dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJA 13

 

 

TEMA: Prvo Pavlovo misijsko putovanje

 

Sada smo došli do posljednjeg glavnog odjeljka u Knjizi Djela apostolskih. U ovome odjeljku Gospodin Isus Krist preko svog Duha djeluje kroz apostole do krajeva zemlje. U ovome dijelu Knjige uključena su poglavlja 13 - 28.

 

Svakako se sjećate kako su ključ ove knjige riječi našeg Gospodina: "Bit ćete mi svjedoci" (Djela 1:8). Ovo nije bila zapovijed crkvi kao tijelu, već vama i meni kao pojedincima. Ovo svjedočenje trebalo je pokriti Jeruzalem, zatim Judeju i Samariju, a nakon toga je trebalo otići i do krajeva zemlje. Za vrijeme Jeruzalemskog razdoblja vidjeli smo kako je evanđelje stizalo samo do Židova, i crkva je bila sastavljena 100% od Židova - nije bilo Pogana.

 

U slijedećem razdoblju vidjeli smo kako je evanđelje otišlo do Samarijanaca, i vidjeli smo obraćenja nekolicine Pogana. Sada evanđelje i službeno kreće prema krajevima zemlje.

 

Na svome putu prema krajevima zemlje, evanđelje je došlo vašim i mojim precima. Danas smo vi i ja oni koji uživamo u blagodatima činjenice da se netko odvažio krenuti s evanđeljem prema krajevima zemlje. Vi i ja trebali bismo se baviti time da evanđelje prebacimo dalje od mjesta u kojem živimo do mjesta na kojem nitko nije čuo evanđelje.

 

U ovome putovanju evanđelje preko granica Izraela zapažamo kako je Pavao postao dominantni vođa u širenju, dok Petar nestaje sa scene. Bog je Petra upotrijebio na uistinu veličanstveni način. Sada je Pavao ona dominantna osoba koju će Bog upotrijebiti.

 

Kao što ćete to vidjeti iz teksta (iz zemljovida), Pavao svoje putovanje započinje s Barnabom. Prva postaja bio je otok Cipar, s kojega Barnaba i potječe. Prešli su preko otoka, a zatim su otplovili iz Pafa u Pergu koja se nalazila u Pamfiliji. Zatim su ušli u Malu Aziju, gdje se danas nalazi Turska, pa su otišli u galacijski kraj. Posjetili su Antiohiju, Ikonij, Lustru i Derbe; nakon toga su se vratili kroz Ataliju u Antiohiju.

 

 

CRKVA U ANTIOHIJI ŠALJE BARNABU I PAVLA

 

U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i učitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda četverovlasnika, i Savao. Dok su jednom obavljali službu Božju i postili, reče Duh Sveti: "De mi odlučite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.“ (Djela 13:1 - 2)

 

Zapazit ćete kako su na početku njihove službe to bili "Barnaba i Savao." Neće otići daleko na svom prvom misijskom putovanju dok Savao neće dobiti izmijenjeno ime Pavao. Ubrzo postaje očito da je Pavao postao vođa i glavni govornik; tada se ovaj dvojac naziva "Pavao i Barnaba."

 

Onda su postili, molili, položili na njih ruke i otpustili ih. (Djela 13:3)

 

Ova su dvojica sada bili poslani kao misionari. Jeste li zapazili koja je to bila crkva koja ih je poslala u svijet? Nije se radilo o crkvi u Jeruzalemu. Reći ću vam vrlo iskreno, crkva u Jeruzalemu nije bila misijska crkva. Crkva u Antiohiji bila je ta koja je imala misionarsku viziju. Oni su molili i postili zbog svoje ozbiljnosti i svoje želje za Božjom voljom.

