dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

"Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude savršen – za svako djelo ljubavi." (II.Tim.3:16-17). " Jer nikad neko proročanstvo nije došlo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga." (II.Petr.1:21).

Važnost Bogonadahnuća

Kršćanska vjera počiva na pouzdanosti Svetoga pisma. Temelj spasavajuće vjere je Isus Krist, dok nam Biblija ukazuje na taj temelj. O Isusu Kristu znamo jedino ono što smo naučili iz Biblije – Svetoga pisma. U prirodi postoji ograničeno otkrivenje Boga: " S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću. Jer njima je očito ono što se može doznati o Bogu: Bog im je to zapravo objavio. Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta.

Tako nemaju isprike." (Rimlj.1:18-20). "Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu." (Ps. 19:2-5). Bog je ugradio genetski kod u svako stvorenje i svaki život kroz vjekove, koji svjedoči o postojanju mudroga Stvoritelja.

Međutim, velike istine kršćanske vjere mi saznajemo samo iz Biblije, iz Pisma, koje je Bog ostavio čovjeku. Radi toga je neizmjerno važno saznanje da je Biblija istinita i od Boga nadahnuta. Ako bi Biblija bila proizvod otpaloga i ograničenog čovjeka, ne bi mogla biti niti savršeno istinita niti nadahnuta Božjim Duhom.

Radi toga je Biblija dana od Boga, nadahnuta Svetim Duhom i u potpunom smislu savršeno istinita i živa Božja riječ: "Uistinu je živa i djelotvorna riječ Božja. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine, i može suditi nakane i misli srca." ( Hebr.4:12). Gospod Isus je i sam naglašavao argumentirajući svoje tvrdnje: " U Pismu stoji." ili " Pisano je!" (Lk.4:4,8; 10:26).

Jasnoća Božjeg nadahnuća

Riječ "Bogonadahnuće" je uzeta iz II. Poslanice Timoteju 3:16, gdje je kazano: " Svako je Pismo od Boga nadahnuto". To je točan prijevod grčke riječi "Teopneustos", što znači "Nadahnuto Bogom" ili "Izniklo iz Božjeg daha". Pavao nije želio, da bi Timotej razumio, kako je Pismo zbroj ljudskih radova u koje je nadahnuto nešto Božansko.

Pavao upravo želi naglasiti i odlučno tvrditi, kako su Pisma nastala samo radi toga, što su iznikla iz Božjeg nadahnuća. Ako pročitamo neki mali poetski rad, mi doživljavamo, kako nas je uzbudio i pokrenuo. Pročitano djelo nam daje neki polet. Mi bismo rekli, kako nas je nadahnulo. Međutim, mi možemo vidjeti, da ovdje Apostol Pavao nema to u vidu, kada je pisao Timoteju, da je Pismo od Boga nadahnuto.

Uzbuđuje li to čitatelja ili ne, ili može to čitati površno, odnosno, može se potpuno ne slagati s pročitanim, može i ne razumjeti što čita, pa čak i da to izazove osjećaj mržnje kod čitatelja, ipak, "svako je Pismo od Boga nadahnuto". Taj izraz " Bogom nadahnuto" upotrjebljen je kao opredjeljenje, kako su svi zapisi točni – napisani onako, kako je Bog želio da to bude zapisano, a predano je putem otkrivenja.

Nekada je to otkrivenje bilo potpuno razotkrivanje nečega o čemu se govori, što inače ne bi moglo biti poznato. Trebalo je pravo otkrivenje u odnosu na poredak stvaranja, kako je to prikazano u Knjizi Postanka u 1. i 2. poglavlju. U drugim je slučajevima, kao što su rodoslovni zapisi, pisac bio rukovođen Božjim vodstvom za pravilan izbor podataka iz usmene predaje ili pisanih zapisa –izvora, tako da otkrivenje, u pravom smislu, kod toga i nije bilo potrebno. U takvim i sličnim slučajevima Božje se otkrivenje moglo izraziti kroz ukazivanje, što da se izabere iz onoga što su drugi zapisali: " Budući da su mnogi pokušali srediti pripovijedanje o događajima što su se dogodili među nama, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge Riječi, učini se i meni dobro, pošto sam ih pomno ispitao sve od početka, da ti ih napišem po redu, preuzvišeni Teofile, da se osvjedočiš o sigurnosti nauke koju si primio." (Lk.1:1-4). Evanđelista Ivan, na kraju svoga pisanja, ushićeno izvještava: " A ima i mnogo drugoga što učini Isus, i kad bi se sve popisalo redom, mislim da ne bi ni u cijeli svijet stale knjige koje bi se napisale." (Iv.21:25).

