dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

Upečatljive činjenice provedenog istraživanja

Nedavno su u dnevnim novinama (Jutarnji list od 15.12. 2004.)  objavljeni alarmantni podaci o tome kako se svaki peti 16-godišnjak opijao više od 20 puta, kako svaka deseta djevojčica i svaki osmi dječak redovito puše od svoje 13. godine. Zatim se govori, kako 40 i više puta u životu, alkohol je pilo 24% učenica i 40% učenika drugih razreda srednje škole. Oko 27% ispitanika probalo je najmanje jedno sredstvo ovisnosti, ne uključujući alkohol i cigarete. Marihuanu je probalo 17% djevojčica i 24% dječaka u prvom razredu te 29% djevojčica i 35% dječaka u drugom razredu srednje škole. Estasy je probalo 4% djevojčica i 5% dječaka u prvom i 7% u drugom razredu. Svaki peti srednjoškolac probao je neku vrstu droge, što je u odnosu na istraživanja od prije osam godina dva i pol puta više dječaka i čak četiri puta više djevojčica. Podaci o pušenju, pijenju alkohola i uporabi droga prikupljeni su u projektu ESPAD tijekom 2003. godine. Podaci su objavljeni u 35 zemalja Europe, pa tako i u Hrvatskoj. Podaci govore o tzv. «brzom opijanju», što pretpostavlja ispijanje više od pet pića za redom najmanje tri puta u zadnjih 30 dana. To u Hrvatskoj rade 19% dječaka i 10 % djevojčica.

Ovi podaci nas potiču na više pitanja, kao što su:
«Kuda to idu mladi ljudi? U kakvom društvu mi to živimo? Kakvo će to biti društvo za 10,20 ili 30 godina? Tko je zatajio? Nije li tu pred nama slika roditelja te djece? Nije li tu slika tog tzv. «modernog društva»? i konačno: Nije li tu pred nama slika Crkve i njene brige za odgoj mladih? Da naravno, svi imaju neko opravdanje pred sobom i pred drugima. Ali, imaju li opravdanje pred Bogom?
Kada o svemu tome i sam razmišljam, zahvalan sam iz svega srca Bogu, da sam imao divne roditelje, koji su odgajali nas sedmero djece tako da nam se to nikada nije dogodilo u našim životima, kao i da imam troje divne djece kojima se to nikada nije dogodilo. Ali, moram javno ovdje priznati da se i sam osjećam krivcem za stanje naših mladih, što nisam učinio više da i oni ne propadaju u bespuću grijeha i ovisnosti o njemu.
Nedavno je na HTV –u bila emisija o pobačaju, gdje je nekoliko medicinskih i drugih  stručnjaka, kao i nekih udruga i odabranih osoba govorilo o tom pitanju. Indikativan odgovor je bio jedne mlade djevojke od 25 godina, koja je izjavila: « Ja imam pravo da radim sa svojim tijelom što ja hoću, pa valjda sam ja vlasnik svoga tijela i onoga što je u njemu!»
Nije nam namjera ovdje ulaziti u to pitanje, ali treba naglasiti, da upravo to što imamo mogućnost odlučivati o nečemu, baš onda kada je to naše i kada se to nas tiče, ta odluka pretpostavlja našu zrelost, naš razum, posljedice naše odluke, pravo našeg izbora. Ali, to naše pravo, može biti iskorišteno da odaberemo dobro a ne zlo. Naše pravo ne smije biti iskorišteno i biti dokaz da naša odluka bude u izboru za zlo, a na kraju, tko je taj konačni arbitar o tome što je dobro, a što li zlo za nas osobno i za bližnje oko nas?
Na kraju svega, će se svi morati složiti s činjenicom da je Bog taj, koji postavlja vječne kriterije i ugrađene zakone u naša srca i živote o tome što je dobo a što li zlo! Pogledajmo za čas što nam Bog poručuje u svome Pismu čovjeku, u Bibliji:   

