dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org

Djela apostolska - uvod i 1:1-7

Autor: dr. J. Vernon McGee

 UVOD U DJELA APOSTOLSKA

 

Knjiga Djela apostolskih, ponekad nazivana peto evanđelje, je nastavak Lukinog evanđelja. Pisac Knjige je dr. Luka, kao što to i ističe u uvode (stih 1.). Sir William Ramsay, nakon što je kritički proučavao Lukina pisanja, izjavio je kako je Luka bio najveći povjesničar antike i modernog doba.

 

Djela apostolska su u mnogome veličanstvena. Ona su most između evanđelja i poslanica. Novi zavjet bez Djela apostolskih u sebi sadrži duboki i nepremostivi jaz. Dr. Houson je to izrazio ovim riječima: "Kad ne bi bilo Djela apostolskih, ne bi postojalo ništa što bi je nadomjestilo." Posljednji zabilježeni događaj u Matejevom evanđelju je uskrsnuće koje je zabilježeno u Djelima 1. U Markovom evanđelju je posljednji zabilježeni događaj Isusovo uzašašće, što je također zapisano u Djelima 1. U Lukinom evanđelju je posljednja zabilježena činjenica obećanje Svetog Duha. To se također nalazi u Djelima 1. U Ivanovom evanđelju je posljednji zabilježeni događaj obećanje Isusovog ponovnog dolaska. Pogodili ste, to se također nalazi u Djelima 1. Čini se kao da su četiri evanđelja bila ulita u lijevak i ona su se sva izlila u ovom prvom poglavlju Knjige Djela apostolskih.

 

Knjiga Djela apostolskih daje nam temelj na koje možemo staviti poslanice. Bilo bi to uistinu obogaćujuće iskustvo kad bismo ih mogli pročitati zajedno, jer nam Djela govore u utemeljivanju crkvi, kojima su poslanice bile i upućene.

 

Knjiga Djela apostolskih bilježi početak crkve, rođenje crkve. Knjiga Postanka donosi nam izvješće o porijeklu materijalnog svemira. Knjiga Djela apostolskih bilježi izvješće o korijenima duhovnog tijela koje danas vidimo kao crkvu.

 

Tema ili ključ za Knjigu Djela apostolskih nalazi se zapisana u Djelima 1:8: "Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje."

 

Knjiga se prirodno dijeli prema ovom ključnom stihu. Prvih sedam poglavlja bilježi djelovanje Gospodina Isusa Krista po Duhu Svetome kroz apostole u Jeruzalemu. Poglavlja 8 - 12 bilježe djelovanje Isusa Krista po Svetome Duhu kroz apostole u Judeji i Samariji. Ostatak knjige je posvećen djelovanju Isusa Krista po Svetome Duhu kroz apostole sve do krajeva zemlje.

 

Knjiga Djela apostolskih nije potpuna. Ona završava sa apostolom Pavlom u njegovoj iznajmljenoj kući u Rimu. Ona nema pravi završetak. Znate li zašto? To je zbog toga što je Knjiga Djela apostolskih priča koja ima nastavak. Možda Gospodin ima dr. Luku tamo gore koji piše slijedeća poglavlja baš u ovome trenutku. Možda on bilježi ono što vi i ja činimo za Krista po sili Svetoga Duha. Nadam se.

 

Posebitosti Knjige Djela apostolskih su:

1. Važnost Gospodina Isusa Krista. Gospodin Isus Krist je sada ostavio svoje učenike. Nema Ga. Uzašao je u nebo u prvome poglavlju ove Knjige. Međutim, On još uvijek djeluje. On je samo promijenio svoju poziciju, svoje prebivalište. Preselio je svoj stožer. Za svo vrijeme koje je proveo na zemlji Njegov stožer bio je u Kafernaumu. Sada je Njegov stožer zdesna Ocu. Gospodin Isus Krist je istaknut. On djeluje iz samoga neba.

