dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 12

 

 

TEMA: Jakovljeva smrt; uhićenje Petra

 

U ovome poglavlju nalazimo kako je progon pogodio crkvu kroz kralja Heroda Agripu I. Jakov je bio pogubljen, a Petar bačen u tamnicu - međutim, na čudesan način izlazi iz nje. Herod umire kao rezultat Božjeg suda. Iako je došlo do progona, crkva je svejedno rasla i Božja riječ se umnažala.

 

JAKOVLJEVA SMRT

 

U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve. (Djela 12:1)

 

"Herod" je Herod Agripa I, unuk Heroda Velikog (koji je imao želju ubiti Gospodina Isusa u vrijeme Njegovog rođenja). Nikada nije postojala obitelj koja bi bila toliko u neprijateljstvu s Bogom, kao što je to bila obitelj Herod. Koliko je nama poznato, niti jedan član te obitelji nije se stvarno okrenuo Bogu.

 

Sjetit ćete se kako je do ove točke u povijesti progon protiv crkve uglavnom poticao od vjerskih vođa, saduceja poglavito. Sada progon prelazi u domenu vlasti. Progon prelazi sa religije na politiku. Možda je Herod poduzeo ovaj potez kako bi zadobio naklonost nekih utjecajnih krugova. Mi znamo samo da je Herod uzeo zlostavljati neke od crkve. Riječ zlostavljati nije baš prikladna za opisivanje onoga što je ovaj čovjek činio. Provodio je okrutni, bezosjećajni progon protiv crkve.

 

Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. (Djela 12:2)

 

Ova je činjenica iznesena vrlo otvoreno - ubio je Jakova mačem. Jakov je postao još jednim od mučenika crkve. On je drugi mučenik koji je naveden imenom. Ja sam mišljenja kako je u tom trenutku već bilo i drugih koji su umrli zbog imena Gospodina Isusa.

 

Kad vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova). (Djela 12:3)

 

Jakov je bio ubijen, međutim, Petar će biti čudesno sačuvan od svega ovoga. Ovdje nalazimo predivni primjer kako je suverena Božja volja djelovala u crkvi. Siguran sam da je bilo mnogo onih koji su se pitali: "Pa zašto je Jakov bio ubijen, a Petar ostao na životu? Zašto je Bog to učini na takav način?" Mnogi ovo isto pitanje postavljaju i dan danas. Odgovor je taj da se radi o suverenoj Božjoj volji. On još uvijek djeluje na ovakav način u suvremenoj crkvi. Ja sam u službi za Boga već mnogo godina, i vidio sam kako je Bog pomoću smrti uzeo iz crkve nekog predivnog člana. A zatim je bilo drugih koje je ostavio. Zbog čega je to učinio? Ako biste mene pitali, sa mog položaja pastora, ja bih vam rekao da je Bog uzeo pogrešnog čovjeka i ostavio pogrešnog čovjeka! Međutim, život i smrt su u rukama suverenog Boga. Kada se vi i ja pobunimo protiv Njegove odluke, tada je to jednostavno šteta za nas. Ovo je Njegov svemir, a ne naš. Ovo je Božja crkva, a ne naša. Ruka suverenog Boga djeluje u crkvi.


Jakov je očito bio jedan od glava crkve u Jeruzalemu. Bog je dopustio Herodu da ga pogubi. Petar je također vjerojatno bio u vodstvu crkve. Bog mu je dopustio da živi i dalje.

 

Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga čuvaju četiri vojničke četverostra_e, nakon izvesti ga nakon Pashe pred narod. (Djela 12:4)

 

(U engleskome prijevodu stoji riječ Uskrs, umjesto Pasha - op. prev.) Riječ Uskrs bi trebala biti "Pasha." U stvari, one su u isto vrijeme. Sjećate se kako je Isus jeo posljednju večeru sa svojim učenicima neposredno pred svoje raspeće. Bilo kako bilo, Židovi su u ono vrijeme u Jeruzalemu svetkovali Pashu, a ne Uskrs.

 

Petar je uistinu bio dobro čuvan. Straža oko njega je bila pojačana i proširena. Četiri četverostraže za čuvanje jednog čovjeka. Ne biste li rekli da je netko očekivao da će netko pokušati izbaviti Petra?

