POGLAVLJE 10:1-28
TEMA: Obraćenje Kornelija, rimskog satnika (Jafetovog
potomka)
U desetom poglavlju nastavlja se izvješće o službi Šimuna
Petra. Kasnije će Petar nestati sa scene, a povijest će se nastaviti sa službom
apostola Pavla. Iako je Pavao bio apostol Poganima, Petar je bio taj koji je
otvorio vrata Poganima, ušavši u Kornelijev dom i predstavljajući spasenje kroz
Krista njegovome kućanstvu.
KORNELIJEVO VIĐENJE
U Cezareji bijaše neki čovjek imenom Kornelije, satnik
takozvane italske čete, (Djela 10:1)
Zapamtili smo da je Pavao bio u Cezareji (Djela 9:30), a
vjerojatno su i neki drugi od apostola propovijedali evanđelje uzduž obale. Tel
Aviv je u stvari dio stare Jope. Dok putujete obalom iz Jope, prvo veće mjesto
je Cezareja, koja je u stvari rimski grad. U tom je mjestu živio Pilat.
Guverner i oni koji su vladali živjeli su u Cezareji. Ondje je bio stacioniran
i Kornelije. On je bio satnik (stotnik), što znači da je zapovijedao nad
stotinom vojnika Rimske vojske. Italska četa bila je skupina Rimskih vojnika
unovačenih u Italiji.
pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je
mnoge milostinje narodu i bez prestanka
se molio Bogu. (Djela 10:2)
On je bio "pobožan čovjek." To znači da je
njegovo štovanje bilo izravno. On je prepoznavao svoju ovisnost o božanskome.
Zapamtimo da čak i pogani mogu imati duboko predanje i presvjedočenje o svojim
bogovima. Danas ponekad čeznemo za time da kršćani imaju više predanja i
uvjerenja.
On je bio pobožan i "bogobojazan" čovjek. Nije
bio židovski prozelit u užem smislu te riječi, međutim, gravitirao je prema
Judaizmu i moglo bi ga se nazvati "prozelitom s Vrata." Danas bismo
za njega rekli da je bio čovjek koji je živio u susjedstvu, na posebne dane
dolazio u crkvu, bio prijateljski nastrojen prema crkvi, međutim, stvarno nije
bio kršćanin. Takav je mogao biti Kornelije. On se bojao Boga.
"Dijelio je mnoge milostinje narodu", što znači
da je dao mnoge darove židovskome narodu. Izraelski narod je uvijek stavljao
veliki naglasak na davanje. Bog ih je naučio tome u Starome zavjetu. Mi
govorimo o desetini, međutim, iz Mojsijevog sustava je očito da su oni u stvari
davali tri desetine. Oni su davali sredstva za održavanje vlasti (koja je u
početku bila teokratska), davali su za održavanje hrama, a također su davali i
desetinu onoga što su proizveli. Stoga, oni su bili darujući, velikodušan
narod.
Zanimljivo je da je čak i danas mnogo humanitarnih, odn.
dobrotvornih fondacija utemeljeno od strane Židova. Ne postoji niti jedna druga
skupina ljudi koji bi davali tako velikodušno kao što to čini Židovska zajednica
u podržavanju svog naroda Izraela. Oni su vrlo velikodušan narod.
Kornelije se "bez prestanka molio Bogu." Ovaj
je satnik svoje potrebe iznosio Bogu. Bilo mu je potrebno više svjetla. Želio
ga je. Vjerojatno nije znao mnogo o molitvi, međutim, molio je.
U viđenju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno
anđela Božjega gdje dolazi k njemu i veli mu: "Kornelije!" (Djela
10:3)
Ovaj satnik bio je časnik Rimske vojske, časnik koji je u
vojsci gradio svoju karijeru, a također je bio i čovjek koji je imao stanovitog
utjecaja. Također je imao i velikog utjecaja na svoje kućanstvo, kao što ćemo
to i vidjeti kasnije. Kada bi ga se pogledalo izvana, on je bio dobar čovjek. U
današnjem svijetu prošao bi kao kršćanin, i to kao kršćanin najvišeg stupnja,
izuzetan čovjek. Međutim, on u stvari nije bio kršćanin. Čak niti nije čuo
evanđelje.
On je primjer čovjeka koji je živio u skladu sa objavom
koju je imao (u skaldu sa kolikočinom svjetlosti koju je imao). Ivan 1:9 govori
ovo o Isusu: "Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na
svijet." Ovaj satnik nije susreo Gospodina Isusa Krista, niti je ikada došao
u Njegovu prisutnost, međutim, on je živio u skladu sa količinom svjetlosti
koju je imao. Pavao u Rimljanima 1:19 - 20 govori o onima koji ne žive prema
količini svjetlosti koju imaju: "Jer što se o Bogu može spoznati, očito im
je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo,
onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju
isprike." Ovo je Božji odgovor na ono staro, uvijek ponavljano pitanje:
"A što je sa jadnim neznabošcima, 'dobrim' poganima, koji žele upoznati
Boga, međutim, nikada za to nemaju šanse? Jesu li oni izgubljeni?" Odgovor
je taj da će Bog poslati svjetlo takvoj osobi. Bog će mu omogućiti da čuje
evanđelje. A kako će Bog poslati evanđelje Korneliju? Prepreke se čine
nepremostivima. Crkva je u to vrijeme - to jest, prvih osam godina - bila
isključivo sastavljena od Židova.
