao i vikao:' Ako je tko žedan, neka dođe k meni; i neka pije tko vjeruje u me. Kako veli Pismo: ' Iz njegove će nutrine poteći potoci žive vode'.“ (Iv.7:37.38)
Vidite, koliko Božja Riječ naglašava tu istinu, kao što govore proroci i apostoli, kako Bog želi i poziva, naglašavajući riječima: „ svi - koji god – tko god – svatko“
„ Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga!“ (Iz.45:22)
„ Čujte me, vi koji za pravdom težite, koji Jahvu tražite; pogledajte stijenu iz koje ste isječeni, i jamu duboku iz koje ste izvađeni.“ (Iz.55:1)
„ Koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do potpune spoznaje. Jer – jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus koji dade samoga sebe kao otkup mjesto sviju – to je u svoje vrijeme objavljeno.“ (I.Tim.2:4-6)
„ Tko god vjeruje da je Isus Krist, rođen je od Boga; tko god ljubi roditelja, ljubi i od njega rođenoga.“ (I.Iv.5:1)
I na posljednjim stranicama Biblije, u Knjizi Otkrivenja, upućen je taj veliki poziv svima: „Duh i zaručnica vele: ' Dođi!' Tko čuje, neka rekne 'Dođi!'“ (Otkr.22:17)

Kako se treba odgovoriti nas Božju ponudu, na Božje obećanje, na Božji poziv? Što treba učiniti pojedina osoba?

„Svi što prizivaju ime Jahvino spašeni će biti.“. Što znači „Prizvati ime Božje“? To znači:
- da se osoba vjerom preda Isusu Kristu, da je Isus može spasiti. To znači da osoba gleda vjerom u Isusa Krista kao Spasitelja, vjeruje da je Isus Božji Sin, koji je došao na zemlju da spasi čovjeka. Vrlo jednostavno znači, da osoba vjeruje i priznaje poruku iz Ivan 3:16: „Da Bog je tako ljubio svijet, da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u njega vjeruje, već da ima život vječni.“ i Ivan 5:24: „ Zaista, zaista, kažem, vam, tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima vječni život. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život.“
- To znači da osoba poziva Isusa kao Gospodina i gospodara u svoj život, da gleda na Isusa kao Gospodina i Boga svega Svemira, a na sebe kao njegova slugu. To znači da osoba predaje sebe i polaže sebe u službu Isusa Krista kroz svoj život – u svemu i kroz sve, ne gledajući na cijenu. „Prizvati ime Božje“ znači totalnu ovisnost i predanje svega što osoba jest i što ima, kao što to traži od nas Isus: „Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi! Jer tko hoće spasiti život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj radi mene, spasit će ga. – Što koristi čovjeku ako cijeli svijet dobije, a sam sebe izgubi ili se upropasti? – Tko se postidi mene i mojih riječi, toga će se Sin Čovječji postidjeti kad dođe u slavi svojoj i u slavi Očevoj i svetih anđela.“ (Lk. 9:23-26)
- Na kraju, kada Isus ponovo dođe, svi će i tako priznati Isusa kao Boga, ali koji ga nisu priznali i prihvatili ovdje na zemlji za svoga zemaljskog života, neće imati priliku za spasenje: „ Da se Isusovu imenu pokloni svako koljeno; nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića, i da svaki jezik prizna – na slavu Boga Oca: Gospodar je Isus Krist.“ (Filiplj.2: 10-11)

" Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju , prema plodu ruku njegovih." ( Jeremija 17: 9-10).
" Nema pravedna ni samo jednoga; nema razumna, nema nikoga koji traži Boga. Svi su zastranili, zajedno se pokvarili. Nema ni jednoga jedinoga  koji čini dobro.
Njihovo je grlo otvoren grob, jezicima svojim varaju, zmijski je otrov na njihovim usnama.
Usta su im puna kleveta i gorčine. Noge su im brze na prolijevanje krvi: ruševine s bijedom na njihovim su putovima; put mira nisu priznali, nema straha Božjega pred njihovim očima." (Rimlj.3: 10-18).
"Da zanijeme svaka usta i da cijeli svijet bude podvrgnut kazni Božjoj." (Rimlj.3:19).
"  Jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave." (Rimlj.3:23).
“ Ja, naime, znam da nikakvo dobro ne stanuje u meni, to jest u mom tijelu. Zaista, htjeti dobro jest u mojoj moći, ali nije učiniti ga.” (Rimlj.7:18).
“ Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju? Ili leopard krzno svoje? A vi, možete li činiti dobro, navikli da zlo činite?” (Jeremija 13:23, Ef.2:1-6).

Kako možemo objasniti naše stanje?

Izvan Boga, čovjek je duhovno mrtav. Je li moguće, nekakvim usavršavanjem učiniti mrtvaca živim?  Zamislimo se nad konstatacijom Isusa Krista koju govori poznatom učitelju Židova Nikodemu, kada kaže: “Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko.” (Iv.3:5). Isus navodi činjenicu tjelesne bespomoćnosti, da takav čovjek, kakav jest ne može sam promijeniti svoje stanje.
Kako je jednostavna životna istina potvrđena u prirodi, u povijesti, u nauci i u našem životnom iskustvu. Poznati škotski znanstvenik, profesor prirodnih znanosti Henri Dramond  je napisao čitavu knjigu temeljenu na ovim stihovima pod nazivom: “ Prirodni zakon u duhovnom svijetu”. Šesti stih ove 3. glave Evanđelja po Ivanu nam kaže: “ Što je rođeno od tijela, tijelo je; što je rođeno od Duha duh je.”  Tu se ne propovijeda, nego se samo konstatira zakon života, zakon prirode duha. To potvrđuje i znanost, koja je ustanovila tako zvani zakon biogenetike (živorođenja): kojim se utemeljuje da se sve živo rađa od živoga (omne vivum ex vivo). Suglasno tome što govori Dramond, postoje tri kraljevstva:

1. neorgansko kraljevstvo – minerali, kamenje itd,
2. organsko kraljevstvo – raslinje, živa bića i
3. duhovno kraljevstvo.

Nema prelaza iz nižeg područja u više, nema ulaska, postoji samo silazak. Minerali ne prelaze u ružu, pa da se i usavršavaju. Ali ruža prostire svoje korijenje u utrobu zemlje, crpi minerale što se nalaze u zemlji (razne soli) i sama ih pretvara u svoje postojanje, podiže ih do razine ruže.
Čovjek sam ne može doseći kraljevstvo duha. Ali se on u osobi Isusa Krista, koji je sišao s neba - raširio svoje ruke i podigao čovjeka koji ga je prihvatio, u svoj – gornji viši svijet.  Taj radosni smisao činjenice je iznesen u 13. stihu istog poglavlja: “ Nitko nije uzišao na nebo, osim Sina Čovječjega koji je sišao s neba.”
Istina je da je čovjek stvoren na “ sliku Božju”. Ali već na početku Biblije u Knjizi Postanka u 5. poglavlju nam se iznosi činjenica kako je Adam nakon pada u grijeh rodio sina “ njemu slična”, predavši mu svoju već izopačenu i grešnu prirodu. I ta grešnost se predaje iz pokoljenja u pokoljenje, tako da je sada čovjeku ostalo samo mutno sjećanje na “obličje Božje”.
Znanost pozna tu činjenicu koja se izražava u zakonu nasljedstva. Taj “zakon prirode” potvrđuje biblijski princip iznesen u 5,6 i 7. stihu Evanđelja po Ivanu.
U Poslanici Rimljanima 8:7 nam se iznosi taj princip: “ Zato je težnja tijela neprijateljstvo prema Bogu jer se ne pokorava Božjem zakonu niti to može.”
U čovjeku postoji iskonska čežnja za visokim porivima, ali na djelu dolazi do bankrota. Voda, izbačena iz fontane uvis, rasipa se u bisernom mlazu u plavetnu visinu, ali potom pada u prah zemlje i postaje blato.
Materijalizam i nevjera su činjenični rezultati “zemaljske i tjelesne” umotvorine. Radi toga, ako želimo vidjeti kraljevstvo duha, potrebno je tražiti otkrivenje od Boga, jer Bog je Duh. To proizlazi iz osnovnog zakona “teorija spoznaje” ( gnoseologija).
“ A nama je to Bog objavio po Duhu. Jer Duh sve ispituje, čak i dubine Božje. Ta tko od ljudi zna čovjekove tajne, osim čovječjega duha koji je u njemu. Tako nitko ne zna Božjih tajni, osim Božjega Duha.” (I.Kor.2:10,11,14,;12:3).

Kako se u praksi ispoljava naša grešnost?

1. Griješimo našim riječima: “ Njihovo je grlo otvoren grob, jezicima svoji varaju, zmijski je otrov za njihovim ustima. Usta su im puna kleveta i gorčine. U njihovim ustima iskrenosti nema, srce im je puno zloče; grlo im je grob otvoren, a jezikom laskaju. Usta mu puna kletve, lukavstva, i prijevare, pod jezikom njegovim muka i nesreća. Kao zmije bruse jezike svoje, pod usnama im je otrov ljutičin.” (Rimlj.3:13,14;  Ps.5:10 ;10:7;140:4). Mnogi misle da grijesi jezika nisu tako strašni. Ali Bog ih uzima vrlo ozbiljno. Pogledajmo što Božja riječ kaže: “ “ako je i jezik malen ud, ali se može ponositi velikim stvarima. Pazite, kakve li male vatre , a koliku šumu zapali. I jezik je vatra. On postaje cio opaki svijet među našim udovima. Kalja svu našu osobu i, zapaljen od pakla, zapaljuje sav naš život. Ali jezika nitko od ljudi ne može konačno ukrotiti. On je zlo koje ne poznaje mira. Pun je smrtonosnog otrova. Njim blagoslivljamo Gospodina i Oca, i njim proklinjemo ljude koji su stvoreni na ‘sliku Božju’. Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo.” (Jak. 3: 5,6,8-10). Uistinu, nije čudo što Bog vidi grijeh jezika, kao tako ozbiljan grijeh.
2. Griješimo u mislima: Riječi koje izgovaramo, sasvim jasno izražavaju naše misli u srcu. Isus je to vrlo određeno rekao: “ Ali što izlazi iz usta, izlazi iz srca, i to ukalja čovjeka. Jer iz srca dolaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludnost, krađe, lažna svjedočanstva, psovka. To ukalja čovjeka.” (Mt. 15:18-20). Onaj koji griješi u mislima, jednako je kriv,kao i onaj koji griješi na bilo koji drugi način. Isto je kriv pred Bogom kao svaki drugi grešnik, i isto tako mu je potrebno spasenje. Isus stavlja naglasak na grijeh u mislima, kao što smo pročitali, a naročito kad kaže: “ A ja vam kažem da je svaki koji s požudom pogleda ženu već – u svom srcu – s njom učinio preljub.” ( Mat. 5:28).
3.  Griješimo djelima: “ Rukotvorine su njihove djela zločinačka, rukama svojim čine nasilje. Noge njihove u zlo hitaju, i brze su da krv nevinu proliju. Misli su im misli zločinačke, pustoš i propast na njihovim su putovima. Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice.” (Iz. 59: 6-8).  Sva ta zla djela imaju svoje porijeklo u Sotoni. To dokazuju riječi Gospodina Isusa koje je uputio svojim protivnicima: “ Vi ponavljate djela oca svoga. Vi imate đavla za oca i hoćete da vršite želju oca svoga. On bijaše ubojica ljudi od početka i nije stajao čvrsto u istini, jer u njemu nema istine. Kad god govori laž, govori svoje vlastito, jer je lažac i otac laži.” (Iv. 8: 41, 44).

Svuda oko sebe vidimo i potvrđujemo istinitost ovih Božjih riječi koje oslikavaju stanje ljudi oko nas. Kako je s tobom dragi prijatelju i prijateljice? Kakvo je tvoje stanje?
Biblija vrlo jasno pobroja praktična ispoljavanja grijeha kao djela tijela: “ Poznata su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, raspuštenost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomornost, srdžba,sebičnosti, razdori, strančarenja, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe, i ovima slična, na koja vas unaprijed upozoravam, kako sam i prije upozorio: oni koji čine takva djela neće baštiniti kraljevstva Božjega.” (Gal.5:19-21).

