UVOD
U DJELA APOSTOLSKA
Knjiga Djela apostolskih, ponekad nazivana peto
evanđelje, je nastavak Lukinog evanđelja. Pisac Knjige je dr. Luka, kao što to
i ističe u uvode (stih 1.). Sir William Ramsay, nakon što je kritički proučavao
Lukina pisanja, izjavio je kako je Luka bio najveći povjesničar antike i
modernog doba.
Djela apostolska su u mnogome veličanstvena. Ona
su most između evanđelja i poslanica. Novi zavjet bez Djela apostolskih u sebi
sadrži duboki i nepremostivi jaz. Dr. Houson je to izrazio ovim riječima:
"Kad ne bi bilo Djela apostolskih, ne bi postojalo ništa što bi je
nadomjestilo." Posljednji zabilježeni događaj u Matejevom evanđelju je
uskrsnuće koje je zabilježeno u Djelima 1. U Markovom evanđelju je posljednji
zabilježeni događaj Isusovo uzašašće, što je također zapisano u Djelima 1. U
Lukinom evanđelju je posljednja zabilježena činjenica obećanje Svetog Duha. To
se također nalazi u Djelima 1. U Ivanovom evanđelju je posljednji zabilježeni
događaj obećanje Isusovog ponovnog dolaska. Pogodili ste, to se također nalazi
u Djelima 1. Čini se kao da su četiri evanđelja bila ulita u lijevak i ona su
se sva izlila u ovom prvom poglavlju Knjige Djela apostolskih.
Knjiga Djela apostolskih daje nam temelj na koje
možemo staviti poslanice. Bilo bi to uistinu obogaćujuće iskustvo kad bismo ih
mogli pročitati zajedno, jer nam Djela govore u utemeljivanju crkvi, kojima su
poslanice bile i upućene.
Knjiga Djela apostolskih bilježi početak crkve,
rođenje crkve. Knjiga Postanka donosi nam izvješće o porijeklu materijalnog
svemira. Knjiga Djela apostolskih bilježi izvješće o korijenima duhovnog tijela
koje danas vidimo kao crkvu.
Tema ili ključ za Knjigu Djela apostolskih nalazi
se zapisana u Djelima 1:8: "Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će
sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i
sve do kraja zemlje."
Knjiga se prirodno dijeli prema ovom ključnom
stihu. Prvih sedam poglavlja bilježi djelovanje Gospodina Isusa Krista po Duhu
Svetome kroz apostole u Jeruzalemu. Poglavlja 8 - 12 bilježe djelovanje
Isusa Krista po Svetome Duhu kroz apostole u Judeji i Samariji. Ostatak
knjige je posvećen djelovanju Isusa Krista po Svetome Duhu kroz apostole sve
do krajeva zemlje.
Knjiga Djela apostolskih nije potpuna. Ona
završava sa apostolom Pavlom u njegovoj iznajmljenoj kući u Rimu. Ona nema
pravi završetak. Znate li zašto? To je zbog toga što je Knjiga Djela
apostolskih priča koja ima nastavak. Možda Gospodin ima dr. Luku tamo gore koji
piše slijedeća poglavlja baš u ovome trenutku. Možda on bilježi ono što vi i ja
činimo za Krista po sili Svetoga Duha. Nadam se.
Posebitosti Knjige Djela apostolskih su:
1. Važnost Gospodina Isusa Krista. Gospodin Isus
Krist je sada ostavio svoje učenike. Nema Ga. Uzašao je u nebo u prvome
poglavlju ove Knjige. Međutim, On još uvijek djeluje. On je samo promijenio
svoju poziciju, svoje prebivalište. Preselio je svoj stožer. Za svo vrijeme
koje je proveo na zemlji Njegov stožer bio je u Kafernaumu. Sada je Njegov stožer
zdesna Ocu. Gospodin Isus Krist je istaknut. On djeluje iz samoga neba.
2. Važnost Svetoga Duha. Krist je obećao poslati
Svetoga Duha. ovo obećanje je spomenuto u Ivanovom evanđelju četiri puta (Iv
1:33; 7:37 - 39; 14:16 - 17 i 20:22). Isto obećanje dano je i u Knjizi Djela
apostolskih (Djela 1:8). Vi i ja živimo u dobu Svetoga Duha. Velika činjenica
ovoga doba je prebivanje Svetoga Duha u vjernicima.