2. Važnost Svetoga Duha. Krist je obećao poslati Svetoga Duha. ovo obećanje je spomenuto u Ivanovom evanđelju četiri puta (Iv 1:33; 7:37 - 39; 14:16 - 17 i 20:22). Isto obećanje dano je i u Knjizi Djela apostolskih (Djela 1:8). Vi i ja živimo u dobu Svetoga Duha. Velika činjenica ovoga doba je prebivanje Svetoga Duha u vjernicima.

3. Sila crkve. U crkvi postoji sila, i naravno, to je djelovanje Božjeg Duha. Ta sila prve crkve se ne očituje u crkvama danas. Zašto? Zbog toga što je prva crkva funkcionirala na visokom duhovnom nivou, koji nije ponovno bio postignut u niti jednom dobu. Međutim, kada Sveti Duh koji djeluje kroz vjernika, tada se na svakom sastanku donosi slava i čast imenu Gospodina Isusa Krista.

4. Važnost crkve - vidljiva i nevidljiva. Crkva je nova institucija. Ona je počela postojati u Djelima apostolskim.

5. Važnost mjesta. Knjiga započinje u Jeruzalemu i završava u Rimu. Sir William Ramsay provjerio je sva mjesta koja spominje dr. Luka i našao je da su sva točna.

6. Važnost osoba. Dr. Luka spominje 110 osoba po imenu, osim spominjanja mnoštava i gomila ljudi. Ja vjerujem da je do kraja prvog stoljeća u svijetu postojalo na milijune vjernika. Crkva je u tih prvih dvjesto do tristo godina bilježila fenomenalni porast u svome broju. Taj se porast u današnje doba svakako smanjio, upravo kao što je naš Gospodin i rekao da će biti.

7. Važnost uskrsnuća. Uskrsnuće je središte propovijedanja evanđelja. U previše današnjih crkvi imamo samo jednu propovijed o toj temi i to na Uskrs. Kao pastor sam mnogo puta oslikavao Uskrs u kolovozu. Ljudi su dolazili samo da bi saznali što se to dogodilo sa propovjednikom. Mislili su da mi je vrućina udarila u glavu. Bilo kako bilo, u ranoj crkvi je uskrsnuće Isusa Krista bilo središte svake propovijedi i niti jedna propovijed nije bila propovijedana bez toga. Tema koju je Petar propovijedao na dan Pedesetnice u Jeruzalemu bila je uskrsnuće Isusa Krista. Objasnio je kako je ono što su ljudi vidjeli da se dešava bilo zbog toga što se Isus sada nalazio u nebu Bogu zdesna i što je u svijet poslao svoga Svetog Duha. Sve je to bilo zbog uskrsnuća. Vidjet ćete kako je uskrsnuće bilo središte Pavlovih propovijedi.

Postoji mnogo ljudi i propovjednika koji vole imati svoj hobi. Neki ljudi vole imati hobi proročanstava; drugi se bave Keswičkom porukom ili kojim drugim dijelom ili fazom. Ako i vi želite imati nekakvi takav hobi, dopustite mi da vam preporučim jedan: uskrsnuće Isusa Krista. U ranoj crkvi svake je nedjelje bio Uskrs, dan za navješćivanje uskrsnuća. "Uskrsnuo je!" bila je poruka koja se objavljivala posvuda (vidite Matej 27:64).

8. Postoji važnost Petra u prvom dijelu Knjige i Pavla u drugom dijelu. Čudno je kako su ostali apostoli izostavljeni. Bog je imao dobre razloge, siguran sam, što je naglasio službu ove dvojice ljudi.

 

Također postoji i čisto ljudski razlog. Dr. Luka je bio upoznat sa službom ova dva čovjeka. On je bio Pavlov suradnik.

 

Neki ljudi smatraju kako je postojalo neslaganje između Petra i Pavla. Ako ćemo iskreno, ja sam mišljenja da su dr. Luka, Petar i Pavao proveli mnogo vremena zajedno i da su mnogo i o mnogočemu razgovarali.

 

Ispravni naslov za ovu povijesnu knjigu uvijek je bio problem. u prijevodu Biblije kojeg ja upotrebljavam ona je naslovljena kao Knjiga Djela apostolskih. Codex Vaticanus i neki prijevodi naziva je također Knjigom Djela apostolskih. Robert Lee nazvao ju je Djelima uzašlog i proslavljenog Gospodina. Bantu naslov glasi Riječi u svezi s djelima.

