dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 10:1-28

 

 

TEMA: Obraćenje Kornelija, rimskog satnika (Jafetovog potomka)

 

U desetom poglavlju nastavlja se izvješće o službi Šimuna Petra. Kasnije će Petar nestati sa scene, a povijest će se nastaviti sa službom apostola Pavla. Iako je Pavao bio apostol Poganima, Petar je bio taj koji je otvorio vrata Poganima, ušavši u Kornelijev dom i predstavljajući spasenje kroz Krista njegovome kućanstvu.

 

KORNELIJEVO VIĐENJE

 

U Cezareji bijaše neki čovjek imenom Kornelije, satnik takozvane italske čete, (Djela 10:1)

 

Zapamtili smo da je Pavao bio u Cezareji (Djela 9:30), a vjerojatno su i neki drugi od apostola propovijedali evanđelje uzduž obale. Tel Aviv je u stvari dio stare Jope. Dok putujete obalom iz Jope, prvo veće mjesto je Cezareja, koja je u stvari rimski grad. U tom je mjestu živio Pilat. Guverner i oni koji su vladali živjeli su u Cezareji. Ondje je bio stacioniran i Kornelije. On je bio satnik (stotnik), što znači da je zapovijedao nad stotinom vojnika Rimske vojske. Italska četa bila je skupina Rimskih vojnika unovačenih u Italiji.

 

pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu   i bez prestanka se molio Bogu. (Djela 10:2)

 

On je bio "pobožan čovjek." To znači da je njegovo štovanje bilo izravno. On je prepoznavao svoju ovisnost o božanskome. Zapamtimo da čak i pogani mogu imati duboko predanje i presvjedočenje o svojim bogovima. Danas ponekad čeznemo za time da kršćani imaju više predanja i uvjerenja.

 

On je bio pobožan i "bogobojazan" čovjek. Nije bio židovski prozelit u užem smislu te riječi, međutim, gravitirao je prema Judaizmu i moglo bi ga se nazvati "prozelitom s Vrata." Danas bismo za njega rekli da je bio čovjek koji je živio u susjedstvu, na posebne dane dolazio u crkvu, bio prijateljski nastrojen prema crkvi, međutim, stvarno nije bio kršćanin. Takav je mogao biti Kornelije. On se bojao Boga.

 

"Dijelio je mnoge milostinje narodu", što znači da je dao mnoge darove židovskome narodu. Izraelski narod je uvijek stavljao veliki naglasak na davanje. Bog ih je naučio tome u Starome zavjetu. Mi govorimo o desetini, međutim, iz Mojsijevog sustava je očito da su oni u stvari davali tri desetine. Oni su davali sredstva za održavanje vlasti (koja je u početku bila teokratska), davali su za održavanje hrama, a također su davali i desetinu onoga što su proizveli. Stoga, oni su bili darujući, velikodušan narod.

 

Zanimljivo je da je čak i danas mnogo humanitarnih, odn. dobrotvornih fondacija utemeljeno od strane Židova. Ne postoji niti jedna druga skupina ljudi koji bi davali tako velikodušno kao što to čini Židovska zajednica u podržavanju svog naroda Izraela. Oni su vrlo velikodušan narod.


Kornelije se "bez prestanka molio Bogu." Ovaj je satnik svoje potrebe iznosio Bogu. Bilo mu je potrebno više svjetla. Želio ga je. Vjerojatno nije znao mnogo o molitvi, međutim, molio je.

 

U viđenju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno anđela Božjega gdje dolazi k njemu i veli mu: "Kornelije!" (Djela 10:3)

 

Ovaj satnik bio je časnik Rimske vojske, časnik koji je u vojsci gradio svoju karijeru, a također je bio i čovjek koji je imao stanovitog utjecaja. Također je imao i velikog utjecaja na svoje kućanstvo, kao što ćemo to i vidjeti kasnije. Kada bi ga se pogledalo izvana, on je bio dobar čovjek. U današnjem svijetu prošao bi kao kršćanin, i to kao kršćanin najvišeg stupnja, izuzetan čovjek. Međutim, on u stvari nije bio kršćanin. Čak niti nije čuo evanđelje.

 

On je primjer čovjeka koji je živio u skladu sa objavom koju je imao (u skaldu sa kolikočinom svjetlosti koju je imao). Ivan 1:9 govori ovo o Isusu: "Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet." Ovaj satnik nije susreo Gospodina Isusa Krista, niti je ikada došao u Njegovu prisutnost, međutim, on je živio u skladu sa količinom svjetlosti koju je imao. Pavao u Rimljanima 1:19 - 20 govori o onima koji ne žive prema količini svjetlosti koju imaju: "Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike." Ovo je Božji odgovor na ono staro, uvijek ponavljano pitanje: "A što je sa jadnim neznabošcima, 'dobrim' poganima, koji žele upoznati Boga, međutim, nikada za to nemaju šanse? Jesu li oni izgubljeni?" Odgovor je taj da će Bog poslati svjetlo takvoj osobi. Bog će mu omogućiti da čuje evanđelje. A kako će Bog poslati evanđelje Korneliju? Prepreke se čine nepremostivima. Crkva je u to vrijeme - to jest, prvih osam godina - bila isključivo sastavljena od Židova.

