dr. Charles Stanley

Dr. Charles F. Stanley, osnivač službe »Dodir«, pokazuje gorljivu svijest o ljudskim potrebama time što nudi praktične biblijske istine za svakodnevni život. Oblikujući svoju službu prema Pavlovoj poslanici Efežanima, dr. Stanley vjeruje da:

»... život ne vrijedi ništa ako ga ne koristim za posao koji mi je dodijelio Gospodin Isus – posao naviještanja Dobre vijesti o Božjoj moćnoj dobroti i ljubavi« (Djela 20,24).

Dr. Stanley se prisjeća Božje potpore u teškim okolnostima nakon smrti njegova oca još u danima najranijeg djetinjstva. Kroz savjete i primjer svoje pobožne majke i djeda naučio je vjerovati i slušati Božju riječ. U četrnaestoj godini dr. Stanley je primio jasan poziv u službu propovijedanja, što ga je kasnije vodilo k diplomiranju na sveučilištu Richmond u Richmondu u Virginiji, te na Southwestern Theological Seminary u Fort Worthu u Texasu. Nakon toga je zaslužio magisterij i doktorat na Luther Rice Seminaryju u Atlanti. Uvijek praktičan, dr. Stanley često kaže: »Smatram da vam ne mogu iskreno reći kako vjerovati biblijskim istinama i kako primijeniti te istine da djeluju u vašem životu prije nego što dopustim Bogu da ih sprovodi u mom životu.«

Godine 1972. polusatni program praktičnoga biblijskog poučavanja dr. Stanleya emitiran je na lokalnoj televizijskoj stanici u gradu Atlanti. Već 1978. godine Christian Broadcasting Network je započela prenositi program putem svoga novog pothvata: mreže satelitskog odašiljanja kabelskim sustavom. Gledanost emisije je rasla od 16 000 gledatelja s područja Atlante do gledanosti širom zemlje u samo tjedan dana. Do 1982. godine služba »Dodir« je pravno osnovana i uključena u radio sindikat. Program »Dodir« je ušao na gotovo svako veće tržište u SAD-u tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća dosežući do više od milijun domaćinstava s porukom o Kristovoj dostatnosti za životne zahtjeve.

Poruke dr. Stanleyja dotiču se tema poput roditeljstva, financija, osobnih kriza, osjećaja i odnosa. Poučno učenje za osobni duhovni rast najviše se bavi molitvom, Božjim karakterom, zajedništvom s Duhom Svetim i osobom Isusa Krista. Dr. Stanley čvrsto vjeruje da je Biblija Božja nepogrešiva riječ, uvjerenje koje se snažno odražava u njegovu poučavanju.

Poznate organizacije i izdavačke kuće iskazale su čast dr. Stanleyu. Godine 1988. ušao je u dvoranu slavnih National Religious Broadcaster (NRB) zbog dosljedne vrsnosti njegovih emisija i zbog primjera vodstva na području kršćanske televizije i radija. Religious Heritage of America ga je 1989. godine prozvao pastoralnim radnikom godine što je nagrada kojom se pohvaljuje pastore koji nastoje judeokršćanska načela primijeniti na svakodnevni život SAD-a. Godine 1993. NRB je dodijelio programu »Dodir« nagradu za televizijsku produkciju godine, a 1999. godine nagradu za radijski program godine. 2004. godine izdavačka kuća Thomas Nelson Publishing odala je priznanje dr. Stanleyu za prodaju više od 3,5 milijuna primjeraka njegovih knjiga.

Dr. Stanley je autor više od 45 knjiga uključujući i nekoliko najbolje prodavanih (bestsellera).

Zajednička tema golemog broja pisama slušatelja programa »Dodir« jest koliko je Bog promijenio njihove živote kroz učenje dr. Stanleya. Svaki uspjeh koji je postignut kroz »Dodir« ili dr. Stanleya izravno se pripisuje Božjoj ruci. Dr. Stanley kaže: »Božja riječ i djelo Božje mijenjaju ljudske živote.«

Cilj dr. Charlesa Stanleya najbolje je izražen u misijskoj izjavi programa »Dodir«: pomagati ljudima diljem svijeta da rastu u odnosu s Isusom Kristom i jačati lokalne crkve. Želja dr. Stanleya je dovesti evanđelje što većem broju ljudi, izložiti ga što je jasnije moguće i što je brže moguće – sve na Božju slavu.


Autor: dr. Charles Stanley

Kad Bog govori on uvijek ima nešto specifično za reći. On nikada ne govori u općenitostima. On ne kaže - Možda mislim tako. On uvijek ima nešto jako specifično za reći. Kad Bog govori on ima cilj u mislima. I uvijek govori ljudskom srcu.