Što da činimo kada spoznamo svoje grešno stanje?

Isto to pitanje se postavilo kada je apostol Petar prikazao stanje grijeha u kojem se nalazio narod u Izraelu, nakon što su razapeli Isusa Krista. Pogledajmo zajedno u Djelima apostolskim u 2. poglavlju, gdje čitamo u 37. i 38.stihu:

“ Kad to čuše, duboko se u srcu potresoše te rekoše Petru i ostalim apostolima: ‘ Braćo, što da činimo?’ ‘Obratite se – reče im Petar. – Neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha; tako ćete primiti dar – Duha Svetoga.”
Eto, tu je odgovor i za tebe dragi prijatelju. U nekoliko slijedećih poruka još više ćemo govoriti o spasenju koje je Bog pripremio u Isusu Kristu jedinom Spasitelju.

Tekst: Dj. 16:16-34

« Gospodo, što mi treba činiti da se spasim? Vjeruj u Gospodina Isusa – odgovoriše mu – pa ćeš se spasiti ti i tvoj dom.» (Dj.16: 30,31).

1. Cilj spasenja

a) Božja je volja da se ljudi spase:
« Ne odustaje Gospodin od izvršenja obećanja, kako to neki misle, nego vas strpljivo podnosi jer neće da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju.» (II.Petr.3:9).

b) Božji put vodi čovjeka spasenju
« Ja sam Put, Istina i Život – reče mu Isus – nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.» (Iv.14:6)

c) To je Božja zapovijed
« Zaista, zaista, kažem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega.» (Iv.3:3).

2. Sila spasenja

a) Kakvom se silom postiže spasenje ?
« Uistinu, ja se ne stidim Evanđelja, jer je ono sila Božja za spasenje svakomu vjerniku, kako u prvom redu Židovu, tako i Grku. (Rimlj.1:16),

b) Spasenje je za svakoga
« Tko god zazove ime Gospodnje spasit će se.» (Rimlj.10:13)

c) Spasenjem nastaje u čovjeku velika promjena
« Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.» (II.Kor.5:17).

3. Koliko košta spasenje – koja je cijena tvoga i moga spasenja?

a) Cijena je smrt Isusa Krista
« Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina, da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje već da ima život vječni.» (Iv.3:16).

b) Za spasenje se traži naš izbor i odluka
« Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi!» ( Lk.9:23).

4. Elementi spasenja

a) Pokajanje
« Što više ako se ne pokajete svi ćete tako izginuti.» (Lk.13:3).

b) Potrebna je naša vjera
« Vjeruj u Gospodina Isusa – odgovoriše mu – pa ćeš se spasiti ti i tvoj dom!» (Dj. 16:31).

c) Treba priznati Isusa Krista kao osobnog Spasitelja
« Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrsnuo od mrtvih, bit ćeš spašen. Vjera srca postiže pravednost, a priznanje usta spasenje.» (Rimlj.10:9,10).

d) Svoju poslušnost Isusu Kristu iskazuješ svojim krštenjem
« Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit će se, tko ne bude vjerovao osudit će se.» (Mk.16:169.

5. Što je rezultat spasenja?

e) Mir s Bogom
« Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našemu Gospodinu Isusu Kristu.» (Rimlj.5:1).

f) Mir u svome srcu
« Ostavljam vam mir! Mir, i to svoj mir dajem vam, ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!» (Iv.14:27).

g) Mir uma i savjesti
« I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.» (Filiplj.4:7).

6. Kakav je život spašene osobe?

a) Spašen čovjek je vjeran Bogu
« Ostani vjeran do smrt, i dat ću ti vijenac – život!» (Otkr.2:10).

b) Spreman na trpljenje
« Dijeli sa mnom tegobe kao dobar vojnik Krista Isusa.» (II. Tim. 2:3).

7. Koja je nagrada spasenja?

a) Izobilan život
« Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju.» (Iv.10:10).

b) Život vječni
« Ja sam uskrsnuće i život – reče joj Isus – Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će.» (Iv.11:25).

c) Bogatstvo Božje

- Bogatstvo milosrđa: « Ali Bog koji je bogat milosrđem – iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio.» (Ef.2:4)
- Bogatstvo milosti: « Da u vjekovima koji nadolaze pokaže izvanredno bogatstvo svoje milosti dobrotom prema nama u Kristu Isusu.» (Ef.2:7).
- Bogatstvo slave: « A moj će Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vašu potrebu raskošno prema svom bogatstvu.» (Filiplj.4:19).
- Bogatstvo mudrosti i znanja Božjega! « O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! Kako su nedokučive njegove odluke i kako neistraživi njegovi putovi! « ( Rimlj.11:33).

" Dok se onomu koji ne radi, (mrtva djela bez obraćenja) a vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnika, njegova vjera uračunava u pravednost. (Rimlj.4:5).
" Ali Bog koji je bogat milosrđem - iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio - nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kristom oživi - milošću ste spašeni! s njim nas i uskrisi i s njim postavi na nebesima, u Kristu Isusu, da u vjekovima koji nadolaze pokaže izvanredno bogatstvo svoje milosti dobrotom prema nama u Kristu Isusu. Da, milošću ste spašeni - po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao. Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo." (Efež.2:4-10).
"Tada nas - ne zbog pravednih djela koja smo mi učinili, već po svom milosrđu - spasi kupelju ponovnog rađanja, obnove koju čini Duh Sveti koga obilno izli na nas po našem Spasitelju Isusu Kristu. ( Titu 3: 5,6).
“A sada se nezavisno od Zakona očitovala Božja pravednost za koju svjedoče Zakon i Proroci, i to pravednost Božja po vjeri u Isusa Krista za sve koji vjeruju – nema razlike. Jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave – i svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri.” (Rimlj.3: 21-25).

Spasenje stoji kao poklon pred svakim tko ga želi vjerom primiti

Kako je to ohrabrujuće za svakoga od nas, kada smo spoznali da smo grešnici i da sami ne možemo izići iz tog stanja. Bog poklanja spasenje svima. od svakog čovjeka samo ovisi želi li ga primiti. Tu, kao da se pred vratima vašega stana nalazi darovatelj koji vam želi pokloniti najveći poklon vašega života. Da biste posjedovali taj poklon možete otvoriti vrata i s radošću i zahvalnošću prihvatiti taj poklon, ili možete, prema vašoj vlastitoj odluci taj poklon odbiti i zatvoriti vrata pred darovateljem.
Što biste učinili? Tako je i sa spasenjem!
Bog, radi svoje velike ljubavi prema čovjeku, pred svakog čovjeka u njegovu životu, koristeći različite okolnosti radi različitosti karaktera i predispozicija svakog pojedinca, Bog dolazi pred njegova vrata s poklonom ili darom spasenja, jer “ Gospod ne želi da itko propadne, nego da svi dođu do pokajanja.” (II.Petr.3:9). Bog ne želi da itko propadne. To je razlog njegovoj strpljivosti, a da njegova pravednost ne dolazi u pitanje. 
Da bi Bog obznanio i potvrdio kako je pravedan što odmah ne kažnjava počinjeni grijeh, Bog je iz svoje ljubavi “dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje već da ima život vječni”. (Iv.3:16)
Isus Krist je svojom smrću na križu zadovoljio Božju pravdu.
Isus Krist je umro kako bi potvrdio da Bog nije samo zainteresiran da održi svoju pravednost već da želi učiniti pravednim i grešnog čovjeka.
Bog je poslao Isusa Krista “ da dokaže da je pravedan i da opravda onoga koji vjeruje u Isusa.” ( Rimlj.3:26).
Bog je, isto tako kao što je pravedan, strpljiv i pun ljubavi prema svakom čovjeku, bez razlike.
U svojoj ljubavi i strpljivosti Bog ne želi da grešnici propadnu:
“ Sine čovječji, odgovori im: Života mi moga – riječ je Jahve Gospoda – nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! zašto da umrete, dome Izraelov!” (Ezek.33:10-12).
Bog ne želi da grešnik propadne, nego da se obrati od zloga puta i da ima život.

Kako grešnik prima taj Božji život i spasenje koje Bog poklanja?

Postoji više elemenata kao sastavnica spasenja koje nam Bog poklanja. To nalazimo vrlo jasno naglašeno u Božjoj riječi – Bibliji.

1. Pokajanje – obraćenje od zloga puta. “ Ne odustaje Gospodin od izvršenja obećanja, kako to neki misle, nego vas strpljivo podnosi jer neće da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju.” ( II.Petr.3:9). Ili prilikom velike propovjedi na dan Pedesetnice – ili Dan Duhova, apostol Petar naređuje svima nakon toga što su se “ duboko potresli u srcu” i pitali “ Braćo, što da činimo?” “ Obratite se – reče im Petar. – Neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha; tako ćete primiti dar – Duha Svetoga.” (Dj.ap.2: 37-38). Bog želi svim ljudima dati priliku za pokajanje – za taj duboki “potres u srcu”  zbog grešnog stanja i želje za spasenjem, za spremnost da se okrenemo od zloga puta. Da bi primio spasenje koje mu Bog poklanja, mora dozvoliti Bogu da Bog svojim Svetim Duhom izmijeni njegov um u odnosu na njegovo shvaćanje težine grijehe. Grešnik mora da vidi pod svijetlom Božje riječi grijeh onako kao što ga Bog u svojoj svetosti vidi.
2. Vjera. Čovjek mora vjerovati. “ da opravdava onoga koji vjeruje u Isusa.” (Rimlj.3:26). “ A ova su opisana da trajno vjerujete da je Isus Mesija, Sin Božji, te da vjerujući imate život po njemu.” (Iv.20:31). Vjera i spasenje su nerazdvojno povezani. Nije moguće primiti vječni život nekim drugim putem, osim putem vjere u Isusa Krista. “Da, milošću ste spašeni - po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji.” (Ef.2:8). “ A bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže.” Život vječni je dar, poklon koji se ne zarađuje: “ Besplatan Božji dar je život vječni u Isusu Kristu našem Gospodinu.” (Rimlj.3:24). Život vječni se daruje svakom koji vjeruje bez razlike, dat je Judejcima i Poganima, svim rasama i svim narodima jedino vjerom. Za svakog pojedinca bez razlike postoji jedini uvjet – vjera u Isusa Krista – da je Isus to jedino ime kojim se možemo spasiti: “ Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti.” (Dj.ap.4:12).  Ovdje se pokazuje Božja nepristranost. Svi se mogu spasiti na isti način – vjerom. To je jednako za siromaha i kralja, za znanstvenika i za najbogatijeg bankara, jednako za crne i bijele, obrazovane ili neobrazovane, zdrave ili bolesne. Svaki čovjek se spašava na isti način – vjerom u Isusa Krista. Ako je vjera tako važna za spasenje, postavlja se pitanje: “A kako se dolazi do te spasonosne vjere? Pogledajmo što nam govori Božja riječ – Biblija.    “ Blizu je tebi riječ: u tvojim ustima i u tvom srcu”, to je riječ vjere koju mi propovijedamo. Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Vjera srca postiže pravednost, a priznanje usta spasenje. Ali kako će zazivati onoga u koga nisu vjerovali? Kako li će vjerovati u onoga za koga nisu čuli? Kako li će čuti bez propovjednika? Kako li će propovijedati ako nisu poslani?” (Rimlj.10:8-15) Dakle, spasonosna vjera dolazi slušanjem ili čitanjem Božje riječi. Treba aktivno slušati Božju riječ s dubokim interesom kao onaj koji se hvata za pojas za spašavanje. Božja riječ govori: “ Blago vašim ušima jer čuju!” (Mk.8:18). 
3. Novo rođenje. Kada se grešnik pokaje – obrati od zloga puta i okrene Bogu u vjeri, Bog ga nanovo rađa Svetim Duhom, daje mu novo rođenje. Novo rođenje što ga Bog daje čovjeku nije prirodno – tjelesno rođenje, to je duhovno rođenje. Tim duhovnim rođenjem grešnik postaje duhovno živ – rođen u duhovnu Božju obitelj, postaje Božje dijete. Tko je nanovo rođen, on postaje novo stvorenje koje prima Božju narav – Božju prirodu: “ Tim nas je obdario skupocjenim i najvećim obećanim dobrima, da po njima, umakavši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi.” (II. Petr.1:4). Bog obraćenog grešnika više ne gleda kao krivca zbog grijeha, već ga opravdava, proglašava ga pravednikom, jer je prihvatio Isusa Krista i njegovu pravednost kao svog osobnog Spasitelja.