« S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću. Jer njima je očito ono što se može doznati o Bogu: Bog im je to zapravo objavio. Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta. Tako nemaju isprike. Jer iako su upoznali Boga, nisu mu iskazali ni slavu ni zahvalnost kao Bogu, Naprotiv, postali su isprazni u mislima svojim i njihovo je nerazumno srce potamnjelo. Umišljajući da su mudri, postali su ludi te su zamijenili slavu besmrtnoga Boga kipovima, to jest slikama smrtnoga čovjeka, ptica, četveronožaca i gmazova.»
(Rimlj.1:18-23)

Čovjekova tragedija

Ono što se dogodilo, zato što je čovjek odbacio Boga, bilo je tragično. Dvije teške stvari su se dogodile kada je čovjek izbacio Boga iz svojih misli:

   1.  Čovjeku su misli postale isprazne
-  riječ " misli" znači mišljenje, spoznaja vrijednosti, rasuđivanje, promišljanje, zaključivanje, spekuliranje,
-  riječ " isprazan"  znači prazan , ništav, beskoristan, jalov, nazadan, neuspješan, besmislen, bezuman, bezvrijedan.
Pogledajmo nekoliko stihova iz Božje riječi koje to potvrđuju, da kada čovjek izbaci Boga iz svojih misli, njegove misli i razum su isprazne. Nema tada Boga u njegovim mislima. Tada su misli i razum čovjeka ispunjeni nekim drugim bogovima ili idealima:
" Bezbožnik se pohlepom hvali, lakomac psuje i Jahvu prezire. Bezbožnik zbori u obijesti svojoj:' Ne, istrage nema! Ta ni Boga nema!' I u tome sva mu je misao." (Ps.10:3-4).
" Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća." (Post. 6:5).
" Jahve poznaje namisli ljudske: one su isprazne." (Ps.94:11)
" Šest je stvari koje Gospodin mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću: ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo, lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom." (Izreke 6:16-19)
" Mrske su Jahvi zle misli, a dobrostive riječi mile su mu." (Izreke 15:26).

2. Čovjekovo nerazumno srce je potamnilo:
- riječ "nerazumno" znači bezumno, bez razumijevanja, ne inteligentno,
- riječ "potamnjelo" znači zaslijepljeno, ne može da vidi prave vrijednosti
Pogledajmo kako Sveto Pismo opisuje takvo stanje:
" Ne shvaćaju nit razumiju, po mraku hodaju: poljuljani su svi temelji zemlje." (Ps.82:5).
" Koji se vesele čineći zlo i likuju u opačinama zloće; kojih su staze krive i koji su opaki na svojim putovima." (Izreke 2:14.-15.)
" A put je opakih kao mrkli mrak: ne znaju o što će se spotaknuti." (Izreke 4:19).
" Jer je otvrdlo srce ovoga naroda; postade tvrd na ušima, a oči zatvori, da očima jednoć ne vidi, ušima ne čuje, srcem ne razumije, da se ne obrati i da ga ne ozdravim." (Dj.ap.28:27).  
" Onima kojima je bog ovoga svijeta posve oslijepio nevjerničku pamet da jasno ne vide svjetlo sjajne Radosne vijesti Krista, koji je slika Božja." (II.Kor.4:4)
" Zamračeni u svom razumu, otuđeni od Božjeg života i zbog neznanja koje u njima vlada i zbog okorjelosti njihova srca; oni su se, izgubivši svaki ćudoredni osjećaj, predali raspuštenosti da svom pohlepom čine nečistoću svake vrste." (Ef.4:18-19).

Dakle, treba primijetiti, kako čovjek trpi prazninu mišljenja i nerazumnost potamnjelog srca jer:
- ne daje slavu Bogu i
- ne daje zahvalnost Bogu.

Postavlja nam se pitanje: «A gdje je izlaz iz takvog stanja čovjeka? Gdje je izlaz iz takvog stanja naše mlade generacije? Ima li izlaza? Gdje je rješenje?» O tome ćemo govoriti drugom prilikom.