dr. Josip Horak



DR. JOSIP HORAK (1912. – 1999.)

Dr. Josip Horak rodio se 24. svibnja 1912. u Derventi (Bosna i Hercegovina). Realnu gimnaziju završio je u Slavonskom Brodu, a Pravni fakultet na Univerzitetu u Beogradu 1939. Kako je zbog Drugoga svjetskog rata bio prekinut poslijediplomski studij u Beogradu, nastavio ga je kasnije u Zagrebu. Postigao je doktorat ekonomskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je 1956. obranio na Pravnom fakultetu disertaciju pod naslovom »Kreditiranje privrednih poduzeća u FNRJ«. Bio je zaposlen u svojstvu komercijalnog direktora, šefa privredno računskog sektora te ekonomskog savjetnika u poduzećima »Metan«, »Katran« i »Grafika« sve do umirovljenja. Zbog nepodobnosti tj. nečlanstva u Komunističkoj partiji i aktivne službe u crkvi nikada nije mogao profesionalno napredovati do položaja generalnog direktora, iako je bio za to kvalificiran. Pet godina radio je kao profesor Više škole za cestovni saobraćaj za kolegij »Organizacija i poslovanje poduzeća cestovnog saobraćaja«. Uz sve te obaveze vrlo se rano uključio u rad baptističkih zajednica u Jugoslaviji. I njegov je otac Većeslav Horak bio propovjednik u Beogradu sve do preseljenja u Čehoslovačku nakon Drugoga svjetskog rata. Josip je bio sekretar za omladinu Saveza baptističkih crkava Jugoslavije sve do početka Drugoga svjetskog rata, a neposredno nakon rata postaje propovjednikom Baptističke crkve Zagreb i tu službu obavlja do 1982. Za predsjednika Saveza baptističkih crkava Jugoslavije bio je izabran 1957. te ponovno biran na tu dužnost sve do 1986. kada se više nije htio kandidirati. Tada je bio izabran na skupštini Saveza za počasnog člana izvršnog odbora Saveza.

Od samog početka emitiranja Evanđelja preko radija na našim prostorima 1961. godine uključio se u pripremanje i snimanje radio emisija koje odašilje Trans World Radio i Evangeliumsrundfunk najprije preko kratkih valova. Snimio je preko 3000 emisija. Propovijedi odašiljane preko radija sabrane su i tiskane u tri knjige.

U Zagrebu je 1976. osnovan protestantski teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik«. Dr. Horak bio je njegov dekan sve do 1980., a nakon toga prodekan. Na tom fakultetu bio je odgovoran za katedru praktične teologije te predaje više kolegija iz toga područja kao i iz kršćanske sociologije. Na temu odnosa crkva-država i vjerske slobode napisao je mnogo članaka objavljenih u uglednim vjerskim časopisima kao što je »Journal of Church and State« sveučilišta Baylor u SAD-u. Za knjigu »Vjerske zajednice u Jugoslaviji« urednika Zlatka Frida u izdanju NIP-a »Binoza« u Zagrebu 1970. napisao je članak »Protestantizam i ekumenizam«. Za časopis »Savjest i sloboda« Centra za istraživanje Biblije, dokumentaciju i informacije, Zagreb 1982. napisao je članak »Baptistička crkva – njezin postanak, razvoj, učenje i uređenje, posebice u SFRJ«. U izdanju Duhovne Stvarnosti objavio je 1989. knjigu pod naslovom »Baptisti – povijest i načela vjerovanja«.

Pored rada i zaduženja u zemlji, dr. Horak je sudjelovao i na mnogim svjetskim skupovima baptista i evanđeoskih kršćana, pa je tako i 1985. na Svjetskom kongresu baptista u Los Angelesu bio izabran za jednog od potpredsjednika Svjetskog saveza za razdoblje od 1985. do 1990. Tako je postao članom Svjetskog saveza i Europske baptističke federacije. Na sveučilištu Baylor u Wacou, u Texasu, u dva je navrata održao predavanje, a bio je i član redakcije časopisa »Journal of Church and State«.

Dr. Horak je 1984. godine primio Plaketu kao najviše društveno priznanje SR Hrvatske, a 1987. godine Pohvalnicu Lige za mir republičke konferencije SSRN Hrvatske za rezultate postignute u akcijama za mir.


Autor: dr. Josip Horak

Bježite li od Boga? U svakom slučaju, takvo je bježanje opasno! Znamo to iz događaja o starozavjetnom proroku Joni. Evo čitamo nekoliko redaka iz knjige o proroku Joni. (1:1-3): "Riječ Jahvina dođe Joni, sinu Amitajevu; "Ustani, reče mu, idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloća njihova popela do mene." A Jona ustade da pobjegne u Taršiš, daleko od Jahve. Siđe u Jafu i nađe lađu što je plovila u Taršiš. Plati vozarinu i ukrca se da otplovi s njima u Taršiš, daleko od Jahve...Jona pak bijaše sišao na dno lađe, legao i zaspao tvrdim snom... Ali Jahve podiže na moru silan vjetar i nastade  veliko nevrijeme na moru, te mišljahu da će se lađa razbiti.... Ljudi se uplašiše veoma i rekoše mu: "Što si to učinio!" Jer bijahu doznali da on bježi od Jahve – sam im je to pripovijedio." Dobro znamo kako je dalje prošao Jona, bjegunac od Boga, koji nije htio poslušati Boga, niti izvršiti njegov nalog. Ali Jona nije bio prvi bjegunac od Boga.

Već na prvom listu Biblije čitamo o prvim ljudima na zemlji: "I sakriju se čovjek i njegova žena – pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. Jahve, Bog, zovne čovjeka: "Gdje si? reče mu... "Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga..." Zašto su prvi ljudi bježali od Boga? Zato što su teško zgriješili protiv Boga – sveti Bog mrzi grijeh! A dobro je poznata novozavjetna prispodoba  o "izgubljenom sinu" koji je pobjegao od svog dobrog oca. A zašto? Htio je griješiti! Čitamo u Evanđelju po Luki 15. poglavlju (11-24): "..pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno." Poznat je spjev našeg velikog pjesnika Gundulića: "Suze sina razmetnoga».

Odbjegli sin postao je razvratnik. Mnogi ljudi bježe od svoga nebeskog Oca, jer nemaju čistu savjest zbog svog grijeha; boje se sresti s Bogom. I onda im je život neprestano lutanje dok se ne smire u Bogu" – kako je to govorio crkveni otac Augustin, jer je i njemu život prije  pokajanja i obraćenja bio vrlo grješan. Mnogi ljudi bježe od Boga, jer znaju da takvi kakvi su, ne smiju doći u blizinu Božje ljubavi, pravednosti i  svetosti. Spasitelj Isus Krist morao je uputiti posljednji tužan prijekor Jeruzalemu. Nalazimo to u Evanđelju po Luki 13. poglavlju (34-35): "Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji  su ti poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao što kvočka skuplja piliće pod krila, ali vi ne htjedoste! Evo, vaša će kuća  biti ostavljena!«  A već oko 600 godina prije toga, starozavjetni prorok Hošea upozorio je izraelski narod: "Sijte pravednost, požet ćete ljubav; krčite zemlje nove: vrijeme je da Jahvu tražite dok ne dođe i podaždi vas pravdom.»

A mnogi ljudi bježe od Boga jer se ne žele pokajati za svoje grijehe i obratiti Bogu te se skrivaju raznim svojim praznim izgovorima, ostavljajući svoju odluku za neka bolja vremena. Međutim apostol opominje: "Danas je vrijeme najbolje.. danas je dan spasenja: Neki se skrivaju u preokupiranosti raznim zemaljskim stvarima, bježe od Boga ne htijući Mu dati pravo i to prvo mjesto u svom životu. Netko je rekao: "Kad nas đavo ne može učiniti zlim, učini nas zaposlenim" – zapravo prezaposlenim perifernim stvarima. Nekad je to i osobni ponos koji nas spriječava biti bliže Bogu. Mnogi mladi ljudi, opet, smatraju da za odluku slijediti Krista, ima dosta vremena. Meni su to često puta znali reći osobito mladi ljudi. Billy Graham, kao dječak, također je tako mislio, te je to kasnije i priznao.

Jednom prigodom otišao je na neki evangelizacioni sastanak u jednom malom mjestu da čuje nekog jednostavnog propovjednika. Kad je dotični pozivao da oni koji žele predati svoj život Kristu, dođu naprijed, Billy Graham – kaže – skrivao se iza velikog šešira neke žene koja je pred njim sjedila. Iako ga evangelizator možda nije mogao zahvatiti svojim pogledom – vidio ga je Bog. Kad je pjevana zaključna pjesma "Ja dolazim bez utjehe po svetoj Tvojoj krvi gle; Ti zoveš k Sebi grešne sve, stog idem k Tebi, Jaganjče! mladi Billy Graham pošao je naprijed izjaviti da svoj život predaje Kristu.

Za vrijeme njegovih velikih evangelizacijskih sastanaka  obično je upravo to zaključna pjesma, koju zbor tiho pjeva, dok stotine ljudi dolaze naprijed tražeći put spasenja. A Billy Grahamov pjevač solist koji ga je uvijek pratio od prvih dana  rado je pjevao pjesmu – koju sam davno preveo za naš pjevački zbor:

"Već dosta lutah tuđinom, idem domu svom

već dosta služih grijehu zlom,  idem domu svom!

Izgubih mnoge godine , idem domu svom

Za prošli život kajem se, idem domu svom.

I u refrenu se ponavlja:

Domu svom, domu svom, idem domu svom,

već dosta lutah tuđinom, idem Ocu svom.»