Sveti Duh je rukovodio ljude koji su pisali, ukazujući, što trebaju izabrati i napisati. Božje objavljenje čovjeku je trebalo biti točno zapisano. To iniciranje, upravljanje, izbor i zapisivanje se naziva nadahnućem od Boga. Nadahnuće od Boga se može smatrati kao: nadnaravno nadahnuće Božje. Zahvaljujući tome, a u isto vrijeme ne uklanjajući ličnost pisca sa svim njegovim obrazovanjem ili drugim darovima sposobnosti, vijest od Boga je bila zapisana točno takvim riječima, kako je Bog upravljao Svetim Duhom u čovjeku, da se zapiše. - Prema tome nadahnuće od Boga je nadnaravno djelo. O Bogonadahnuću Apostol Petar govori slijedeće: " Jer nikad neko proroštvo nije došlo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga". (II.Petr.1:21). Tu se jasno vidi da volja čovjeka nije imala nikakvo miješanje na stvaranje Biblije. Apostol Pavao utvrđuje, da u tome nije sudjelovala niti mudrost čovjeka: " I mi o tom Govorimo, ne riječima kakve uči ljudska mudrost, nego riječima kakve uči Duh, izražavajući duhovnim pojmovima duhovne stvarnosti." (I.Kor.2:13).

Ova nam dva stiha daju potpuno jasnu sliku, kako se Bog javlja velikim tvorcem Biblije. Nemoćne ljudske pretpostavke o negiranju Bogonadahnuća padaju u vodu pred jasnim apostolovim tvrdnjama. - Bogonadahnuće Biblije ne isključuje udio čovjeka. Sastavljači Biblije nisu bili samo jednostavna pera u Božjoj ruci. Dijelovi Biblije su mogli i biti diktirani od Božjega Duha, ali mi bismo griješili, kada bismo mislili da je Bogonadahnuće mehanički diktat. Bogatstvo i raznolikost stila pojedinih knjiga Biblije, prirodno ukazuje, kako je Bog koristio ljude kao svoja oruđa. Svatko može vidjeti, kako se stil jedne knjige razlikuje od stila druge knjige.

Riječi, koje izražavaju duboke unutarnje osjećaje, razumljivo je da nisu bile diktirane. Na primjer, vapaj Davida u Psalmu 51:3: " Smiluj mi se Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje." bez svake sumnje se istrgao iz dubine ganutog srca velikoga kralja Izraela. Biblijske su knjige prošle kroz um ljudi, izražene jezikom ljudi, zapisane rukama ljudi i zadržavaju u stilu karakteristike ljudi. Isus Krist je rekao: " Ni žrtve ni prinosa nisi htio, ali si mi pripremio tijelo." (Hebr.10:5).

Tijelo nije bilo Krist, ali Krist Sebe nije mogao objaviti bez tijela. Krist je bio Božji – a tijelo je bilo čovječje. Kako je bilo s Utjelovljenjem, tako je bilo i s napisanom Riječi. Duh je bio božanski a forma čovječja. Božja se misao utjelovila u čovječansku riječ. Forma čovječjeg izraza je svugdje vidljiva.

Kada je Bog želio dati ljudima svoje otkrivenje, On nije odstranio čovječju ličnost, nego ju je upotrebio kao instrument. Netko je doživio prikaz pojedinog Evanđelja na slijedeći način: " Matej je metodičan i opširan, Luka je fin i veličanstven, Ivan je apstraktan i dubok. Marko je, nasuprot njima, razgovorljiv, jednostavan, slikovit, sažet, isprekidan, muževan, silan i realističan."

Način Bogonadahnuća

Crkva se nije mučila dogmatskim pitanjem, kako bi točno ustanovila način kako je Bog nadahnuo Sveto pismo, jer se držala Njegovih izvornih riječi: " Jer nikad neko proroštvo nije došlo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga." (II.Petr.1:21). Riječ " potaknuti" mogla bi se prevesti kao "ponijeti". Ti ljudi, kada su pisali Pismo, nalazili su se pod takvom kontrolom Svetoga Duha, da su bili , bukvalno, "ponijeti Duhom". Podrobnije objašnjenje načina Bogonadahnuća je nemoguće i nepotrebno. Svako čudo, je nemoguće objašnjavati, a za to i nema potrebe. Kako je Bog sve stvorio iz ničega? Kako je Isus pretvorio vodu u vino? Kako je Isus uskrsnuo Lazara od mrtvih? Nije nikakva sramota, da je ograničeni čovjekov um dužan priznati da on to ne razumije i ne zna. Čovjek ne može razumjeti način Bogonadahnuća Svetoga pisma, ali treba vjerom prihvatiti.