 

Položili su ruke na ovu dvojicu misionara koje su poslali. Mi danas radimo to isto sa našim misionarima. Zašto? Je li to zbog toga što im time nešto dajemo? Bojim se da je sve što nekome možemo dati (prenijeti) polaganjem naših ruku su bakterije zaraznih bolesti koje se nalaze na našim rukama. Polaganje ruku je način poistovjećivanja, ili izjavljivanja da smo partneri s nekime. Tako su kršćani u Antiohiji svojim polaganjem ruku na njih pokazali kako su oni partneri sa Barnabom i Pavlom u poslu oko širenja Božje riječi. Oni su poslali ove ljude kao svoje predstavnike. Oni će služiti kod kuće, dok će Pavao i Barnaba ići u područja koja su vrlo udaljena od Antiohije.

 

Poslani od Svetoga Duha siđu u Seleuciju, a odande odjedre na Cipar. (Djela 13:4)

 

Ono što je vrlo važno u svemu ovome je činjenica da su bili poslani od Svetog Duha. Vodit će ih Božji Sveti Duh. Otišli su u obalni kraj Seleucije, i odande su otplovili dalje, kao što smo u tekstu mogli vidjeti na Cipar.

 

Kad se nađoše u Salamini, navješćivahu riječ Božju u židovskim sinagogama. Imali su i Ivana za poslužitelja. (Djela 13:5)

 

Zapazite da je Ivan Marko bio zajedno s njima.

 

Od samoga početka je Pavao usvojio metodu rada koju je kasnije sprovodio za čitavo vrijeme svoje službe. Židovsku sinagogu je uvijek upotrebljavao kao odskočnu dasku iz koje je propovijedao evanđelje. Jednog mojeg prijatelja su neki ljudi žestoko iskritizirali zbog toga što je otišao propovijedati u sinagogu. Propovijedao je evanđelje, u to vas uvjeravam. One koji su ga kritizirali podsjetio sam kako je Pavao uvijek odlazio u sinagogu kako bi započeo s propovijedanjem na nekom novom području. Ako su mom prijatelju pronašli grešku zbog takvog načina rada, onda bi svakako takvu istu grešku zbog upotrebe "pogrešne" metode trebali pronaći i apostolu Pavlu.

 

OPORBA U PAFU

 

Pošto pak prođoše sav otok do Pafa, nađoše nekog vračara, nazovi proroka, Židova, imenom Barjesu. (Djela 13:6)

 

Čini se da njihova služba u Salamini nije imala baš previše uspjeha. Barem nije zabilježen nikakav plod njihove službe. Prešli su preko čitavog Cipra, na drugu stranu otoka. U Pafu su naišli na protivljenje, koje je u stvari poticalo od sotone, a dolazilo je kroz vračara koji je imao veliki utjecaj na Rimskog namjesnika, upravitelja toga otoka, čovjeka imenom Sergije Pavao.

 

On bijaše uz namjesnika Sergija Pavla, čovjeka raborita. Sergije dozva Barnabu i Savla te zaiska čuti riječ Božju, ali im se usprotivi Elim, Vračar ‑ tako mu se ime prevodi ‑ nastojeći odvratiti namjesnika od vjere. (Djela 13:7 - 8)

 

Ovo je sotonska oporba. Ovaj je čovjek imao velikog utjecaja na rimskog upravitelja. Nažalost, i danas postoje mnogi svjetski vladari koji su pod utjecajem raznih kultova koji su u izravnoj opreci s Božjom riječi i evanđeljem.

 

Savao pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, ošinu ga pogledom (Djela 13:9)

 

Ovdje je njegovo ime bilo promijenjeno. Zašto je bio nazivan Pavao? Ime Pavao znači "malen ili malešan." Neki smatraju da je on ovo ime uzeo kao čin poniznosti, jer više nije želio nositi oholo ime Savao. Moguće je da je uzeo i ime ovog upravitelja otoka, Sergija Pavla, koji je bio njegov prvi obraćenik.

 

i reče: "Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine đavolski, neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da prestaneš iskrivljavati ravne putove Gospodnje? (Djela 13:10)

 

Pavao je možda u neku ruku bio blag, međutim, mogu vam reći da kada je nailazio na ovakvu vrstu oporbe, on se protiv nje borio svim svojim bićem. On je opiranje ovog čovjeka prepoznao kao sotonsko djelovanje i odmah ga je osudio. Mislim da bismo jednako ovako trebali postupati vi i ja danas.

