dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

Bog je izvor milosti

Sveukupno Božje djelovanje s čovječanstvom u sadašnjem vremenu očituje se na temelju milosti. To znači da Bog pokazuje prema čovjeku naklonost što je nije zaslužio.
Riječ milost se nalazi preko 160 puta u Bibliji. Od toga broja se u Novom Zavjetu nalazi 128 puta.
Bog se objavljuje kao: ”Bog, izvor svakovrsne milosti”. (I.Petr.5:10)
Isus Krist se opisuje kao: “ pun milosti i istine.” (Iv.1:14)
Sveti Duh je nazvan: “Duh istine” (Hebr.10:29). Kao što vidimo, sve tri osobe Svetoga Trojstva su tijesno poveza s milosti.

Kako možemo definirati milost- što je to milost?

Riječ je upotrjebljena u Starom Zavjetu sa značenjem usmjerenja dobrote prema podređenima, dok u Novom Zavjetu označava naklonost, dobru volju i ljubaznost.
Evo kako možemo pobliže definirati  i objasniti što je to milost.

  1. Milost je ljubav što se očituje prema nevrijednom objektu. Bog je ljubav; ali kad Bog iskazuje svoju ljubav prema okrivljenom, nečistom, buntovnom grešniku, tada je to milost.
  2. Ljubav što se ispoljava prema grešniku je zadivljujuća. Ta ljubav što se spušta na takvog grešnika je milost.
  3. Milost je kada Bog ne iskazuje ništa drugo, nego ljubav i milosrđe, kada ne zaslužujemo ništa drugo nego srđbu i osudu. To je Božje usmjeravanje prema nama u beskrajnoj i neograničenoj ljubavi.
  4. Milost se vidi kroz Božje davanje najboljega s neba da spasi najgore na zemlji.

U milosti se očituju kontrasti

1. Milost ne smijemo miješati s djelima. Ako bi čovjek mogao postići spasenje čineći dobra djela, tada bi spasenje jednostavno bilo zarađeno.
“ A onomu koji radi ne računa se plaća po milosti, već po dugu; dok se onomu koji ne radi, a vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnika, njegova vjera uračunava u pravednost.” (Rimlj.4:4-5)
“ A ako je po milosti, nije više po djelima; jer inače milost ne bi više bila milost.” (Rimlj.11:6)
Bog ne duguje ništa čovjeku. Spasenje je besplatan dar.
2. Milost ne smijemo miješati sa Zakonom. Čovjek nije spašen ispunjavanjem ili izvršavanje Zakona. Grešnik je spašen po milosti kroz vjeru. Slijedeće tvrdnje će nam pomoći da to bolje razumijemo.
- Zakon zahtjeva da se učine djela, a milost nam govori o djelu što je učinjeno po Isusu Kristu,
- Zakon kaže “ učini to i živjet ćeš!”, a milost govori: “ Živi, i tada ćeš učiniti!”- Zakon određuje: “Ti moraš  ljubiti Gospoda, svoga Boga!”, a milost kaže: “ Bog je tako ljubio svijet, da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” (Iv.3:16), ili “ Mi ljubimo Boga jer je On nas ljubio prije.” (I.Iv.4:19).
- Zakon osuđuje i najbolje: “ A znamo da sve što Zakon veli, veli onima koji su pod Zakonom, da zanijeme svaka usta i da cijeli svijet bude podvrgnut kazni Božjoj.” (Rimlj.3:19), a milost spašava najnevrjednije: “ i svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri, da učini očitom svoju pravednost.” (Rimlj.3:24-25).
- Zakon otkriva grijeh: “ jer nikoga neće opravdati pred njim vršenje Zakona. Zakon, uistinu, služi samo točnoj spoznaji grijeha.” (rimlj.3:20), dok milost otkriva spasenje:” Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja Isusa Krista.” Tit. 2:11-13).

Mi trebamo milost

Čovjek je jednostavno buntovnik protiv Božjeg svetog Zakona: “ Jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave.” (Rimlj.3:23), “ I vas, koji ste nekad bili otuđeni i koji ste postali neprijatelji svojim mišljenjem i zlim djelima.” (Kološ.1:21). Radi toga, čovjek ne zaslužuje ništa drugo nego Božju osudu.
Čovjek stoj krivac pred Božjom svetošću i barijerom, jer je prekršio Božji sveti Zakon:
“A znamo da sve što Zakon veli, veli onima koji su pod Zakonom, da zanijeme svaka usta i da cijeli svijet bude podvrgnut kazni Božjoj.” (Rimlj.3:19),
“ Svi, naime, koji se pouzdaju samo u vršenje Zakona nalaze se pod prokletstvom, jer stoji pisano: ‘ Proklet svaki onaj koji ne poštuje Zakon vršeći sve što je u njemu napisano.” (Gal.3:10).
“ Uistinu, ako tko vrši sav Zakon, a pogriješi samo u jednome, postaje krivac za sve.” (Jakov 2:10). Kao takav, čovjek je subjekt Božjega prokletstva.
Radi toga što je čovjek odbacio i ubio Božjega Sina, čovjek nikako nema opravdanja pred Bogom.
“ Tko vjeruje u Njega, tomu se ne sudi; a tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u jedinorođenoga Sina Božjega.” (Iv.2:18) 

Značaj milosti

U Novom Zavjetu milost je ta sila «po komu smo i pristupili vjerom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se ponosimo, oslonjeni na nadu u slavu Božju.» (Rim.5:2)
I ponovo obraćeni čovjek kao i stari iskusni vjernik u jednakoj mjeri trebaju milost. Pravilno duhovno shvaćanje tog pitanja vitalno je važno. Poznavanje milosti – to je neophodan uvjet za posvećenje. Po milosti mi primamo oproštenje grijeha, svetost, postojanost u vjeri, vječni život i sve druge Božje darove.
«I mir..» Djeca milosti su isto vrijeme i djeca mira. Mir je naša nasušna potreba, radi toga Duh Božji nije uzalud dao napisati u poslanici Efežanima ove riječi. Apostol Pavao je želio milost i mir vjernicima prvog stoljeća, ne manje, potrebni smo za tim mirom.

Sada se zaustavimo na riječima: «od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!» To znači da je kod pitanja milosti i mira potrebna Božja i čovječja volja. Krist i Bog Otac daju milost i mir. Apostol Pavao to ne može dati. On ne može kazati slično kao Isus: «Mir svoj dajem vam». Mi ne možemo dati mir - to je čudesna biljka iz nebeskog sjemena, ali koja raste na zemlji. Mi se možemo brinuti za tu biljku, ubrati je. Dozvolimo da nebesko sjeme milosti i mira izraste u veliko drvo, koje će pokrivati svojom sjenom blagoslova se ljude i hraniti besmrtne duše plodovima vječnoga života.


Whoops, looks like something went wrong.