dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 16

 

 

TEMA: Pavlovo drugo misijsko putovanje

 

Posljednji stih petnaestog poglavlja u stvari nam je rekao ponešto o početku ovog drugog putovanja apostola Pavla. Pavao i Sila krenuli su kroz "Siriju i Ciliciju, utvrđujući crkve." Odande će krenuti gore, prema galacijskom kraju. Pavao će posjetiti crkve u Galaciji, jer se na tom području pojavio problem sa judaizatorima. Poslanica Galaćanima je Pavlovo pismo tim crkvama, u kojem ih upozorava da se čuvaju onih koji bi ih željeli zavesti s puta i svesti ih pod Mojsijev sustav. U tom pismu nalazimo najsnažniju obranu doktrine o opravdanju po vjeri. Ne samo da je grešnik spašen po milosti kroz vjeru, već spašeni grešnik živi po milosti. Milost je put u život i put života.

 

Ponovno bih vam želio predložiti da slijedite Pavlovo putovanje na zemljovidu. Zapazit ćete kako je putovanje s Pavlom vrlo uzbuđujuće iskustvo. Na ovom njegovom drugom misijskom putovanju, krenut ćete s njim u Europu (nakon što je primio viziju čovjeka iz Makedonije). Vidjet ćemo da stiže u Filipe, gdje završava u lokalnom zatvoru. U ponoć, Pavao i Sila u zatvoru se mole i pjevaju pjesme slavljenja Boga! Potres potresa zatvor, vrata se otvaraju, a tamničar otvara svoje srce da primi Isusa Krista kao svog osobnog Spasitelja.

 

PAVAO PONOVNO POSJEĆUJE CRKVE GALACIJSKOG KRAJA

 

Stiže tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijaše učenik neki imenom Timotej, sin neke pokrštene židovke i oca Grka. Uživao je dobar glas među braćom u Listri i Ikoniju. (Djela 16:1 - 2)

 

Pavao prvo dolazi u Derbe, a zatim i u Listru, gdje nalazi mladog čovjeka imenom Timotej. Pavao je poznavao njegovu majku i baku, a ovog je mladića obratio Gospodinu na svom prvom misijskom putovanju. Tako ga Pavao uzima sa sobom. Ekipu misionara sada sačinjavaju Pavao, Sila i Timotej.

 

Pavao htjede da on pođe s njime pa ga uze i obreza zbog Židova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk. (Djela 16:3)

 

Želio bih da vrlo pažljivo zapazite metodu rada apostola Pavla. Kada je išao u Jeruzalem, Pavao je sa sobom poveo Tita, koji je bio poganin i koji nije bio obrezan - no, Pavao ga nije imao nakanu obrezati. Međutim, u ovom slučaju Pavao želi sa sobom povesti Timoteja da bude misionar zajedno s njim. Njegova je želja da Timotej zahvati ljude za Krista. S obzirom da ne želi nikakve prepirke i bilo kakav razlog za uvredu, timoteja je obrezao. To nije bilo zato što bi u obrezanju bilo nekakve moći, već Pavao nije želio da se ova stvar dovodi u pitanje. To je ono o čemu je pisao u 1. Korinćanima 9:19 - 20: "Jer premda slobodan od sviju, sam sebe učinih slugom da ih što više steknem. Bijah Židovima Židov da Židove steknem; onima pod Zakonom, kao da sam pod Zakonom - premda ja nisam pod Zakonom - da one pod Zakonom steknem." Pavao je učinio ovaj potez kako bi spriječio bilo kakvu raspravu.