 

Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi: oslijepljet ćeš i neko vrijeme nećeš gledati sunca!" Odmah pade na nj mrak i tama te on glavinjajući stade tražiti ruke vodilje. (Djela 13:11)

 

On se već otprije nalazio u duhovnoj tami. Sada je jednako tako bio bačen i u tjelesnu tamu - bio je udaren sljepoćom.

 

Videći što se dogodilo, povjerova tada namjesnik, zanesen naukom Gospodnjim. (Djela 13:12)

 

Ja vam želim skrenuti pažnju kako je Pavao imao posebne apostolske darove. Kada je otišao u Paf, nije ljudima mogao reći da pogledaju u Novi zavjet. Nije postojao Novi zavjet iz kojeg bi on mogao propovijedati ili u kojem bi ljudi mogli sami pogledati o čemu se radi. Nije mogao propovijedati iz poslanice Rimljanima jer je još nije niti napisao. Njegovi slušatelji nisu mogli otvoriti Ivanovo evanđelje, jer ga Ivan još nije bio napisao. Pa kako će onda ljudi prepoznati da on ima pravo govoriti sa svim ovlastima? Upravo po tim apostolskim darovima ("pokazni" darovi). Danas je Novi zavjet već napisan. Danas nam je dan drugačiji način na koji možemo prepoznati nečije ovlasti. "Ako tko dolazi k vama i ne donosi tog nauka, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga" (2. Ivanova 10). Ovaj nauk je Božja riječ zapisana u Novome zavjetu.

 

Ovaj vračar je vjerojatno činio nekakve čudesne znakove uz pomoć sotonske sile. U ono su vrijeme lažni proroci vjerojatno mogli uz pomoć sotonske sile liječiti ljude i izvoditi druga čudesa.


Pavao je imao sve ovlasti od Gospodina Isusa Krista. On je ovim vračarem u potpunosti ovladao uz pomoć poruke evanđelja Gospodina Isusa Krista. Sergije Pavao došao je k svjetlu. Nalazio se u duhovnom mraku, međutim, sada vjeruje i zadivljen je i zanesen naukom (doktrinom) o Gospodinu.

 

Pošto se Pavao i oni oko njega otisnuše od Pafa, stigoše u Pergu pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem. (Djela 13:13)

 

Ovo je sve što nam dr. Luka govori; on blago bilježi činjenicu da je Ivan Marko otišao. Uopće ne započinje kritiku njegovog odlaska. Tek kasnije ćemo saznati da je ovaj odlazak Ivana Marka u stvari bilo napuštanje. Pokazao se kao kukavica i pobjegao je kući k svojoj mami. Sjećamo se da je njegova majka bila istaknuta žena, član crkve u Jeruzalemu i da je njena kuća bila mjesto na kojem se crkva sastajala. Kada je stigao u Pergu i kada je vidio unutrašnjost Male Azije - poganstvo, opasnosti i poteškoće koje su se ondje nalazile - odlučio je da on nije pozvan za misionara. Krenuo je u drugom smjeru, a taj smjer je bio prema domu.

 

Kasnije ćemo vidjeti da je Pavao odbio Ivana Marka povesti na drugo misijsko putovanje. U stvari, između Pavla i Barnabe je došlo do tako žestokog neslaganja da je ono dovelo do konačnog razlaza između Barnabe i Pavla. Pavao je otišao jednim putem, a Barnaba drugim. Pavao je bio u krivu u svezi s Ivanom Markom. Bog ga nije bacio s palube zbog toga što je jednom doživio neuspjeh. Hvala Bogu, On niti nas ne baca preko palube zbog naših neuspjeha. Bog je Ivanu Marku dao još jednu šansu. Kasnije je Pavao bio dovoljno velik da prizna da je pogriješio, jer, kada se nalazio blizu smrti, u stvari je pozvao Ivana Marka da dođe k njemu. "Luka je jedini sa mnom. Marka uzmi i dovedi sa sobom jer mi je koristan za služenje" (2. Timoteju 4:11). To je bio Ivan Marko koji je napisao evanđelje po Marku. Na kraju je ispao na dobro. Hvala Bogu, On nam daje drugu priliku!

