dr. Josip Horak



DR. JOSIP HORAK (1912. – 1999.)

Dr. Josip Horak rodio se 24. svibnja 1912. u Derventi (Bosna i Hercegovina). Realnu gimnaziju završio je u Slavonskom Brodu, a Pravni fakultet na Univerzitetu u Beogradu 1939. Kako je zbog Drugoga svjetskog rata bio prekinut poslijediplomski studij u Beogradu, nastavio ga je kasnije u Zagrebu. Postigao je doktorat ekonomskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je 1956. obranio na Pravnom fakultetu disertaciju pod naslovom »Kreditiranje privrednih poduzeća u FNRJ«. Bio je zaposlen u svojstvu komercijalnog direktora, šefa privredno računskog sektora te ekonomskog savjetnika u poduzećima »Metan«, »Katran« i »Grafika« sve do umirovljenja. Zbog nepodobnosti tj. nečlanstva u Komunističkoj partiji i aktivne službe u crkvi nikada nije mogao profesionalno napredovati do položaja generalnog direktora, iako je bio za to kvalificiran. Pet godina radio je kao profesor Više škole za cestovni saobraćaj za kolegij »Organizacija i poslovanje poduzeća cestovnog saobraćaja«. Uz sve te obaveze vrlo se rano uključio u rad baptističkih zajednica u Jugoslaviji. I njegov je otac Većeslav Horak bio propovjednik u Beogradu sve do preseljenja u Čehoslovačku nakon Drugoga svjetskog rata. Josip je bio sekretar za omladinu Saveza baptističkih crkava Jugoslavije sve do početka Drugoga svjetskog rata, a neposredno nakon rata postaje propovjednikom Baptističke crkve Zagreb i tu službu obavlja do 1982. Za predsjednika Saveza baptističkih crkava Jugoslavije bio je izabran 1957. te ponovno biran na tu dužnost sve do 1986. kada se više nije htio kandidirati. Tada je bio izabran na skupštini Saveza za počasnog člana izvršnog odbora Saveza.

Od samog početka emitiranja Evanđelja preko radija na našim prostorima 1961. godine uključio se u pripremanje i snimanje radio emisija koje odašilje Trans World Radio i Evangeliumsrundfunk najprije preko kratkih valova. Snimio je preko 3000 emisija. Propovijedi odašiljane preko radija sabrane su i tiskane u tri knjige.

U Zagrebu je 1976. osnovan protestantski teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik«. Dr. Horak bio je njegov dekan sve do 1980., a nakon toga prodekan. Na tom fakultetu bio je odgovoran za katedru praktične teologije te predaje više kolegija iz toga područja kao i iz kršćanske sociologije. Na temu odnosa crkva-država i vjerske slobode napisao je mnogo članaka objavljenih u uglednim vjerskim časopisima kao što je »Journal of Church and State« sveučilišta Baylor u SAD-u. Za knjigu »Vjerske zajednice u Jugoslaviji« urednika Zlatka Frida u izdanju NIP-a »Binoza« u Zagrebu 1970. napisao je članak »Protestantizam i ekumenizam«. Za časopis »Savjest i sloboda« Centra za istraživanje Biblije, dokumentaciju i informacije, Zagreb 1982. napisao je članak »Baptistička crkva – njezin postanak, razvoj, učenje i uređenje, posebice u SFRJ«. U izdanju Duhovne Stvarnosti objavio je 1989. knjigu pod naslovom »Baptisti – povijest i načela vjerovanja«.

Pored rada i zaduženja u zemlji, dr. Horak je sudjelovao i na mnogim svjetskim skupovima baptista i evanđeoskih kršćana, pa je tako i 1985. na Svjetskom kongresu baptista u Los Angelesu bio izabran za jednog od potpredsjednika Svjetskog saveza za razdoblje od 1985. do 1990. Tako je postao članom Svjetskog saveza i Europske baptističke federacije. Na sveučilištu Baylor u Wacou, u Texasu, u dva je navrata održao predavanje, a bio je i član redakcije časopisa »Journal of Church and State«.

Dr. Horak je 1984. godine primio Plaketu kao najviše društveno priznanje SR Hrvatske, a 1987. godine Pohvalnicu Lige za mir republičke konferencije SSRN Hrvatske za rezultate postignute u akcijama za mir.


Autor: dr. Josip Horak

Mt 6,32 "Zna vaš Otac nebeski da vam je sve to potrebno." A u svojoj prvoj poslanici evanđelist Ivan piše (1 Iv 3,20): "Jer Bog je veći od našega srca i znade sve." U 6. poglavlju Evanđelja po Mateju Spasitelj svijeta Isus Krist upozorava učenike da ne budu tjeskobno zabrinuti za svoj život jer da se za njih brine njihov nebeski Otac, a On se brine za sva stvorenja. Isus podsjeća: "Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju, niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? Zatim kaže: "Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se, niti predu. Ni Salomon u svoj svojoj slavi ne zaodjenu se kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest, a sutra se u već baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni? "...Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno." Nebeski Otac zna sve naše potrebe i ispunjava ih.