 

Ja mislim da nam je ključ za naslov dan u prva dva stiha prvog poglavlja. Na temelju toga, htio bih ponuditi jedan novi, malo dulji naslov: Gospodin Isus Krist na djelu po Svetome Duhu kroz apostole.



POGLAVLJE 1:1-7

 

TEMA: Priprava za dolazak Duha

 

Kao što sam to predložio u uvodu, po mom bi mišljenju prikladni naslov za Knjigu Djela apostolskih glasio: Gospodin Isus Krist koji po Svetome Duhu djeluje kroz apostole. Prvih sedam poglavlja otkrivaju nam Gospodina Isusa Krista kako po Svetome Duhu djeluje kroz apostole u Jeruzalemu. Prvo poglavlje, koje je priprava za dolazak Svetog Duha, u sebi sadrži uključen i kratki uvod; rezime četrdesetodnevne Isusove službe nakon Njegovog uskrsnuća; Njegovo uzašašće i obećanje povratka; zatim čekanje apostola na poslanje Svetog Duha, i njihovo imenovanje apostola koji će zauzeti Judino mjesto.

 

 

UVOD

 

Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. (Djela 1:1 - 2)

 

"Prva knjiga" je bila Lukino evanđelje, koja je također bila upravljena Teofilu - čije ime znači "onaj koji ljubi Boga." Ja u potpunosti odbacujem ideju da se ovdje misli na bilo kojeg čovjeka koji ljubi Boga. Očito je Luka poznavao čovjeka imenom Teofil, i bez sumnje, njegovo je ime bilo prikladno - onaj koji ljubi Boga. Lukino evanđelje bilo je izvješće "o svemu što je Isus činio i učio", a u Knjizi Djela apostolskih Isus nastavlja činiti i učiti. Danas se On još uvijek bavi tim poslom, ako mogu upotrijebiti ovaj izraz, i On će nastaviti s tim programom dok sa zemlje ne uzme one koji pripadaju Njemu.

 

"Do dana kad je uznesen, nakon čega je po Svetome Duhu" nam jasno govori da to što je Isus uzašao na nebo ne znači da je On prestao sa činjenjem i učenjem. Međutim sada, sa svoga položaja zdesna Bogu On nastavlja djelovati kroz Svetog Duha. Kao što se u vojsci zapovijedi prenose sa jednog čovjeka na drugog, tako i Gospodin Isus Krist djeluje kroz Svetog Duha; Sveti Duh je djelovao kroz apostole i nastavlja djelovati kroz vas i mene danas gdje god se mi nalazili. Ovo što nalazimo ovdje je uistinu veličanstvena izjava.

 

ISUSOVA ČETRDESETODNEVNA SLUŽBA NAKON USKRSNUĆA

 

Dr. Luka ovdje upotrebljava jednu od svojih periodičnih rečenica, koja se nastavlja do četvrtog stiha.

 

Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. (Djela 1:3)

Isus se pokazao živim mnogim nepogrešivim dokazima nakon svoje patnje i smrti. Zapisano je deset Isusovih pokazivanja nakon Njegovog uskrsnuća. Njegova služba koja je uslijedila nakon uskrsnuća, koja se otkriva u Njegovim pokazivanjima, imala je veći utjecaj na kršćanstvo danas nego što je to imala Njegova trogodišnja služba koja je zapisana u evanđeljima. Napisao sam kratku knjižicu koju sam naslovio Prazni grob, koja govori o službi Isusa Krista nakon Njegovog uskrsnuća. Pavao je to izrazio ovim riječima: "Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada Ga tako više ne poznajemo" (2. Korinćanima 5:16).

 

Vi i ja Ga danas ne poznajemo kao Onoga koji je hodao ovom zemljom prije više od devetnaest stoljeća. Mi Ga danas poznajemo kao Čovjeka u slavi. On je ondje gore baš sada, i On je stvaran. Žalosno je koliko često crkva gubi ovu činjenicu iz vida.