Ponekad mi ljudi dolaze i govore kako bi se željeli pridružiti stanovitoj crkvi, međutim, ta crkva ima drukčiju koncepciju u svezi s krštenjem nego što oni to drže. Pitaju me trebaju li se svejedno pokrstiti i pridružiti toj crkvi. Ja im tada postavljam slijedeće pitanje: "Je li ta crkva takva da se u njoj dobro poučava iz Biblije? Poučava li ona o spasenju samo i jedino po vjeri u Isusa Krista? Je li to mjesto gdje možete služiti, primiti blagoslove i rasti u milosti i spoznaji istine?" Ako mogu odgovoriti sa da na ova moja pitanja, tada im ja odgovaram da se pokrste i pridruže ovoj crkvi. Postoje stanoviti temelji vjere koje se ne može mijenjati (kod kojih ne može biti odstupanja). Međutim, postoje stanoviti obredi koji nisu ključni za spasenje, i ja vjerujem kako na tim područjima postoji velika elastičnost. I Pavao je tako mislio. Svakako da obrezanje nije imalo nikakvog utjecaja na Timotejevo spasenje, međutim, taj je obred bio izvršen kako Timotejeva služba među Židovima ne bi bila hendikepirana.

 

I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluživanje odredbe koje su apostoli i starješine utvrdili u Jeruzalemu. Tako se Crkve učvršćivahu u vjeri i broj im se danomice povećavao. (Djela 16:4 - 5)

 

Pavao je imao još jednu veliku službu u Galaciji. Ne samo da je posjećivao crkve koje je utemeljio na svom prvom putovanju, već su se mnoštva ljudi i u drugim mjestima obraćali Kristu. Bile su osnivane nove crkve i svakoga dana njihov je broj rastao.

 

 

PAVAO ODLAZI U FILIPE

 

Prođoše Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti spriječio propovijedati riječ u Aziji. (Djela 16:6)

 

Galacija je uključena u ovo područje. Ja sam mišljenja kako se Pavao u tom trenutku premjestio u sjevernije krajeve. Provincija Azija nalazila se južno, gdje se nalazio Efez. U stvari, Efez je bio glavni grad pokrajine Azije. Pavao je možda planirao načiniti kružno putovanje oko Male Azije. U ono vrijeme to je bio gusto naseljen kraj, i ondje je bilo pravo središte Grčke kulture. Bilo je to veliko trgovačko područje, veliko političko područje i veliko obrazovno područje. Pavao bi načinio veliki krug prolazeći kroz Galaciju, zatim kroz Frigiju i, južno, kroz provinciju Aziju, a zatim natrag u Antiohiju kako bi podnio izvješće matičnoj crkvi.

 

Božji Duh imao je na umu nešto sasvim drugo. Rečeno nam je da im je Sveti Duh zabranio propovijedati riječ u Aziji. To je uistinu zapanjujuće, zar ne? Pavao je želio otići u onaj kraj, i Božji Duh je želio da se Božja riječ propovijeda, međutim, Duh je Pavla želio na drugom mjestu u taj čas. Tako je Pavao prirodno pomislio da ako ne može ići na jug, otići će na sjever. Na sjeveru se nalazila Bitinija i Crno more. I to je bilo gusto naseljeno područje, a na tom području je također bila i velika koncentracija Židova. Taj se dio zemlje danas nalazi u Turskoj.

 

Kad su došli do Mizije, htjedoše u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov. (Djela 16:7)

 

Duh im je zabranio da odu u južnu provinciju Aziju. Zatim im je Božji Duh zabranio da idu i na sjever u Bitiniju. Pavao je došao s istoka. Pa kamo će onda poći? Pa, ostao je samo još jedan smjer, a taj je na zapad. Vidite, nije Horace Greeley [horas grili] iz The New York Sun - a bio prvi koji je rekao: "Idi na zapad, mladiću, idi na zapad." Bio je to Božji Duh koji je govorio apostolu Pavlu!

 

Tako je Pavao nastavio putovati prema zapadu dok nije stigao u Troadu. Morao se zaustaviti ondje, jer da bi nastavio putovanje, bio mu je potreban brod. Pavao nije imao pojma što mora činiti i kamo će dalje krenuti.

