POGLAVLJE 14
GALACIJSKI KRAJ
Sada
se u četrnaestom poglavlju Pavao i Barnaba susreću sa gotovo neprobojnim
poganstvom Galacije. Ja osobno smatram kako je Galacijski kraj bio najteže
misijsko polje na koje je apostol Pavao ikada stupio. Da biste to i sami
otkrili, potrebno vam je samo pročitati poslanicu Galaćanima. Poslanica
Galaćanima je najoštrija poslanica koju je apostol ikada napisao. Napisao ju je
ljudima koji su posjedovali duhovnu zakrivljenost u pogrešnom smjeru. Svo su
vrijeme izlijetali s tračnica. Te je crkve posjećivao više od bilo kojih drugih.
Dopustite
mi da vam iznesem kratku pozadinu o Galacijskome kraju u koji je Pavao ušao na
svome prvom misijskom putovanju. Narod po kojem je provincija dobila ime bili
su Gali, Keltsko pleme koje je od iste rase ljudi koji su nastanjivali
Francusku. U četvrtome stoljeću prije Krista, oni su upali u Rimsko carstvo i
opustošili Rim. Kasnije su prešli u Grčku i zauzeli Delfe 280. godine prije
Krista. Na poziv Nikomeda I, kralja Bitinije, prešli su u Malu Aziju kako bi
njemu pomogli u građanskome ratu. Oni su bili ratnički narod i brzo su se
utaborili u Maloj Aziji. 189. godine prije Krista bili su učinjeni podanicima
Rimskog carstva i postali su provincijom. Granice su im varirale, i mnogo godina
zadržail su svoje običaje i jezik. Crkve koje je Pavao utemeljio na svom prvom
misijskom putovanju nekoć su se nalazile na Galacijskom području, pa je to i
ime koje će Pavao prirodno pridružiti tim crkvama.
Ljudi
su bili plavokosi orijentalci. Ov Galski Kelti imali su istu narav i
karakteristike većine Američke populacije, koja potječe od iste rase u Europi i
s Britanskog otočja. Cezar je o njima rekao slijedeće: "Mana je Gala što
su promjenljivi u svojim odlukama, skloni promjeni i što im se ne smije vjerovati."
Jedan drugi pisac onog vremena opisao ih je kao: "otvorene, impulzivne,
one koje se može impresionirati, visoko inteligentne, ljubitelje predstave,
međutim, izuzetno nepostojane, plodove nevjerojatne taštine." Pavao im je
napisao vrlo oštro pismo jer je njima takva vrsta pisma bila i potrebna. Većina
današnjih ljudi je nalik tim ljudima. To je razlog zbog kojeg se danas
pojavljuje tako mnogo kultova i "izama." Mi smo nepostojan narod.
jednog dana slijedimo jednog vođu, a slijedećeg dana slijedimo nekog sasvim
drugog. Začuđujuće je promatrati izborne kampanje naših političkih kandidata.
Ako kod njih dođe do jedne pogrešno izgovorene riječi, čitava se populacija
okreće od njih prema nekome drugome. Mi smo nepostojani narod, baš kao što su
to bili Galaćani.
Sve ovo bi trebalo učiniti da nam ovaj odjeljak
bude posebno zanimljiv. Martin Luther upotrijebio je poslanicu Galaćanima za
reformaciju jer je ona bila napisana ljudima kakvi smo i mi.
RAD U IKONIJU
U Ikoniju isto
tako uđoše u židovsku sinagogu i govorahu tako da povjerova veliko mnoštvo Židova
i Grka. (Djela 14:1)
Ako slijedite
ovo putovanje na zemljovidu, zapazit ćete da su oni prešli uzduž otok Cipar, a
zatim su otplovili u Pergu koja se nalazi u Pamfiliji. Nakon toga su otputovali
u Antiohiju, Ikonij, Listru i Derbe. Ovo su bili gradovi koji su se nalazili u
Galaciji. Sada su se nalazili u samome srcu Male Azije.
