dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

Kako doživljavamo vrijeme?

Vrijeme je čudnovat pojam. Ljeto, praznici, poslijepodne provedeno sa zaručnicom ili voljenom osobom, poticajan razgovor sa starim prijateljem, vrijeme prođe tako brzo. Druge stvari prolaze tako sporo – kao iščekivanje drage osobe da dođe, vrijeme provedeno na straži u vojsci ili deset minutna intervencija na zubarskoj stolici. Ako vrijeme prolazi samo prema našem, interesu ili našoj dosadi.....? Godine izgledaju različito. Za malo dijete čak i dani izgledaju dugi, a do slijedećeg Božića ili rođendana je čitava vječnost. Život se odvija tjednima i čeka se svaki vikend nakon škole, a tek mjeseci, tromjesečja i godine.

«Vrijeme je jedina realnost života, a ono samo je nepostojeća realnost. Ono neprestano pomiče život u prošlost, koje više nema, i u budućnost, koja uvijek vodi u smrt. Vrijeme samo po sebi nije ništa drugo nego linija telegrafskih stupova razapetih u daljinu, a na jednoj točki, negdje usput, je naša smrt.» ( A. Šmeman, Estonija).

Sve stvari izgledaju povezane s godinama. Čitamo, da je za Boga tisuća godina kao jedan dan, ali to ne znači da je Bog nezainteresiran za to kako mi koristimo naše vrijeme, jer isti tekst kaže , da je za Boga, jedan dan kao tisuća godina.

„Jedno vam, ljubljeni, ne smije biti nepoznato: da je u očima Gospodnjim jedan dan kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan." (II. Petr. 3:8)

To je uobičajeno za Kršćane da govore o „upravljanju" vremenom i novcem. Kaže se; kako „trošimo" novac, a ista se riječ upotrebljava za „trošenje" vremena.

Vrijeme je univerzalna valuta koja se može upotrijebiti za kupovinu neke stvari. Kod svih naroda se upotrebljava fraza „ vrijeme je novac". To se koristi kao mjera za primanje novca za utrošeno vrijeme u našoj službi.

To se može koristiti kao ekvivalent za znanje, za njegovanje prijateljstva, uživanje u zadovoljstvu, iskustvo u stvarima ili odnosima što se novcem ne može kupiti, ali se može kupiti utrošenim vremenom.

Razlika između jedne i druge osobe se obično utvrđuje time kako pojedina osoba koristi svoje vrijeme.

Kršćanin, koji je, zahvalan sluga u službi Gospoda, želi upotrebljavati svoje vrijeme na način koji će ugađati Gospodara. Njegovo vrijeme nije njegovo vlasništvo, nego pripada Gospodu Isusu. Mi samo upravljamo našim vremenom, upotrebljavajući ga za Gospodina.

Mnogo je knjiga, kršćanskih i nekršćanskih, napisano o problemu vremena. Međutim, ne želimo ovdje dodavati neku novu «filozofiju vremena» ili ponuditi novo filozofsko rješenje problema, nego želimo naglasiti da je vrijeme za čovjeka dar, da je prilika i izazov. A postaje rješenje samo onda ako je primljen tako slobodno i radosno, kao što je darovan od Stvoritelja vremena – od Boga.

Iskorišćujte vrijeme

Upravljanje vremenom je, naravno, prije svega subjekt o kojem Biblija ne govori mnogo direktno. U Novom Zavjetu izgleda da postoje samo dva mjesta ili dokaza što ih nalazimo u poslanicama Efežanima i Kološanima.

„ Iskorišćujte vrijeme, jer su ovi dani zli! Zato ne budite bezumni, nego uočavajte što je volja Gospodnja!" (Ef. 5:16,17)

„ Mudro se vladajte prema onima koji su vani! Iskorišćujte prigodu!" (Kol. 4:5)

Upozorava nas se, na kritično vrijeme u kojem živimo, i na posebne mogućnosti, što mogu brzo proći pa ih trebamo iskoristiti dok je još moguće. Pogledajmo zajedno cjeloviti tekst u Ef. 5:15-20).

„ Prema tome, pomno pazite, kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri; iskorišćujte vrijeme, jer su ovi dani zli! Zato ne budite bezumni, nego uočavajte što je volja Gospodnja! I ne opijajte se vinom, jer u tome leži propast, već se napunite Duhom! Govorite jedni drugima u psalmima, hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga! Zahvaljujte uvijek za sve Bogu, Ocu, u ime našega Gospodina Isusa Krista!"

