dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 15:14-41

 

 

Šimun je izložio kako se Bog već na početku pobrinu između pogana uzeti narod imenu svojemu. (Djela 15:14)

 

Jakov se u potpunosti slaže s Petrom. Iznijeli su Božji plan za danas. Spašava li Bog čitavi svijet? Ne. Uvodi li Bog sada svoje kraljevstvo? Ne. Pa što to onda Bog danas čini? On posjećuje Pogane da od njih izabere narod svome imenu. U Knjizi Otkrivenja možemo čitati kako će pred Božjim prijestoljem stajati ljudi iz svakog plemena, jezika i naroda. Božja riječ otići će u cijeli svijet. Doći će do opiranja Božjoj riječi i do otpadanja, međutim, Božja riječ mora otići u čitavi svijet zbog toga što Bog poziva ljude k svome imenu.

 

To je razlog zbog kojeg i ja imam žarku želju širiti Božju riječ. U ovome času ljudi svake boje kože, iz svakog klimatskog podneblja, koji žive u svakakvim uvjetima, iz svake rase i praktički svakog naroda mogu slušati poučavanje iz Biblije putem radija. Naš program emitira se na postajama koje zaokružuju čitavu zemaljsku kuglu. Hvala Bogu da možemo upotrebljavati ova sredstva za širenje Božje riječi. Što Bog čini s tom Riječi? On poziva ljude k svome imenu. Ne vjeruje riječi svatko tko je čuje. Ne prihvaća svatko radosnu vijest o Isusu Kristu. Ali, od onih koji čuju, Bog poziva narod svome imenu. Podcrtajte 14. stih u svojim Biblijama - ja sam ga zaokružio u svojoj Bibliji. Bog između Pogana uzima narod svome imenu. Ja sam Mu vrlo zahvalan što mi je dao mogućnost da govorim ljudima o spasenju u Gospodinu Isusu Kristu i da ih učim iz Božje riječi.

 

S time su u skladu riječi Proroka. Ovako je doista pisano: (Djela 15:15)

 

Mislite li da je ovo u suprotnosti sa učenjem Staroga zavjeta? Nije. Riječi koje je Bog izrekao preko svojih proroka prije mnogo godina, u potpunosti se slažu sa ovime što se sada događa među nama.

 

Sada Jakov počinje navoditi riječi proroka (vidite Amos 9:11 - 12). "Nakon toga" su riječi koje u proročanstvu stoje "U onaj dan." Što to znači? Nakon čega? Nakon što će Bog pozvati narod svome imenu. Oni postaju članovi crkve, tijela sačinjenog od vjernika. Približava se dan kada će Bog odstraniti svoju crkvu sa zemlje - ovaj događaj nazivamo Uzdignuće. To je slijedeći događaj prema Božjem rasporedu. Nakon toga - nakon što crkva bude uzeta, podignuta, sa zemlje -

 

Nakon toga vratit ću se i opet podići pali šator Davidov, iz ruševina ga podići, opet ga sazidati (Djela 15:16)

 

Davidov šator je pao - u to nema sumnje. Nema nikoga tko bi potjecao iz Davidove loze. Jedini koji može tvrditi pripadnost toj lozi u ovome trenutku sjedi zdesna Bogu. Međutim, Bog će ponovno podići taj pali šator. On će Isusa poslati natrag. Bog govori svome Sinu: "Za koga pak od anđela ikad reče: Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!" (Hebrejima 1:13). Bog će sve Kristove neprijatelje podložiti pod Njegove noge. Jednog od ovih dana u potpunosti će nestati svake pobune protiv Boga. Do dana kad će Bog poslati Isusa natrag, Božji Duh će govoriti: "Ljubite Sina, da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane srdžba njegova. Blago svima koji se Njemu utječu!" (Psalam 2:12).

 

Božji plan je ovdje jasno izrečen. On u ovome vremenu iz svijeta poziva ljude svome imenu. Njegov slijedeći korak sa svijetom bit će ponovna izgradnja Davidove loze. Drugim riječima, ponovno će uspostaviti vladavinu Davidove loze nad Izraelom.