Ali nepokorni Židovi
razdražiše i podjariše pogane protiv braće. Oni se ipak zadržaše duže vremena,
smjeli u Gospodinu koji je svjedočio za Riječ milosti svoje, davao da se po
njihovim rukama događaju znamenja i čudesa. Mnoštvo se gradsko podvoji: jedni bijahu
za Židove, drugi za apostole. (Djela 14:2 - 4)
Pavao i
Barnaba doveli su do nemale podjele u gradu. Morate zapamtiti kako su i Pavao i
Barnaba bili Židovi. Uvijek su prvo odlazili Židovima i upotrebljavali sinagogu
kao odskočnu dasku za dolaženje do pogana.
Pogani i Židovi
sa svojim glavarima navališe da zlostave i kamenuju apostole. Kada to opaziše,
prebjegoše oni u likaonske gradove Listru i Derbu i okolicu. Ondje su
navješćivali evanđelje. (Djela 14:5 - 7)
Zbog toga što
nisu bili baš najbolje primljeni u Ikoniju, otišli su dalje u Listru i Derbe.
Bilo kako bilo, znamo da su se vraćali kroz Ikonij, pa je ondje vjerojatno bilo
nekoliko vjernika.
DOGAĐAJI U
LISTRI
U Listri je
sjedio neki čovjek uzetih nogu, hrom od majčine utrobe; nikada nije hodao. Čuo
je Pavla gdje govori. Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje
pa mu iza glasa reče "Uspravi se na noge!" On skoči i prohoda. (Djela 14:8 - 10)
Kao što smo
vidjeli, Pavao i Barnaba imali su apostolske darove, tzv. "pokazne"
darove. Oni su dolazili u sva ova nova mjesta ne imajući uza se nikakvi Novi
zavjet sa porukom evanđelja. Pa koje su onda bile njihove vjerodajnice? Kako su
mogli dokazati da je njihova poruka dolazila od Boga? "Pokazni"
darovi su bile njihove vjerodajnice. Bile su im i potrebne. Mi danas imamo
čitavu i dovršenu Bibliju i ono što je danas ljudima potrebno je da proučavaju
Bibliju i nauče ono što trebaju govoriti. Kad bismo samo uvjerili ljude da to
čine.
Prije nekoliko
dana igrao sam golf sa vrlo prijateljski nastrojenim, otvorenim, velikodušnim
čovjekom velika srca. On je nespašen i rekao mi je vrlo iskreno da je lutao.
Naš zajednički prijatelj me je zamolio da igram s njim. Želio sam s njim
razgovarati o evanđelju. On je znao činjenice evanđelja jednako dobro kao što
ih i ja poznajem. Znate li još nešto? Vjerovao im je! Rekao mi je da vjeruje da
je Isus umro i da je ponovno ustao od mrtvih i da zna da ako povjeri svoj život
Isusu, da će ga On spasiti. Zato sam ga upitao zbog čega to nije i učinio. Tada
mi je počeo spominjati imena ljudi čiji životi nisu odgovarali njihovom
ispovijedanju vjere. Tada sam mu rekao: "Pa, za ime svega, nemojte gledati
na ljude. U prvome stoljeću su apostoli izvodili čudesa, i ljudi su gledali
apostole. Zbog toga je bilo neophodno da ljudi skrenu pogled s apostola prema
Knjizi koja predstavlja Isusa Krista. Morate svoje oči okrenuti prema Božjoj
riječi i naučiti što Bog danas govori. On nam govori da je ono što je važno naš
osobni odnos s Bogom kroz Isusa Krista. Svi ovi drugi ljudi koje ste spomenuli
neće niti biti na slici kada vi budete stajali pred Gospodinom Isusom. Jedino
pitanje bit će vaš osobni odnos s Isusom Kristom, kako je to otkriveno u Božjoj
riječi. Otvorite Božju riječ." Moram biti vrlo iskren s vama i reći vam da
nisam došao baš daleko s ovim čovjekom. On je rekao da sam mu ponudio novi
pristup; nikada ranije to nije čuo. Mislio je da će možda pokušati. Potakao sam
ga da skrene pogled s drugih kršćana jer svi mi imamo glinene noge.