 

Ovi kršćani Židovi još uvijek su odlazili u hram i upražnjavali su mnoge Židovske običaje. Oni su to pod milosti mogli učiniti, jer su se pouzdavali u Krista. Zatim je evanđelje probilo u Samariju. Židovi u Jeruzalemu bili su iznenađeni, međutim, prepoznali su u tome djelovanje Božje ruke. Kako će sada Bog otvoriti vrata evanđelja za Pogane?

 

Pavao će biti veliki misionar Poganima, međutim, Bog je Pavla poslao u pustinju Arabije, kako bi ga ondje obučio. Šimun Petar je bio čovjek koji je morao otvoriti vrata za Pogane. Bog je upotrijebio čovjeka s možda najviše predrasuda i najvećeg bigota (zadrtog čovjeka), najvećeg ekstremista onog vremena. Očito je, Sveti Duh upravljao je svakim korakom u svezi sa prenošenjem evanđelja Poganima. Dragi moji prijatelji, svaki pravi kršćanski rad vođen je od strane Svetog Duha. Niti jedan drugi posao niti nema nekakvu vrijednost. Sveti Duh trebao je raditi u srcima Pogana; Sveti Duh trebao je raditi i u srcima Židova. Sveti Duh upravljao je donošenjem evanđelja poganskome dijelu svijeta.

 

Zagleda se u nj pa mu prestrašen reče: "Što je, Gospodine?" A on njemu: "Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga. (Djela 10:4)

 

Božji anđeo ukazao se Korneliju u viđenju. On nije sanjao, već je viđenje imao dok je bio u molitvi.

 

Želim vam skrenuti pa_nju na to da zapazite da se neke stvari broje pred Bogom. To su stvari koje ni na koji način ne mogu zaslužiti spasenje, međutim, to su stvari koje Bog zapaža. Kornelijeve molitve i njegove milostinje uzašle su pred Boga kao podsjetnice, i Bog mu je donio evanđelje. Gdje god postoji čovjek koji traži Boga kao što je to Kornelije činio, takav će čovjek čuti evanđelje o Božjoj milosti. Bog će se pobrinuti da ono stigne do njega.

 

Zato sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost u nekog Šimuna kožara čija je kuća uz more." (Djela 10:5 - 6)

 

Anđeo mu je rekao gdje može pronaći Petra. Nije mu bio potrebniji detaljniji opis adrese na kojoj ga može pronaći. Miris kože životinja u dvorištu dovest će ih na pravo mjesto!

 

Čim ode anđeo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i jednoga pobožna, privržena vojnika, sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu. (Djela 10:7 - 8)

 

Ovi ljudi neće imati nikakvih problema sa pronalaženjem kožareve kuće. Dok su oni bili na putu, Bog je morao pripremiti i Šimuna Petra.

 

 

PETROVO VIĐENJE

 

Sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šeste ure uziđe Petar na krov moliti.       (Djela 10:9)

 

Bilo je sasvim neophodno da Bog pripremi i Šimuna Petra. Vidite, Šimun Petar nije imao širinu kakvu je imao Pavao. Iako nije imao pozadinu takve školovanosti kakvu je imao Pavao, Bog ga je mogao upotrijebiti na jedan drugi način. Ja vjerujem da je sasvim pogrešno razmišljanje kako svakog čovjeka treba istesati prema jednom kalupu kako bi ga Bog mogao upotrijebiti za službu Njemu.

 

Ogladnje i zaželje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos. Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s četiri okrajka, silazi na zemlju.

U njoj bijahu svakovrsni četveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske. (Djela 10:10 - 12)

 

Zapazite kako su se tu našli svakovrsni četveronošci, sve ptice i svaka vrsta kukaca.

 

I glas će mu neki: "Ustaj, Petre! Kolji i jedi!" Petar odvrati: "Nipošto, Gospodine! Ta nikad još ne okusih ništa okaljano i nečisto". (Djela 10:13 - 14)

 

Dok se Petar još uvijek čudio što bi to moglo značiti, glas mu je progovorio. Nije li zanimljivo da ga Petar oslovljava sa "Gospodine", međutim, ne čini ono što mu Gospodin nalaže učiniti?

Nemojte propustiti zapaziti i ovo. Ovdje imamo čovjeka koji se nalazio s ove strane dana Pedesetnice. Živio je u ovome dobu milosti kada nije bitno jedeš li meso ili ga ne jedeš. Međutim, Petar se još uvijek držao Mojsijevog sustava i još uvijek nije jeo ništa što je bilo proglašeno nečistim. U svezi s tim bio je iskren i pošten. Netko će možda reći da je trebao biti širokih svjetonazora i jesti sve. Možemo ovdje vidjeti da ga je Gospodin poučavao tome da više nije vezan Mojsijevim sustavom i da je mogao jesti sve. Današnji veliki problem je u tome što neki ljudi odluče da oni neće jesti meso, a onda sve ostale pokušavaju svrstati pod tu svoju odluku. Dragi moji prijatelji, kada ste pod milosti, onda možete jesti meso i ne morate jesti meso. To je isključivo vaša stvar. Neko jelo će vam stvoriti probavne smetnje, međutim, ono nikako neće izmijeniti vaš odnos s Gospodinom.

 

A glas će mu opet, po drugi put: "Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!“ (Djela 10:15)

 

Ono što je Bog proglasio čistim, vi nemojte proglašavati nečistim. Možete jesti što vas je volja i to zbog toga što je Bog to tako rekao.

 

To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo. (Djela 10:16)

 

Petar je ostao u čudu, što je to sve predstavljalo.

 

Dok se Petar dvoumio što bi imalo značiti viđenje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: pošto se raspitaše za Šimunovu kuću, pojave se na vratima, zovnu te upitaju je li ondje ugošćen neki Šimun, nazvan Petar.

 

Dok je Petar sveudilj razmišljao o viđenju, reče mu Duh: "Evo, neka te trojica traže. De ustani, siđi i pođi s njima ne skanjujući se jer ja sam ih poslao." Petar siđe k ljudima i reče: "Evo me! Ja sam onaj kojega tražite! Zbog čega ste došli!"

 

Oni odgovore: "Satnik Kornelije, mu_ pravedan i bogobojazan, za kojega svjedoči sav narod židovski, primi od svetog anđela naputak da te dozove u dom svoj i čuje od tebe riječi." (Djela 10:17 - 22)

 

Šimun Petar trebao je otići s ovim ljudima u Cezareju. Ova malena delegacija, poslana od Kornelija, ponudila mu je objašnjenje, a zatim su mu uputili poziv da pođe s njima i da posjeti Kornelija u njegovom domu.

 

 

KORNELIJEVO OBRAĆENJE

 

Tada ih Petar pozva unutra i ugosti. Sutradan usta i krenu s njima; pratila ga neka braća iz Jope.


Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih je čekao sazvavši rodbinu i prisne prijatelje. Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. (Djela 10:23 - 25)

 

Možemo vidjeti da je Kornelije imao podosta utjecaja na svoju obitelj i prijatelje. Tako ih je i sazvao za ovu prigodu. Osim toga, možemo vidjeti da je Kornelije još uvijek bio poganin, neznabožac. Kada je bio poučen da dozove Petra, on je zaključio da je to nešto uistinu važno; zato je pao na koljena i počeo je štovati Petra.

 

Zanimljivo je vidjeti koja je reakcija Šimuna Petra na ovo. Dragi prijatelji, Šimun Petar vam nikada ne bi dopustio da padate pred njim i da mu ljubite nožni palac. On to jednostavno ne bi dopustio.

 

Petar ga pridigne govoreći: "Ustani! I ja sam čovjek." (Djela 10:26)

 

Petar je posegao za njim, podigao ga na noge i rekao mu: "Ustani! I ja sam čovjek." Meni se uistinu dopada način na koji je to rekao.

 

I razgovarajući s njime, uđe i nađe sabrane mnoge te im reče: "Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili nečistim. (Djela 10:27 - 28)

 

Petar je ušao u kuću. Kakav je to iskorak bio! Bilo je to po prvi put da je Petar nogom kročio u dom nekog Poganina. On je još uvijek pomalo zbunjen Božjom zapovijedi da uđe u dom ovog čovjeka.

 

Petar je prekršio prvo pravilo homiletike kada je svoju poruku započeo isprikom. Ono što je rekao nije baš bila prijateljska stvar. U stvari, bila je to uvreda. U stvari, Petar je rekao: "Ako uistinu želite znati kako se ja osjećam u svezi sa svime ovime, pa, dobro, ja nisam želio poći ovamo niti u početku. Nikada ranije nisam kročio nogom u dom nekog poganina. Nikada ranije nisam došao na mjesto koje bi bilo nečisto!" Međutim, Petar ipak nastavlja ovim riječima: "Iako nikada ranije nisam bio na nečistome mjestu, Bog me poučio da niti jednog čovjeka ne nazivam nečistim. Mi smo svi grešnici i svima nam je potrebno spasenje (sve nas se može spasiti)." Kako biste se vi osjećali, poglavito ako ste žena koja je održavala kućanstvo, kada bi neki posjetilac ušao u vaš dom, i kada bi mu prve riječi bile: "Došao sam u vaš dom, kojeg smatram prljavim"? Ne biste baš odgovorili toplim, prijateljskim odgovorom, zar ne? Pa ipak, to je bila srž onoga što je Šimun Petar rekao.

 

S obzirom da mu je Bog pokazao kako ne postoje čisti i nečisti, Šimun Petar nastavlja sa svojom porukom.