Stupanj Bogonadahnuća

Povijesno kršćanstvo je vjerovalo, da je svaka riječ Pisma Bogom nadahnuta i da se to Bogonadahnuće jednako odnosi na sve dijelova Biblije. To je tako zvano bukvalno – potpuno Bogonadahnuće. - Bukvalno nadahnuće od Boga označava, da je svaka riječ Pisma u njegovu originalu od Boga nadahnuta i prenijeta na pisca. Neki se trude dokazati, kako je samo zamisao i ideja Pisma od Boga nadahnuta, a da je piscima ostavljena mogućnost da te zamisli izraze svojim riječima.

Svjedočanstvo Pisma dokazuje istinu bukvalnog nadahnuća od Boga. Za takvu tvrdnju imamo dokaz u Knjizi proroka Jeremije 1:9: " I tada Jahve pruži ruku, dotače se usta mojih i reče: Evo, u usta tvoja stavljam riječi svoje." Gospod Isus je rekao: "Jer, zaista, kažem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrčica slova iz Zakona sigurno neće nestati, a da se sve ne ostvari." (Mt.5:18). Teško ćemo shvatiti veliku upečatljivost Isusovih riječi, ako ne uzmemo u obzir da je "jota" bila najmanje slovo i znak jevrejskog pisma, slična našem apostrofu' , a crta ili kovrčica je samo dio slova slično našoj oznaci na i, ili na č, ć, š, ž.

Isus Krist je rekao i Crkva je to uvijek vjerovala, da je na originalnim svitcima Svetih pisama, svako navedeno slovo, linija, znak, točka, zarez, jota ili kovrčica, postavljena po Božjoj uputi. - Cjelovito nadahnuće od Boga označava, da su svi dijelovi Biblije jednako i u potpunosti dani po nadahnuću od Boga. Odbacuje se svako drukčije obilježje, kao na primjer " djelomično Bogonadahnuće", ili, " postupno Bogonadahnuće". Neki uvjeravaju, da su samo neki dijelovi Biblije od Boga nadahnuti, a drugi ne.

Zastupnici takvog "djelomičnog Bogonadahnuća" dopuštaju tvrdnju, da su riječi Isusa od Boga nadahnute, ali odriču slično nadahnuće drugim dijelovima Biblije, kao na primjer – povijest o stvaranju ili rodoslovlja. Postoje i takvi ljudi, koji uvjeravaju, da su neki dijelovi Biblije više nadahnuti nego drugi. Time hoće reći da cijelo Sveto pismo ima nekoliko stupnjeva nadahnuća, a da samo neki dijelovi imaju najviši stupanj. Biblija govori o potpunom nadahnuću od Boga.

Ključni stih za tu tvrdnju je upravo onaj kojega smo već spomenuli II.Tim.3:16, gdje je kazano: "Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti." Taj stih utvrđuje da se nadahnuće od Boga prostire na povijest, geografiju, rodoslovlje, učenje Isusa, - riječju, na sve dijelove Biblije. I ako neki dijelovi Biblije mogu, za čovjeka, biti više ili manje primjenjivi, u jednoj ili drugoj situaciji. Ne gledajući na to svi dijelovi Biblije su jednako nadahnuti od Boga. I ako II. Tim.3:16. ima u vidu, u prvom redu, Stari Zavjet, koji je tada njima bio na raspolaganju, jednako tako,

Novi Zavjet trebamo smatrati od Boga nadahnutim i potom uključenim u značenje toga stiha. Možemo to povezati s II.Petr.3:15-16: "A strpljivost našega Gospodina smatrajte prilikom za spasenje, kao što vam je i naš ljubljeni brat Pavao prema danoj mu mudrosti pisao. On to čini i u svim poslanicama u kojima govori o ovome. U tim poslanicama ima teško razumljivih mjesta, koja neuki i nepostojani ljudi izvrću – kao i ostala Pisma – na svoju vlastitu propast."