 

Nedavno sam primio pismo od jednoga čovjeka koji je napisao da je član crkve čitavi svoj život. Obavio je sve propisane rituale, i mislio je da je kršćanin. Zatim je, slušajući Božju riječ, shvatio da on uopće ne poznaje Isusa. Za tog je čovjeka bilo predivno otkriće da Isus nije samo bio čovjek koji je prije više od devetnaest stoljeća hodao ovom zemljom, već da je također živ i danas i da se nalazi Bogu zdesna. On je došao k živome Kristu i primio Ga kao svog Spasitelja i Gospodina. Kako je to divno! Isus je dokazao da je živ mnogim nepogrešivim dokazima.

 

Problem kojeg ima svaki nevjernik nije sa činjenicama, već sa njegovom nevjerom. Činjenice mu stoje na raspolaganju. Ja se uistinu pitam sumnja li netko je li bitka kod Waterlooa povijesna činjenica. Onako iskreno, ja vjerujem da je Napoleon živio, i ja vjerujem da se borio u bitci kod Waterlooa. Međutim, ja za to imam jako malo dokaza. U stvari, postoji deset tisuća puta više dokaza za smrt i uskrsnuće Gospodina Isusa Krista nego što postoje za bitku kod Waterlooa, a ipak danas postoje ljudi koji tvrde da oni u to ne vjeruju. U čemu je problem? Problem je u srcu, u nevjerujućem srcu. U čovjeku postoji prirodna tendencija da bježi od Boga, baš kao što je to učinio i Adam. Čovjek danas Bogu okreće svoja leđa. Ako ste nevjernik, tada je problem u vama. Problem nije u Božjoj riječi. Isus je sebe pokazao živim mnogim nepogrešivim dokazima. Vi to možete znati i upoznati ako želite znati i upoznati. Problem je u tome što vi to ne želite. Problem nije u umu; problem je u volji.

 

Dopustite mi da ovdje ubacim komentar o Uskrsnuću. Postoji jedan stih u Bibliji kojeg se izokreće i prevrće mu se značenje. Gospodin Isus Krist je rekao: "A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi" (Ivan 12:32). Kako je Isus bio uzdignut? On je bio uzdignut u Uskrsnuću, dragi prijatelji, podignut od mrtvim. To je poruka. Bez obzira koliko govorite o Isusu ili koliko tvrdite da On ljupkost posjeduje, poruka je ta da je On bio podignut od mrtvih. On je uskrsnuo! Razlog zbog kojeg više ljudi nije privučeno Kristu je u tome što se malo propovijeda o uskrslom Kristu. Zanimljivo je da Knjiga Djela apostolskih stavlja veliki naglaska upravo na propovijedanje Isusa Krista koji je uskrsnuo od mrtvih!

 

I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju Obećanje Očevo "koje čuste od mene: (Djela 1:4)

 

Ovo je kraj rečenice - ova prva četiri stiha tvore jednu rečenicu! Apostoli trebaju čekati dolazak Svetog Duha. Dok se to ne desi, Isusova je zapovijed da čekaju.

Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim." (Djela 1:5)

 

Uskrsli Isus ukazao se apostolima i dao im je ove upute. Rekao im je da će im se nešto dogoditi. Bit će kršteni Svetim Duhom za svega nekoliko dana. Ovo krštenje Svetim Duhom je obećanje od Oca, a Isus im je već ranije govorio o tome.

 

Vrlo je važno na ovome mjestu istaći kako Isus ovdje ne govori o vodenom krštenju, koje je ritualno (obredno) krštenje. Ovo je krštenje Svetim Duhom. Krštenje Svetim Duhom je ono pravo krštenje. Krštenje Svetim Duhom je ono krštenje koje vjernika smješta u tijelo vjernika, koje mi češće nazivamo crkvom.

 

Kada dođemo do drugog poglavlja, koje govori o dolasku Svetog Duha na dan Pedesetnice, vidjet ćemo da su se učenici ispunili Svetim Duhom. Punjenje je bilo neophodno da bi mogli služiti. Činjenica što su bili ispunjeni Svetim Duhom za službu ukazuje nam na to da su bile obavljene i druge službe Svetog Duha.

