dr. Josip Horak



DR. JOSIP HORAK (1912. – 1999.)

Dr. Josip Horak rodio se 24. svibnja 1912. u Derventi (Bosna i Hercegovina). Realnu gimnaziju završio je u Slavonskom Brodu, a Pravni fakultet na Univerzitetu u Beogradu 1939. Kako je zbog Drugoga svjetskog rata bio prekinut poslijediplomski studij u Beogradu, nastavio ga je kasnije u Zagrebu. Postigao je doktorat ekonomskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je 1956. obranio na Pravnom fakultetu disertaciju pod naslovom »Kreditiranje privrednih poduzeća u FNRJ«. Bio je zaposlen u svojstvu komercijalnog direktora, šefa privredno računskog sektora te ekonomskog savjetnika u poduzećima »Metan«, »Katran« i »Grafika« sve do umirovljenja. Zbog nepodobnosti tj. nečlanstva u Komunističkoj partiji i aktivne službe u crkvi nikada nije mogao profesionalno napredovati do položaja generalnog direktora, iako je bio za to kvalificiran. Pet godina radio je kao profesor Više škole za cestovni saobraćaj za kolegij »Organizacija i poslovanje poduzeća cestovnog saobraćaja«. Uz sve te obaveze vrlo se rano uključio u rad baptističkih zajednica u Jugoslaviji. I njegov je otac Većeslav Horak bio propovjednik u Beogradu sve do preseljenja u Čehoslovačku nakon Drugoga svjetskog rata. Josip je bio sekretar za omladinu Saveza baptističkih crkava Jugoslavije sve do početka Drugoga svjetskog rata, a neposredno nakon rata postaje propovjednikom Baptističke crkve Zagreb i tu službu obavlja do 1982. Za predsjednika Saveza baptističkih crkava Jugoslavije bio je izabran 1957. te ponovno biran na tu dužnost sve do 1986. kada se više nije htio kandidirati. Tada je bio izabran na skupštini Saveza za počasnog člana izvršnog odbora Saveza.

Od samog početka emitiranja Evanđelja preko radija na našim prostorima 1961. godine uključio se u pripremanje i snimanje radio emisija koje odašilje Trans World Radio i Evangeliumsrundfunk najprije preko kratkih valova. Snimio je preko 3000 emisija. Propovijedi odašiljane preko radija sabrane su i tiskane u tri knjige.

U Zagrebu je 1976. osnovan protestantski teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik«. Dr. Horak bio je njegov dekan sve do 1980., a nakon toga prodekan. Na tom fakultetu bio je odgovoran za katedru praktične teologije te predaje više kolegija iz toga područja kao i iz kršćanske sociologije. Na temu odnosa crkva-država i vjerske slobode napisao je mnogo članaka objavljenih u uglednim vjerskim časopisima kao što je »Journal of Church and State« sveučilišta Baylor u SAD-u. Za knjigu »Vjerske zajednice u Jugoslaviji« urednika Zlatka Frida u izdanju NIP-a »Binoza« u Zagrebu 1970. napisao je članak »Protestantizam i ekumenizam«. Za časopis »Savjest i sloboda« Centra za istraživanje Biblije, dokumentaciju i informacije, Zagreb 1982. napisao je članak »Baptistička crkva – njezin postanak, razvoj, učenje i uređenje, posebice u SFRJ«. U izdanju Duhovne Stvarnosti objavio je 1989. knjigu pod naslovom »Baptisti – povijest i načela vjerovanja«.

Pored rada i zaduženja u zemlji, dr. Horak je sudjelovao i na mnogim svjetskim skupovima baptista i evanđeoskih kršćana, pa je tako i 1985. na Svjetskom kongresu baptista u Los Angelesu bio izabran za jednog od potpredsjednika Svjetskog saveza za razdoblje od 1985. do 1990. Tako je postao članom Svjetskog saveza i Europske baptističke federacije. Na sveučilištu Baylor u Wacou, u Texasu, u dva je navrata održao predavanje, a bio je i član redakcije časopisa »Journal of Church and State«.

Dr. Horak je 1984. godine primio Plaketu kao najviše društveno priznanje SR Hrvatske, a 1987. godine Pohvalnicu Lige za mir republičke konferencije SSRN Hrvatske za rezultate postignute u akcijama za mir.


Autor: dr. Josip Horak

I Samuelova 7,12 "Dovde nam je Gospod pomogao!"