No ne i sve naše želje..Svesilni Stvoritelj pun je i ljubavi – brine se za svoja stvorenja, a sigurno najviše za svoje vrhunsko stvorenje: za čovjeka! Nevjernici govore da sve to čini majka priroda. Neki jednostavan seljak postavio je pitanje jednom predavaču:  «Je li priroda nešto svjesno?» «Sigurno da jest,  ne može nešto nesvjesno stvoriti nešto svjesno, razumno. Nešto takovo protivno je zdravom razumu.» Zato je starozavjetni psalmist David napisao u svom 14. i 53. psalmu da samo: "Bezumnik reče u srcu: "Nema Boga!" Najveći mislioci i znanstvenici svijeta vidjeli su da iza svega stvorenog na zemlji mora postojati jedno silno – razumno Biće: Uzvišeni Um – Premudri Stvoritelj!  Francis Bacon, osnivač moderne znanosti u XVII stoljeću rekao je: "Samo jedno površno poznavanje prirode može nas odvesti od Boga; dublje i temeljitije poznavanje prirode – nasuprot – vodi nas  natrag k njemu." Slavni bakteriolog (u XIX stoljeću)  Louis Pasteur je napisao: "Svijet će se jednom morati smijati gluposti naše današnje moderne materijalističke filozofije. Čim više proučavam prirodu, tim više stojim zadivljen diveći se djelima Stvoritelja. Ja se molim i za vrijeme svog rada u laboratoriju." – kaže Pasteur. A čuveni njemački znanstvenik botaničar XIX i XX stoljeća profesor Reinke zapisao je: "Po mom je uvjerenju upravo ateizam nespojiv s beskompromisnim proučavanjem prirode. Naime: Poznavanje prirode neminovno vodi k ideji o Bogu, i baš po zakonima uzročnosti dolazimo do uvjerenja o Božjoj opstojnosti toliko sigurno koliko i o opstojnosti prirode...

A Frommel (u XIX stoljeću) kaže: "Priroda je Božje pismo, ali tek nas Sveto Pismo uči razumjeti prva slova." Prema tome nas ozbiljna znanost jasno upućuje da iza prirode stoji veliki Razum njenog Stvoritelja – Boga! Priroda nema svoj razum, nije svjesna sebe. Marx je pak napisao smušenu konstataciju da je "čovjek oblik u kojem priroda postaje svjesna same sebe i samu sebe uređuje" Bog je taj, koji upravlja svom prirodom – jer "On znade sve." Ne majka priroda nego Bog upravlja čovjekom. Jasna je poruka Kristova da " Vaš nebeski Otac zna.." a to nam govori da se On brine za sve one koji mu se vjerom obraćaju – kao svom nebeskom Ocu. Zadaća je vjerujućih kršćana upućivati ljude da su na ovoj zemlji samo privremeno, "pridošlice i putnici", kako to piše apostol Petar (1 Pt 2,11). Naš nebeski Otac zna sve o nama, On nas razumije i suosjeća s nama,  kad nam je teško – te se brine za nas. Čak i onda kad se mi sami dostatno ne brinemo. Psalmist David kaže u 27. psalmu (10): "Ako me otac i mati ostave, Jahve će me primiti." Zar nam to nije utjeha i u najvećoj nevolji?

Kad smo sami, zaboravljeni od svih, ne zaboravimo nikada Kristove riječi: "Zna Otac vaš nebeski" a jedna naša pjesma kaže: "On zna, On zna – nebeski Otac zna sve bure moga života..." Jer On nas ljubi.. On je – kako to prevodi Luther: "Bog milosrdan i milostiv i strpljiv i pun milosti i vjernosti!" Za razliku od poganskog shvaćanja da su njihovi bogovi okrutni i osvetoljubivi, koji samo kažnjavaju ljude, u Hebreja je Bog sasvim drukčiji – to čitamo u Knjizi Izlaska 34. poglavlju (6-8): "Jahve, Jahve, Silni Bog milosrdan i milostiv, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja, nego kažnjava opačinu otaca na djeci – čak na unučadi do trećega i četvrtog koljena.»... Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se. Onda reče: "Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost u tvojim očima onda, o Gospodine, pođi s nama! Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opačine i primi nas za svoju baštinu!»  Znamo kad se to dogodilo: nakon saveza s Bogom i kad je Izrael dobio nove ploče Zakona. Ovdje se prvi put u Starom zavjetu spominje da Bog veoma ljubi svoj narod i oprašta grijehe, ako priznaju svoje grijehe te se za njih pokaju. Bog upućuje ljude na njihovu odgovornost, jer posljedice su grijeha strašne: ostavljaju svoj trag čak i na potomstvu.

Nažalost to vidimo i danas kakve su posljedica grijeha. Sjetimo se: alkohola, droga ili side. Naš Bog je: "milosrdan, milostiv, bogat ljubavlju i vjernošću..." A u 5. knjizi Mojsijevoj tj. u knjizi "Ponovljeni Zakon" čitamo prvi put u Starom zavjetu da je naš Bog i naš Otac.  Psalmist David kaže u 68. psalmu (68,6) da je On "Otac sirota, branitelj udovica.." A prorok Izaija mu se obraća (63,16): "..jer Ti si Otac naš!" Međutim to se naročito naglašava u Novom zavjetu Svetoga Pisma. Dok se u Starom zavjetu navodi da je Bog Otac, valjda na svega oko 10 mjesta,  u Novome zavjetu to nalazimo više nego na 15o mjesta. A naročito to neprestano naglašava Spasitelj Isus Krist, Sin Božji,  samo u prvom Evanđelju -–Evanđelju po Mateju više od 30 puta. Svoje je učenike učio molitvi, koja počinje "Oče naš." Ne daje Bogu druge atribute! Nego ono najvažnije što znači: On nas ljubi Očinskom ljubavlju te se i brine za nas.