 

Međutim, ovdje na početku je Ivan Marko učinio promašaj. Napustio je apostole i vratio se u Jeruzalem. U međuvremenu su Pavao i Barnaba ulazili u unutrašnjost Male Azije.

 

 

PAVLOVA PROPOVIJED U ANTIOHIJI

 

Oni pak krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni ušli su u sinagogu i sjeli. Nakon čitanja Zakona i Proroka pošalju nadstojnici sinagoge k njima: "Braćo, rekoše, ima li u vas koja riječ utjehe za narod, govorite!" (Djela 13:14 - 15)

 

Pavao je bio odan svojoj metodi rada da prvo odlazi u sinagogu na svakom novom području na koje dođe. Židovi su bili raspršeni diljem čitavoga Rimskog carstva, a uspostavljali su sinagoge u svakom mjestu u kojem bi se naselili. Kada bi došli posjetitelji iz Jeruzalema, s obzirom da su raspršeni Židovi bili željni riječi iz vjerskog središta, oni bi pozivali goste da nešto kažu. To je apostolu Pavlu uvijek otvaralo predivne mogućnosti propovijedanja. Ovdje možemo vidjeti da je upotrijebio ovu mogućnost koja mu se stvorila.

 

Ova propovijed koju je Pavao ispropovijedao u Antiohiji pizidijskoj je, po mom mišljenju, jedna od najvećih propovijedi; ipak, danas je se u većini slučajeva mimoilazi. Ovo je prva zabilježena propovijed apostola Pavla koja je bila propovijedana u subotnji dan u sinagogi. Kada su upitali apostola Pavla želi li nešto reći, možete biti sigurni da je imao mnogo toga za reći. To je bio i jedini razlog zbog kojeg je došao onamo.

 

Nato usta Pavao, dadne rukom znak i reče: "Izraelci i vi koji se Boga bojite, čujte! (Djela 13:16)

 

Iz ovih uvodnih riječi može se zaključiti da je ondje bilo i nekoliko posjetitelja - vjerojatno su to bili prozeliti iz poganstva.

 

Bog naroda ovoga, Izraela, izabra oce naše i uzdiže narod za boravka u zemlji egipatskoj te ga ispruženom rukom izvede iz nje. Oko četrdeset ga je godina na rukama nosio u pustinji pa pošto zatre sedam naroda u zemlji kanaanskoj, ubaštini ga u zemlji njihovoj za kakve četiri stotine i pedeset godina. Nakon toga dade im suce ‑ do Samuela proroka. (Djela 13:17 - 20)

 

Zapazite da Pavao ovdje čini ono isto što je Stjepan učinio pred Sanhedrinom (židovskim vijećem). Počeo je ponavljati povijest Izraela kao naroda.

 

Onda zaiskaše kralja pa im Bog za četrdeset godina dade Saula, sina Kiševa, iz plemena Benjaminova. Pošto svrgnu njega, podiže im za kralja Davida za kojega posvjedoči: Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po svom srcu, koji će ispuniti sve moje želje. Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja, Isusa. (Djela 13:21 - 23)

 

Nakon što je načinio kratki pregled njihove povijesti, sada će im predstaviti Osobu Spasitelja, Gospodina Isusa Krista.

 

Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu. A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: 'Nisam ja onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.'"

 

Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se među vama Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja. (Djela 13:24 - 26)

 

Ovi su ljudi očito čuli za Ivana Krstitelja. Pavao će sada preći na ono pravo.

 

Doista, žitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaše njega ni riječi proročkih što se čitaju svake subote pa ih, osudivši ga, ispuniše. Premda ne nađoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne. (Djela 13:27 - 28)

 

Dajući im pregled njihove povijesti, Pavao im cijelo vrijeme ističe kako se sve ovo odvilo kao ispunjenje proročanstva. Oni su ispunjavali proroke u isti čas kada su ih i čitali! Čitali su bez razumijevanja onoga što čitaju.