Kad su se Izraelci odvratili od idola i obratili Gospodu, priznali su da su sagriješili Gospodu. Kad su vjekovni neprijatelji Izraela - Filistejci pošli na njih, Izraelci zamole suca Samuela: "Ne prestaj vapiti za nas Jahvi, Bogu našemu, da nas izbavi iz ruke Filistejaca." "Filistejci su došli da udare na Izrael, ali Jahve toga dana zagrmi silnom grmljavinom na Filistejce i tako ih prestraši i smete da su podlegli Izraelu." .."A Samuel uze jedan kamen i postavi ga između Mispe i Ješane i nazva ga imenom Eben Haezer govoreći: "Dovde nam je Jahve – Gospod pomogao."

Čitamo to u 7. poglavlju Prve knjige o Samuelu – u Svetom Pismu Staroga zavjeta. Ovih se riječi podsjećamo uvijek na koncu nekog razdoblja u svom životu, možda na kraju jedne godine! – kad gledamo unatrag, razmišljajući o prošlosti i našem iskustvu na putu s Bogom. Tako je prorok Samuel postavio memorijalni spomenik – iz zahvalnosti za vodstvo Božje u prošlosti izraelskog naroda. Poznati papa Ivan Pavao II rekao je: "Bez sjećanja na prošlost, nema budućnosti!" Prošlost nas uči da budemo zahvalna djeca Božja: da uvidimo da bez Božje pomoći ne bismo doživjeli tolike blagoslove, radosne trenutke: duhovne pobjede.

To pak ne znači da u svom životu ne moramo učiniti sve što možemo, ne prepuštajući se možda fatalistički – sudbini." Bog očekuje od nas svakodnevnu borbu sa zlom, grijehom, kušnjama, a očekuje od nas i da živimo pobjedonosnim životom. Podsjetimo se Spasitelja kako se borio sa kušačem i nadvladao ga. Apostol Pavao je upozorio Galaćane u 6. poglavlju svoje poslanice u 4. i 5. retku: "Svatko neka ispita sam svoje djelo pa će onda u samom sebi imati čime se dičiti, a ne u usporedbi s drugim. Ta svatko će nositi svoj teret." Nema sumnje da je to teret naše borbe sa zlom i kušnjama. Time se želi ukazati da trebamo živjeti odgovornim životom. Zato apostol opominje da svatko treba ispitivati svoje djelo. U drugom našem prijevodu (dr. Rupčića) stoji: "Da, svatko će nositi svoje vlastito breme."

Točniji je prijevod dr. Dude i dr. Fućaka, gdje se ovdje umjesto "breme" uzima riječ "teret". U izvorniku se time misli na neko lakše breme, "teret", nešto poput prtljage ili vojničkog ruksaka. Naime u istom poglavlju stoji u 1. i 2. retku: "A pazi na samoga sebe da i ti ne budeš iskušan! Nosite bremena jedan drugoga te ćete tako ispuniti zakon Kristov!" Ovdje je u izvorniku upotrebljena riječ "breme" dakle drukčija riječ nego što je u 5. retku, gdje stoji "teret". Pod riječju "breme"ovdje se misli u izvorniku na teže breme, koje sam čovjek i ne može nositi. Zato mu je potrebna pomoć: u prvom redu Nebeskog Oca a zatim djece Božje tj. braće u Kristu. Sluga Božji Samuel je rekao: "Dovde nam je Gospod pomogao." On nam je u prošlosti pomogao u onome što sami nismo mogli učiniti a i pomoć braće je bila nedostatna. Ali ovdje je i podsticaj za budućnost i sadašnjost. Gospod pomaže onima koji mu se u vjeri obraćaju te se pouzdaju u Njegovu moć.

Tako je divno Gospodnje obećanje kroz starozavjetnog proroka Izaiju – u 43. poglavlju: "Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj! Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neće te preplaviti. Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće. Jer ja sam Gospod, Bog tvoj Svetac Izraelov tvoj Spasitelj. "Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si, i ja te ljubim. Stog i dajem ljude za tebe, i narode za život tvoj." Ne boj se, jer ja sam s tobom!" Gospod koji nam je dovde pomogao, pomoći će i dalje. Iz pomoći jučer, razvija se nada za sutra. Lijepo nas tješi refren duhovne pjesme: "Jučer, danas i dovijeka Isus isti je, sve se mijenja Isus nikad – slava nek mu je! A druga pjesma kaže: "Ne boj se, jer s tobom, Spas je uvijek gle, zaštita je tvoja, pouzdanje sve. I u noćnoj tami i kad sunce sja, nek ti je utjeha, Gospod te ne ostavlja!" A u refrenu se ponavlja: "Ne, ne ostavlja, ne, nikada ne! Tvoj Gospod uvijek je s tobom nikad te ne ostavlja."