3. Sila crkve. U crkvi postoji sila, i naravno, to
je djelovanje Božjeg Duha. Ta sila prve crkve se ne očituje u crkvama danas.
Zašto? Zbog toga što je prva crkva funkcionirala na visokom duhovnom nivou,
koji nije ponovno bio postignut u niti jednom dobu. Međutim, kada Sveti Duh
koji djeluje kroz vjernika, tada se na svakom sastanku donosi slava i čast
imenu Gospodina Isusa Krista.
4. Važnost crkve - vidljiva i nevidljiva. Crkva je
nova institucija. Ona je počela postojati u Djelima apostolskim.
5. Važnost mjesta. Knjiga započinje u Jeruzalemu i
završava u Rimu. Sir William Ramsay provjerio je sva mjesta koja spominje dr.
Luka i našao je da su sva točna.
6. Važnost osoba. Dr. Luka spominje 110 osoba po
imenu, osim spominjanja mnoštava i gomila ljudi. Ja vjerujem da je do kraja
prvog stoljeća u svijetu postojalo na milijune vjernika. Crkva je u tih prvih
dvjesto do tristo godina bilježila fenomenalni porast u svome broju. Taj se
porast u današnje doba svakako smanjio, upravo kao što je naš Gospodin i rekao
da će biti.
7. Važnost uskrsnuća. Uskrsnuće je središte propovijedanja
evanđelja. U previše današnjih crkvi imamo samo jednu propovijed o toj temi i
to na Uskrs. Kao pastor sam mnogo puta oslikavao Uskrs u kolovozu. Ljudi su
dolazili samo da bi saznali što se to dogodilo sa propovjednikom. Mislili su da
mi je vrućina udarila u glavu. Bilo kako bilo, u ranoj crkvi je uskrsnuće Isusa
Krista bilo središte svake propovijedi i niti jedna propovijed nije bila
propovijedana bez toga. Tema koju je Petar propovijedao na dan Pedesetnice u
Jeruzalemu bila je uskrsnuće Isusa Krista. Objasnio je kako je ono što su ljudi
vidjeli da se dešava bilo zbog toga što se Isus sada nalazio u nebu Bogu zdesna
i što je u svijet poslao svoga Svetog Duha. Sve je to bilo zbog uskrsnuća.
Vidjet ćete kako je uskrsnuće bilo središte Pavlovih propovijedi.
Postoji mnogo ljudi i propovjednika koji vole
imati svoj hobi. Neki ljudi vole imati hobi proročanstava; drugi se bave
Keswičkom porukom ili kojim drugim dijelom ili fazom. Ako i vi želite imati
nekakvi takav hobi, dopustite mi da vam preporučim jedan: uskrsnuće Isusa
Krista. U ranoj crkvi svake je nedjelje bio Uskrs, dan za navješćivanje
uskrsnuća. "Uskrsnuo je!" bila je poruka koja se objavljivala posvuda
(vidite Matej 27:64).
8. Postoji važnost Petra u prvom dijelu Knjige i
Pavla u drugom dijelu. Čudno je kako su ostali apostoli izostavljeni. Bog je
imao dobre razloge, siguran sam, što je naglasio službu ove dvojice ljudi.
Također postoji i čisto ljudski razlog. Dr. Luka
je bio upoznat sa službom ova dva čovjeka. On je bio Pavlov suradnik.
Neki ljudi smatraju kako je postojalo neslaganje
između Petra i Pavla. Ako ćemo iskreno, ja sam mišljenja da su dr. Luka, Petar
i Pavao proveli mnogo vremena zajedno i da su mnogo i o mnogočemu razgovarali.
Ispravni naslov za ovu povijesnu knjigu uvijek je
bio problem. u prijevodu Biblije kojeg ja upotrebljavam ona je naslovljena kao Knjiga
Djela apostolskih. Codex Vaticanus i neki prijevodi naziva je također Knjigom
Djela apostolskih. Robert Lee nazvao ju je Djelima uzašlog i
proslavljenog Gospodina. Bantu naslov glasi Riječi u svezi s djelima.