Kad razmišljamo što govori i kako govori, moramo razmišljati o tome kako slušamo i razumijevamo. Zbog toga danas želim govoriti o cilju koji Bog ima na umu kada nam govori. Ti i ja znamo da Bog govori kroz svoju riječ, Bibliju. On govori kroz svog Duha Svetog, kroz razne okolnosti kao i kroz druge ljude i naše živote.  Pitanje je Što Bog ima na umu kad kada nam govori bilo kroz svoju riječ, po svom Duhu, kroz nekog čovjeka ili okolnosti?

Htio bih da otvorimo Bibliju u poslanici Gal.1. U ovom prvom poglavlju postoji jedna epizoda o Pavlovu obraćenju i njegovo sjećanje na što mu se dogodilo. Nakon toga slijedi nešto što će nam pokazati što Bog ima na umu kad komunicira s nama. Ti ciljevi su navedeni u Gal.1:11-17:

''11Obznanjujem vam, braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, 12niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista.

13Ta čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju 14te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu.

15Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo 16otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju,

17i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask.''

U ovom kratkom odlomku su, vjerujem, navedena tri cilja koja Bog ima na umu svaki put kad nam govori. Bilo kome od nas. To znači da mu je na umu nešto specifično, ne općenito. On ne govori grupi, već govori svakome od nas ponaosob.

Kad razmišljamo o tome koji su njegovi ciljevi za naš život želim da razmišljaš o ta tri cilja koja Bog uvijek ima na umu kad nam govori.

Ako razumijem koji su to ciljevi i koje su Božje namjere, tada ću, bez obzira kako on govorio, biti spremniji slušati na malo drukčiji način.

Govorit ću o dva različita načina na koje ljudi slušaju.

Jedan od prvih i prvenstvenih Božjih ciljeva koje želim spomenuti jest ovaj: Božji cilj što nam govori jest da ti i ja možemo shvatiti istinu. Odnosno, govori na način da možemo dokučiti istinu, razumjeti istinu, slušati istinu, čuti istinu, te da istina Božja postane dio našeg razmišljanja i dio našeg životnog stila.

Bog je tako napisao Bibliju da je nitko od nas ne može pročitati samo jednom zatim odložiti te reći da smo pročitali Bibliju od početka do kraja i sada znamo svu istinu.

Drugo, niti jedna od šezdeset šest knjiga Biblije nije napisana na način da ih možeš jednom pročitati i reći da je to tô i da sad sve razumiješ. U stvari, tako je napisano da to ne možeš tvrditi čak niti za jedno poglavlje Biblije. Tako ne možeš pročitati niti jedan jedini redak u Bibliji i to reći jer kad se vraćamo na neke odlomke često nam se čini da to nikada nismo pročitali. To je ista Biblija, isti tisak, redak koji si stotinu puta pročitao, pa ipak ti se čini da ga po prvi puta vidiš.

Zašto je to tako? Zato jer je Biblija um Božji. Ta knjiga je Božje otkrivenje. Ona je izražaj Božjeg života. On nam je to dao da bismo ti i ja mogli razumjeti istinu.

I tako, kad se govori ili čita riječ Božja, Bog ima na umu cilj da ti i ja možemo shvatiti istinu. On ju čini jasnom, a ti i ja shvaćamo da jednom kad smo spašeni milošću Božjom što više je čitamo to jasnija ona postaje.

A zanimljivo je da što više čitaš tu knjigu bolje je razumiješ. Što je bolje razumiješ više utjecaja ima na tvoj život. Kad Bog govori ne treba tumača jer kad govori ljudskom srcu govori univerzalni, božanski jezik Duha Svetog.

Božja namjera sa svojom knjigom nije da je jednom pročitaš, pa odložiš, niti mu je namjera da za nju kažeš da ne razumiješ o čemu govori pa je jednostavno nećeš čitati. Bibliju ćeš razumjeti samo ako je budeš čitao i dozvolio da Bog iz nje govori tvom srcu.

Zbog toga Biblija kaže u Iv.16:13: ''13No kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.'' On nam je dao Duha Svetog da nam pomogne razumjeti svoju riječ. On kaže da će nas Duh Božji uvesti u svu istinu. To je jedna od njegovih odgovornosti.

Kad mi primimo Krista kao svog Spasitelja, Biblija kaže da nas Duh Sveti nastanjuje. To znači da živi u nama. On ima mnoge odgovornosti. Jedna od njegovih odgovornosti jest da nas osvjedoči o grijehu. Slijedeća je da nas tješi u teškim vremenima.