Ljudi u Listri
gledali su u Pavla i Barnabu.
Kad mnoštvo
ugleda što učini Pavao, povika likaonski: "Bogovi u ljudskom obličju
siđoše k nama!" (Djela 14:11)
Čovjek je uistinu
imao vjeru da će ozdraviti. Kada mu je Pavao rekao da ustane na svoje noge,
čovjek je poskočio i počeo je hodati. Sjetimo se da su ljudi koji su živjeli na
tom području bili Pogani, neznabošci. Kada su vidjeli ono što je Pavao učinio,
rekli su da su bogovi došli u ljudskom obličju. Oči su im bile prikovane uz
Pavla i Barnabu. Uistinu su bili uzbuđeni zbog toga što su oni bili među njima.
I nazvaše
Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio riječ. A svećenik Zeusa
Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom
htjede žrtvovati. (Djela 14:12 - 13)
Pavao je vođa
time, glavni govornik, i ljudi su ih željeli učiniti bogovima. Donijeli su
vijence i žrtve, i bili su spremni iskazati im štovanje. Ispraznost! Ne
podsjeća li vas to na još nekoga? U Americi je to jedne godine igrač bejzbola,
zatim političar, zatim zvijezda Američkog nogometa, a nakon toga ponovno
političar. Slijedeće godine oni su svi zaboravljeni i tu je netko drugi tko je
nov. Jednako je tako i s propovjednicima. Neki od njih može propovijedati Božju
riječ, i svi će o njemu govoriti kao o predivnom propovjednikom. Zatim su
narednog dana spremni razapeti tog istog čovjeka.
Kada su to
dočuli apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe haljine i uletješe u narod vičući: "Ljudi,
što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješćujemo vam da se od tih
ispraznosti obratite k Bogu živomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je
u njima. On je u
prošlim naraštajima pustio da svi pogani pođu svojim putovima. (Djela 14:14 -
16)
Pavao i
Barnaba ne samo da su bili zapanjeni i začuđeni time što su im ovi ljudi željeli
iskazati štovanje, već su bili u stanju potpunog šoka. Utrčali su među njih
vičući: "Mi smo ljudi poput vas." Sjetit ćete se kako je Petar imao
isto za reći Korneliju, kada se Kornelije pokloni pred njim kako bi mu iskazao
štovanje.
Svakako, nitko
od nas ne treba se klanjati pred nekim čovjekom. Kršćanin ne smije biti tako
služinački raspoložen da pada pred svakim i liže mu čizme. Na žalost, čak i u
kršćanskome poslu, nalazimo ljude koji imaju stalnu potrebu da im se ljudi
klanjaju. Kako li je to tragično!
Ipak ne ostavi
sebe neposvjedočena: dobročinstva iskazuje, s neba vam kišu daje i vremena
plodonosna, napunja hranom i radošću srca vaša." I tako govoreći, jedva
sklonuše mnoštvo da im ne žrtvuje. (Djela 14:17 - 18)
On pokušava
skrenuti njihovu pozornost na živog Boga koji je Stvoritelj. Želi ih odvući od
njihovih poganskih, neznabožačkih bogova i Grčke mitologije.
Uto iz
Antiohije i Ikonija nadođu neki Židovi, pridobiju svjetinu te kamenuju Pavla i
odvuku ga izvan grada misleći da je mrtav. (Djela 14:19)
Kako li je ovo
začuđujuće! Kakvi prevrtljivi ljudi! Jednog dana bili su spremni štovati Pavla
i Barnabu kao bogove, a slijedećeg dana bili su spremni kamenovati Pavla na
smrt.