Ovi kršćani Židovi još uvijek su odlazili u hram i upražnjavali
su mnoge Židovske običaje. Oni su to pod milosti mogli učiniti, jer su se pouzdavali
u Krista. Zatim je evanđelje probilo u Samariju. Židovi u Jeruzalemu bili su
iznenađeni, međutim, prepoznali su u tome djelovanje Božje ruke. Kako će sada
Bog otvoriti vrata evanđelja za Pogane?
Pavao će biti veliki misionar Poganima, međutim, Bog je
Pavla poslao u pustinju Arabije, kako bi ga ondje obučio. Šimun Petar je bio
čovjek koji je morao otvoriti vrata za Pogane. Bog je upotrijebio čovjeka s možda
najviše predrasuda i najvećeg bigota (zadrtog čovjeka), najvećeg ekstremista
onog vremena. Očito je, Sveti Duh upravljao je svakim korakom u svezi sa
prenošenjem evanđelja Poganima. Dragi moji prijatelji, svaki pravi kršćanski
rad vođen je od strane Svetog Duha. Niti jedan drugi posao niti nema nekakvu
vrijednost. Sveti Duh trebao je raditi u srcima Pogana; Sveti Duh trebao je
raditi i u srcima Židova. Sveti Duh upravljao je donošenjem evanđelja
poganskome dijelu svijeta.
Zagleda se u nj pa mu prestrašen reče: "Što je,
Gospodine?" A on njemu: "Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva
podsjetnica pred Boga. (Djela 10:4)
Božji anđeo ukazao se Korneliju u viđenju. On nije
sanjao, već je viđenje imao dok je bio u molitvi.
Želim vam skrenuti pa_nju na to da zapazite da se neke stvari broje pred Bogom.
To su stvari koje ni na koji način ne mogu zaslužiti spasenje, međutim, to su
stvari koje Bog zapaža. Kornelijeve molitve i njegove milostinje uzašle su pred
Boga kao podsjetnice, i Bog mu je donio evanđelje. Gdje god postoji čovjek koji
traži Boga kao što je to Kornelije činio, takav će čovjek čuti evanđelje o Božjoj
milosti. Bog će se pobrinuti da ono stigne do njega.
Zato sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se
zove Petar. On je gost u nekog Šimuna kožara čija je kuća uz more." (Djela
10:5 - 6)
Anđeo mu je rekao gdje može pronaći Petra. Nije mu bio
potrebniji detaljniji opis adrese na kojoj ga može pronaći. Miris kože životinja
u dvorištu dovest će ih na pravo mjesto!
Čim ode anđeo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu
i jednoga pobožna, privržena vojnika, sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu. (Djela
10:7 - 8)
Ovi ljudi neće imati nikakvih problema sa pronalaženjem
kožareve kuće. Dok su oni bili na putu, Bog je morao pripremiti i Šimuna Petra.
PETROVO VIĐENJE
Sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu,
oko šeste ure uziđe Petar na krov moliti.
(Djela 10:9)
Bilo je sasvim neophodno da Bog pripremi i Šimuna Petra.
Vidite, Šimun Petar nije imao širinu kakvu je imao Pavao. Iako nije imao
pozadinu takve školovanosti kakvu je imao Pavao, Bog ga je mogao upotrijebiti
na jedan drugi način. Ja vjerujem da je sasvim pogrešno razmišljanje kako
svakog čovjeka treba istesati prema jednom kalupu kako bi ga Bog mogao
upotrijebiti za službu Njemu.
Ogladnje i zaželje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u
zanos. Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s
četiri okrajka, silazi na zemlju.
U njoj bijahu svakovrsni četveronošci, gmazovi zemaljski
i ptice nebeske. (Djela 10:10 - 12)
Zapazite kako su se tu našli svakovrsni četveronošci, sve
ptice i svaka vrsta kukaca.
I glas će mu neki: "Ustaj, Petre! Kolji i
jedi!" Petar odvrati: "Nipošto, Gospodine! Ta nikad još ne okusih ništa
okaljano i nečisto". (Djela 10:13 - 14)
Dok se Petar još uvijek čudio što bi to moglo značiti,
glas mu je progovorio. Nije li zanimljivo da ga Petar oslovljava sa
"Gospodine", međutim, ne čini ono što mu Gospodin nalaže učiniti?
Nemojte propustiti zapaziti i ovo. Ovdje imamo čovjeka
koji se nalazio s ove strane dana Pedesetnice. Živio je u ovome dobu milosti
kada nije bitno jedeš li meso ili ga ne jedeš. Međutim, Petar se još uvijek držao
Mojsijevog sustava i još uvijek nije jeo ništa što je bilo proglašeno nečistim.
U svezi s tim bio je iskren i pošten. Netko će možda reći da je trebao biti
širokih svjetonazora i jesti sve. Možemo ovdje vidjeti da ga je Gospodin
poučavao tome da više nije vezan Mojsijevim sustavom i da je mogao jesti sve.
Današnji veliki problem je u tome što neki ljudi odluče da oni neće jesti meso,
a onda sve ostale pokušavaju svrstati pod tu svoju odluku. Dragi moji
prijatelji, kada ste pod milosti, onda možete jesti meso i ne morate jesti
meso. To je isključivo vaša stvar. Neko jelo će vam stvoriti probavne smetnje,
međutim, ono nikako neće izmijeniti vaš odnos s Gospodinom.
A glas će mu opet, po drugi put: "Što Bog očisti, ti
ne zovi okaljanim!“ (Djela 10:15)
Ono što je Bog proglasio čistim, vi nemojte proglašavati
nečistim. Možete jesti što vas je volja i to zbog toga što je Bog to tako rekao.
To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na
nebo. (Djela 10:16)
Petar je ostao u čudu, što je to sve predstavljalo.
Dok se Petar dvoumio što bi imalo značiti viđenje koje vidje,
eto ljudi koje je poslao Kornelije: pošto se raspitaše za Šimunovu kuću, pojave
se na vratima, zovnu te upitaju je li ondje ugošćen neki Šimun, nazvan Petar.
Dok je Petar sveudilj razmišljao o viđenju, reče mu Duh:
"Evo, neka te trojica traže. De ustani, siđi i pođi s njima ne skanjujući
se jer ja sam ih poslao." Petar siđe k ljudima i reče: "Evo me! Ja
sam onaj kojega tražite! Zbog čega ste došli!"
Oni odgovore: "Satnik Kornelije, mu_ pravedan i bogobojazan,
za kojega svjedoči sav narod židovski, primi od svetog anđela naputak da te
dozove u dom svoj i čuje od tebe riječi." (Djela 10:17 - 22)
Šimun Petar trebao je otići s ovim ljudima u Cezareju.
Ova malena delegacija, poslana od Kornelija, ponudila mu je objašnjenje, a
zatim su mu uputili poziv da pođe s njima i da posjeti Kornelija u njegovom
domu.
KORNELIJEVO OBRAĆENJE
Tada ih Petar pozva unutra i ugosti. Sutradan usta i krenu
s njima; pratila ga neka braća iz Jope.
Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih je čekao
sazvavši rodbinu i prisne prijatelje. Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije
u susret, padne mu k nogama i pokloni se. (Djela 10:23 - 25)
Možemo vidjeti da je Kornelije imao podosta utjecaja na
svoju obitelj i prijatelje. Tako ih je i sazvao za ovu prigodu. Osim toga, možemo
vidjeti da je Kornelije još uvijek bio poganin, neznabožac. Kada je bio poučen
da dozove Petra, on je zaključio da je to nešto uistinu važno; zato je pao na
koljena i počeo je štovati Petra.
Zanimljivo je vidjeti koja je reakcija Šimuna Petra na
ovo. Dragi prijatelji, Šimun Petar vam nikada ne bi dopustio da padate pred
njim i da mu ljubite nožni palac. On to jednostavno ne bi dopustio.
Petar ga pridigne govoreći: "Ustani! I ja sam
čovjek." (Djela 10:26)
Petar je posegao za njim, podigao ga na noge i rekao mu:
"Ustani! I ja sam čovjek." Meni se uistinu dopada način na
koji je to rekao.
I razgovarajući s njime, uđe i nađe sabrane mnoge te im
reče: "Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k
njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili nečistim. (Djela
10:27 - 28)
Petar je ušao u kuću. Kakav je to iskorak bio! Bilo je to
po prvi put da je Petar nogom kročio u dom nekog Poganina. On je još uvijek
pomalo zbunjen Božjom zapovijedi da uđe u dom ovog čovjeka.
Petar je prekršio prvo pravilo homiletike kada je svoju
poruku započeo isprikom. Ono što je rekao nije baš bila prijateljska stvar. U
stvari, bila je to uvreda. U stvari, Petar je rekao: "Ako uistinu želite
znati kako se ja osjećam u svezi sa svime ovime, pa, dobro, ja nisam želio poći
ovamo niti u početku. Nikada ranije nisam kročio nogom u dom nekog poganina.
Nikada ranije nisam došao na mjesto koje bi bilo nečisto!" Međutim, Petar
ipak nastavlja ovim riječima: "Iako nikada ranije nisam bio na nečistome
mjestu, Bog me poučio da niti jednog čovjeka ne nazivam nečistim. Mi smo svi
grešnici i svima nam je potrebno spasenje (sve nas se može spasiti)." Kako
biste se vi osjećali, poglavito ako ste žena koja je održavala kućanstvo, kada
bi neki posjetilac ušao u vaš dom, i kada bi mu prve riječi bile: "Došao
sam u vaš dom, kojeg smatram prljavim"? Ne biste baš odgovorili toplim,
prijateljskim odgovorom, zar ne? Pa ipak, to je bila srž onoga što je Šimun
Petar rekao.
S obzirom da mu je Bog pokazao kako ne postoje čisti i
nečisti, Šimun Petar nastavlja sa svojom porukom.