Ako želiš, otvori 1. poslanicu Korinćanima 2:9-14 i zamijeti što kaže o djelu Duha Svetog kad daje razumijevanje:

''9Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube. 10A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje.

To znači da je Duh taj koji otkriva istinu stvari koje još nismo niti počeli  razumijevati ili uviđati. Dalje nastavlja u 11 retku:

11Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega. 12A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo čime nas je obdario Bog.

Ova riječ ''znamo'' znači znati punim znanjem tako da u potpunosti možemo razumjeti djelo Duha Svetog i da ti i ja možemo u potpunosti razumjeti one stvari koje su nam slobodno dane od Boga. Čitam dalje 13. redak:

13To i navješćujemo, ne naučenim riječima čovječje mudrosti, nego naukom Duha izlažući duhovno duhovnima. 14Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati.''

Zašto? Zato jer osoba koja nije spasena ima samo svoj naravni um, dok osoba koja je vjernik ima Duha Svetog unutar svog duha, onog koji joj je dao život u duhu, a Duh Sveti je onaj koji tumači riječ Božju. Zbog toga nespašena osoba kaže da je Biblija puna mitova i priča koje ne razumije kad je uzme čitati.

Dok netko tko je spasen može samo ostati zadivljen. Ne može vjerovati istine zpisane o Isusu Kristu ili apostolu Pavlu. Pita se da li Bog može i u njegovom životu svakodnevno djelovati na sličan način.

Razlike između te dvije osobe nije u intelektu, već u onome što se nalazi unutar osobe. Osoba koja je nanovo rođena ima Duha Svetoga Božjega u sebi. Imaju sam Božji život u sebi. Zbog toga, pošto imaju Božji život u sebi imaju sposobnost razmišljati poput Boga jer Duh Božji podiže koprene i pomaže nam vidjeti što se ljudskim umom vidjeti ne može.

Svaki puta kad ti i ja otvorimo neki dio pisma Duh Božji počinje djelovati u našem životu te to znanje, informacije i istinu primamo u svoj um. Rrazmišljamo o tome što smo pročitali i primili. Možda na prvi pogled nećemo svaki puta primiti nešto novo, no Bog ukorijenjuje svoju Riječ u našem duhu. Na taj način postajemo zreliji u Božjim stvarima, čak iako toga ponekad nismo niti svjesni. Zrelimo u stvarima Božjim jer Rijel postaje dio našeg bića.

Ponekad će Bog na moje srce staviti neki odjeljak pisma kojem ću se često vraćati. Možda prođu i tjedni prije no što doista otkrijem stvarnu duhovnu istinu koju je Bog želio da shvatim kroz taj odlomak.

Ako nešto pročitaš nekoliko puta ili osjećaš da se moraš vratiti na taj odjeljak čini ti se kao da baš i ne poznajep svoju Bibliju. Stalno se vraćam na isti odjeljak. Često se to događa jer te Duh Božji vraća na isto mjesto i čini ti se kao da kopaš sve dublje i dublje na istom mjestu. Što se doista događa?

Svaki puta kad započneš kopati ulaziš sve dublje u istinu onoga što Bog želi da razumiješ. Bog je u procesu prenošenja istine tako da ti i ja možemo razumjeti i shvatiti što nam Bog pokušava reći.

On je nije napisao da bude preteška. On želi da ju razumijemo. Često je moje razumijevanje stanje moga srca koje mi daje pravo ili privilegiju razumijevanja na način na koji je on sve zapisao.

Bog kaže u 1Kor.2:10: ''10A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje.'' Dakle, po djelu Duha Svetog ti i ja razumijemo Božju riječ dok je čitamo i proučavamo.

Kad kažemo shvatiti istinu, istinu o čemu? Kakva je to vrsta istine  koju Bog želi da razumijemo i primjenimo? Prije svega, Bog želi da razumijemo istinu i njemu, tj, tko je on.

Otvorimo Fil.3:8 gdje Pavao govori o stvarima koje su se dogodile u njegovom životu i o stvarima s kojima bi se mogao ponositi kad bi htio:

''8Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem.''

Drugim riječima, Pavao kaže da ne postoji ništa što bi cijenio toliko koliko cijeni poznavanje Krista Isusa.

Zašto bi on to rekao? Zato jer je Bog izvršio revoluciju njegova života kad se apostol Pavao obratio na putu za Damask. Bog mu je dao nagovještaj Krista Spasitelja i Gospodina u svom životu, a time i želju da ga bolje upozna. Evo što je rekao u poslanici Fil.3:10-11: ''10da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, 11ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih.''