(Kako li je to
nalik nama - mi slijedimo modu [trend]. Jednom je to hula hop. Zatim je to mini
suknja. Jednostavno slijedimo jednu modu za drugom.)
Kamenovali su
Pavla i izvukli ga iz grada "misleći da je mrtav." Mislite li da je
bio mrtav? Reći ću vam što ja mislim. Mislim da je bio mrtav. Kasnije je Pavao
pisao o iskustvu kojeg je imao: "Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest
godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj je
bio ponesen do trećeg neba - bio ponesen u raj i čuo neizrecive riječi, kojih
čovjek ne smije govoriti" (2. Korinćanima 12:2 - 4). Tko je bio taj
čovjek? Bio je to sam Pavao. "I da se zbog uzvišenosti ne bih uzoholio,
dan mi je trn u tijelu, anđeo sotonin, da me udara da se ne uzoholim" (2.
Korinćanima 12:7). Mislim da ga ona rulja nije ostavila ondje napola mrtva.
Mislim da su ga ubili. Vjerujem da ga je Bog uskrsnuo od mrtvih.
Zašto je Bog
dopustio da dođe do ovog kamenovanja? U Galaćanima 6:7 nalazimo ove riječi:
"Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati1 Što tko sije, to će i žeti!"
Pavao je požnjeo ono što je i sijao. On je naredio da Stjepan bude kamenovan.
Možda će netko prigovoriti da je Pavao sada bio obraćen. Da, međutim, čak i
nakon obraćenja ćemo žnjeti ono što smo sijali. To je prirodni zakon, kao što
je to i zakon koji je djelatan u našim životima. Požnjet ćemo ono što smo
posijali. Zbog toga što je Savao sudjelovao u Stjepanovom kamenovanju, nekoliko
godina kasnije, isto to dogodilo se i njemu.
Kad ga pak
okružiše učenici, usta on i uđe u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu. (Djela
14:20)
Ovo je
čudesno. Čovjek koji je bio kamenovan, bio bi neljudski iznakažen. Pavao je
ustao i već slijedećeg dana bio je sposoban za putovanje. Ovo je čudo, bio on
uskrsnut od mrtvih ili ne.
Pošto
navijestiše Evađelje tomu gradu i mnoge učiniše učenicima, vratiše se u Listru,
u Ikonij i u Antiohiju. Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri
jer da nam je kroz mnoge nevolje uči u kraljevstvo Božje. (Djela 14:21 - 22)
Ako pratite
zemljovid, onda ćete zapaziti kako su Derbe točka preokreta (središnja točka).
One se nalaze na kraju linije. Na ovome mjestu, apostoli su se okrenuli i
krenuli su unatrag istim putem kroz Listru, Ikonij i Antiohiju.
Postavljali su
im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega
su povjerovali. (Djela 14:23)
Vraćali su se
kroz Pizidiju i Pamfiliju i propovijedali su ponovno u Pergi. Nakon toga otišli
su u Ataliju i odande su ponovno otplovili u Antiohiju.
Odande pak
odjedriše u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje
izvršiše. Kada stigoše, sabraše crkvu i pripovjediše što sve učini Bog po
njima: da i poganima otvori vrata vjere. I proveli su nemalo vremena s
učenicima. (Djela 14:26 - 28)
Pavao i
Barnaba vratili su se u Antiohiju kako bi crkvu izvijestili o rezultatima svoga
propovijedanja, jer je to bila i crkva koja ih je poslala. Otkrili su da je Bog
sada definitivno otvorio vrata evanđelja Poganima. Kada je evanđelje krenulo na
svoje putovanje, crkva se u potpunosti sastojala od Židova. Nakon toga su
djelomično ušli i Pogani. Sada evanđelje definitivno odlazi Poganima. Također
je u ovim crkvama moglo biti i nekoliko Židova, čini se da su u većini mjesta Židovi
odbacili evanđelje, a Pogani su ga prigrlili.