Bog želi da svatko bude spašen. Bog želi da se svako pokaje – obrati od svoga zlog puta, da vjeruje u Isusa Krista kojega je poslao da opravda grešnika koji se kaje. Bog ne želi da itko pogine i da propadne, nego da ima život. Bog nikome nije uskratio da primi vječni život i spasenje, nitko nema privilegije. Božja riječ obećava: “ Tko god zazove ime Gospodnje, spasit će se.” (Rimlj.10:13).
“ Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” (Iv.3:16).
Primjećujete li te riječi:
“ Tko god zazove” ili – “svatko tko zazove”
“ da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje”
To uključuje i tebe i mene, dragi prijatelju i prijateljice!
Bog poklanja isto spasenje svim ljudima. A da bi se spasili jedini je put kroz pokajanje i obraćenje od grijeha vjerom u Isusa Krista.
Dragi prijatelju jesi li spreman čuti, pokajati se i obratiti od zlog puta, vjerovati u Isusa i primiti vječni život? Sam Bog ti to iz svoje ljubavi danas nudi za badava. Za tebe je sve učinio Isus.

Evanđelje je Radosna vijest o tome da je Bog u neograničenoj milosti u potpunosti pripremio to spasenje kroz Osobu i djelo učinjeno po ljubljenom Sinu.
Dvije činjenice moramo jasno uočiti i prihvatiti.
Kao prvo, Isus Krist je došao da bude Spasitelj grešnika. Upravo to navješćuje Božji Anđeo kada najavljuje dolazak Isusa Krista na ovu zemlju.
- “ Rodit će sina, i nadjeni mu ime Isus, jer će on izbaviti svoj narod od grijeha njegovih." ( Mt.1:21)
Sin Božji,  koji je jedno s Ocem kroz cijelu vječnost, postaje čovjekom da bi pripremio spasenje. Sadržaj Biblije je ispunjen tom Radosnom vijesti.
I drugo, Kristovom smrću i uskrsnućem, spasenje je osigurano kao potpuna zadovoljština Božjega načela: - plaća za grijeh je smrt.
Zbog toga, što je Isus Krist ispunio taj zahtjev, svakom je čovjeku, koji svjesno i dragovoljno prihvaća Isusovu smrt kao ispunjenje tog Božjeg načela umjesto  njega osobno, osigurano pravo da taj čin Isusove smrt prihvati za sebe, prema Božjem obećanju " tko vjeruje u nj spasit će se" . Sva Božja osuda  protiv grijeha spustila se na Isusa Krista kao i svi zahtjevi Božje pravednosti prema grešniku, ostvareni su u Isusu Kristu. Bog je potpuno prihvatio Kristovu žrtvu, uskrsnuvši ga od mrtvih, i postavivši ga s desne strane svoga nebeskog prijestolja.
Isus je sam o tome govorio svojim učenicima, učeći ih putu spasenja. Oni su to prihvatili za sebe i tako učili druge. Tu nauku su nastavili propovijedati apostoli i drugi sljedbenici Isusa Krista kroz sva stoljeća. Apostol Pavao govori:
“Podsjećam vas, braćo, na Evanđelje koje sam vam propovijedao i koje ste prihvatili i u kojem stojite. Po njemu ste na putu spasenja ako zbilja čvrsto držite riječ koju sam vam, kao Radosnu vijest, navijestio - osim da ste lakomisleno prigrlili vjeru. Predao sam vam najprije  ono što sam i primio: da je Krist, suglasno Pismima, umro za naše grijehe, da je pokopan, da je treći dan, suglasno Pismima, uskrsnuo." ( I.Kor.15: 1-4)

Uvjeti za spasenje   

Iako je Isus Krist pripremio i ostvario spasenje svojom žrtvom i učinio sve što je trebalo učiniti za grešnika, postavlja se, ipak pitanje; što mora grešnik učiniti sa svoje strane, kao svoj osobni doživljaj i svoje osobno iskustvo spasenja?
Prvo, grešnik, spoznavši u svjetlu Božje istine svoju grešnost, mora se pokajati za svoje grijehe.
U nekim tekstovima Svetoga pisma to se označava kao obraćenje, što zapravo znači promjenu mišljenja ili svoga stava prema grijehu, prema sebi, prema Bogu, prema  Spasitelju i spasenju, znači promjenu životne aktivnosti čovjeka. To znači da je nastupio potpun obrat u životu grešnika. To je svjestan čin koji se mora dogoditi. O tom događaju grešnik zna cijeli svoj život, kako se to u njegovu životu dogodilo u određenom trenutku. Nakon tog trenutka je počeo živjeti potpuno drukčije nego do tada. Počeo je živjeti prema Božjim načelima i zapovijedima. To treba da bude neizbježan  i doživljeni čin. Nema nekakva sveopćeg spasenja za sve ljude bez osobnoga doživljaja. Nema nekog nasljednog spasenja od roditelja ili naroda. Biblija određeno o tome govori za svakog pojedinog čovjeka:
- “Ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti." ( Lk.13:3) 
-  “Svečano navješćujući Židovima i Grcima potrebu obraćenja k Bogu po vjeri u našega Gospodina Isusa." ( Djela 20:21)
Umjesto dosadašnje ravnodušnosti u grešnikovu životu, dolazi do svjesne najozbiljnije osobne  odluke za spasenje vjerom u Isusa Krista.
Njegov ponos daje mjesto poniznosti, njegovo samozadovoljstvo daje mjesto javnom priznanju njegove bespomoćnosti, beznadnosti i ništavosti bez Krista.
Drugo, on mora vjerovati  Božjoj riječi ili svjedočanstvu o Božjem poslanju Isusa Krista na ovu zemlju da spasi grešnika. Prihvaća činjenicu da je Isus došao upravo radi njega, te da to nije neko apstraktno Kristovo djelo za sve ljude.
Grešnik svojim obraćenjem doživljava svoju osobnu uključenost  u Božji plan spasenja kroz Isusa Krista. On prihvaća tvrdnju Svetoga Pisma o tome, da je Isus Krist jedini Spasitelj, jedini posrednik između Boga i čovjeka:
-  “Jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus koji dade samoga sebe kao otkup mjesto svih." ( I.Tim.2:5-6)
- “Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti." ( Djela  4:12)
Čovjek mora vjerovati, spoznavši da je izgubljen i okrivljen grešnik, da je Isus Krist umro za njega osobno, da je Krist uzeo i oprostio njegove grijehe, zauzeo upravo njegovo mjesto optuženoga i okrivljenoga grešnika, i svojom smrću završio sve što je bilo potrebno za njegovo spasenje kao grešnika. Od grešnika Bog očekuje jedino vjeru:

• “Njegova vjera se uračunava u pravednost." ( Rimlj.4:5)

Dragi prijatelju, je li to tvoje iskustvo?
Treće, grešnik mora primiti Isusa Krista u svoje srce i život konačnim činom svoje osobne volje kao svoga osobnog Spasitelja i predati se njemu kao gospodaru svoga života.
- “A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime: koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga." ( Iv.1: 12-13)
To je vrlo bitan - osobni čin, kada čovjek iz cijeloga srca priznaje i kaže:
- Gospode Isuse, priznajem da sam grešnik, bez obzira na to što sam do sada mislio da sam dobar, kako nisam učinio nekakvo jako loše djelo, ja priznajem da sam  kriv, izgubljeni grešnik, ali vjerujem da si Ti uzeo na sebe sve moje grijehe, moju grešnu narav, i zauzeo upravo moje mjesto na golgotskom križu.
Moja je iskrena i konačna odluka da ubuduće želim, iz zahvalnosti za sve što si Ti učinio za mene, da budem potpuno Tvoj, da Ti budeš Učitelj i Gospodar mojega života. Želim učiti tvoju nauku čitajući tvoje Sveto pismo upućeno meni i želim živjeti po Tvojim zapovijedima."  To je ono što znači " vjerovati " u Isusa Krista - u Boga.

Kako grešnik može biti siguran da je spašen ?

Kako  čovjek može uistinu znati da je spašen? Neki ljudi na to pitanje ne znaju odgovoriti. Drugi, zbog svoje neupućenosti, odgovaraju da jedino Bog zna  jesu li spašeni ili ne.
Međutim, mi možemo na to pitanje bez oklijevanja odgovoriti jer nam Božja riječ to otkriva. Bog nam to vrlo jasno objavljuje, da svaka duša, ako vjeruje u Isusa Krista - Sina Božjeg, onako kako to uči Sveto pismo,  dobiva oproštenje od grijeha, prima vječni život i dobiva vječnu sigurnost da je spašena za vječnost. Pogledajmo samo nekoliko nepobitnih tvrdnji iz Svetoga pisma:
- “Tako, braćo, znajte da vam se po ovome navješćuje oproštenje grijeha." ( Djela 13:38)
-  “Dječice, pišem vama jer su vam oprošteni grijesi zahvaljujući njegovu imenu." ( I. Iv.2:12)
- “Da, milošću ste spašeni - po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao. Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo." ( Ef. 2: 8-10)
- “Ali se opraste, i posvetiste, i opravdaste imenom našega Gospodina Isusa Krista i Duhom našega Boga.” ( I.Kor.6:11)
-  “Ovo pišem vama koji vjerujete u ime Sina Božjega, da znate da imate vječni život. Ovo je sinovsko pouzdanje koje imamo u nj da nas uslišava ako što  molimo po njegovoj volji." ( I.Iv.5: 13-14)
- “Dakle, opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našemu Gospodinu Isusu Kristu, po komu smo i pristupili vjerom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se ponosimo oslonjeni na nadu u slavu Božju." ( Rimlj.5: 1-2)
- “Sada, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu. Jer zakon duha života u Kristu Isusu oslobodio me od zakona grijeha i smrti."( Rimlj.8:1-2)
Provjerimo u svome osobnom životu jesmo li proživjeli sve o čemu nam govore ovi i drugi stihovi iz Svetoga pisma. Ako smo u Kristu Isusu, tada i za nas vrijedi Božje obećanje na koje se možemo potpuno osloniti, da i za nas nema više nikada nikakve osude! Kako je dragocjeno za nas ako to zasigurno znamo za sebe! To je onda izvor prave radosti i mira.
Ako, međutim, u to još nisi siguran, preispitaj tada svoje stanje pred Bogom, ispitaj sebe. Jesi li spreman ispuniti sve što smo upravo ovdje iznijeli. Spasenje i ta osobna sigurnost treba svakome. Treba i tebi, dragi prijatelju.

" Što onda? Imamo li prednost? Nipošto, jer smo već dokazali da su svi, i Židovi i Grci, u vlasti grijeha, kao što stoji pisano: ' Nema pravedna ni samo jednoga." (Rimlj.3: 9-10).
“ Jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave – i svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri, da učini očitom svoju pravednost – jer je ostavio nekažnjene prošle grijehe u vrijeme Božje strpljivosti – da učini očitom svoju pravednost u sadašnje vrijeme i da dokaže da je pravedan i da opravdava onoga koji vjeruje u Isusa.” (Rimlj.3: 23-26). 
" Zaista, kažem vam, ako ponovno ne postanete kao mala djeca, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko." (Mat. 18:3).
" Ništa nečisto nikada neće u nj ući: nijedan koji čini što je odurno i lažno, već samo oni koji stoje upisani u 'Janjetovoj knjizi života" ( Otkr.21: 27).
Štoviše, ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti." (Lk. 13:3).
" Treba da se odozgo rodite." (Iv.3:7).

Bog spašava svakoga tko vjeruje u Isusa Krista!

Sveto Pismo – Božja riječ – Biblija nas uči da je Bog nepristran u svom sudu. Isto tako možemo vidjeti kako nas uči da je Bog nepristran kada daje spasenje onima koji su u grijehu okrivljeni. “ Svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu.” (Rimlj.3:24).

