dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

„Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine  ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni." (Iv.3:16)

" Da, Sin Čovječji došao je da traži i spasi što je izgubljeno"(Lk. 19:10)

Zna li današnji čovjek da je izgubljen? Osjeća li se izgubljenim?

Svatko od nas osjeća na smo stvoreni za život u zajednici s drugima, a ne za samoću i izgubljenost. Kada volimo spremni smo dati ruku unesrećenima i usaljenima. Spremni smo pružiti taj naročiti dodir, riječ podrške, ili učinimo dobro djelo djetetu kada se izgubi od roditelja.

A što je s našim zajedništvom s našim stvoriteljem, s našim nebeskim Ocem? Čovjek misli da je dovoljno samostalan da ne treba nikoga.

Čovjek današnjice misli kako je konačno došlo vrijeme kada je pronašao samoga sebe, i da drži svoju sudbinu u svojoj ruci, i da njome upravlja. On prezire svako pitanje o svojoj izgubljenosti i o nekome tko bi ga trebao iz te izgubljenosti spasiti.

Da, ali... Postoji i druga strana medalje. Zar ta sigurnost nije samo za javnost  za propagandu, neka izvanjska fasada? To je slika čovjeka koju svatko vidi, ali nitko ne vjeruje da čovjek drži svoju sudbinu u svojoj ruci. Svatko duboko u sebi osjeća to stanje izgubljenosti.

Čovjek današnjice je gospodar materije, ali u vinu traži svoju dušu. On smanjuje smrtnost dok ga smrt svuda opkoljava, to više što pokušava da je zaboravi. U tom slomu svih vrijednosti čovjek u sebi otkriva ništavost i beskorisnost. Kao da ga nitko ne treba. Osjećaj odbačenosti se pokazuje u očajničkoj jasnoći.

Tu su dvije kontrastne slike: prividna veličina čovjeka i njegova stvarna bijeda i izgubljenost.

Kako da se u tome čovjek snađe?

Evanđelje Isusa Krista se upravo bavi tim pitanjem. Spasenje čovjeka upravo pretpostavlja činjenicu o stanju izgubljenosti čovjeka, kao što izlječenje pretpostavlja bolest, kao što oproštenje pretpostavlja krivicu i zlo djelo, kao što sloboda pretpostavlja ropstvo, ili kao što pomirenje pretpostavlja konflikt. Više nego to; tu je međusobna ovisnost - jedno je mjera drugoga.

Što je veća depresija od osjećaja straha, to je veće uzbuđenje radosti zbog spasenja:

" Objavi mi radost i veselje, nek se obraduju kosti strvene." ( Ps.51:10)

Paskal je rekao: " Utjelovljenje Boga pokazuje čovjeku veličinu njegove mizerije kroz veličinu iskupljenja koje je bilo nužno."

Želimo li doživjeti Evanđelje kao Radosnu vijest, tada moramo početi razmišljati zašto i kome je potrebna ta Radosna vijest?

Upravo je zbog toga vijest Radosna, što daje nadu spasenja, izgubljenom čovjeku.

Dva glagola, " traži" i " spasi", upućuju na širinu o izgubljenosti čovjeka kako ga gleda Biblija. Čovjek je izgubljen kao izgubljena ovca koju pastir traži u trnju pustinje. To označava u njemu izgubljenost svih oblika života u čovjeku i odvajanje od svih Božjih obećanja i namjera za njega. To znači da se odvojio od očeva doma, prekinuo svoj odnos s ocem i prepušten je utjecaju svih mogućih ideologija i utjecaja " duha vremena".

U mnogim tekstovima Biblije ta se izgubljenost uspore|uje sa smrtnom opasnošću

" Tko od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne ostavi u pustinji devedeset i devet i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe?" Ali, nije dovoljno za izgubljenog čovjeka da bude nađen, on treba biti spašen i doveden u život - vječni život.

" A kad je nađe, stavi je pun veselja na svoja ramena te čim dođe kući pozove prijatelje i susjede pa im rekne: - Radujte se sa mnom jer sam našao svoju izgubljenu ovcu!" ( Lk. 15:5,6)

Radi se o čovjeku koji je sam zaronio u svoju propast, kao što je ovca otišla u trnje pustinje. On je izgubio smjer jer je izabrao svoj vlastiti put.

"Poput ovaca svi smo zalutali, i svaki svojim putem je hodio." (Iz. 53:6).

Čovjek je izgubio svoj život jer ga je htio sačuvati sam za sebe.

" Tko hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi radi mene svoj život, naći će ga. Što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoj život?" ( Mat. 16:25,26)

Problem je upravo u realnosti da čovjeka nitko nije natjerao na takvo stanje, nije izbačen u to stanje vodenom stihijom. Čovjek je izgubljen jer to sam želi, jer se sam pokušava spasiti. To je drama samoubojstva.

Apostol Pavao govori: " Jadan ti sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela? ( Rimlj.7.)

Sin Božji je došao pun ljubavi. Došao je da spasi izgubljenog čovjeka.

Čovjek ostaje tako dugo izgubljen dok potpuno i iskreno ne uzvjeruje u Isusa Krista. To nije površan čin. To nije nešto nasljedno. To je osobna odluka koju za sebe mora učiniti svatko tko ne želi ostati u tom stanju izgubljenosti.

Biblija nam vrlo jasno to potvrđuje:

" A tko ne vjeruje, već je osuđen jer nije vjerovao u jedinorođenog Sina Božjega." ( Iv.3:18)

" Tko vjeruje u Sina, ima život vječni, a tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti života, već gnjev Božji ostaje na njemu." ( Iv.3:36)

Spasenje je dar Božje milosti i ljubavi, vjerom u Isusa Krista

" Da, milošću ste spašeni - po vjeri. To ne dolazi od vas: to je dar Božji!  To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao. Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo." ( Ef.2:8-10)

Vidimo, kako je Bog to zamislio. Iz milosti i ljubavi daruje nam spasenje u Isusu Kristu, a zatim Duhom Svetim u nama proizvodi djela ljubavi prema našim bližnjima.

Pogledajmo kako nam govori jedna duhovna pjesma o našem doživljavanju Božje ljubavi:

„Premalo te još ljubim, Spasitelju dragi moj

Daj da volju ne izgubim nosit laki jaram Tvoj.

Svak dan ćutim da sam gori, svak dan nađem novi grijeh

I to srce moje mori, to je uzrok jada svih.

Da, Ti poznaš srca slabost, stog strpljenja imaš s njim.

Novu podaj njemu jakost da se othrva kušnjama svim.

Daj da čvršće uz Te stojim, budi kruna srca mog;

Za Tobom da uvijek težim, vrijedan budem raja Tvog.

U dušu mi daj usadi revnost vječne ljubavi,

Da zla više ne uradi, nego djela vjernosti.

Isuse, Ti žudnjo moja, dođi, dođi k meni sad;

Utjeha će meni Tvoja sav utišat gorki jad.