Ja mislim da nam je ključ za naslov dan u prva dva
stiha prvog poglavlja. Na temelju toga, htio bih ponuditi jedan novi, malo
dulji naslov: Gospodin Isus Krist na djelu po Svetome Duhu kroz apostole.
POGLAVLJE 1:1-7
TEMA: Priprava za dolazak Duha
Kao što sam to predložio u uvodu, po mom bi
mišljenju prikladni naslov za Knjigu Djela apostolskih glasio: Gospodin Isus
Krist koji po Svetome Duhu djeluje kroz apostole. Prvih sedam poglavlja
otkrivaju nam Gospodina Isusa Krista kako po Svetome Duhu djeluje kroz apostole
u Jeruzalemu. Prvo poglavlje, koje je priprava za dolazak Svetog Duha, u
sebi sadrži uključen i kratki uvod; rezime četrdesetodnevne Isusove službe
nakon Njegovog uskrsnuća; Njegovo uzašašće i obećanje povratka; zatim čekanje
apostola na poslanje Svetog Duha, i njihovo imenovanje apostola koji će zauzeti
Judino mjesto.
UVOD
Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je
Isus činio i učio do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je
izabrao po Duhu Svetome. (Djela 1:1 - 2)
"Prva knjiga" je bila Lukino evanđelje,
koja je također bila upravljena Teofilu - čije ime znači "onaj koji
ljubi Boga." Ja u potpunosti odbacujem ideju da se ovdje misli na bilo kojeg
čovjeka koji ljubi Boga. Očito je Luka poznavao čovjeka imenom Teofil, i bez
sumnje, njegovo je ime bilo prikladno - onaj koji ljubi Boga. Lukino evanđelje
bilo je izvješće "o svemu što je Isus činio i učio", a u Knjizi Djela
apostolskih Isus nastavlja činiti i učiti. Danas se On još uvijek bavi
tim poslom, ako mogu upotrijebiti ovaj izraz, i On će nastaviti s tim programom
dok sa zemlje ne uzme one koji pripadaju Njemu.
"Do dana kad je uznesen, nakon čega je
po Svetome Duhu" nam jasno govori da to što je Isus uzašao na nebo ne
znači da je On prestao sa činjenjem i učenjem. Međutim sada, sa svoga položaja
zdesna Bogu On nastavlja djelovati kroz Svetog Duha. Kao što se u vojsci
zapovijedi prenose sa jednog čovjeka na drugog, tako i Gospodin Isus Krist
djeluje kroz Svetog Duha; Sveti Duh je djelovao kroz apostole i nastavlja
djelovati kroz vas i mene danas gdje god se mi nalazili. Ovo što nalazimo ovdje
je uistinu veličanstvena izjava.
ISUSOVA ČETRDESETODNEVNA SLUŽBA NAKON USKRSNUĆA
Dr. Luka ovdje upotrebljava jednu od svojih
periodičnih rečenica, koja se nastavlja do četvrtog stiha.
Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima
pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. (Djela 1:3)
Isus se pokazao živim mnogim nepogrešivim
dokazima nakon svoje patnje i smrti. Zapisano je deset Isusovih pokazivanja
nakon Njegovog uskrsnuća. Njegova služba koja je uslijedila nakon uskrsnuća,
koja se otkriva u Njegovim pokazivanjima, imala je veći utjecaj na kršćanstvo
danas nego što je to imala Njegova trogodišnja služba koja je zapisana u
evanđeljima. Napisao sam kratku knjižicu koju sam naslovio Prazni grob,
koja govori o službi Isusa Krista nakon Njegovog uskrsnuća. Pavao je to izrazio
ovim riječima: "Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i
poznavali po tijelu Krista, sada Ga tako više ne poznajemo" (2.
Korinćanima 5:16).
Vi i ja Ga danas ne poznajemo kao Onoga koji je
hodao ovom zemljom prije više od devetnaest stoljeća. Mi Ga danas poznajemo kao
Čovjeka u slavi. On je ondje gore baš sada, i On je stvaran. Žalosno je koliko
često crkva gubi ovu činjenicu iz vida.