 

Nato ga sabrani upitaše: "Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?" (Djela 1:6)

 

U nekim ćete komentarima moći pročitati kao autori ukoravaju apostole što su postavili Gospodinu ovo pitanje - oni misle da su apostoli ovdje pogriješili. Ja vjerujem da odgovor kojeg im je naš Gospodin dao ukazuje na činjenicu da oni nisu nimalo pogriješili s ovim pitanjem. Njihovo je pitanje bilo sasvim ispravno, prirodno pitanje, i naš je Gospodin odgovorio na njega kao da je ono takvo. Isus ih nije ukorio. On ga nije nazvao besmislenim ili budalastima pitanjem, za kakvo ga neki danas drže.

 

Apostoli su odrastali, bili odgajani i školovani u Starome zavjetu. Oni su čekali na dolazak Mesije. Oni su razumjeli da će Mesija biti Onaj koji će uspostaviti svoje kraljevstvo ovdje na zemlji. To je bila njihova nada. To je još uvijek nada za ovu zemlju. Bog nije završio sa ovom zemljom. Bog nema nakanu ovu zemlju pomesti pod svoj tepih. Iako je ona dovoljno malena da bi je On mogao pomesti pod svoj tepih, On to neće učiniti. Bog ima vječni cilj sa ovom zemljom. Oni su govorili o Božjem kraljevstvu, koje uključuje ponovno uspostavljanje Davidova doma. O tome je i Isus govorio nakon svoga uskrsnuća - u trećem stihu vidimo da je Isus "govorio o kraljevstvu Božjem."

 

On im odgovori: "Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. (Djela 1:7)

 

Dao im je do znanja kako u tom trenutku još uvijek neće biti uspostavljeno kraljevstvo. Umjesto toga, On će pozivati ljude k svome imenu, koji će tvoriti crkvu. U petnaestom poglavlju Knjige Djela apostolskih, kada su se apostoli sastali na prvome saboru u Jeruzalemu, Jakov je istakao ovu činjenicu: "Šimun je izložio kako se Bog već na početku pobrinu između pogana uzeti narod imenu svojemu. S time u skladu riječi Proroka. Ovako je doista pisano: Nakon toga vratit ću se i opet podići pali šator Davidov, iz ruševina ga podići, opet ga sazidati da preostali ljudi potraže Gospodina i svi pogani na koje je zazvano ime moje, govori Gospodin, koji to obznanjuje odvjeka" (Djela 15:14 - 18). To je ono što Bog čini danas. On odlazi Poganima da od njih pozove narod k svome imenu. Drugim riječima, Bog iz svijeta poziva one ljude koji će se pouzdati u Krista, a Sveti Duh ih krštava u tijelo vjernika, crkvu.

 

Dakle, kada su apostoli pitali Isusa hoće li uspostaviti kraljevstvo "u ovo vrijeme." Njegov odgovor je bio taj da to nije tema za razgovor u ono vrijeme. Jednako tako, to nije tema za razgovor niti u ovom vremenu. Susreo sam jako mnogo ljudi koji su mi već rekli: "Ne misliš li da će Gospodin uskoro doći?" E, sad, ja ću vam reći nešto što je tajna između mene i vas: ja vjerujem da će On uskoro doći. Međutim, ja nemam nikakvih ovlastireći vam da će On uskoro doći, jer ja to ne znam. Naš je Gospodin rekao da nije na nama da znamo niti dana niti časa. To nije ono što je važno za nas.

 

Ja vjerujem u proročanstva. Međutim, jednako tako znam da ima ljudi koji ih znaju pretjerano naznačiti. Da biste bili izgrađeni u vjeri, potrebno vam je mnogo više od proučavanja proročanstava.

Pa koji je onda naš posao danas? Zapazite ponovno kako ih naš Gospodin nije ukorio. Umjesto toga, pokazao im je da na umu ima nešto sasvim drugo. Postoji nešto drugo što mi moramo činiti. Nije na nama da znamo dan i čas - Otac je to stavio u svoju vlast - međutim, ovdje je vaše poslanje: