dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

 POGLAVLJE 11

 

 

TEMA: Petar brani svoju službu; evanđelje odlazi u Antiohiju

 

Petar spominje događaj u svezi sa obraćenjem Pogana u Kornelijevom domu. Novost da su Pogani primili Božju riječ čini se da nije donijela baš pretjeranu radost u crkvu u Jeruzalemu. Oni su od Petra zatražili objašnjenje njegovog ponašanja, pa je zato Petar bio prisiljen braniti svoju službu - što je Petru bilo jako teško, jer se on u svezi s tim osjeća vrlo apologetično (može značiti obranu ili ispriku - op. prev.).

 

Antiohija postaje središtem poganske crkve.

 

PETAR BRANI SVLJU SLUŽBU

 

Dočuli apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: "Ušao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!" (Djela 11:1 - 3)

 

Postojala je sumnja i podjela. Moramo razumjeti da je Židovima postupak Šimuna Petra bio nešto strašno. U stvari, da smo mogli razgovarati sa Šimunom Petrom mjesec dana prije nego što se ovo dogodilo, i on bi nam rekao da je to nešto strašno. U stvari, Petar im se ispričava. Jasno im daje do znanja kako on to u stvari nije želio učiniti, već da je Sveti Duh Božji bio u cijeloj toj stvari.

 

Onda započe Petar te im izloži sve po redu: "Molio sam se, reče, u Jopi kadli u zanosu ugledam viđenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s četiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. Zagledah se, promotrih je i vidjeh četvoronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. (Djela 11:4 - 6)

 

Poslušajte njegov izvještaj. On se još uvijek čudi Božjoj zapovijedi.

 

Začuh i glas koji mi govoraše: 'Ustaj, Petre! Kolji i jedi!' Ja odvratih: 'Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u usta.' A glas će s neba po drugi put: 'Što Bog očisti, ti ne zovi nečistim.' To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuče na nebo." (Djela 11:7 - 10)


Riječ za "povuče u nebo" ukazuje da je cijelo viđenje najednom bilo iznenada povučeno u nebo.

 

"I odmah se, evo, pred kućom u kojoj bijah pojaviše tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni. A Duh mi reče da pođem s njima ništa ne premišljajući. Sa mnom pođoše i ova šestorica braće te uđosmo u kuću tog čovjeka.

 

On nam pripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao preda nj i rekao: 'Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar; on će ti navijestiti riječi po kojima ćeš se spasiti ti i sav tvoj dom.' "I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku. (Djela 11:11 - 15)

 

Sada Šimun Petar govori o onome što mu je prolazilo kroz glavu.

 

Sjetih se tada riječi Gospodnje: 'Ivan je, govoraše on, krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.' Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?" (Djela 11:16 - 17)

 

Svrha jezika bila je dokazivanje Šimunu Petru da je u stvari Sveti Duh "sišao na njih." Kako bi inače on znao da su oni bili kršteni Svetim Duhom, što ih je stavilo u tijelo vjernika?

 

Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: "Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!" (Djela 11:18)

 

Čak su i najžešći Judaisti trebali sada ušutjeti. Nisu više imali ništa za reći u prigovor, jer je ovo očito potjecalo od Boga. Zato su oni proslavili Boga. Ovo je bio veliki dan - vrata su se otvorila za Pogane! Sada vidimo da je bila postavljena scena da se evanđelje proširi do krajeva zemlje.

 

 

EVANĐELJE ODLAZI U ANTIOHIJU

 

Oni dakle što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajući Riječi doli samo Židovima. Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješćujući evanđelje: Gospodina, Isusa. (Djela 11:19 - 20)

 

"Grci" su, sjećate se, bili Židovi koji su govorili Grčkim jezikom, a također su im i običaji bili Grčki. Zapazit ćete kako je do sada propovijedanje bilo upravljeno samo prema Židovima.

 

Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu. Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju. (Djela 11:21 - 22)

 

U Antiohiji je došlo do velikog gibanja Svetog Duha i crkva u Jeruzalemu je dočula za to. Tako je jeruzalemska crkva poslala Barnabu u Antiohiju. Sada ćemo vidjeti kako je Antiohija postala drugim središtem crkve. U stvari, središte se prebacilo iz Jeruzalema u Antiohiju.

 

Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina. Ta bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu. (Djela 11:23 - 24)

 

Ovo je uistinu predivno svjedočanstvo o Barnabi. On je bio dobar čovjek, pun Svetog Duha, i pun vjere. Dragi moji prijatelji, ne postoji valjani razlog zbog kojeg svaki kršćanin ne bi trebao biti dobar (čestit) čovjek.

 

Barnaba je postao pastor tamošnje crkve. On ih je počeo "poticati", što je označavalo propovijedanje i poučavanje. Zajednica je zbog toga rasla, jer " znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu." Kako je crkva rasla, Barnabi je postalo očito da mu je potreban pomoćni pastor, a on je i znao gdje može potražiti uistinu dobrog čovjeka za tu službu.

 

Barnaba se zatim zaputi u Tarz potra_iti Savla. Kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i poučavali poveće mnoštvo te se u Antiohiji učenici najprije prozvaše kršćanima. (Djela 11:25 - 26)

 

Barnaba je trebao pronaći Savla i povesti ga sa sobom u Antiohiju. U ovim riječima ja slutim da je Savao oklijevao u svezi sa svojim dolaskom.

 

U Antiohiji su vjernici u Gospodina Isusa Krista bili po prvi puta nazvani "kršćanima." Ja ne mislim da je to bio naziv kojim im se netko želio narugati. Mislim da je to jednostavno označavalo one ljude koji su bili sljedbenici Isusa Krista - bili su kršćani. To je uistinu odlično ime.

 

U one dane dođoše u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema. Jedan od njih, imenom Agab, usta i po Duhu pretkaza da će uskoro nastati velika glad po svem svijetu. Ona i nasta za Klaudija. Stoga će svatko od učenika, odlučiše, koliko smogne poslati da se posluži braći u Judeji. To i učiniše te poslaše starješinama po Barnabi i Savlu. (Djela 11:27 - 30)

 

Događaj koji je zapisan ovdje također je potvrđen i u svjetovnoj povijesti. Došlo je do opće gladi, međutim, učinak toga posebno se osjetio u Jeruzalemu, gdje je crkva bila progonjena, desetkovana i ranjena. Tijekom tog razdoblja bili su u krajnjoj potrebi. Uistinu je predivno vidjeti bratski duh na djelu, tu svezu ljubavi, koja je ranu crkvu držala na okupu. Ostali vjernici poslali su pomoć jeruzalemskoj crkvi koja je bila u potrebi.

 

Sjećamo se kako je Savao bio čovjek koji je oštetio crkvu u Jeruzalemu svojim nesmiljenim progonom nad njima. Uistinu je divno vidjeti da te iste ruke sada promijenjenog Savla donose pomoć toj istoj crkvi. To je kršćanstvo u cipelama, dragi moji prijatelji. Tako bi to trebalo biti.