 

Onda prođoše Miziju i siđoše u Troadu. (Djela 16:8)

 

Mislim da kad bismo mogli susresti Pavla na tom skretanju u Troadu, i kad bismo mu mogli postaviti pitanje: "Pavle, kamo ideš?", on bi nam svakako odgovorio: "Ne znam." Bojim se da bi naša slijedeća izjava zvučala nekako ovako: "E, sad, brate Pavle, hoćeš mi reći kako veliki apostol Pogana uistinu ne zna kamo ide? Pa ti svakako znaš koja je Božja volja za tvoj život." Onda bismo sjeli zajedno s njim i održali mu lijepo dugačko predavanje o tome kako može prepoznati što je to Božja volja za njegov život. Ja sam pročitao jako mnogo knjiga o toj temi - baš je šteta što Pavao nije imao jednu od tih knjiga sa sobom u tom trenutku! Pavao ne zna što je Božja volja. Zašto? Zato što ga Božji Duh vodi. Pavao jednostavno čeka. Bit će potreban snažan potez koji će Pavla prebaciti iz Azije u Europu.

 

Noću je Pavao imao viđenje: Makedonac neki stajaše i zaklinjaše ga: "Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!" (Djela 16:9)

 

To je bio poziv Pavlu da dođe u Makedoniju. Makedonija se nalazi preko Egejskog mora, u Europi. Pavao se nalazi u Aziji. Evanđelje će prijeći iz Azije u Europu. Božji Duh je pokrenuo Pavla da ide u tom smjeru.

 

Ja osobno ne znam zašto Pavao nije bio pokrenut da krene na istok, u Kinu na primjer. Sve što je meni poznato je činjenica da ga je Božji Duh pokrenuo u Europu. Ja sam zahvalan Bogu što je to bio smjer u kojem je krenuo. U tom su trenutku moji preci s jedne strane obitelji još uvijek lunjali šumama današnje Njemačke. Oni su bili neznabošci i bili su vrlo zli, a štovali su sve vrste idola. Bio je to narod koji se nalazio na vrlo niskom nivou. Druga strana moje obitelji potječe iz Škotske i moji su preci u to vrijeme već vjerojatno nastanjivali te prostore ili su onamo došli tek malo kasnije. Bilo kako bilo, ja sam saznao da su to bili najprljaviji divljaci koji su ikada postojali na površini zemlje. Ja sam uistinu zahvalan Bogu što je evanđelje prešlo u Europu i što su ga moji preci mogli čuti.

 

Možda ste se na ove moje riječi nasmijali, jer ste pomislili da su vaši preci bili superiorni u odnosu na moje pretke. Možete slobodno izbrisati taj osmjeh sa svojih lica, jer su vaši preci vjerojatno živjeli u pećini koja je bilo susjedno od pećine u kojoj su živjeli moji preci! Oni su bili jednako prljavi i jednako pokvareni kao što su to bili i moji preci. Hvala Bogu što je evanđelje prešlo u Europu. Bio je to velik i značajan prelaz.

 

Nakon viđenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješćivati im evanđelje. (Djela 16:10)

 

Zapazite da u ovome stihu piše: "...nastojasmo odmah otputovati." Nigdje u ranije čitanom tekstu nismo naišli na riječ "mi." Uvijek je pisalo "oni" ili "njih" ili "on" ili "njegov." Pa kakva je to sad priča sa "mi"? Sada se i dr. Luka pridružio društvu. Sada je to uistinu bila prava družba - u stvari, radilo se o kvartetu. Možda je uz njih bilo i drugih ljudi, međutim, nama su dana imena njih četvorice: Pavao, Sila, Timotej i dr. Luka. Vidimo da je u Europu prešla prava delegacija prvih kršćana.

 

Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol, (Djela 16:11)

 

Neapol je malo u unutrašnjosti kopna, nekoliko kilometara udaljen od obale.

 

a odande u naseobinu Filipe ‑ grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana. (Djela 16:12)

 

Filipi su bili kolonija u Makedoniji, što znači da se radilo o Rimskoj koloniji. To znači da se radilo o mjestu u kojem je prebivao Rimski guverner (upravitelj). ovi su ljudi držali Rimske običaje i govorili su Latinskim jezikom. Bio je to grad u kojem su svi "radili kao što rade i Rimljani."

 

Ovo je bilo njihovo prvo odredište u Europi. Pavao je došao u strateško središte kako bi ondje započeo svoju službu u Europi. Sama ta činjenica čini crkvu u Filipima veličanstvenom crkvom. Zbog drugih razloga, o kojima ćemo više naučiti kada budemo proučavali poslanicu Filipljanima, vidjet ćemo da je ova crkva bila vrlo bliska Pavlovom srcu. To je bila crkva koja ga je voljela; a Pavao je volio ovu crkvu. U toj je crkvi bilo predivnih svetih, kao što ćemo to vrlo uskoro i sami vidjeti.

 

PAVLOVA SLUŽBA U FILIPIMA

 

U dan subotni iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. (Djela 16:13)

 

Na obali rijeke, izvan grada, održavao se molitveni skup. Pitam se ima li taj molitveni skup ikakve veze s Pavlovim dolaskom u Makedoniju i njegovim viđenjem čovjeka iz Makedonije! Vidjet ćemo kako je "čovjek iz Makedonije" žena imenom Lidija, koja je i održavala ovaj molitveni sastanak.

 

Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio. (Djela 16:14)

 

Tijatira se nalazi u Maloj Aziji. To je mjesto u kojem se nalazila jedna od sedam crkvi koja je primila upozorenje našeg Gospodina koje nalazimo zapisano u drugom poglavlju Knjige Otkrivenja. Ova žena je došla upravo iz tog kraja. Ona je štovala živog i istinitog Boga, međutim, imala je jako malo znanja.

 

Lidija je bila izuzetna osoba. Bila je dominantna osoba i vođa. Očito je ona bila ta koja je vodila ovaj molitveni skup. Ona će postati prvi obraćenik Kritu u Europi.

 

Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas.


(Djela 16:15)

 

Ne znamo ništa o gospodinu Lidiji, međutim, i on je morao biti negdje u blizini. Znate, postoje takve obitelji u kojima su žene dominantne u obitelji. Očito je da je to bio i slučaj u Lidijinoj obitelji. Hvala Bogu što je ona bila takva vrsta žene, jer se na temelju njenog svjedočanstva njeno cjelokupno kućanstvo obratilo Gospodinu. Sada nalazimo Pavla i njegovu skupinu kako ostaju kod nje i ondje nalaze smještaj. Ja pretpostavljam da je Lidija bila bogata žena i da je imala dovoljno sredstava da se pobrine oko misionara.

 

Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja je imala duha vračarskoga i gatajući donosila veliku dobit svojim gospodarima. (Djela 16:16)

 

Nemojte misliti da se ovdje radilo samo i budalastom praznovjerju. Ova je djevojka bila opsjednuta demonom. Nažalost, mi smo svjedoci ponovnog pojavljivanja demonizma u našem vremenu. Upravo imam pred sobom pismo jedne kršćanke. Ona se uplela u spritizam jednostavno se poigravajući s tim, ne smatrajući to opasnim. Njen život je uistinu živopisna priča. Iz toga ju je izbavilo slušanje Božje riječi kroz naš radio program. Zavapila je Bogu, i On ju je izbavio. Demonizam je stvarnost - on postoji. Ta je djevojka u Pavlovo vrijeme bila opsjednuta demonom. Bila je ropkinja i njeni su je gospodari upotrebljavali kako bi im donijela veliku zaradu. Mafija je postojala već u ono vrijeme.

 

Pošla je za Pavlom i za nama te vikala: "Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega; navješćuju vam put spasenja." To je činila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu i reče duhu:             "Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: iziđi iz nje!" I iziđe toga časa.

 

Kad njezini gospodari vidješe da im nesta nade u dobit, pograbiše Pavla i Silu te ih odvukoše na trg pred glavare. (Djela 16:17 - 19)

 

Pavao je imao moć istjerati demona u ime Gospodina Isusa Krista. Tim potezom je presušio izvor koji je njenim gospodarima donosio mnogo novca, a i sami znate da ako nekoga udarite po novčaniku, tada ćete ga isprovocirati na djelovanje. Tako su se gospodari ove djevojke okrenuli protiv Pavla i njegove skupine.