Što sadrži spasenje koje Bog daje?

1. Opravdanje. Biti opravdan, znači biti prihvaćen kao pravedan, ili biti nazvan pravednim. Spasenje koje Bog daruje je spasenje koje opravdava grešnika, kao nakon procesa suđenja i pomilovanja, prihvaća ga kao pravednika. Kada je neka osoba opravdana, to ne znači da ona nikada nije griješila, ali Bog uzima tu osobu kao da nije griješila, jer je Isus uzeo na sebe njezine grijehe i opravdao tu osobu na osnovu njene vjere,  kao da nije griješila. Spasenjem, koje Bog daruje, grešnici su “ opravdani za badava, njegovom milošću –po vjeri.” Da, milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao. Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog u naprijed pripremi da u njima živimo.” (Ef.2: 8-10).
2. Izmirenje. Spasenje koje Bog daje sadrži u sebi izmirenje. “ Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri.” (Rimlj.3:25). Tu, kao na procesu suđenja, kada sudac pita o krivici i grijehu osuđenika, jer za grešnika  njegovi grijesi uspostavljaju nepovoljan odnos prema Bogu, Sveti Duh, naš Branitelj, iznosi dokaz. Tu je izložen Isus, kao Pomirilište, koje nas izmiruje s Bogom i briše sve naše grijehe ako vjerujemo da nam je Isus dovoljan kao opravdanje za naše grijehe. Što je to izmirenje? To je Isusovo ispaštanje, prolijevanje njegove Svete krvi radi naših grijeha, što zadovoljava obje strane u tom procesu i mijenja odnos. Od duhovnih mrtvaca, od grešnika, neprijatelja prema Bogu, Bog nas mijenja i postajemo njegovi prijatelji, postajemo izmireni, bliski Bogu, čak njegovi sinovi i kćeri. Pogledajmo kako to objašnjava apostol Pavao: “ Vas koji ste bili mrtvi zbog svojih prekršaja i grijeha u kojima ste nekoć živjeli prema Eonu ovoga svijeta, prema gospodaru zračnog kraljevstva – duhu koji je sada na djelu među nevjernicima. Među ovima smo nekoć i mi svi živjeli u svojim tjelesnim požudama vršeći prohtjeve tijela i svog samovoljnog mišljenja i bili od naravi djeca srdžbe kao i svi ostali. Ali Bog koji je bogat milosrđem – iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio – nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kristom oživi – milošću ste spašeni! – s njim nas i uskrisi i s njim postavi na nebesima, u Kristu Isusu, da u vjekovima koji nadolaze pokaže izvanredno bogatstvo svoje milosti dobrotom prema nam u Kristu Isusu.” (Ef. 2: 1-7).
3. Iskupljenje. Spasenje koje Bog daje sadrži iskupljenje: “ I svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Isusu Kristu.” (Rimlj.3:24). Razlog radi čega možemo biti “opravdani zabadava” ili opravdani bez plaćanja je taj što je Isus Krist platio za nas, otkupljujući nas. Što znači iskupljenje? To je plaćanje otkupa, plaćanje cijene otkupljivanjem. A Čime nas je Isus Krist otkupio? Što kaže Sveto Pismo? Apostol Petar nam govori: “ Znajte da niste otkupljeni nečim raspadljivim – srebrom ili zlatom – od svoga bezvrijednog, od otaca baštinjenog načina života, nego skupocjenom krvi Krista, kao nevina i bez mane Janjeta.” (I.Petr.1: 18-19). Spasenje koje Bog daruje grešniku koji vjeruje u Isusa Krista kao svoga Otkupitelja, sadrži iskupljenje koje je u Kristu. Otkupljeni grešnik više nije rob samome sebi, grijehu i grešnom načinu života, i nije rob Sotoni. On je oslobođen, slobodan je da služi i živi za Boga, da proslavlja Boga svojim životom. Spasenje koje Bog daje je za sva vremena. To je vječno spasenje.

Spasenje je najveća potreba za svakoga čovjeka, jer je to najvažnija istina u Bibliji

Nitko neće naslijediti Božje kraljevstvo ako nema vječnoga života, ako nije spašen od svojih grijeha. U Božjem kraljevstvu nema ničega osim života Božjega, pa onamo dolaze samo oni koji imaju taj Božji život i koji žive tim Božjim životom. Život vječni je najvažnija istina u Svetome Pismu i Bog poziva svakoga da ga primi. Poziva i tebe osobno, dragi prijatelju i prijateljice!
Zašto je to tako važna istina?
Prvo stoga što Bog tebe ljubi što je Gospodin Isus Krist sišao na ovu zemlju radi vječnoga života: “ Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju.” (Iv.10:10).
Radi toga je naš Gospodin došao i živio među ljudima. Radi toga je umro na golgotskom križu. Došao je da bi dao spasenje, da bi dao vječni život. Tu se ne radi o nekoj tradiciji, o nekom nasljeđu vjere otaca i djedova. Tu se radi o osobnoj vjeri svakog pojedinca, jer se radi o životu svakog pojedinog čovjeka. Nitko ne može reći: moja majka ili otac ili baka ili djed su bili vjernici, pa je meni osiguran ulazak u nebo, u Božje kraljevstvo. Ne, odnos s Bogom je osobni odnos svakog pojedinca. Istina, Bog poziva sve, ali odaziv se odnosi na svakog pojedinog čovjeka. Kako je to važna istina u Božjim očima.
Drugo, spasenje, Božji vječni život je neophodan, jer su svi ljudi duhovno mrtvi,      “ mrtvi u prijestupima i grijesima”. Čovjek se sastoji od tijela, duše i duha. Što je, zapravo umrlo u prvom čovjeku Adamu prilikom pada u grijeh? Umro je duhovno. Duhom svojim Adam je imao zajednicu s Bogom. Do dana pada u grijeh ta zajednica nije bila prekinuta. Ali onoga časa kada je Adam sagriješio, njegova zajednica s Bogom je bila prekinuta. Radi toga čovječji duh ima potrebu za oživljavanjem. Tijelo mu je živo, duša također, ali mu je duh mrtav. U svoj duh čovjek mora primiti vječni život od Boga i na taj se način ponovno roditi.
Spasenje se ne može niti kupiti a niti zaslužiti. Ono je dar koji treba primiti kao takav ili ne primiti nikako. “ A milosni dar Božji je život vječni u Kristu Isusu Gospodinu našemu.” (Rim.6:23). “ Ja ću im dati život vječni.” (Iv.10:28).
Kako je jasna i opredijeljena Božja riječ! Kako je uvjerljiva. Vječni život – to je dar. Spasenje – to je dar za svakoga osobno!  A ako je dar onda nikako ne može biti pribavljen vlastitim zaslugama ili dobrim djelima ili nekim nasljeđem po roditeljima. A kako se taj dar prima?
“ Bog nam je dao život vječni i taj je život u njegovu Sinu.” Radi toga: “ Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života.” (I.Iv.5:11-12).
Dragi prijatelju ili prijateljice, koji slušaš ovu poruku sada, molim te primi Isusa Krista vjerom kao svog osobnog Spasitelja, da bi primio taj dar vječnoga života, jer Bog i tebe ljubi, da je poslao svoga jedinorođenog Sina, da svaki koji u nj vjeruje ima život vječni!!!

"Sigurna je riječ i zaslužuje punu vjeru: Krist Isus dođe na svijet da spasi grešnike. Od njih sam prvi ja." ( I. Tim. 1:15).
" Predao sam vam najprije ono što sam primio: da je Krist, suglasno Pismima, umro za naše grijehe, da je pokopan, da je treći dan, suglasno Pismima, uskrsnuo."                ( I.Kor.15: 3).
" Bez prolijevanja krvi nema oproštenja." ( Hebr.9:23).
" Krv nas njegova Sina, Isusa, čisti od svakoga grijeha." ( I.Iv.1:7).
Znajte da niste otkupljeni nečim raspadljivim - srebrom ili zlatom- od svoga bezvrijednog, od otaca baštinjenog načina života, nego skupocjenom krvi Krista kao nevina i bez mane Janjeta." (I.Petr.1:18,19).
" Za njega svjedoče svi proroci da po imenu njegovu prima oproštenje grijeha svaki koji u nj vjeruje." ( Dj. ap.10:43).

Darivanje vječnoga života

“ Moje ovce slušaju glas moj. Ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem vječni život. One sigurno neće nigda propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke.” (Iv. 10:28).

Ovo je obećanje izrečeno javno pred mnoštvom slušatelja, koji su uglavnom bili kritički raspoloženi, uključujući i tadašnje gradske i religijske vođe. 
Međutim, svjesni smo činjenice, da je Isus direktno govorio malom broju ljudi ili o posebnoj skupini ljudi.
Isus je govorio o svojim ovcama – a to su ljudi koji njemu pripadaju i njega slijede. Isus je govorio o svom odnosu prema njima ohrabrujući ih o njihovoj vječnoj sigurnosti i pripadnosti.
Prije ovog obećanja u istom se poglavlju Isus predstavlja kao Dobri Pastir:
“ Ja sam pastir dobri. Pastir dobri daje život svoj za ovce.” ( Iv.10:11)
Dakle, kada Isus iznosi ovo obećanje o darivanju vječnoga života svojim sljedbenicima, iza tih riječi stoji kao garancija – davanje vlastitog života.

Što je Isus mislio, kada je govorio da će neki ljudi propasti?

1. Isus je mislio da će takvi ljudi biti izgubljeni za uvijek, da će ih zadesiti propast. Apostol Pavao, kada objašnjava siguran ishod, upotrebljava primjer vlasi na glavi, pa kaže: “ Ni jednom od vas neće propasti ni vlas s glave.” (Dj.ap.27:34) Ako vi izgubite vlas s glave, izgubili ste je za uvijek.
2. Isus je za takve ljude mislio, kako neće imati vječnoga života, kao što je to vidljivo u Ivan 3:16: “ Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” Dakle, oni koji ne vjeruju u Isusa Krista neće imati vječnoga života.
3. To znači, nadalje, da oni ljudi koji propadaju jer ne vjeruju u Isusa Krista, neće koristiti sve Božje blagoslove, što ih Bog obećava spašenima.
4. To, zatim znači, da će ti ljudi koji propadaju biti pod Božjom konačnom osudom, kao što to govori Božja riječ : “ Uistinu, svi koji budu sagriješili bez Zakona, bez Zakona će i propasti; a svi koji budu pod Zakonom sagriješili, po Zakonu će biti suđeni.” (Rimlj.2:12).
5. Isto tako, to znači, da će oni koji propadaju biti odijeljeni od Boga velikom provalijom kao što govori Biblija: “ Osim toga, između nas i vas velik je bezdan, te ni oni koji bi htjeli na mogu odavde prijeći k vama niti odatle k nama.” (Lk.16:26).
6. To znači, da su oni koji propadaju, upravo u suprotnom položaju od onih koji su spašeni. Pogledajmo, što govori Biblija: “ Bez sumnje, govor o križu ludost je za one koji propadaju, a za nas koji se spašavamo sila je Božja.” (I.Kor.1:18). Takvi ljudi izazivaju Božji gnjev na sebe jer se protive Bogu. Takvu sliku oslikava Isus i apostoli. To je slika ljudi bez nade i bez ikakve nade o bilo kakvoj nadi. Nakon što izgube ovaj život, neće biti u mogućnosti spoznati Boga.

Što je Gospodin Isus mislio kada je govorio o vječnom životu?

To ćemo saznati, ako se poslužimo objašnjenjima iz Svetoga Pisma, gdje se nalaze tvrdnje o tome koje sam Isus iznosi ili njegovi učenici.