 

 

PETROVO IZBAVLJENJE

 

Petra su dakle čuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega. (Djela 12:5)

 

Ovo je dobar prijevod: "Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega." Oni nisu pred Boga došli sa nekakvim molitvenim popisom nalik na popis za kupovinu. Oni su došli pred Boga i iskreno i predano molili da Šimun Petar bude izbavljen. Njihova srca bila su u ovoj molitvi.

 

One noći kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar između dva vojnika, okovan dvojim verigama, a stražari pred vratima čuvahu stražu. (Djela 12:6)

 

Kako je Šimun Petar mogao spavati između dva vojnika? Sjetimo se da je zaspao također i u Getsemanskom vrtu. Ja bih ustvrdio da Šimuna Petra nije mučila nesanica. Nije imao nikakvih problema sa spavanjem. Čini se da je mogao zaspati na bilo kojem mjestu i u bilo koje vrijeme. Kakvo li je samo pouzdanje imao u Boga kada je mogao mirno spavati okovan u lance između dva vojnika!

 

Kad eto: pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: "Ustaj brzo!" I spadoše mu verige s ruku. Anđeo mu reče: "Opaši se i priveži obuću!" On učini tako. Onda će mu anđeo: "Zaogrni se i hajde za mnom!" Petar izađe, pođe za njim, a nije znao da je zbilja što se događa po anđelu: činilo mu se da gleda viđenje. (Djela 12:7 - 9)

 

Anđeo mu je rekao da učini nešto vrlo racionalno - neka se obuče. Nije mu rekao ništa čime bi ga uzbunio, samo mu je dao razumne upute. Petar je mislio da je sve ovo samo san, pa je bio spreman otići iz tamnice bez cipela!


Prošavši prvu stražu, i drugu, dođoše do željeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izađu, prođu jednu ulicu, a onda anđeo odjednom odstupi od njega. (Djela 12:10)

 

Uistinu su imali dovoljno stražara da bi Petra zadržali u zatvoru. Ja stvarno mislim da su i očekivali nešto poput ovoga. Sjećate se da je Gospodin Isus izašao iz groba. Za njih je to bio izvor prave sramote. Nisu željeli da im se nešto slično desi još jednom. Zbog toga su stražu i više nego udvostručili.

 

Sjetimo se da dok se ovo dešavalo, crkva u Jeruzalemu je molila za Šimuna Petra. Čim se Petar našao izvan opasnosti, anđeo je pustio Petra da ide sam.

 

Nije Gospodin Isus došao izbaviti Petra. Bio je to anđeo kojeg je Gospodin Isus poslao. Molitve crkve su uistinu bile uslišene.

 

Petar pak, došavši k sebi, reče: "Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je očekivao Židovski narod." (Djela 12:11)

 

Petar je odmah shvatio da ga je Bog izbavio.

 

Kad je to uočio, zaputi se kući Marije, majke Ivana nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili. (Djela 12:12)

 

Crkva u tom trenutku, kao i još stotinu i pedeset godina kasnije, nije imala svojih crkvenih zgrada. Danas, kada govorimo o crkvi, obično mislimo upravo na zgradu. Običavamo reći: "Prva ta-i-ta crkva nalazi se na uglu te i te ulice." U stvari, to uopće nije crkva; to je zgrada u kojoj se crkva sastaje. Crkva je tijelo sastavljeno od vjernika. U početku se crkva nikada nije sastajala u javnim zgradama. Nisu ih niti imali. Sastajali su se po kućama.

 

Marija, majka Ivana Marka, očito je bila bogatija žena koja je imala dovoljno veliki dom da se u njemu može sastajati crkva. Bili su okupljeni na zajedništvo i molili su da Šimun Petar bude izbavljen.

 

Kad Petar pokuca na dvorišna vrata, dođe prisluhnuti sluškinja imenom Ruža. (Djela 12:13)

 

"Prisluhnuti" znači da je došla poslušati tko je to pred vratima. Bili su to dani progona crkve. Bio je važno saznati prvo tko je to tko kuca. Njeno ime "Rode" znači "ruža"; ona je vjerojatno bila služavkinja.

 

Kad prepozna Petrov glas, od radosti i ne otvori vrata, nego utrča i javi da je Petar pred vratima. (Djela 12:14)

 

Zaboravila je Petru otvoriti vrata. Vidite, bila je tako uzbuđena da je ostavila Petra pred vratima dok je ona utrčala u kuću kako bi to javila ljudima koji su bili okupljeni na molitvu.