Kontekst je ovdje usredotočen, prije svega, na naše ponašanje, kako mi hodimo, odnosno kako živimo, i sugerira nam, da kada trošimo naše vrijeme, da ga ne trošimo na razuzdanost, nego na pobožno ponašanje, na slavljenje Boga, na zahvaljivanje i molitvu.

Talenti i imovina (novac)

Usporedbe s talentima i minama (Mnat.25: 14-30; Lk.19:12-26), govori o čovjeku koji je imao neku imovinu i „dugo vrijeme" (Mat.25:19 – „Poslije dugo vremena dođe gospodar tih slugu"), ali koji nije s tim imao ništa. Tu nije naglasak , toliko, na posjedovanju talenata, koliko na korištenju vremenu da se umnože ti talenti kako bi se izbjegao prijekor gospodara: „Nevaljali i lijeni slugo".

Kadgod uzimamo talente ili imovinu što predstavljaju prirodne darove, ili spasenje, ili bilo što drugo, očekuje se da s tim nešto uradimo za sebe ili drugoga, pa čak ako imamo manje nego netko drugi. A darovano nam je i vrijeme da to učinimo. Ako bi gospodar došao drugi dan, ne bismo imali vremena da nešto učinimo.

U obje navedene usporedbe – vrijeme je bitan čimbenik. A svakom primatelju je omogućeno da upravlja vremenom i talentima ili minama. Moramo koristiti naše vrijeme i prilike u službi našem Gospodaru!

Neizvjesnost života

Uobičajeni razlog koji ohrabruje Kršćanina da iskoristi svoje vrijeme je neizvjesnost i nesigurnost života. To nije slučaj samo u raznolikosti talenata, već i u raznolikosti prilika i mogućnosti načina iskorištavanja talenata, kao i prilika. Drugi prijevod fraze „iskorišćujte vrijeme" glasi „ koristi potpuno sadašnju priliku".

Pogledajmo kako apostol Jakov nas upozorava:

„ Pazite sad vi, koji govorite:' Danas ili sutra poći ćemo u ovaj ili onaj grad, ondje ćemo provesti jednu godinu, trgovati i steći blago', vi takvi koji ne znate što će biti sutra! Pa što je vaš život? Vi ste dim koji se čas pokaže i zatim nestane. Mjesto da govorite: ' Ako Gospodin htjedne, živjet ćemo i činit ćemo ovo ili ono', vi se sad razbacujete svojim ispraznim govorima. Svako je razbacivanje te vrste zlo. Tko dakle može dobro činiti, a ne čini, čini grijeh." (Jak.4:13-17)

Ne samo da smo upozoreni kako je naš plan za sutra uvijek subjekt božanskog dopuštenja, nego je naš čitavi život kao trava, ili kao dim, i već sutra možemo umrijeti. I tu je pouka i upozorenje, ako mi znamo što je ispravno da činimo, a mi to ne činimo, to je grijeh. To znači, da ne smijemo ostavljati za sutra učiniti ispravnu stvar što moramo učiniti danas.

Povratak Gospodara

Nalazimo čestu tvrdnju u Novom Zavjetu – kako Gospodar ponovno dolazi. Tu ne mora uvijek biti naglasak na tome da Gospod dolazi neočekivano, nego da to može biti povratak Gospoda koji provjerava to što smo mi učinili. Je li moj način rada takav da zadovoljava Gospoda? Jesam li vjeran sluga u Njegovom vinogradu?

„ Tko je, dakle, onaj vjerni i razboriti sluga koga je postavio gospodar nad služinčadi svojom da im daje hranu u pravo vrijeme? Blago onomu sluzi koga gospodar njegov, kada dođe, nađe da tako čini. Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim. Ali ako zli sluga u srcu svome kaže: ' Moj gospodar neće doći zadugo' i počne tući sudrugove te jesti i piti s pijanicama, doći će gospodar njegov u dan kad ga ne očekuje i u čas koji ne poznaje, pa će ga strogo kazniti i odrediti mu sudbinu među licemjerima, gdje će biti plač i škrgut zuba." (Mat.24:45-51)

Ovdje se radi o čovjeku upravitelju koji je imao odgovornost za druge ljude, i dobio ovlaštenje od Gospodara da brine za njihovo dobro. Ako čovjek propusti svoj autoritet i priliku da služi drugim ljudima, kao i odgovornost za sebe, tada će doći Gospodar i kazniti ga.