1. Isus izričito obećava: “ Zaista, zaista, kažem vam, tko sluša moju riječ i vjeruje onome koji me posla, ima vječni život. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život.” (Iv.5:24). To je svršen čin – sadašnje vrijeme – za onoga tko sluša i vjeruje Isusa. Prema Božjoj riječi, kako apostol Ivan opisuje stvaranje svega Božjom riječi, koja je sam Isus, možemo kazati, da je vječni život u Isusu Kristu. “ U njoj bijaše Život i Život bijaše svjetlo ljudima.” (Iv.1:4). Budući je Božja priroda vječna, to onda, tko god ima Isusa – taj Život u sebi, on također ima vječni život.
2. Isus vrlo određeno govori u razgovoru s Martom, sestrom Lazara, kojega je zatim uskrsnuo od mrtvih: “ Ja sam uskrsnuće i život – reče joj Isus – Tko vjeruje u mene, ako i umre živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti. Vjeruješ li ovo? (iv.11:25-26), pita Isus Martu, ali i tebe, dragi prijatelju.
3. Taj Isusov nauk o vječnom životu nalazimo i kod Isusovih učenika. Tako apostol Pavao objašnjava: “ Kao što je grijeh vladao smrću, tako i milost po pravednosti vlada za vječni život po našem Gospodinu Isusu Kristu!” (Rimlj.5:21). Ili: “ Spasitelj Isus Krist uništi smrt i obznani život i besmrtnost Radosnom vijesti.” (II.Tim. 1:10). Apostol Ivan, isto tako određeno tvrdi: “ Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života!” (I.Iv.5:12).
4. Prema tome, vječni život je božanski život koji je iznad i iza ovozemaljske stvarnosti. I ako smo svi mi dio Božjeg stvaranja, a ako su kroz Gospodina Isusa sve stvari stvorene: “ Sve je po njoj .- ( po vječnoj Riječi – a to je Isus) postalo i ništa što je postalo nije bez nje postalo.” (Iv.1:3), ipak svi neće ući u nebo. “ Neće svaki koji mi govori: ‘ Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca.” (Mat.7:21). Samo oni, koji su rođeni odozgo – od Boga – će ući u Božje kraljevstvo. “ A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime: koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.” (Iv.1:12-13).
5. Vječni život je Božji dar ljudima koji su prihvatili Isusa Krista za svoga osobnog Spasitelja: “ Milosni dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.” (Rimlj.6:23).
6. Vječni je život različit od fizičko ili mentalnog života u svakom pogledu. On je drukčiji u svojoj naravi – to je duhovni, a ne fizički život. Vječni život je drukčiji u svojoj kvaliteti – to je život bez grijeha i bez tendencije propadanja. Vječni je život drukčiji u svom trajanju – on je vječan i nije ograničen smrću.
7. Oni koji imaju vječni život imaju brojne blagoslove, veće i iznad svih blagoslova što ih možemo iskusiti u ovom zemaljskom životu.
8. Božji ljudi imaju zajedništvo s Bogom, umjesto da su Bogu stranci (Iv.11:3). Božji ljudi imaju u sebi Božju ljubav (Iv.5:42). Božji ljudi imaju Božji mir u sebi i oko sebe (Iv.16:33). Božji ljudi imaju Svetoga Duha u sebi ( Iv 14:16-17) i još mnogo više od toga.

Dragi prijatelju imaš li vječni život? Ako ne, nemoj čekati niti trenutka. Predaj svoj Život u vjeri u Isusa Krista i primit ćeš dar vječnoga života.

Svijet se ne može spasiti bez Božje riječi. Znamo kako je kazano u Božjoj riječi: „Tko god prizove ime Božje spasit će se!“ ( Joel 3:5) „Tko god“. Odnosi se na cijeli svijet. Ali, uočimo kritični naglasak; osoba mora „prizvati“ kako bi se spasila. Osoba ne može „prizvati ime Božje“ u koliko nije čula o Bogu. Radi toga Evanđelje – Božja riječ mora dosegnuti čitavi svijet. Tu su važne dvije stvari:

Svijet treba čuti o Bogu da bi vjerovao u Boga

1. Svijet ne može prizvati ili vjerovati ili čuti bez propovjednika. Pogledajmo kako jasno to obrazlaže apostol Pavao kada piše svoju Poslanicu Rimljanima:
„ Ako ustima svojim priznaješ Isusa kao Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Vjera srca postiže pravednost, a priznanje usta spasenje, jer Pismo veli:' Tko god vjeruje u nj, neće se razočarati. Ali nema razlike između Židova i Grka: isti je Gospodin sviju, bogat za sve koji ga zazivlju, jer:' Tko god zazove ime Gospodnje, spasit će se.'
Ali kako će zazvati onoga u koga nisu vjerovali? Kako li će vjerovati u onoga za koga nisu čuli? Kako li će čuti bez propovjednika? Kako li će propovijedati ako nisu poslani? ' Kako su krasne  - kao što stoji pisano – noge onih koji nose Radosnu vijest!' „ (Rimlj.10: 9-15)

1. Kako osoba može zazvati Isusa Krista ako ne vjeruje u njega? To je nemoguće. Isto se može zaključiti da se događa sa  nekom sekularnom svrhom, osoba mora vjerovati u neku svrhu ili cilj prije nego stavi svoj život na raspolaganje za taj cilj. Zamislite da nečemu predajete cijelog sebe i sve što imate za neki cilj? Niti jedna osoba to neće učiniti u koliko ne vjeruje u svrsishodnost toga cilja. To je također istina i u odnosu prema Bogu. Niti jedna osoba neće zazvati Boga da ga spasi, niti će predati sebe i sve što ima Bogu, u koliko istinito ne vjeruje u Boga.
2. Kako može osoba vjerovati u Isusa Krista ako nije čula o Kristu? Kako osoba može znati da je Isus došao na svijet i da je umro za grijehe čovjeka, da je Isus Krist uskrsnuo od mrtvih pobijedivši smrt da bi čovjek mogao vječno živjeti? Zar je osoba rođena sa spoznajom o Isusu Kristu? Zamislite sliku usred đungle. Zna li čovjek tamo da je Isus Krist umro za njegove grijehe? Zar je ta osoba rođena sa tom spoznajom o Isusu Kristu? Naravno, da je odgovor: Ne! Osoba u dubini đungle treba čuti o Isusu Kristu prije nego što može vjerovati i zazvati ime Božje da ga spasi.  Isto tako je i sa slikom osobe u sredini bilo kojeg grada ili mjesta na zemlji, gdje nikada nije propovijedano istinito Evanđelje, gdje su ljudi zainteresirani samo za svoje mjesto i ovaj svijet. Zna li ta osoba o tome da je Isus Krist umro za njene grijehe? Odgovor je ponovno: Ne! Ne, ako nije nikada čula istinu o Bogu. Stanovnik grada ili bilo kojeg mjesta na zemlji treba najprije čuti čitavu istinu o Bogu, što može čuti jedino iz Biblije – Božje objave o Bogu, kako bi vjerovao u Boga i zazvao ime Božje da ga spasi.

Ista je slika sa religioznom osobom koja se nalazi duboko u svojoj religiji, koja se nije nikada susrela sa stvarnom istinitom prezentacijom Evanđelja, koja je samo čula o životu Isusa i formama i običajima, ceremonijama i ritualima religije a da nikada nije osobno upoznala Boga. Zna li ta religiozna osoba da je Božji Sin umro za njega, kako bi ga oslobodio od grijeha, smrti i pakla, da ne mora više služiti nikada grijehu. Odgovor je ponovno: Ne! Ne, ako nikada nije čuo čisto Evanđelje! Znači, i religiozna osoba treba čuti živu Božju riječ da bi mogla istinito vjerovati i istinito zazvati iz svoga srca ime Božje da bi se spasio. I religiozna osoba treba biti spašena, nanovo rođena, inače neće nikada vidjeti Božje kraljevstvo.

1. Kako osoba može čuti bez propovjednika? Kako osoba može čuti da je Isus Krist umro baš za nju, ako joj to propovjednik ili Božji poslanik to ne kaže? Čuti poruku pretpostavlja donosioca poruke, komunikaciju s porukom slušanjem ili čitanjem žive Božje riječi. Čista, istinita Poruka o Isusu Kristu, samo onako kako je objavljuje Sveto Pismo i tumači Sveti Duh, mora biti donijeta svijetu, a da bi bila donijeta treba propovjednik Božje riječi. Vjernik, kao Božji poslanik, mora propovijedati Božju riječ da bi je ljudi čuli.

Osnova misije i evangeliziranja je propovjednik i svjedok Isusa Krista

1. Zapamtimo, da je osnova propovijedanja i evangeliziranja svijeta propovjednik i svjedok Isusa Krista. Bog je jedini koji izabire, kvalificira, šalje – pomazuje, instruira propovjednika i vjernika kao svjedoka Isusa Krista.  Pogledajmo kako govori Isus: „ Niste vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao i odredio vas da idete i rodite rod i da vaš rod ostane, i da vam dadne Otac što god zamolite u moje ime.“ (Iv.15:16) „ Prema tome, mi vršimo poslaničku službu u ime Krista – kao da Bog opominje po nama. U ime Krista molimo: Pomirite se s Bogom! Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednošću Božjom.“ (II. Kor. 5:20-21)
2. Kršćanski vjernik ima svoj dio u poslanju radnika za Boga isto tako kao što Bog ima svoj dio. Mi imamo zadatak da molimo za radnike u Božjoj njivi. „ Tada reče svojim učenicima: ' Žetva je velika, a poslenika malo. Zato molite gospodara žetve da pošalje poslenike u žetvu svoju.“ (Mt.9:37-38)

Kakav je zadatak kršćana

1. Mi sami moramo ići i izvršiti zadaću koju nam Bog daje: „ Tada im se približi Isus te im reče: ' Dana mi je svaka vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.“

„ Tada im reče: Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju! Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit će se; tko ne bude vjerovao osudit će se.“ (Mk. 16:15) Nitko nema pravo, niti jedan pojedinac, niti jedna institucija, pa makar se ona zvala i „crkva“ da promijeni ovu zapovijed Isusa Krista, kako u njenom sadržaju, tako niti u redoslijedu procesa spasenja. Vidite, Isus vrlo jasno govori, da osoba najprije mora vjerovati – prihvatiti osobno Isusa Krista kao svoga osobnog Spasitelja – biti na novo rođena Svetim Duhom – odozgo -, zatim svojim krštenjem to javno posvjedočiti što se to dogodilo u njegovu srcu i životu. Isus kaže, da tko tako učini, „bude vjerovao i pokrstio se, spasit će se“, a ne obratno, da najprije bude kršten a da niti zna, niti razumije što to znači, a da zatim, eventualno, bude vjerovao.

Štovana prijateljice i prijatelju, vidiš li, kako je važna spoznaja čiste, žive, Božje riječi, jer se tu radi o tvom spasenju, o vječnoj tvojoj i mojoj sudbini, gdje ćeš i s kim provesti svoju vječnost?  Dozvoli mi da te na kraju pitam: „ jesi li čuo ili čula i prihvatio ili prihvatila poruku Evanđelja – Božje riječi za sebe osobno?  Jesi li zazvao ime Božje? Vjeruješ li da je Isus Krist - Božji Sin umro za tvoje grijehe? Jesi li nakon što si povjerovao u Isusa Krista, nakon što si primio novo rođenje Duhom Svetim to javno potvrdio svojim krštenjem? Jesi li spašen? Jesi li siguran u to, ako te Gospod danas pozove?

“Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.” (Iz.53:5).

“ Ovo je uputio Izraelovim sinovima, navješćujući im kao radosnu vijest spasenje po Isusu Kristu, koji je gospodar svega.” (Dj.ap.10:36).

“ Koji bi predan zbog naših grijeha i koji uskrsnu radi našeg opravdanja. Dakle, opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu, po komu smo i pristupili vjerom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se ponosimo, oslonjeni na nadu u slavu Božju.” Rimlj. 4:25, 5: 1-2).

“Jer Bog odluči u njemu nastaniti svu Puninu, i po njemu pomiriti za nj sve što je na zemlji ili na nebu, uspostavljajući mir krvlju njegova križa.” (Kološ.2:19,20).

“ On je, naime, naš jedini mir, on koji od obadvaju naroda učini jedan tim što pregradu koja ih je rastavljala – neprijateljstvo – sruši u svome tijelu, tim što uništi Zakon zapovijedi s njegovim odredbama, da od dvaju naroda stvori, u sebi, jednoga novoga čovjeka, tvoreći mir, i da oba u jednome tijelu pomiri s Bogom po križu – ubivši u sebi neprijateljstvo. On je došao da navijesti mir vama koji bijaste daleko i mir onima koji su bili blizu: po njemu, naime, jedni i drugi imamo pristup k Ocu u jednome Duhu.” (Ef.2: 14-18).