 

Oni joj rekoše: "Mahnitaš!" Ali je ona uporno tvrdila da je tako. Nato će oni: "Bit će njegov anđeo!" (Djela 12:15)

 

Kada im je rekla da je Petar pred vratima, oni su joj odgovorili da je luda. "Ne", nastavila je ona, "Petar je pred vratima." "Pa dobro, jesi li ga vidjela?" "Ne, nisam otvorila vrata, ali sam ga čula, a ja poznajem njegov glas." "A", odgovorili su oni, "to je njegov duh." Riječ prevedena sa anđeo je Grčka riječ pneuma, što u stvari znači "duh", a ne anđeo. Oni nisu time željeli reći da on ima nekakvog anđela zaštitnika. Oni su mislili da je to njegov duh. Drugim riječima, mislili su da je Petar mrtav, da ga je Herod ubio.

 

Zanimljivo je da kada je crkva molila da Šimun Petar bude oslobođen, on je i bio oslobođen; međutim, kada se to za što su molili konačno i dogodilo, oni u to ne vjeruju. Mislili su da je bio ubijen i da je to bio njegov duh kojeg je služavka čula.

 

Za mene je velika utjeha da rana crkva, unatoč svojoj ogromnoj duhovnoj snazi, nije vjerovala da su joj molitve u ovome slučaju bile uslišene. Nisu vjerovali da je Šimun Petar stvarno bio izbavljen. Ne vrijedi li ovo i za nas tako mnogo puta? Kada naša molitva naiđe na odgovor, onda se radujemo i govorimo o tome kao da smo stvarno iznenađeni. A mi i jesmo iznenađeni - da budemo iskreni, nismo niti očekivali nikakvi odgovor. Pa ipak, Bog je čuo našu molitvu i uslišio je. Kako li je On milostiv!

 

"Petar nastavi kucati." Ovo je baš nalik Petru. Nitko ne otvara vrata jer ne vjeruju da su njihove molitve bile uslišane - oni koji su bili u kući prepirali su se oko toga radi li se o Petru ili o njegovom duhu. Petar je želio ući i bio je spreman razvaliti vrata svojim kucanjem!

 

Petar nastavi kucati. Kad napokon otvoriše i ugledaše ga, ostadoše izvan sebe. On im rukom mahnu neka šute pa im pripovjedi kako ga Gospodin izvede iz tamnice te dometnu: "Javite to Jakovu i braći!" Onda izađe i ode u drugo mjesto. (Djela 12:16 - 17)

 

Jednostavno nisu mogli vjerovati svojim očima. Nisu mogli povjerovati da su njihove molitve bile uslišane.

 

Petar je otišao iz grada. S obzirom da ga je Bog na čudesan način izbavio, nije li ga Bog mogao na čudesan način i sačuvati u Jeruzalemu? Nije li Petar trebao reći: "Ja ću ostati ovdje. Bog me je izbavio iz zatvora i ja znam da će me On i dalje čuvati"? Naravno da ga je Bog mogao sačuvati. Međutim, Bog od nas očekuje da mi sačuvamo svoj zdravi razum. Ponekad je ono što nam izgleda kao veličanstvena vjera u stvari kušanje Boga. Čak i nakon što je Bog učinio nekoliko predivnih i čudesnih stvari za vas i mene, On još uvijek očekuje da mi upotrebljavamo svoj zdravi razum.

 

Kad se razdani, nasta među vojnicima uzbuna nemalena što li se s Petrom dogodilo. (Djela 12:18)

 

Dr. Luka ovdje upotrebljava jednu minijaturu - "nasta među vojnicima uzbuna nemalena." Kada nam kaže da je nastala nemalena zbrka, vjerujte mi, to znači da je uzbuna bila uistinu velika. Također, u petnaestoj glavi Knjige Djela apostolskih, kada je Judaizam ušao u crkvu, dr. Luka govori o tome kako je nastala "raspra nemalena." Time želi reći da su se beskrajno prepucavali argumentima. Došlo je do prave borbe, svojevrsnog javnog sukoba. Međutim, dr. Luka upotrebljava ovu majstorsku i nježnu minijaturu - "ne malena uzbuna" i "raspra nemalena."