I mi smo u situaciji da ne znamo kada će Gospod ponovno doći i trebamo biti spremni da nas nađe da radimo ono što je Njemu ugodno.

Opasnosti za ljenjivce

Lijenost je sklonost odmaranju i neradu, izostanak želje za radom, djelovanjem ili bilo kakvim naprezanjem. Od lijenosti pomalo „boluju" svi ljudi, pa nisu izuzeti ni vjernici.

Lijenost kao osobina nikad nije uživala velik ugled. Biblija i mnogi drugi važni spisi osuđuju lijenost kao pogubnu osobinu, a kršćanski su ju redovnici u 4. stoljeću poslije Krista uvrstili među teška kršenja pravila samostanskog života.

U 11. stoljeću je lijenost ubrojena u sedam smrtnih grijeha, a Ora et labora (moli i radi) postala je geslo benediktanaca.

Najznačajnija razlika između puža i ljenčine je u tome da ovaj drugi ne radi ništa.

U knjizi Izreka nalazimo ženu u domu koja je model marljivosti. Naslov tog odlomka je „Pjesma o vrsnoj ženi" u 31. poglavlju. „Ona čini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg" (12.st.). „Još za noći ona ustaje, hrani svoje ukućane" (15.st.), „Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima" (20.st.), ona je blagoslov za svoju obitelj (21.st.)

Tajna njezine vrline se nalazi u 30.stihu:

„Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu."

Ranije u izrekama opisuje nam se nekoliko slučajeva bijede ljenjivaca, što se za usporedbu odnosi na muškarce. Možemo zapaziti njihove karakteristike:

1. On ne planira u naprijed. „ Ljenčina u jesen ne ore: u doba žetve on traži, i ništa nema." (20:4). Posao je ljeti težak da se skupi hrana za zimu, dok ljenjivac spava: „Idi k mravu, ljenčino, promatraj njegove pute i budi mudar" (6:6). Danas često čujemo ljude kako govore: „ Nisam završio ovo ili ono a dan je tako brzo prošao" , ili „ Ne znam u što sam potrošio vrijeme ovoga dana."

2. On nikako da započne neki posao. „ Uzaludna je žudnja ljenčine, a ispunit će se želja marljivih." (13:4). Ljenčina prepoznaje da ima određene potrebe. On prepoznaje da je za dobro njegove duše da čita Bibliju, da moli za Božji blagoslov, ali kada želi da to učini, zato što je lijen to ne učini.

3. On se više koncentrira na probleme nego kako da ih prevlada. „ Put je ljenjivčev kao glogov trnjak, a utrta je staza pravednika." (15:19). On je toliko okupiran teškoćama, jadan čovjek, da može jedino sjesti i jadati, kao netko tko se boji izići iz kuće jer bi pred vratima mogao biti lav."Ljenčina veli: ' Zvijer je na putu i lav je na ulicama." (26:13). Takvi ljudi su sebi veliki problem, a i okolini. Kršćanin uviđa poteškoće, ali je usredotočen na to kako da ih prevlada, time raste i stiče zrelost.

4. On je smetnja drugima i ima destruktivan utjecaj na okolinu. „Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa." (18:9). Znamo danas što to znači u pojedinim djelatnostima: autoindustrija, zrakoplovstvo, graditeljstvo i slično, kada netko zakaže radi svoje lijenosti ili nemara, kakve fatalne posljedice mogu nastati. To je isto u kršćanskom radu u crkvi ako smo ljenčine to ruši naše zajedništvo.

Ljenčina je čovjek koji ne upravlja svojim vremenom za slavu Božju.

Sugestije za molitvu i meditaciju

Kakav je moj stav u odnosu na moje korištenje vremena: je li moj cilj da ga upotrebljavam za Gospoda? Trebam li mijenjati moje navike u odnosu na korištenje vremena?

Koristim li moje životne prilike za Krista, ili mi to nije opterećenje u mojim mislima?

Jesam li u opasnosti ako ljenčarim i prepuštam slučajnosti svoje vrijeme?

Prolaze li mi godine a da ništa ne činim za slavu Gospoda?

Što su moji ciljevi u raspolaganju mojim vremenom kao kršćanin?

Zanemarujem li svoju djecu i obitelj u korištenju svoga vremena?

Koliko vremena koristim za molitvu?