" I neka u vašim srcima vlada mir Kristov, na koji ste i pozvani u jednome tijelu! Budite i zahvalni!" (Kol.3:15).

Evanđelje nas uči da čovjek može živjeti radosnim i pobjedonosnim životom i radi toga biti sretan. Kada Evanđelje ne bi bilo osvjedočeno u životima tako velikog broja ljudi, ono bi davno otišlo s pozornice čovječanstva kao i milijuni mnogih drugih knjiga, koje su se pojavljivale prije ili kasnije kao best-seleri. Da Evanđelje nema tu posebnost nitko više na njega ne bi obraćao svoju pažnju. Ali, unatoč svim kritikama, progonstvima, paljenjima i ubijanjima ljudi koji ga prihvaćaju, Evanđelje ostaje i uvijek je skrovište božanskog otkrića, spasavajuća knjiga. Evanđelje će uvijek biti najrasprostranjenija knjiga na svijetu.
Evanđelje ući da je najveći poriv duše čovjeka njegova unutarnja potreba za mirom. Mir - mir s Bogom, s bližnjim i sa samim sobom.
Bog, u kojega mi vjerujemo je Bog mira. Biblija nas ući: " Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni." (Iz.9:5)
"Mir vam dajem!"-  kazao je Gospodin Isus svojim učenicima.
Plod Svetoga Duha je, prije svega, mir.
Zemlje, koje ne priznaju Isusa Krista kao Boga mira neprestano se bore među sobno. Porodice koje ne priznaju Isusa Krista kao Kneza mira neprestano su u zavadi - samo pogledajmo oko sebe. Čak i u crkvama, gdje nema mjesta djelovanju Svetoga Duha nastaju nemiri i dijeljenja.  Drukčije i ne može biti.
Bez Gospodina - bez Kneza mira nikada dostignuti potrebni mir. Kako može zlo, gordo, ne nanovo rođeno i neočišćeno srce tvoriti istiniti mir. To je nemoguće.
Ali, stvarni, nanovo rođeni, djete Božje, koji živi i ostaje u vjeri, pozvani su da budu nosioci mira i da tvore mir.
Gospodin Isus je rekao u velikoj Propovjedi na gori, u tom nebeskom Ustavu: " Blago mirotvorcima,  jer će se zvati sinovi Božji." (Mat. 5:9).
Apostol Pavao je zapisao: " Gledajte da imate mir sa svima." (Hebr.12:14).

Što je potrebno vjerniku da bi Božji mir uvijek prebivao u njegovom srcu? 

Što je potrebno, kako mir Božji ne bi bio, samo kao ptica, koja uleti slučajno kroz otvoreni prozor?
Da bi Božji mir neprestano ispunjavao srce i život čovjeka, treba ispuniti vrlo važan uvjet. Mir treba da "vlada" u srcu vjernika.
Mir treba zahvatiti, zagospodariti srcem, da kraljuje u njemu, da bude gospodar srca i života vjernika. Takvog mira u srcu vjernika se Sotona boji kao ognja. Takav mir otvara vjerniku vrata u nebo kada se Bogu moli. Mi smo se već uvjerili da se naš neprijatelj, Sotona, nas ne boji, ali se on jako boji Krista - Kneza mira, kada je u našem srcu. Zato je za nas najbolja zaštita u borbi protiv Sotone, ako nas ispunjava Isus Krist.
Naša zaštita protiv Sotone je sloboda i hrabrost što je dobivamo od Boga. Onako, kako je Bog govorio Jošui: " Nisam li ti zapovjedio:' odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj." (Još.1:9).
Sloboda i hrabrost vjernika, to je granit o koji Sotona lomi zube.
Sotona napada naša slaba mjesta. Zar će on sablazniti kršćanina da ubije čovjeka?  On zna da vjernik neće prihvatiti takvo iskušenje i da od toga neće biti ništa - da to "ne pije vodu", kako ljudi kažu. On se ne trudi da nas, možda,  uvede u pijanstvo, razvrat ili teški kriminal. Ali, Sotona zna naša slaba mjesta. On zna kojem smo grijehu mi, najviše naklonjeni, i upravo s tim nam on dolazi. Možda su to male laži, klevete, ogovaranja, uzimanje onoga što nama ne pripada u različitim oblicima, kao što je vrijeme, razne tjelesne želje za onim što drugi imaju ili nam reklame nude i td.
Sotaona nije mogao iskušati Josipa u domu Putifarovu u Starom Zavjetu. To je vrlo interesantna priča opisana u Knjizi Postanka 39. poglavlju. Sotona je brzo uvidio kako Josip živi s Bogom. Josip je stavio mir s Bogom na prvo mjesto i zato održao pobjedu.
Pogledajmo kako nas ohrabruje prorok Izaija: " Tvrd grad mi imamo: za obranu nam On podiže zidove i predziđa. Otvorite vrata! Nek uđe narod pravedni koji čuva vjernost, čiji je značaj čvrst, koji čuva mir jer se u te uzda. Uzdajte se u Jahvu dovijeka, jer Jahve je Stijena vječna." (Iz. 26:1-4).
Svaki vjernik, koji želi imati nenarušeni mir s Bogom treba biti tvrd i nekompromisan sa svakim oblikom grijeha. Ako vjernik opravdava jedan ili drugi grijeh, ma kako na izgled bio malen, a zapravo niti nema tzv. malenih grijeha, on se neće nikada izbaviti od takvih grijeha.
Mnogi kršćani ne osjećaju radost oproštenja grijeha zato što se mole riječima: " Gospode, ako sam grješan - oprosti mi, ako sam koga uvrijedio" , i tako: ako, ako, ako, i u tom "ako" se krije uzrok zašto Bog ne oprašta.
Trebamo se moliti: " Gospode, otvori mi oči, da bi ja vidio moje grijehe i dozvoli mome srcu da ima želju da se izbavi od njih, da molimo za oproštenje svakog pojedinačnog grijeha što smo učinili, čak i u neznanju.
Neki nazivaju svoje grijehe propustima ili slabostima, samo da ih ne nazovu pravim imenom. Oni se mole: " Gospode oprosti nam - umjesto da kažu meni, propuste i slabosti". I konačno, milostivi Bog odgovara na tu molitvu, oprašta slabosti i propuste, a grijesi ostaju ne oprošteni. U takvom srcu nema pomirenja i trajnog mira s Bogom. U takvom srcu mir Božji ne može da vlada.
Ne zaboravima, da nisu pravedni oni koji nikada ne griješe, već ti koji ne mogu živjeti u grijehu, koji neprestano teže k svetosti, priznanju i primanju mira u srce.
U posljednjem poglavlju Biblije u Knjizi Otkrivenja 22:11-12  nam se govori:
" Neka pravednik i dalje živi pravedno; neka se sveti i dalje posvećuje! Pazi! Dolazim uskoro i sa sobom nosim plaću da svakome platim prema njegovu djelu."

Zaključak:

Samo silom Isusa Krista sposobni smo pobijediti grijeh i oduprijeti se svakom iskušenju. " Sve mogu u Isusu Kristu koji mi moć daje!" rekao je apostol Pavao (Filiplj.4:13). Ili, kako kaže apostol Jakov: " Oduprite se đavlu, pa će pobjeći od vas." (Jak.4:7)
Zapamtimo, kada nam Bog zapovijeda da budemo slobodni i hrabri u borbi s grijehom, to znači, da je Bog spreman doći nam u pomoć i održati željenu pobjedu.
Kada mi u miru s Bogom služimo Bogu mira - tada će Božji mir vladati u našim srcima, a sav naš život, slično magnetskoj igli što se okreće prema polu, težiti će k miru sa svim ljudima.

Potrebno je za svakog Kršćanina da za sigurno zna je li spašen ili ne. Mnogi su zabrinuti i nisu sigurni do kraja svoga života i muči ih to pitanje, kako mogu za sigurno znati, jesu li spašeni i hoće li doći u nebo.
Želio bih vam u tome pomoći, da vidimo na temelju Svetoga Pisma, da možete provjeriti, jeste li za sigurno spašeni i da li ćete ići u nebo. Nema razloga da Kršćanin ne zna je li spašen ili ne.

I. Mnogi sumnjaju

Sumnje o duhovnim stvarima su karakteristične za mnoge Kršćane. Zapazimo da u Bibliji imamo nekoliko primjera o osobama koje su sumnjale o duhovnim stvarima.

1. Ivan Krstitelj

U 11. poglavlju Evanđelja po Mateju čitamo o Ivanu Krstitelju, na primjer. Ivan Krstitelj je bio stavljen u tamnicu, sjećate se. Ranije je propovijedao na rijeci Jordan. Mnogi su se obratili preko njega. Krstio ih je. Govorio je ljudima da se moraju pomiriti s Bogom, i nakon njihova priznanja grijeha  i spremnosti da žive novim životom, on ih je krstio. Ali u kritičnom momentu on sam je bio uzdrman sumnjom u svoje spasenje. Kada je optužio kralja zbog njegova grijeha, što je živio sa ženom njegova brata. Kao posljedica, kralj ga je bacio u tamnicu.
Ivan Krstitelj je ukazivao na Isusa kao na Janje Božje, što uzima grijehe svijeta. Poveo je Isusa na rijeku Jordan i krstio ga, i vidio je Svetoga Duha kako silazi na Njega i čuo glas s neba nad Njim: « Ovo je moj ljubljeni Sin, koji je po mojoj volji.» (Mat.3:17). U njegovom srcu je bilo uvjerenje da je to Sin Božji kojega je Otac poslao kao Mesiju na svijet, da bude Spasitelj svijeta. Ali Biblija nam govori, da kada se našao u tamnici počeo je sumnjati. Čitamo u Evanđelju po Mateju u 11. poglavlju, kako šalje dva učenika da pitaju Isusa: « Jesi li ti onaj koji ima doći, ili da drugoga čekamo?» (st.3.). A to je bilo baš onda dok je Isus činio čuda među ljudima. A Isus je poslao poruku natrag Ivanu Krstitelju. « Idite i javite Ivanu što čujete i vidite! Slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se propovijeda Radosna vijest. Blago onomu tko se zbog mene ne pokoleba!» (Mt.11:4-6).
Vidite čak i Ivan Krstitelj je imao sumnje o Isusu Kristu kao Mesiji.

2. Toma –  Isusov učenik

Tu je i drugi slučaj u Bibliji. U 20. poglavlju Evanđelja po Ivanu, čitamo kako je nakon uskrsnuća Isusa Krista, u prvu nedjelju nakon uskrsnuća od mrtvih, Isus se pokazuje svojim učenicima. Bili su sakupljeni i bojali su se Židova. Isus je pojavljuje usred njih s riječima: «Mir vam!» i pokazuje im da je On taj koji je bio razapet, pokazuje im svoje ruke i svoj bok i dahne u njih Svetoga Duha. Ali, vrlo je zanimljivo kako Biblija govori: « Toma zvani Blizanac, jedan od Dvanaestorice, nije bio s njima kad je došao Isus.» (24.st.).  Malo zatim čitamo da za osam dana Isus ponovo dolazi učenicima. Taj puta Toma je bio s njima u istoj sobi. Tada Isus reče Tomi: « Pruži prst svoj ovamo; evo mojih ruku! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok, te ne budi više nevjernik, već vjernik!» (27 st.).
Toma je pao na svoja koljena i rekao: «Gospodin moj i Bog moj!» A Isus mu reče: «Jer me vidiš, vjeruje. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli!» (29.st:) Time je Isus rekao, da je osoba koja nema nikakve sumnje u vezi s tim blagoslovljena osoba. Ja vjerujem da ste vi blagoslovljena osoba ako u svom srcu i u svom životu kao Kršćanin možete reći: « Ja znam da sam spašen.» Ako nemate nikakve sumnje u vezi s tim. Ne trebate reći « možda». Ne trebate reći « možda ću ići u nebo». Nego recite: « Ja znam da sam spašen milošću Božjom!»