 

Kada su vojnici shvatili što se dogodilo, i vidjeli da Šimuna Petra jednostavno nema, mislim da su pozvali polovicu vojske. Sigurno su sproveli potragu po kućama. Možda su postavili straže oko grada kako bi spriječili da Petar izađe iz grada. Prema onome što je napisao dr. Luka nastala je nemalena uzbuna. Svakako! Došlo je do ogromne uzbune.

 

Herod ga stade tražiti, a kad ga ne nađe, sasluša stražare i naredi da se smaknu. Onda siđe iz Judeje u Cezareju i ondje osta. (Djela 12:19)

 

Herod je bio hladnokrvan i tvrdog srca. Uopće nije poštivao ljudski život. Time što je pogubio stražare je čitavome svijetu rekao kako on ne vjeruje da je Petrov bijeg bilo Božje djelo. Za taj je događaj držao odgovornima svoje ljude. Dao je pogubiti stražare koji su čuvali Petra. zatim odlazi u Cezareju, koja je bila svojevrsno odmorište na obali Sredozemnog mora. Pilat je uživao ondje, a ondje su također odsjedali i mnogi Rimski vladari. U stvari, to je mjesto bilo Rimski stožer. Rimljani, kao što je bio Pilat, uopće nisu marili oko Jeruzalema. Svakako nisu voljeli Jeruzalem kao što ga je volio kralj David. Tako je Herod otišao u Cezareju na kratki odmor.

 

HERODOVA SMRT

 

Sada ćemo vidjeti kako je Bog Heroda držao odgovornim zbog količine svjetla (objave) koju mu je On dao.

 

A bio je u žestoku sukobu s Tircima i Sidoncima. Oni zajednički dođoše k njemu i pošto pridobiše kraljevskoga komornika Blasta, zaiskaše mir, jer je njihova zemlja dobivala živež od kraljeve. (Djela 12:20)

 

Tir i Sidon poslovali su sa Herodom, a kada je on bio nezadovoljan, onda je to pogađalo ekonomiju njihovih krajeva. Zato su došli k Herodu kako bi s njim pregovarali.

 

U određeni dan sjede Herod odjeven u kraljevsko ruho na prijestol i stade im govoriti. (Djela 12:21)

 

Herod je bio pompozan i bio je napuhan svojim ponosom i ohološću. Osim ovoga, bio je također i vješt govornik. On je bio ona vrsta političara koja bi bila izabrana bez obzira za koju se stranku kandidirali.

 

Herod je jedan od ljudi koji predstavljaju minijaturu Antikrista. Ivan nam u 1. Ivanovoj 2:18 govori: "Djeco, posljednji je čas! I, kako ste čuli, dolazi Antikrist. I sad su se već mnogi antikristi pojavili. Odatle znamo da je posljednji čas." Ljudi su Heroda štovali kao božanstvo.

 

Narod izvikivaše: "Božji glas, a ne ljudski!" Umah ga, zbog toga što ne dade slavu Bogu, udari anđeo Gospodnji te on rascrvotočen izdahnu. (Djela 12:22 - 23)

 

Dragi moji prijatelji, Bog nije voljan svoju slavu dijeliti sa nikime. "Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima" (Izaija 42:8). Herod je odbio proslaviti Boga zbog čuda sa izbavljenjem Petra iz zatvora. A sada je, osim toga, dopuštao ljudima da njega proglašavaju božanstvom! Bog ga je osudio. Bog je ljubomoran zbog svoje slave. Kakvu samo pouku nalazimo u ovome!

 

Netko bi pomislio da će zbog svog silnog progona, jadna i slaba crkva biti uništena i da će netragom nestati.

 

Riječ je pak Božja rasla i širila se. (Djela 12:24)

 

Progon uopće nije naudio crkvi.

 

Barnaba i Savao, pošto obaviše služenje u Jeruzalemu, vratiše se uzevši sa sobom Ivana zvanog Marko. (Djela 12:25)

 

Ivan Marko vraća se natrag u Antiohiju sa Barnabom i Savlom. Sjetimo se da su oni bili u Jeruzalemu noseći tamošnjoj crkvi pomoć.

 

Došli smo ovime do kraja drugog razdoblja u Knjizi Djela apostolskih. Evanđelje je otišlo u Judeju i Samariju. Počevši sa slijedećim poglavljem, vidjet ćemo kako se evanđelje kreće prema krajevima zemlje. Danas još uvijek traje ovaj trend. Nadam se da smo i vi ja u to uključeni.