Što je Pavao učinio? Počeo je shvaćati. I što je više razumio Krista to je bio sve uzbuđeniji i želio ga je još više upoznati.

Bog nam daje istinu o sebi ne samo da zadovolji našu znatiželju, već želi da ga spoznamo osobno. On želi da ga upoznamo zbog toga tko on jest. Bog zna da što ga više budemo upoznavali, to ćemo ga više voljeti. Što ga više budemo voljeli to ćemo mu više željeti služiti. Što mu više budemo željeli služiti, to ćemo se više davati drugim ljudima.

Kad Bog kaže da je jedan od njegovih ciljeva komunikacija s nama tj. davanje razumijevanja kojim shvaćamo istinu o njemu. To je zbog toga što nas ljubi želi da ga spoznamo. Zbog toga nam je dao svoju knjigu i Duha Svetog. Po sili Duha Svetog i kroz njegovu riječ i iskustvo spoznajemo Boga.

Čitajući Pisma spoznajemo ga, a kroz djelo Duha Svetog koji na daje uputstva upoznajemo ga. Bog uzima tu istinu koju nam je prenio, te je uklapa u naš život. I dok je on uklapa u naš život, a mi predajemo dalje počinjemo razumijevati Božje putove i naume koje inače ne bismo razumijeli

tek pukim čitanjem Biblije.

On želi da otkrijemo i znamo istinu o njemu, njegovom veličanstvu, sili, ljubavi, milosti i svim ostalim atributima Božjim.

Također želi da razumijemo istinu o sebi. Želi da se spoznamo kao neadekvatna i grešna bića. Ali također želi da se spoznamo kao oni koji ne samo da su grešni, već koji mogu biti spašeni milošću Božjom i čija se prošlost može u potpunosti izbrisati. On pred nas stavlja potpuno novu budućnost. Kroz nas Gospodin Isus Krist želi živjeti svoj život, a Duh Sveti želi živjeti i izraziti život Kristov i osnažiti nas u svakom trenutku, svakom danu da činimo ono na što nas je Bog pozvao. Naš položaj u Kristu veoma je važan za naše razumijevanje onoga što Bog želi učiniti u našim životima.

On želi da razumijemo tko je Bog i tko smo mi. Premda je Bog apsolutno svet, a Biblija kaže u 1Iv.1:5 da u njemu nema nikakve tame: ''5A ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlost  i tame u njemu nema nikakve!''  I premda smo mi grešna ljudska bića što on čini? On je u procesu rada u našim životima suobličujući i čineći nas sličnijima sebi. To je njegov cilj, da budemo sličniji Kristu.

Bog želi da shvatimo da smo u njegovim očima veoma vrijedni.  Toliko vrijedni da je njegov Sin, Isus Krist umro umjesto nas. Želi da razumijemo da, premda se osjećamo nedostojnima, ipak u očima Božjim to nije pitanje vrijednosti ili dostojnosti, već pitanje milosti, ljubavi i predanja prema nama.

Također želi da razumijemo i shvatimo istinu o drugim ljudima. Nije dovoljno znati tko je Bog i kakav je ili znati kakvi smo mi. Pitanje je što je s drugim ljudima? Vidiš, kad počnemo razumijevati sami sebe i Boga dobivamo veći kapacitet razumijevanja drugih ljudi. Kad postanemo sposobni priznati vlastite pogreške, vlastite slabosti, vlastitu nedostatnost, našu ovisnost o Bogu tada počinjemo sagledavati druge ljude na isti način.

Kada susretnemo mladog kršćanina, punog grešaka i bez nekog znanja o Pismu, umjesto da smo kritični razumijemo gdje se nalazi. Razumijemo da je i on dijete Božje baš kao i mi. Razumijemo da je postojalo vrijeme kad baš nismo razumijeli puno od Pisma, te smo činili greške, zakazivali i petljali po Bibliji kad bi netko rekao da otvorimo evanđelje Markovo ili Ivanovo. Imali smo problema u pronalaženju knjiga u Bibliji. Često se ljudi zbog toga osjećaju neugodno, no to je u redu. Jer vidiš, nikada ne smijemo kritizirati ljude zbog onog što ne znaju o Bibliji. Radije im budimo ohrabrenje.