II. Na koji način Kršćani mogu znati da su spašeni

Želimo vam dati četiri načina preko kojih možete znati da ste Božje dijete. Ako želite uzeti te Biblijske istine, pomoći će vam ako ih proučavate da vaše srce  učvrsti u toj spoznaji.

1. Sigurnost kroz Božju riječ
Prije svega, tu je sigurnost kroz Božju riječ. Ako zajedno pogledamo u                I. Poslanicu Ivanovu, u nekoliko stihova prvog do petog poglavlja naći ćemo veliko ohrabrenje za našu sigurnost.
«  Tko vjeruje u Sina Božjega, to svjedočanstvo ima u sebi; tko ne vjeruje u Boga, pravi ga lašcem, jer ne vjeruje  svjedočanstvu koje Bog daje o svom Sinu. A ovo je to svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni, i taj je život u njegovu Sinu. Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života.
Ovo pišem vama koji vjerujete u Ime Sina Božjega, da znate da imate vječni život. Ovo je sinovsko pouzdanje koje imamo u nj da nas uslišava ako što molimo po njegovoj volji.» (I.Iv. 5:10-14» 
Pogledajmo vrlo pažljivo kako apostol Ivan upotrebljava riječ «znate» i on kaže to je razlog radi kojega vam to pišem, tako da vi znate da vi imate život vječni.
Molim vas da zapazite kako u tom tekstu Biblije Bog govori nama, da je vječni život u njegovom Sinu. Drugim riječima, ako ste vi primili Isusa Krista, ako vi imate Isusa Krista u svom životu, onda vi možete znati da imate vječni život, jer Biblija kaže da je život vječni u Božjem Sinu.
Ako imate čašu vode. Ako držite čašu u svojoj ruci, a voda je u čaši. Ako imate čašu, onda automatski imate i vodu, jer se voda nalazi u čaši. Tako Biblija kaže, da je vječni život u Sinu Božjem. Onda, ako imate Sina Božjega, vi imate život vječni. Dakle, kako vi znate da imate život vječni? Ako znate da ste prihvatili Isusa Krista kao svog Spasitelja, tada nam Biblija kaže, da imamo život vječni. To je prvi način kako možete znati da ste Božje dijete, da imate vječni život, jer Božja riječ tako kaže.
Vidite, Biblija ponovo i ponovo obećava da kada vjerujemo Evanđelju, kada vjerujemo da je Isus Krist umro za naše grijehe i kada prihvatimo Isusa kao svog Spasitelja, da smo spašeni.
To je taj stih kojega svi trebamo znati na pamet Ivan 3:16.
« Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.»
U Evanđelju po Ivanu 5:24 Isus nam kaže:
« Zaista, zaista, kažem vam, tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima vječni život. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život.»
Vidite što Bog ovdje Bog govori, da vam vjera donosi vječni život.
« A ova su opisana da trajno vjerujete da je Isus Mesija, Sin Božji, te da vjerujući imate život po njemu.» (Iv. 20:31).
« Vjeruj u Gospodina Isusa – odgovoriše mu – pa ćeš se spasiti ti i tvoj dom.» (Dj. 16:31). A kako tu vjeru možeš izraziti:
« Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Vjera srca postiže pravednost, a priznanje usta spasenje.» (Rimlj.10:9-10).
Tako, Biblija je vrlo jasna i vrlo razumljiva kada kaže, da je put do spasenja vjerovanje, a kada vjeruješ, Bog kaže tebi, da si ti postao ili postala dijete Božje i da imaš vječni život.

3. Sigurnost kroz Svetoga Duha

Drugi način, kako možeš znati da si spašen, je kroz Svetoga Duha. Sigurnost dolazi kroz Svetoga Duha. Pogledajmo u Božju riječ:
« Po tome upoznajemo da ostajemo u njemu i on u nama što nam je dao od svoga Duha.» (I.Iv.4:13). Uočimo ponovo tu riječ « upoznajemo»
« Tko vrši njegove zapovijedi, ostaje u Bogu i Bog u njemu. I po tome, po Duhu što nam ga dade, spoznajemo da on ostaje u nama.» (I.Iv.4:24).
Tako je drugi način kako možemo znati da smo spašeni je sigurnost kroz Svetoga Duha, koji boravi u nama, a to se događa. Kada mi predamo svoje srce Isusu Kristu.
Vidite, svi spašeni ljudi imaju Svetoga Duha koji živi u njima.
« Ali vi niste u tijelu, već u Duhu, ako zbilja Duh Božji prebiva u vama. Ako tko nema Kristova Duha, nije Kristov.» (Rimlj.8:9).
« Sam Duh svjedoči  zajedno s našim duhom da smo djeca Božja.» (Rimlj.8:16).

4. Sigurnost kroz ljubav prema braći

Pogledajmo treći način kako možemo znati da smo Božje dijete. To je kroz ljubav prema braći.
« Mi znamo da smo prešli iz smrti u život, jer ljubimo braću. Tko ne ljubi ostaje u smrti. Tko god mrzi svoga brata, ubojica je; a znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života.» (I.Iv. 3:14-15).
Kako možemo znati jesmo li spašeni ili ne? Kako možeš znati je si li dijete Božje ili ne sada? Apostol Ivan kaže, da to možemo znati tako, ako ljubimo braću, druge spašene osobe. Je li to sasvim jasno?
I druga stvar, koja nam je ovdje otkrivena. Ako ne ljubimo braću, tada nismo nikada spašeni. A kako je ta ljubav moguća? Kako možemo primiti tu ljubav u naša srca?
« Jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan.» (Rimlj.5:5). Kada dođete Isusu Kristu i kada ga prihvatite kao osobnog Spasitelja, Bog stavlja ljubav i vaše srce za Božji narod. To nije nešto za što se trebate truditi, mučiti se za to. To Bog daje u vaše srce kada primite Isusa.
Tako vi znate da imate vječni život, da ste spašeni, jer ljubite braću.

5. Sigurnost kroz poslušnost

Pogledajmo i posljednji način kako možemo sigurno znati da imamo vječni život. Pogledajmo u Božju riječ:
« Ako vršimo njegove zapovijedi, po tom znamo da ga poznajemo. Tko tvrdi: ' Poznajem ga', a ne vrši njegove zapovijedi, lažac je, i u njemu nema istine. Ali tko god vrši njegovu riječ, uistinu, u tome je do savršenstva došla ljubav Božja. Po tome znamo da smo u njemu.» (I.Iv.2:3-5).
Dakle, kako možemo znati da poznajemo Boga? Ako vršimo njegove zapovijedi!

Zaključak

Kako možemo za sigurno znati da smo spašeni, da imamo vječni život?

1. Božja riječ nam to jasno otkriva
2. Sveti Duh nam to otkriva
3. Ako ljubimo braću
4. Kroz poslušnost Božjim zapovijedima.

Kako je to kod tebe, dragi prijatelju danas. Znaš li ti za sigurno, imaš li vječni život, hoćeš li otići u nebo?

-“ Tko vjeruje u njega, tomu se ne sudi; a tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u jedinorođenoga Sina Božjega." ( Iv.3:18)
- “Tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti života, već gnjev Božji ostaje na njemu." ( Iv.3:36)
-  “Tako, rekoh vam da ćete umrijeti u grijesima svojim. Da, ako ne budete vjerovali  da Ja Jesam, umrijet ćete u svojim grijesima." ( Iv.8:24)
- “Govorio je : " Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje. Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest!" ( Mk.1:15)
- “Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit će se: tko ne bude vjerovao, osudit će se." ( Mk.16: 16)
- “A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime." ( Iv.1:12)
Spasenje, to je najvažnija tema u životu i najvažnije pitanje na koje mora odgovoriti svaki čovjek. Cilj svakoga čovjeka treba da bude, kako postići spasenje o kojemu govori Sveto pismo kao o  osnovnom pitanju  i prilici za svakog čovjeka. Zbog spasenja čovjeka Stvoritelj svega - Bog - uzeo je tijelo čovjeka, postao čovjekom sa svim njegovim svojstvima, došao je  na  ovu Zemlju " da nađe i spasi izgubljena čovjeka". Kako je spasenje jedinstvena prilika za svakog čovjeka u ovozemaljskom životu, jer spasenje može primiti jedino svjesno dok živi svoj zemaljski život, nitko ne može pobjeći ili izbjeći odgovor na to pitanje i na tu priliku koju Bog daje svakome čovjeku. Isus Krist, Sin Božji,  poziva sve ljude umorne i opterećene grijehom:
- “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama." ( Mat.11: 28)
Spasenje izražava efekte oslobođenja i vidokrug Božjih blagoslova u Isusu Kristu. Govoreći o spasenju, zapravo dajemo odgovor na ono pitanje s kojim smo se susreli u našem tekstu iz Biblije kada je došao učitelj Zakona i pitao ga:
 -“ Učitelju, što moram činiti da baštinim život vječni?" (Lk.10:25)

Što se podrazumijeva pod pojmom - spasenje?

Tu se jednostavno govori o oslobođenju. Obično  se ta riječ upotrebljava kada se osoba oslobađa od pogibli u koju je upala. Govorimo da je osoba spašena od utapanja, ili ispod ruševina zgrade, za požara ili potresa, ili ako je došlo do potapanja lađe, ili avionske nesreće. U svakom slučaju, susrećemo tri činjenice:
- osoba koju netko spašava bila je u smrtnoj opasnosti ili pogibli,
- netko je vidio njenu nevolju i čeka  ili je pokušava  osloboditi,
-  osloboditelj uspijeva u svojoj misiji i oslobađa osobu od smrti ili opasnosti i tada kažemo: " spašena je".
Ta riječ " spasiti", " spasio", Spasitelj" i " spasenje"  nalazi se mnogo puta u Bibliji i  uvijek ima značenje, kao oslobađanje od pogibli a to je isto značenje u duhovnom smislu.

Potreba spasenja

Potreba za Božjim spasenjem je povezana s dvije činjenice koje osoba mora uočiti.
Prvo, to je činjenica prisutnosti grijeha u srcu i životu čovjeka. U Svetome pismu se vrlo jasno opisuje stanje čovjeka, iz čega se vidi da je svaki čovjek grešnik i da je došao na ovaj svijet s grešnom naravi {to ga neprekidno prati od njegova rođenja. Ta grešna narav se očituje kao grešne misli, grešna djela, grešne riječi i kao neprijateljski stav prema Bogu. Biblija to vrlo jasno ističe:
- “Prema tome, kao što po jednom čovjeku uđe grijeh u svijet, a po grijehu smrt, tako smrt prijeđe na sve ljude jer svi sagriješiše." ( Rimlj.5:12)
- “Dakle, kao što je prekršajem jednoga osuđenje došlo na sve ljude, tako izvršenjem zapovijedi od jednoga dolazi na sve ljude opravdanje koje se sastoji u životu, jer kao što su nepokornošću jednoga čovjeka svi postali grešnici, tako će i pokornošću jednoga svi postati pravednici." ( Rimlj.5: 18-19)
Ta je činjenica istaknuta na mnogim mjestima u Svetome pismu. To je, zapravo, jedan od osnovnih sadržaja Biblije, upravo zbog značenja što ga Sveto pismo pridaje spasenju čovjeka i njegovu vječnome životu. Na svim tim mjestima u Bibliji možemo vidjeti da je čovjek:
- grešnik koji treba oproštenje,
- izgubljen, pa treba biti nađen,
- u pogibli, pa treba izbavljenje,
- kriv, pa treba pomilovanje,
- duhovno mrtav, pa treba život,
- slijep, pa treba iscjeljenje,
- rob, pa treba oslobođenje.
Čovjek je u tom smislu potpuno bespomoćan da bi sam mogao popraviti svoje stanje ili da bi se sam mogao spasiti.
Drugo, tu je činjenica Božje pravednosti. Bog je po svojoj prirodi svet,  ne može u svojoj blizini podnijeti grijeh i mora kazniti krivca:
- “ Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja, nego kažnjava opačinu otaca na djeci - čak na unučadi do trećega i četvrtog koljena." ( Izlazak 34: 6-7)
Neki će ljudi kazati da je to poruka iz Staroga zavjeta i da se odnosila na vrijeme Zakona. Međutim, pogledajmo što govori Isus u Novome zavjetu:
-  “Tako, rekoh vam da ćete umrijeti u  grijesima svojim. Da, ako ne budete vjerovali da Ja Jesam, umrijet ćete u svojim grijesima." (Iv.8:24)
Jasan je zaključak: čovjek je grešnik, Bog je pravedan. Grešnik treba pokajanje i oslobođenje ili spasenje od kazne za grijeh. Zbog toga se i postavlja to važno pitanje : - Što mi treba činiti da budem spašen?" ( Dj.16:30,31)
Upravo se na istome mjestu u Svetome pismu  nalazi i odgovor:
- “Vjeruj u Gospoda Isusa - odgovoriše mu- pa ćeš se spasiti ti i dom tvoj."
To je pravi odgovor - biblijski odgovor na to pitanje. Vjerovati u Boga treba svaki čovjek da bi se spasio. Nema drugog spasitelja osim Isusa Krista.

“ Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na ovaj svijet. Bijaše na svijetu, i svijet postade po njemu, a svijet ga ne upozna. K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše. A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime: koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževljeve, nego – od Boga.” (Iv.1:9-13)
“Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Vjera srca postiže pravednost, a priznanje usta spasenje.” ( Rim. 10:9-10)

Činjenice

• Bog te ljubi!

Bog te je stvorio. Bog zna kako se ti osjećaš. Bog razumije sve tvoje probleme. Bog zna cijelu tvoju prošlost. Bog zna kakav si. Bog zna svaki tvoj grijeh. Bog zna tvoje ime. A Bog te ipak ljubi i želi ti najbolje u tvom životu.
Bog sve može. Bog sve čini radi Svoje ljubavi. Njegova ljubav nije samo neko dobro osjećanje Njegove univerzalnosti, nego nesebični izbor da želi nama najbolje.
'' U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga nego je On ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe.'' (I Iv.4:10).

• Grijeh se pojavio između tebe i Boga

Grijeh je, stvarno sebičnost, ''najprije ja'' – naš stav srca i života. To je odbacivanje Božjeg prava da bude Bog u tvom životu. To je prekršaj Njegovog Zakona, prezir Njegovog vodstva do sreće. To stavljanje sebe ispred svih drugih, živjeti prvo za sebe, služiti i zadovoljavati sebi, mjesto Bogu, te odbijanje da damo pravo drugima prema njihovim vrijednostima u cijelom svemiru, to je protivljenje Bogu, to je grijeh.
''U ovome se sastoji sud. Svijetlo je došlo na svijet, a ljudi su više voljeli tamu nego svijetlo, jer su im djela bila zla.'' (Iv.3:19).
''Jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave.'' (Rim. 3:23).

• Bog mrzi grijeh jer se skupo plaća kazna.

Grijeh je razlog za sve boli i tuge na svijetu. Bog nije planirao grijeh. Bog nikada nije planirao nesreću. Bog želi da čovjek bude sretan i slobodan. Grijeh je razlog za boli, stradanje i smrt na ovoj zemlji. Grijeh nas čini robovima naših osjećaja umjesto da činimo što je pravo i razumno.
Grijeh nas dovodi do osjećaja krivlje, straha i osamljenosti.

• Grijeh je najskuplja stvar na svijetu

Grijeh je koštao Boga Njegovog Jedinog Sina; to je koštalo Isusa Krista Njegova života. Bog, koji mora biti pravedan nikada ne može dozvoliti grijehu da ostane nekažnjen, ili da cijeli svemir odvede u pakao. Kada je Božji savršen Zakon ljubavi za sreću bio prekršen, prekršitelj Zakona mora platiti kaznu. Zakon bez kazne je samo obavještenje.
Kazna mora biti tako važna da bi odredbe Zakona bile zaštićene. Za tako važan Zakon kao što je to Božji Zakon, dan da upravlja i štiti Njegova stvorenja- inteligentna i moralno stvorena, Bog je dao najvišu kaznu- beskonačnu smrt, ili odvajanje zauvijek od Njegove svetosti i od svih prava i privilegija života da boravi u pravoj vječnosti.
''Duša koja sagriješi će umrijeti'' jer je plaća za grijeh smrt.'' (Rim. 6:23).

• Ti, kao grješnik, zaslužio si kaznu.

To znaš duboko unutra. Prema pravdi, ti bi trebao platiti kaznu za tvoj grijeh. Ti si znao što je bilo ispravno, ali tako nisi činio. Ti si sam upropastio svoj život. Ako si stvarno pošten, ti znaš da nemaš nikakav izgovor. Ništa ti ne možeš kazati Bogu što bi moglo opravdati tvoj izbor da udovoljavaš samom sebi.:
''Ali kako znamo da čovjeka ne opravdava vršenje Zakona, nego samo vjera u Isusa Krista, Jer vršenje Zakona neće nikoga opravdati.'' (Gal. 2:16).
''Ako tvrdimo da nismo sagriješili, njega pravimo lašcem, i njegove riječi nema u nama.'' (I.Iv.1:10).
Ali u Njegovoj velikoj ljubavi i mudrosti, Bog je našao put da ti oprosti, a da ostane pravedan, ako si ti spreman da prihvatiš uvjete.

Uvjeti za spasenje

-  Gospod Isus je ponizio sebe i postao čovjek.
Isus je živio savršen život i nije nikada prekršio Zakon ljubavi Njegovog Oca.
Isus je dao Svoj vlastiti savršeni život kao žrtvu pripremljenu kao zamjenu za krivicu tvoga grijeha.
Njegova žrtva na križu odjednom pokazuje koliko mnogo te Bog ljubi i kako mnogo mrzi tvoj grijeh. Ti možeš izabrati jednu od dvije stvari: platiti cijenu za svoj grijeh, ili odlučiti da pogledaš u svoju prošlost i da predaš svoj život Bogu, da dozvoliš da Isus Krist plati kaznu umjesto tebe.
Bog ti ne može oprostiti dok ti nisi spreman da prestaneš da se boriš s Bogom i dok Ga ne učiniš svojim Gospodarom. Njegov Sveti Duh učinit će te spremnim da se promijeniš, kao što te On sada privlači svojom ljubavlju.
On želi da ti pomogne da sada učiniš tu životnu odluku. Isus kaže: “Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.'' (Ivan 14:6).
''Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti života, već gnjev Božji ostaje na njemu.'' (Iv.3:36).

Spasenje je Božji plan promjene čovjeka u svetu, radosnu zajednicu s Bogom. Svi problemi grijeha, sumnji, neuspjeha i sreća pobjede ili Božje sile mogu biti postignuti idući po slijedećim stepenicama:

• Promijeni mišljenje:

Prestani bježati od Božjeg glasa i gledati na svoj život. Mi prirodno ne želimo slušati Boga; jedino ako dozvolimo Svetom Duhu da nam pokaže naš grijeh kroz Božje gledanje tada ćemo mi spoznati kako smo bili loši.
Da biste to učinili vi morate biti sasvim pošteni! Nemojte se zavaravati. Nemojte podcjenjivati vaš grijeh. Prestanite činiti  i tražiti izgovore! Priznajte od sveg srca: ''Bože, ja sam potpuno grešan!'' Ako je potrebno uzmi olovku i papir i napiši stvari koje su se prepriječile između tebe i Boga i koje su te zaustavile da služiš Bogu.

• Pokaj se!

Okreni leđa svom starom životu. Budi spreman da napustiš svaku naviku, svaki plan, svakog prijatelja kojeg si imao i za što si živio svoj život. To nije jednostavno i lako, ali Isus kaže, ako mi želimo slijediti Njega mi moramo najprije izračunati cijenu:
''Ako tko dođe k meni, a više voli svog oca, majku, ženu, djecu, braću i sestre pa čak i svoj vlastiti život, ne može biti moj učenik. Tako, dakle, tko se god između vas ne odreče svega svoga imanja, ne može biti moj učenik.'' (Lk.14:26, 33).

Spasenje je kao brak. Dvoje ljudi sebe obećavaju jedan drugome, jamče svoju ljubav jedan drugome pred svijetom koji ih promatra, i daju jedan drugome sve svoje buduće dane. To je ono što Bog želi vama učiniti kada upoznate Njegovu ljubav.

• Odreci se sebe

Odbaci svu svoju pravednost. Ako ti želiš postati dio Božje obitelji koja treba da mijenja ovaj svijet, ne možeš biti svoj vlastiti Gospodar.
Ti moraš umrijeti svojim vlastitim planovima, snovima i ambicijama, i biti spreman da učiniš sve što Bog želi da učiniš. Bog najbolje zna što će tebe učiniti najsretnijim. To je, možda, teško odmah shvatiti, ali Bog zna najbolje, i neće nikada, nikada tražiti da činiš ono zbog čega ćeš na kraju žaliti. Stvarni Kršćanin nema ništa svojega - vrijeme, talente, novac, imetak, prijatelje, karijeru niti budućnost. Sve trebamo predati za Njegovu kraljevsku službu bilo kada i bilo gdje Bog to želi.

• Budi spreman na promjene

Budi spreman na mnoge promjene u tvom životu! Upravo u tom trenutku kada ti doneseš odluku u srcu za Boga, - stari ''ti'' treba umrijeti, i nova osoba u tebi će početi živjeti. Ako Duh Sveti tebi kaže nešto da je ispravno, ti moraš biti pripravan da to učiniš. Bog će ti pomoći.
Bilo kada, ako ti trebaš priznati pogrešku, ili promijeniti nešto ili vratiti nešto u odnosu na drugoga, Bog će ti dati hrabrost i riječi da to kažeš. Biti Kršćanin uključuje spremnost na dobronamjernost kao i ljudskost, da se isprave sve poznate pogreške:
''Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi.'' (Priče 28:13).

Ako ti napišeš listu onih stvari koje stoje između tebe i Boga, moli Ga za oproštenje, trudi se da budu u redu sve stvari između tebe i drugih ljudi za koje znaš da su loše i osjećaš se krivcem radi njih.
Krug priznanja mora zahvatiti krug izvršenja grijeha. One grijehe prema Bogu, priznaj jedino Bogu, one prema jednoj osobi, toj osobi samoj, one prema skupini, priznaj toj skupini ljudi.

• Primi Gospoda u svoje srce

Primi Gospoda Isusa Krista vjerom (predanom ljubavi prema Božjoj Riječi). Kao Kralja u svoje srce. Isus mora postati tvoj apsolutni ''Gospodar'' od sada pa nadalje!
Taj čin vjere nije neka ideja, nije niti samo neki osjećaj nego činjenica, izbor tvoje volje, učinjen sa svim mislima i vrlo pažljivo. Daj Njemu svoje sumnje, svoje slabosti i svoje osamljenosti. Tvoje srce neće nikada biti sretno, tvoje sumnje neće nikada otići, ti nećeš nikada umrijeti svijetu, dok se ti ne pouzdaš, ne predaš, ne vjeruješ cijelim svojim srcem.
Budi potpuno pošten prema Njemu. Primi Krista u svoje srce kao Gospoda i Učitelja da živiš za Njega od sada na dalje, za uvijek

''Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i svojim srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Vjera srca postiže pravednost, a priznanje usta spasenje.'' (Rim. 10:9-10).

Želiš li se pouzdati u Njegovu ljubav? Hoćeš li izabrati Njegov život, ili ćeš se okrenuti, od Njegove ljubavi i izabrati budućnost bez Krista, bez nade i bez jednog sretnog kraja? Želiš li biti pošten prema Bogu baš sada? Kaži Bogu prije nego dodir Njegovog Svetog Duha napusti tvoj život. Kaži Njemu svojim vlastitim riječima nešto ovako:
''Bože, meni je žao da sam tako dugo bio sebičan i buntovan. Ja sam bolestan od mog starog života, i ja želim da to promijenim. Molim te oprosti mi moje grijehe i daj mi silu da živim moj život od ovog trenutka za Tebe. Ja ti predajem moje srce; uzmi sebi sve što imam i što jesam i budi moj Gospod i Kralj.
Amen.