 

da preostali ljudi potraže Gospodina i svi pogani na koje je zazvano ime moje, govori Gospodin, koji to (Djela 15:17)

 

Danas Bog poziva ljude k svome imenu između Pogana. Međutim, u ono vrijeme će doći do masovnog okretanja Bogu. Biti će to nakon što crkva napusti zemlju. "Preostali ljudi potražit će Gospodina" i "svi Pogani na koje je zazvano ime moje" okrenut će se Gospodinu. Ovo će, dakle, biti treći korak u Božjem planu.

 

obznanjuje odvijeka. (Djela 15:18)

 

Jakov je do sada sažimao. Njemu je potpuno jasno da postoji određeni program kojeg Bog slijedi. Jakov je sada spreman iznijeti svoju odluku, i to je vrlo važna odluka.

 

Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraćaju k Bogu, nego im poručiti da se uzdržavaju od mesa okaljana idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi. (Djela 15:19 - 20)

 

Odluka je ta da se Pogani koji su se obratili Bogu ne moraju podvrgavati i podlagati Mojsijevom sustavu. Međutim, zamolit će Pogane da učine nešto iz čiste pristojnosti. Zatražit će od njih da se suzdrže od kaljanja idolima. Razlog zbog kojeg je ovo posebno izrečeno ponovno će se pojaviti kada budemo došli u 1. Korinćanima, u odjeljak u kojem se govori o jedenju mesa. Stanje je bilo takvo da je poganski dio ondašnjeg svijeta štovao idole, pa bi tako primjerice u gradu kao što je bio Korint, ljudi svoje najbolje životinje žrtvovali poganskim bogovima. U tome su bili vrlo mudri. Oni bi unijeli životinju u hram i prinijeli je kao žrtvu, a bogovi, koji su bili "duhovni" pojeli su "duhovnu" životinju. Zatim bi ljudi odnosili meso i prodavali ga na tržnicama mesa u poganskim hramovima. U ono vrijeme su se na tim mjestima kupovali najbolji odresci.


Pogani se ovime nisu uvrijedili. Oni su svoje meso oduvijek kupovali na tim tržnicama, i njima to nije bilo pitanje savjesti. Međutim, za hebrejskog kršćanina ovo bi bilo vrlo uvredljivo. Oni su odrastali i bili odgajani tako da  nisu jeli nikakvo meso koje je bilo žrtvovano nekom idolu. Misao u ovim Jakovljevim riječima je ta da kada bi neki brat iz poganstva pozivao na večeru nekog brata iz Židovstva, tada mu nije smio ponuditi meso koje je prethodno bilo žrtvovano nekom poganskom bogu. Ovaj zahtjev, stoga, nije bio te naravi da se njime željelo Pogane podrediti Mojsijevom Zakonu. Od njih se tražilo da ne čine nešto što bi jako uvrijedilo njihovu židovsku braću.

 

Od njih se također tražilo da se odreknu bludnosti. I kod ovoga nam je potrebno razumjeti pozadinu kako bismo shvatili zašto je ovo posebno istaknuto. Preljube je među poganima onog vremena bio tako uobičajena stvar da je njihova savjest bila već otupjela. U stvari, preljub je bio dio religioznog obreda. Pogani koji su postali kršćani trebali su se "uzdržavati od bludništva."

 

Mi se u suvremenom "civiliziranom" svijetu vraćamo poganstvu. Ljudi danas govore o novom moralu. Dragi moji prijatelji, ono što se danas progurava pod imenom novog morala je u stvari staro poganstvo. Naši su preci došli iz šuma goli, jeli su sirovo meso i živjeli su u velikom nemoralu. U svezi s tim "novim" moralom u stvari nema ničeg novog.

 

Također, jeruzalemski sabor zamolio je poganske kršćane da se suzdrže od udavljenog i od krvi, što bi bilo strašno uvredljivo njihovoj židovskoj braći. I u ovome slučaju radilo se u pitanju njihove pristojnosti.

 

Ta Mojsije od pradavnih naraštaja ima po gradovima propovjednike koji ga u sinagogama svake subote čitaju." (Djela 15:21)

 

Mislim da bismo morali načiniti pregled onoga što je Jakov rekao. Crkvu je smjestio u program kojeg su iznijeli proroci, iako crkva nije predmet proroštva. Danas Bog između pogana poziva narod svome imenu. Nakon toga će uslijediti program proroka:

 

1. "Nakon toga" znači nakon trenutka kada crkva bude uzeta sa zemlje. "Vratit ću se"  (s. 16) je drugi Kristov dolazak opisan u Knjizi Otkrivenja 19.

 

2. "Iz ruševina će podići" Davidov pali šator (s. 16).

 

3. Kada se Krist vrati, za preostale ljude postojat će način da "potraže Gospodina" (s. 17).

 

4. Zatim će svi pogani biti u kraljevstvu "u dan onaj" (Amos 9:11).

 

Važni kontrast je između riječi "između pogana" (s. 14) i "svi pogani" (s. 17).

 

OBJAVA ODLUKE SABORA

 

Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeći među braćom. Po njima pošalju ovo pismo: "Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji ‑ pozdrav!" (Djela 15:22 - 23)

 

Ovdje se spominju neki novi ljudi. Sila će biti Pavlov pratitelj na njegovom sljedećem putovanju. Zapazite ljubav koja se očituje u ovome pismu. Oni su pisali poganima koji su se obratili Bogu i nazvali su ih "braćom iz poganstva."

 

"Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, (Djela 15:24)

 

Ovi ljudi koji su došli k poganima, judaizatori, nisu imali nikakvih ovlasti crkve u Jeruzalemu. U stvari, možemo slobodno reći da svatko tko vjernika želi staviti pod Mojsijev Zakon ne djeluje na temelju autoriteta Božje riječi.

 

zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, (Djela 15:25)

 

Nije li ovo divan izraz?

 

ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. (Djela 15:26)

 

Crkva šalje ljude koji su ispitani, ljude koji su već riskirali svoje živote. Dragi moji prijatelji, koliko ste vi propatili za Njega? Koliko je vas koštalo to što slijedite Isusa? Jeste li već platili svoju cijenu zbog želje za širenjem Njegove riječi?

 

Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto. (Djela 15:27)

 

Možemo vidjeti da ako bi crkva poslala samo Barnabu i Pavla, ljudi bi mogli reći: "Pa, naravno, njih dvojica će i donijeti takvo izvješće." Zato su zajedno s njima poslali i Judu i Silu kako bi i oni potvrdili da se ovdje uistinu radi o odluci sabora.

 

Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno (Djela 15:28)

 

"Zaključismo Duh Sveti i mi" - Sveti Duh ih je vodio i upravljao u ovome smjeru.

 

uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete činiti. Živjeli!“ (Djela 15:29)

 

To je pismo. To je sve što im imaju za reći. Od kršćana iz poganstva ne traži se da udovoljavaju bilo kakvim zahtjevima Mojsijevog sustava, međutim, moraju polazati svoju pristojnost prema onima koji ga drže - poglavito na području mesa žrtvovanog idolima, i, naravno, ne smiju se baviti bludnosti.

 

Oni su se dakle oprostili i sišli u Antiohiju; sabrali su mnoštvo i predali pismo. Kad ga pročitaše, svi se obradovaše zbog ohrabrenja. (Djela 15:30 - 31)

 

U evanđelju nalazimo ohrabrenje i utjehu; u Zakonu nema ničeg drugog osim osude. Zakon osuđuje. Zakon je zrcalo. Kada pogledam u Zakon, rečem sam sebi: "Kako si ružan! Lišen si Božje slave!" Međutim, evanđelje nam govori: "Dođite k Bogu. On vas želi primiti. Po svojoj milosti će vas spasiti." To je, vidite, utjeha.

 

Juda i Sila, i sami proroci, mnogim riječima ohrabriše i utvrdiše braću. Neko se vrijeme zadrže pa se onda s mirom od braće vrate onima koji ih poslaše. (Djela 15:32 - 34)

 

(U engleskom prijevodu, za 34. stih, stoji: "Svejedno, Sili se dopalo ostati ondje" - op. prev.) Iz ovoga nam je očito da su se Pavao i Sila dobro slagali. Sili se sigurno dopadao Pavao i uživao je raditi s njim. Zato je i ostao još neko vrijeme u Antiohiji. Sigurno je bio uzbuđen zbog toga što je mogao raditi sa ovim kršćanima iz poganstva. Bilo kako bilo, Sila je ostao.

 

A Pavao i Barnaba ostadoše u Antiohiji naučavajući i najvešćujući zajedno s mnogima drugima riječ Gospodnju. (Djela 15:35)

 

Pavao i Barnaba su bili pastori crkve u Antiohiji.

 

PLANOVI ZA DRUGO MISIJSKO PUTOVANJE

 

Nakon nekog vremena reče Pavao Barnabi: "Vratimo se i pohodimo braću po svim gradovima u kojima smo navješćivali riječ Gospodnju, da vidimo kako su! (Djela 15:36)

 

Pavao je brinuo za crkve, imao je u sebi iskrenu skrb za vjernike. Znajući koliko su Galaćani bili prevrtljivi, mislio je kako bi bilo jako dobro vratiti se u taj kraj i ponovno posjetiti crkve koje su bile utemeljene ondje.

 

Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog Marko. (Djela 15:37)

 

Mi poznajemo Barnabu kao vrlo velikodušnog i milostivog čovjeka. Bio je željan Ivanu Marku dati još jednu priliku. Međutim, moram vam također napomenuti da kada je Barnaba nešto odlučio, bio je vrlo tvrdoglav u tome - želio je stvar provesti do kraja kako je naumio. Zapamtimo kako su oba ova čovjeka bili ljudi. I Pavao i Barnaba zauzeli su svoje stavove i nisu željeli popustiti ni za milimetar.

 

Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji se u Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima pošao na djelo. (Djela 15:38)


I Pavao je imao svoja uvjerenja. Barnaba je želio povesti s njima i Ivana Marka, međutim, Pavao to nije želio učiniti. Meni je drago što je došlo do ovakve žustre prepirke između ova dva brata jer me to uči da su ti ljudi ipak bili samo ljudi i da se čak i sveti mogu ne slagati bez da dođe do neslaganja. Oni ništa nisu prekinuli. Oni nisu rascijepili crkvu i stvorili dvije crkve u Antiohiji. Jednostavno se nisu složili. U redu je ne slagati se s nekima od braće.

 

Spopade ih takva ogorčenost da se raziđoše: Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar, (Djela 15:39)

 

Izvješće više ne prati Barnabu. On je otišao na Cipar i ondje je imao veliku službu. Barnaba je došao s Cipra; ondje mu je bio dom. Imao je u sebi želju da evanđelje odnese svom narodu. Tradicija nam govori kako je na Cipru imao veliku službu, a sa Cipra se služba proširila na Sjevernu Afriku.

 

Na ovome mjestu Barnaba otplovljava sa stranica Biblije. Biblija nam ne prenosi nikakve daljnje informacije o njegovoj službi. Odavde ćemo dalje slijediti apostola Pavla.

 

a Pavao sebi izabra Silu pa od braće povjeren milosti Gospodnjoj proputova Siriju i Ciliciju, utvrđujući Crkve. (Djela 15:40 - 41)

 

Crkva sada ima dva velika misijska projekta, dok je ranije imala samo jedan. Barnaba je otišao u jednome smjeru, a Pavao u drugom. Ovo je Božji način rada. Bog će upotrijebiti njih obojicu. Pavao je sada imao uz sebe Silu, a braća su ih "povjerila milosti Gospodnjoj."