Nedavno sam primio pismo od jednoga čovjeka koji
je napisao da je član crkve čitavi svoj život. Obavio je sve propisane rituale,
i mislio je da je kršćanin. Zatim je, slušajući Božju riječ, shvatio da on
uopće ne poznaje Isusa. Za tog je čovjeka bilo predivno otkriće da Isus nije
samo bio čovjek koji je prije više od devetnaest stoljeća hodao ovom zemljom,
već da je također živ i danas i da se nalazi Bogu zdesna. On je došao k živome
Kristu i primio Ga kao svog Spasitelja i Gospodina. Kako je to divno! Isus je
dokazao da je živ mnogim nepogrešivim dokazima.
Problem kojeg ima svaki nevjernik nije sa
činjenicama, već sa njegovom nevjerom. Činjenice mu stoje na raspolaganju. Ja
se uistinu pitam sumnja li netko je li bitka kod Waterlooa povijesna činjenica.
Onako iskreno, ja vjerujem da je Napoleon živio, i ja vjerujem da se borio u
bitci kod Waterlooa. Međutim, ja za to imam jako malo dokaza. U stvari, postoji
deset tisuća puta više dokaza za smrt i uskrsnuće Gospodina Isusa Krista nego
što postoje za bitku kod Waterlooa, a ipak danas postoje ljudi koji tvrde da
oni u to ne vjeruju. U čemu je problem? Problem je u srcu, u nevjerujućem srcu.
U čovjeku postoji prirodna tendencija da bježi od Boga, baš kao što je to
učinio i Adam. Čovjek danas Bogu okreće svoja leđa. Ako ste nevjernik, tada je
problem u vama. Problem nije u Božjoj riječi. Isus je sebe pokazao živim
mnogim nepogrešivim dokazima. Vi to možete znati i upoznati ako želite znati i
upoznati. Problem je u tome što vi to ne želite. Problem nije u umu; problem je
u volji.
Dopustite mi da ovdje ubacim komentar o Uskrsnuću.
Postoji jedan stih u Bibliji kojeg se izokreće i prevrće mu se značenje.
Gospodin Isus Krist je rekao: "A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću
privući k sebi" (Ivan 12:32). Kako je Isus bio uzdignut? On je bio uzdignut
u Uskrsnuću, dragi prijatelji, podignut od mrtvim. To je poruka. Bez obzira
koliko govorite o Isusu ili koliko tvrdite da On ljupkost posjeduje, poruka je
ta da je On bio podignut od mrtvih. On je uskrsnuo! Razlog zbog kojeg više
ljudi nije privučeno Kristu je u tome što se malo propovijeda o uskrslom
Kristu. Zanimljivo je da Knjiga Djela apostolskih stavlja veliki naglaska
upravo na propovijedanje Isusa Krista koji je uskrsnuo od mrtvih!
I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da
ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju Obećanje Očevo "koje čuste od
mene: (Djela 1:4)
Ovo je kraj rečenice - ova prva četiri stiha tvore
jednu rečenicu! Apostoli trebaju čekati dolazak Svetog Duha. Dok se to ne desi,
Isusova je zapovijed da čekaju.
Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih
dana biti kršteni Duhom Svetim." (Djela 1:5)
Uskrsli Isus ukazao se apostolima i dao im je ove
upute. Rekao im je da će im se nešto dogoditi. Bit će kršteni Svetim Duhom za
svega nekoliko dana. Ovo krštenje Svetim Duhom je obećanje od Oca, a Isus im je
već ranije govorio o tome.
Vrlo je važno na ovome mjestu istaći kako Isus
ovdje ne govori o vodenom krštenju, koje je ritualno (obredno) krštenje.
Ovo je krštenje Svetim Duhom. Krštenje Svetim Duhom je ono pravo krštenje.
Krštenje Svetim Duhom je ono krštenje koje vjernika smješta u tijelo vjernika,
koje mi češće nazivamo crkvom.
Kada dođemo do drugog poglavlja, koje govori o
dolasku Svetog Duha na dan Pedesetnice, vidjet ćemo da su se učenici ispunili
Svetim Duhom. Punjenje je bilo neophodno da bi mogli služiti. Činjenica što su
bili ispunjeni Svetim Duhom za službu ukazuje nam na to da su bile obavljene i
druge službe Svetog Duha.