 

Privedoše ih pretorima i rekoše: "Ovi ljudi uznemiruju naš grad. Židovi su te šire običaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni držati.“ (Djela 16:20 - 21)

 

Zapamtimo da su Filipi Rimska kolonija i da se u tom gradu prakticiralo Rimsko štovanje idola. Pavao i njegovi ljudi bili su optuženi zbog toga što su navodno pokušali promijeniti Rimske običaje. Naravno da je pravi razlog pobune ovih ljudi bio taj što su izgubili veliki izvor svojih prihoda.

 

Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju. Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamničaru da ih pomno čuva. Primivši takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade. (Djela 16:22 - 24)

 

Ove su ljude pretukli, leđa su im bila išibana i u ranama, i bili su bačeni u klade.

 

Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu, a uznici ih slušali. (Djela 16:25)

 

Ovo je bilo uistinu predivno što su njih dvojica pjevali pjesme slavljenja Boga dok su se nalazili u tako jadnom stanju. Nije niti čudo što su se vrata tamnice potresla i otvorila!

 

Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi.

 

Tamničar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnička vrata otvorena, trgnu mač i samo što se ne ubi misleći da su uznici pobjegli. (Djela 16:26 - 27)

 

Promotrimo na trenutak ovog tamničara u Filipima. On je bio odgovoran za uznike. On je prirodno pretpostavio da ako su vrata tamnica bila otvorena i ako su lanci ležali prazni na tlu, da su i zatvorenici nestali. On bi bio odgovoran zbog njihovog bijega i morao bi zbog toga izgubiti život. Tako ga možemo vidjeti kako stoji ondje sasvim ozbiljno naumivši baciti se na vlastiti mač. Kada se čovjek nalazi u takvom položaju, onda razmišlja o vječnosti. Taj je čovjek upravo o tome i razmišljao, kao što nam to pitanje koje je kasnije uputio Pavlu jasno i pokazuje.

 

Ali Pavao povika iza glasa: "Ne čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!" Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se pred Pavla i Silu; izvede ih i upita: "Gospodo, što mi je činiti da se spasim?" (Djela 16:28 - 30)

 

Pogledao je u vječnost. Znao je da je izgubljen.

 

Oni će mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se ‑ ti i dom tvoj!" (Djela 16:31)

 

Kako čovjek može biti spašen? Vjerujući u Gospodina Isusa Krista. Je li mogao vjerovati i za još nekoga? Ne. Vjeruj u Gospodina Isusa Krista i bit ćeš spašen, a ako tvoji ukućani uzvjeruju u Gospodina Isusa Krista, tada će i oni biti spašeni. To je značenje koje ovdje nalazimo.

 

Onda navijestiše riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu. Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti ‑ on i svi njegovi. (Djela 16:32 - 33)

 

Koja promjena! On je učinio da ovi ljudi na sebi imaju ožiljke. Sada im je prao te rane. Sada je on promijenjen čovjek.

 

Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu. (Djela 16:34)

 

U samo jednoj noći apostoli su bili išibani, bačeni u tamnicu, izbavljeni Božjom intervencijom, a sada su još bili i kraljevski počašćeni u domu ovih obraćenika koji su se radovali puna srca!

 

Kad se razdani, poslaše pretori liktore s porukom: "Pusti te ljude!" Tamničar to priopći Pavlu: "Pretori, reče, poručiše da vas pustim. Iziđite dakle sad i pođite u miru!" (Djela 16:35 - 36)

 

Vidite, oni su znali da je ono što su učinili bilo protiv zakona. Sada su izdali naredbu da se zatvorenici oslobode i da ih se pošalje van iz grada. Međutim, Pavao prigovara ovome. On je rekao da neće napustiti grad pod tim okolnostima.

 

Nato im Pavao odvrati: "Javno su nas neosuđene išibali, nas rimske građane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipošto, nego neka oni sami dođu i izvedu nas!" (Djela 16:37)

 

Naravno da je Pavlov razlog inzistiranja na tome da im se javno prizna nedužnost bio taj da zaštiti nove vjernike koje će uskoro ostaviti u Filipima.

 

Liktori to jave pretorima. Oni su se uplašili kada doznaše da su Rimljani. Zato dođu da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada. Izišavši iz tamnice, oni pođu k Lidiji, pogledaju i obodre braću pa odu. (Djela 16:38 - 40)