Bog kaže da je njegov cilj da ti i ja shvatimo istinu, istinu o njemu, o nama i o drugima. Da smo svi stvorenja živog Boga s potrebom njegove milosti, oproštenja i ljubavi Božje. Oni od nas koji poznaju Kirsta kao Spasitelja imaju pristup do prijestolja Božjeg kao njegova djeca. Naša su imena zapisana u janjetovoj knjizi života. Mi smo sinovi i kćeri Božje i svaka privilegija koja pripada onima čija su imena zapisana u janjetovoj knjizi života tj. knjizi vječnog života pripada i nama. Odnosno onima od nas koji su spašeni milošću Božjom, naša su imena zapisana u knjizi života.

Bog želi da razumijemo više od statistike i brojki u Bibliji. On želi da ga razumijemo i spoznamo. Da poznajemo sebe i druge ljude.

Pavao kaže da je njegova želja iznad svega bila spoznati Boga. Ako želim shvatiti istinu, odnosno ako želim razumijeti istinu onda moram pozorno slušati što mi Bog govori.

Razmislimo sada o tome kako slušamo. Ljudi dolaze u crkvu i slušaju barem na dva načina.

Razmotrimo ta dva načina.

Prije svega postoji pasivni slušač. A pasivni slušač dolazi u crkvu ili gleda televiziju u svome domu ili sluša radio ili kasetu, a misli su mu na nečem

posve drugom. Sluša jer mu se to sviđa ili ga zabavlja ili mu se možda sviđa osoba koja govori ili pjeva. No, pasivini slušatelj ne sluša s nečim određenim na umu. On ne očekuje nešto. Ne očekuje neku odluku. On je onaj koji želi da ga zabave i da se osjeća dobro.

Mnogo je ljudi koji pohađaju crkve i prosuđuju poruku prema onome kako se osjećaju kad odu. Ako se dobro osjećaju na odlasku kažu propovjedniku da je propovijed bila izvrsna. Ako se ne osjećaju dobro ne kažu ništa.

Drugo, postoje agresivni slušači. Oni dolaze u crkvu s Biblijom, olovkom i notesom jer su došli s namjerom da nešto dobiju. Došli su s namjerom da nešto nađu i otkriju. Možda, ako je potrebno, da donesu odluku. Dolaze s namjerom odlaska s nečim što do tada nisu imali ili je bilo duboko zakopano u duhu. Nešto ih je izazvalo, utješilo, ohrabrilo, izgradilo i oplemenilo. Odnosno, oni ne namjeravaju napustiti crkvenu službu bez nečega što im je Bog rekao. To je agresivni slušač.

On kaže da je njegov cilj da ti i ja imamo istinu koju će nam Bog poslati, a ona je istina o njemu, o drugima i nama samima. I ako želimo da nam se ta istina objavi, ako je želimo razumijeti onda  puno toga ovisi o tome kako slušamo. Ako sam agresivni slušatelj doista želim čuti Boga sjedio li u crkvi i slušao ili čekao i razmišljao o tome kako to primjeniti na svoj život. Kako se to odnosi na mene? Ili možda znam osobu kojoj to očajnički treba? Ili moram nabaviti kasetu te propovijedi. Agresivni slušač ispituje, proba, postavlja pitanja, sluša i uspoređuje sa stvarima i istinom kako ona pristaje u njegov život kao i stvari koje su se dogodile u njegovu životu.

Ta ista osoba ide na Biblijsko proučavanje. Ima svoju Bibliju, notes i olovku. Postavlja pitanja. Želi znati što to znači.

Ta ista osoba u svom osobnom, privatnom životu ima svoju Bibliju i notes u kojem vodi bilješke. Piše. Ima notes pun stvari kroz koje mu je Bog progovorio jer ih želi zapamtiti.

Jedna je stvar nešto čuti, a druga upamtiti i primjeniti u svoje srce.

Postoje dvije vrste slušača. Jedan je pasivni i baš mu nije stalo. Drugi je agresivni koji žudi, gladuje, žeđa i spreman je pitati, provjeravati, uspoređivati, otvoriti Bibliju i reći – Čekaj malo, kako se to odnosi na moj život? Kako Bog to primjenjuje na moj život i gdje sam ja u ovom trenutku svog života?

To je agresivni slušač. Onaj koji želi Boga, sluša ga, očekuje i predviđa da će mu Bog progovoriti nešto određeno.

Želio bih te upitati da li si pasivni ili agresivni slušač? Da li želiš da ti se istina izrekne da se zabaviš ili da budeš suobličen slici Kristovoj? Da li to želiš da bi se mogao hvalisti? Ili zato jer si ushićen i zahvalan Bogu za privilegij što to možeš prenjeti dalje nakom drugom?