dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 10:29-48

 

 

Stoga pozvan, i dođoh bez pogovora. Da čujemo dakle zbog čega me pozvaste!" (Djela 10:29)

 


Ovo me čudi. Zbog čega bi Šimun Petar postavio ovakvo pitanje? Zašto im nije odmah počeo govoriti o Isusu Kristu? Pa, vidite, ovdje stvarima upravlja Božji Duh, i On je spriječio Petra da odmah prijeđe na stvar.

 

Ovo bi također trebala biti i važna pouka za nas. Tako često smo brzi i čak grubi u našem svjedočenju. Zbog toga što nam je teško svjedočiti, onda kada to činimo, tada smo pravi amateri u tome. Činimo to skačući s teme na temu i to vrlo često na takav način da osobu i uvrijedimo.

 

Moramo biti vođeni Svetim Duhom. Ja osobno mislim da je danas najbolji način evangelizacije evangelizacija molitvom. Mislim da bismo trebali započeti time što ćemo moliti za neku osobu. Zatim će osvanuti dan kada će ta naša molitva trebati dobiti noge. Zamolite Boga da vas vodi. Dragi moji prijatelji, ja znam da će vas On voditi. Ako ste molili za nekoga koga volite, ili za prijatelja, ili za nekog stranca, nemojte samo otići k njemu vlastitim snagama i u sili tijela. Ako to učinite, doživjet ćete neuspjeh. Neka Bog bude Onaj koji će vas voditi.

 

Dopustite mi da podijelim sa vama jedno od svojih prvih iskustava sa svjedočenjem. Kada sam još bio student, bio sam vrlo revan u tome da želim svjedočiti za Boga, međutim, bio sam vrlo stidljiv, i, ako ćemo iskreno, želio sam biti siguran da u tome imam vodstvo Svetog Duha. Nisam imao nimalo novca za autobus ili za vlak, pa sam zato mnogo autostopirao. Jednom dok sam tako bio na autocesti, pokraj mene je prošao čovjek u najnovijem modelu luksuznog automobila i zaustavio se pedesetak metara dalje. Zatim mi je mahnuo da uđem u njegov auto. Rekao mi je da uvijek promotri autostopera prije nego što će ga pokupiti. Predstavio se i rekao mi da je prodavač za lokalne ljekarne. Pitao me kamo idem i ja sam mu rekao. On je išao sve do tamo i bilo bi mu drago da me povede, međutim, usput je trebao stati u nekoliko ljekarni kako bi od njih primio narudžbe. Meni je to, očito, odgovaralo.

 

Dok smo se tako vozili, razgovarali smo o svemu živom. U sebi, molio sam se: "Gospodine, želio bih posvjedočiti ovome čovjeku, međutim, Ti mi moraš otvoriti vrata. Ne želim započinjati ovu temu, jer ako to učinim, on će pomisliti kako uz sebe ima nekakvog vjerskog fanatika. Ako ja otvorim vrata, on će vjerojatno otvoriti vrata automobila i reći mi da izađem." Tako smo se još neko vrijeme vozili i samo razgovarali i razgovarali. Na koncu, pitao me bi li mi smetalo da ja malo vozim. Naravno da sam volio voziti ovaj novi auto, pa je tako i bilo. On je ondje sjedio i bio je opušten.

 

Došli smo na oko stotinu kilometara od moga odredišta i ponestalo nam je tema za razgovor. Nastala je tišina, a ja sam još uvijek molio: "Gospodine, već smo jako blizu, a meni se još uvijek nisu otvorila vrata. Ja ih neću otvarati, jer se bojim da će me on izbaciti van. Ti mi otvori vrata ako želiš da ja svjedočim." Vozili smo se još tako kojih desetak minuta, a zatim je on iznenada rekao: "Znaš, jučer sam sa ženom bio u crkvi." Pogledao me i nasmijao se, pa sam se i ja nasmijao. Zatim je rekao: "Ne idem onamo baš često. Međutim, propovjednik je ondje rekao nešto najsmješnije. Rekao je da će Isus ponovno doći na ovu zemlju. Što ti misliš o tome?"

 

Dragi moji prijatelji, ja sam mu i rekao. Tada sam mu rekao sve i o prvom dolasku Gospodina Isusa. Na koncu, rekao sam mu: "Drugi Kristov dolazak vama sada ništa ne znači. Morate prvo doći Kristu i prihvatiti ono što je On učinio za vas kada je došao po prvi puta ako želite imati ikakvog interesa u Njegovom drugom dolasku." Ovaj je čovjek bio potpuno otvoren. Odvezao me do studentskog doma u kojem sam živio. Ondje je parkirao svoj auto i rekao mi: "Želio bih te ponovno vidjeti." Zato sam ja samo rekao: "ne biste li željeli prihvatiti Krista kao svog osobnog Spasitelja?" Odgovorio je: "Svakako da bih želio." Rekao sam mu da to može učiniti upravo ondje u autu. Tako smo pognuli glave na molitvu. Ja sam molio, a zatim sam i njega zamolio da se pomoli, nakon čega je on primio Krista. Bit ću iskren sa vama. Ja nikada ne bih rekao niti riječ da Gospodin nije potakao njega da započne razgovor. Mora nas voditi Sveti Duh. Sveti Duh je pripremio njegovo srce i njegovo obraćenje bilo je pravo. Na prvoj propovijedi koju sam ispripovijedao nakon što sam bio rukopoložen za pastora, nakon što sam pogledao zajednicu, opazio sam ovog čovjeka i njegovu suprugu. Samo je sjedio ondje i smiješio mi se. Nakon toga zamolio sam ga da se pridruži mojoj crkvi. Rekao mi je da su se već pridružili dobroj crkvi u drugom dijelu grada. On i njegova supruga postali su aktivni kršćani. Kako je to bilo divno iskustvo!

 

Moramo biti vrlo oprezni u našem svjedočenju - da nas vodi sveti Duh. Šimun Petar nije odmah prešao na stvar i počeo poučavati ili propovijedati. Prvo je saznao što se dešava. "Zašto ste me pozvali? Zašto ste poslali ove ljude da dođu po mene?"

 

Kornelije reče: "Prije četiri dana baš u ovo doba o devetoj uri, molio sam se u kući kad gle: čovjek neki u sjajnoj odjeći stane preda me i reče: 'Kornelije, uslišana ti je molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom!

 

Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost u kući Šimuna kožara uz more.' Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro učinio što si došao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da čujemo sve što ti zapovjedi Gospodin!“ (Djela 10:30 - 33)

 

Kornelije mu odgovara: "Ne znam zašto sam poslao po tebe, osim što mi je Bog rekao da pošaljem po Šimuna Petra. Ti sigurno imaš nekakvu poruku za mene."

 

Petar tada prozbori i reče: "Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego ‑ u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju.

 

Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: (Djela 10:34 - 37)

 

Po svemu sudeći je Kornelije, i oni koji su bili okupljeni oko njega, čuo neke temeljne činjenice o Isusu iz Nazareta, a također i o službi Ivana Krstitelja.

 

kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše  s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.


"Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje ‑ (Djela 10:38 - 40)

 

Pažljivo zapazite ono što čini Šimun Petar. On predstavlja činjenice u svezi s Isusom Kristom, pretpostavljajući da postoje stanoviti događaji koje oni već poznaju. Sasvim im jasno govori o tome da je Isus Krist bio obješen na drvo i da je uskrsnuo trećeg dana nakon smrti. Bog Ga je uskrisio i pokazao ga otvoreno. To je evanđelje. Ništa čemu ove stvari nedostaju neće biti dovoljno dobro.

 

Prošlog Božića primio sam mnogo čestitki na kojima su bile otisnute poznate poruke, "Usamljeni život." To je sve vrlo fino, u to nema sumnje. One su vrlo čitljive, međutim, na tim čestitkama dolazi do čudnog propusta - jedinog propusta. Na njima nije zabilježena najvažnija činjenica. Na njima se bilježi da je Isus umro, čak je spomenuto da je bio i pokopan, međutim, u potpunosti je izostavljeno Njegovo uskrsnuće. Dragi prijatelji, kako nalazimo zabilježeno u Knjizi Djela apostolskih, niti jedna propovijed nije bila ispripovijedana bez da bi se spomenulo uskrsnuće Isusa Krista. Ono je samo srce evanđelja. Dok se to ne počne propovijedati, evanđelje nije bilo propovijedano. Isus Krist je bio umro, bio je pokopan i ponovno je ustao od mrtvih. To su povijesne činjenice. Vaš odnos prema uskrslom Spasitelju određuje vašu vječnu sudbinu. On je umro za naše grijehe prema Pismima i uskrsnuo je radi našeg opravdanja (vidite Rimljanima 4:25).

 

ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima ‑ nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. "On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! "Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po Imenu njegovu prima oproštenje grijeha." (Djela 10:41 - 43)

 

Možda se sjećate da sam isticao Petrove slabosti i pogreške. Ja se u stvari radujem činjenici da je Petar bio tako čovječan i toliko nalik drugome čovjeku koji se skriva iza mojega imena. Međutim, ono što je važno je činjenica da je Petar propovijedao evanđelje. Ovo je evanđelje: Isus Krist je umro, uskrsnuo je, i tko god vjeruje u njega primit će otpuštenje grijeha. Ako ne govorimo ljudima ovu poruku, tada im u stvari ne prenosimo evanđelje.

 

Dok je Petar još govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu. A vjernici iz obrezanja, koji dođoše zajedno s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga. Tada Petar reče:

 

"Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?" I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana.       (Djela 10:44 - 48)

 

Ovaj događaj se još naziva Poganskim danom Pedesetnice. Petar je bio zadivljen time što su Pogani primili Svetog Duha. Ovo izlijevanje Svetog Duha postalo je očito time što ih se moglo čuti kako govore u jezicima. Jezici su Šimunu Petru i ostalima koji su bili s njim bili dokaz da će Bog spasiti Pogane i da će i njima dati svoga Svetog Duha. Petar je kasnije spominje ovo kao dokaz da su ovi Pogani uzvjerovali u Gospodina Isusa Krista i da je Bog pružio pokajanje za život također i Poganima (Djela 11:17 - 18). U Djelima 15:7 - 11, Petar ponovno spominje ovaj događaj, tvrdeći kako je Sveti Duh bio dan Poganima i da su oni spašeni po milosti Gospodina Isusa Krista, baš kao što je to slučaj i sa Židovima. Nama je teško shvatiti ogromnu barijeru koja je postojala između Židova i Poganina. Židovi onog vremena jednostavno nisu mogli vjerovati da će Pogani biti spašeni - unatoč činjenici što im je Gospodin rekao da će to biti tako. Nakon toga su Pogani u Kornelijevom domu bili kršteni u vodi.

 

Htio bih vam ponovno skrenuti pažnju na činjenicu da Knjiga Djela apostolskih bilje_i tri obraćenja koja su predstavnici određenih skupina. Etiopski eunuh bio je Hamov potomak. Savao iz Tarza bio je Šemov potomak, dok je Kornelije bio Jafetov potomak. U svakom od slučajeva obraćenja Sveti Duh je djelovao na taj način da je upotrijebio Božjeg čovjeka i Božju riječ.