 

Pošto pak izvršiše sve što je o njemu napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih. On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu uzašli iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom." (Djela 13:29 - 31)

 

Svakako ste već zapazili kako je srž, srce svake propovijedi ispropovijedane u Novome zavjetu bila smrt i uskrsnuće Isusa Krista. To je bila poruka. Šimun Petar ju je propovijedao; sada je propovijeda i apostol Pavao. U poruci ove dvojice ljudi nema niti traga nekakvoj razlici. Nemojte mi samo govoriti da se ova dvojica ljudi nisu slagali, jer to nije istina!

 

"I mi vam navješćujemo evanđelje: obećanje dano ocima Bog je ispunio djeci, nama, uskrisivši Isusa, kao što je i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih. (Djela 13:32 - 33)

 

Ovaj Starozavjetni navod, iz Psalma 2:7, ne odnosi se na rođenje Isusa Krista, već na uskrsnuće Isusa Krista. "Danas te rodih" - ne Djevičanskim rođenjem, već uskrsnućem od mrtvih.

 

Da ga pak uskrisi od mrtvih te se on više nikad neće vratiti u trulež, rekao je ovime: Dat ću vama svetinje Davidove, pouzdane. Zato i na drugome mjestu kaže: Nećeš dati da Svetac tvoj ugleda truleži. (Djela 13:34 - 35)

 

Pavao širi ovu temu o uskrsnuću. On navodi ono isto što je Šimun Petar naveo na dan Pedesetnice.

 

David doista, pošto u svom naraštaju posluži volji Božjoj, preminu, pridruži se ocima svojim i vidje trulež, a Onaj koga Bog uskrisi ne vidje truleži. Neka vam dakle braćo, znano bude: po Ovome vam se navješćuje oproštenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od svega od čega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati! (Djela 13:36 - 39)

 

Pavao sada ovu svoju propovijed privodi zaključku. Objašnjava im značenje smrti i uskrsnuća Isusa Krista. U stvari, od njih traži odluku da vjeruju u Gospodina Isusa.

 

Pazite da se ne zbude što je rečeno u Prorocima: Obazrite se, preziratelji, snebijte se i nestanite! Jer djelo činim u dane vaše, djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispriča.“ (Djela 13:40 - 41)

 

Ovo je bio njegov poziv. Potiče ih da ne odbace poruku ove njegove propovijedi.

 

Na izlasku su ih molili da im iduće subote o tome govore. (Djela 13:42)

 

Ondje je bilo nekih pogana koji su rekli: Voljeli bismo čuti ovu istu poruku."

 

A pošto se skup raspustio, mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice pođoše za Pavlom i Barnabom koji su ih nagovarali i poticali ustrajati u milosti Božjoj. Iduće se subote gotovo sav grad zgrnu čuti riječ Gospodnju. (Djela 13:43 - 44)

 

Sigurno se mnogo razgovaralo o Pavlovoj poruci. Slijedeće subote se u sinagogi okupio gotovo čitavi grad kako bi čuo Pavlovo propovijedanje.

 

Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. (Djela 13:45)

 

Ovaj put došlo je do velike zbrke jer su se vjerski vođe sinagoge usprotivili Pavlu i Barnabi.

 

Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: "Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost poganima, da budeš na spasenje do nakraj zemlje. Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni. Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. (Djela 13:46 - 49)

 

Ovdje imamo opis obrasca koji se gotovo stalno ponavljao. Prvo se evanđelje propovijeda Židovima; oni ga odbacuju; zato se apostoli okreću Poganima s radosnom vijesti.

 

Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja. (Djela 13:50)

 

Bili su izbačeni iz grada; u stvari su ih natjerali da iziđu van iz grada.

 

Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. A učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim. (Djela 13:51 - 52)

 

Zapazite u kojem su se stanju nalazili oni koji su bili obraćeni. Bili su ispunjeni radošću, a također su bili ispunjeni i Svetim Duhom.