Nato ga sabrani upitaše: "Gospodine, hoćeš li
u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?" (Djela 1:6)
U nekim ćete komentarima moći pročitati kao autori
ukoravaju apostole što su postavili Gospodinu ovo pitanje - oni misle da su
apostoli ovdje pogriješili. Ja vjerujem da odgovor kojeg im je naš Gospodin dao
ukazuje na činjenicu da oni nisu nimalo pogriješili s ovim pitanjem. Njihovo je
pitanje bilo sasvim ispravno, prirodno pitanje, i naš je Gospodin odgovorio na
njega kao da je ono takvo. Isus ih nije ukorio. On ga nije nazvao besmislenim
ili budalastima pitanjem, za kakvo ga neki danas drže.
Apostoli su odrastali, bili odgajani i školovani u
Starome zavjetu. Oni su čekali na dolazak Mesije. Oni su razumjeli da će Mesija
biti Onaj koji će uspostaviti svoje kraljevstvo ovdje na zemlji. To je bila njihova
nada. To je još uvijek nada za ovu zemlju. Bog nije završio sa ovom zemljom.
Bog nema nakanu ovu zemlju pomesti pod svoj tepih. Iako je ona dovoljno malena
da bi je On mogao pomesti pod svoj tepih, On to neće učiniti. Bog ima vječni
cilj sa ovom zemljom. Oni su govorili o Božjem kraljevstvu, koje uključuje
ponovno uspostavljanje Davidova doma. O tome je i Isus govorio nakon svoga
uskrsnuća - u trećem stihu vidimo da je Isus "govorio o kraljevstvu Božjem."
On im odgovori: "Nije vaše znati vremena i
zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. (Djela 1:7)
Dao im je do znanja kako u tom trenutku još uvijek
neće biti uspostavljeno kraljevstvo. Umjesto toga, On će pozivati ljude k svome
imenu, koji će tvoriti crkvu. U petnaestom poglavlju Knjige Djela apostolskih,
kada su se apostoli sastali na prvome saboru u Jeruzalemu, Jakov je istakao ovu
činjenicu: "Šimun je izložio kako se Bog već na početku pobrinu između
pogana uzeti narod imenu svojemu. S time u skladu riječi Proroka. Ovako je
doista pisano: Nakon toga vratit ću se i opet podići pali šator Davidov, iz
ruševina ga podići, opet ga sazidati da preostali ljudi potraže Gospodina i svi
pogani na koje je zazvano ime moje, govori Gospodin, koji to obznanjuje odvjeka"
(Djela 15:14 - 18). To je ono što Bog čini danas. On odlazi Poganima da od njih
pozove narod k svome imenu. Drugim riječima, Bog iz svijeta poziva one ljude
koji će se pouzdati u Krista, a Sveti Duh ih krštava u tijelo vjernika, crkvu.
Dakle, kada su apostoli pitali Isusa hoće li uspostaviti
kraljevstvo "u ovo vrijeme." Njegov odgovor je bio taj da to nije
tema za razgovor u ono vrijeme. Jednako tako, to nije tema za razgovor niti u
ovom vremenu. Susreo sam jako mnogo ljudi koji su mi već rekli: "Ne misliš
li da će Gospodin uskoro doći?" E, sad, ja ću vam reći nešto što je tajna
između mene i vas: ja vjerujem da će On uskoro doći. Međutim, ja nemam nikakvih
ovlastireći vam da će On uskoro doći, jer ja to ne znam. Naš je Gospodin rekao
da nije na nama da znamo niti dana niti časa. To nije ono što je važno za nas.
Ja vjerujem u proročanstva. Međutim, jednako tako
znam da ima ljudi koji ih znaju pretjerano naznačiti. Da biste bili izgrađeni u
vjeri, potrebno vam je mnogo više od proučavanja proročanstava.
Pa koji je onda naš posao danas? Zapazite ponovno
kako ih naš Gospodin nije ukorio. Umjesto toga, pokazao im je da na umu ima
nešto sasvim drugo. Postoji nešto drugo što mi moramo činiti. Nije na nama da
znamo dan i čas - Otac je to stavio u svoju vlast - međutim, ovdje je vaše
poslanje: