dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 17:1-18

 

 

 

TEMA: Nastavak drugog Pavlovog misijskog putovanja (Pavao u Solunu, Bereji i Ateni)

 

NAPOMENE

 

U ovome poglavlju nastavljamo putovanje s Pavlom na njegovom drugom misijskom putovanju. U šesnaestom poglavlju bili smo s njim dok je prešao u Europu, što je bio prijelaz vrijedan pamćenja, vrlo značajan i po svemu revolucionaran. Time je evanđelje došlo do predaka mnogih od nas, koji ni na koji način nisu bili superioran narod. U stvari, Bog izabire ono što je slabo u očima svijeta, kako bi svijetu dao na znanje da je sve to zbog Njegove suverene milosti, a nikako zbog njihovih zasluga. Mi smo mu svi zahvalni zbog toga što je evanđelje poslao u Europu.

 

Krenuli smo s Pavlom u Filipe, gdje je doživio nimalo ugodni tretman od lokalnog stanovništva. svejedno, od svega toga je u tome malom gradu nastala malena crkva. Kada budemo proučavali poslanicu ovoj crkvi u Filipima, vidjet ćemo da je ona bila vrlo bliska srcu apostola Pavla, i to više od bilo koje druge crkve ili skupine vjernika.

 

Sada Pavao nastavlja sa svojim putovanjem. Nadam se da ćete ovo putovanje slijediti na zemljovidu. Zapazit ćete da odlazi u Solun i Bereju, još uvijek putujući na zapad u Makedoniju, a zatim kreće na jug prema Ateni. Solun će biti njegova sljedeća značajnija postaja u svezi s misijskim aktivnostima.

 

PAVLOVA SLUŽBA U SOLUNU

 

Prošavši kroz Amfipol i Apoloniju, stigoše u Solun, gdje bijaše Židovska sinagoga. (Djela 17:1)

 

Kao što smo to već zapazili ranije, Pavao je upotrebljavao sinagogu kao odskočnu dasku za ulazak u grad ili u neko društvo. Ovakva metoda rada bi ga odvela do predanih Židova toga grada, a neki od tih Židova bi tada uzvjerovali. Nikada nisu uzvjerovali svi Židovi, međutim, neki su svejedno uzvjerovali. U stvari, većina njih bi ga odbacila i to bi ga bacilo izravno Poganima. Zatim bi uzvjerovali neki od Pogana. Na taj bi način postala crkva, lokalna crkva sačinjena od Židova i Pogana.

 

Amfipol je također bio nazivan "devet putova." Ime ovoga grada nam sugerira njegov značaj , kako strateški, tako i trgovački. Većina gradova bili su izgrađeni u obliku pravokutnika, međutim, ovaj je grad bio nalik krugu, i zid oko njega bio je okrugao. Taj je grad bio važna postaja na Via Egnatia, poznatoj rimskoj cesti koja je bila istaknuti prolaz kroz to područje. Nalazio se na 900 kilometara od Heliopola prema Dirahiju (današnji Drač - op. prev.) prema Jadranskome moru. To je bila cesta koju su upotrebljavali Rimski vojnici. Bila je to cesta kojom je putovalo mnogo trgovaca. Sada možemo vidjeti da tom cestom dolaze i misionari na svom putu u Solun. Apolonija je bio slijedeći grad na toj Via Egnatia cesti.

 

Solun nalazio se pedesetak kilometara zapadno od Apolonije na Via Egnatia cesti. Bio je to grad u unutrašnjosti kopna, međutim, bio je i lučki grad jer su odande u more otjecale tri rijeke. Radilo se o vrlo istaknutom gradu tog doba, još jednoj Rimskoj koloniji. Cassander ga je obnovio 315. godine prije Krista, i smatra se da ga je imenovao po Tesaloniki, polusestri Aleksandra Velikog. Ondje ima nekoliko toplih izvora, i ranije ime grada bilo je Terma ili Terme. Cassander je bio jedan od generala Aleksandra Velikog, i on je preuzeo zapovjedništvo nad tim područjem, nakon što je Aleksandar umro. U Pavlovo vrijeme, međutim, grad je bio Rimska kolonija.

 

Po običaju uđe Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama. Tumačio je i izlagao: "Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navješćujem." (Djela 17:2 - 3)

 

Pavao slijedi svoj uobičajeni obrazac djelovanja tako da prvo propovijeda u sinagogi. Ondje je bio samo tri subote, što znači da nije bio duže u gradu od mjesec dana. U tom ograničenom vremenu obavljao je svoj misionarski posao. Vjernici su došli Kristu, lokalna crkva bila je utemeljena, i Pavao ih je poučavao. U tom kratkom vremenu poučio ih je svim većim doktrinama Pisma, uključujući i nauku o Uzdignuću crkve - ovo znamo iz njegove prve poslanice crkvi u Solunu, koja je bila prva poslanica koju je apostola Pavao napisao. Pavao je ondje imao poveću službu u samo mjesec dana!

 

Zapazite sada njegovu poruku. "Tumačio je i izlagao" - to jest, govorio je iz Pisama Staroga zavjeta - "Trebalo je da Krist trpi." Propovijedao je o smrti i uskrsnuću Isusa Krista, pokazujući kako su ta dva događaja bila neophodna, kako je to i izloženo u Starome zavjetu. Dragi prijatelji, u knjizi Djela apostolskih nećete pronaći niti jednu propovijed, bilo Pavlovu, bilo Petrovu, a da u toj poruci uskrsnuće Isusa Krista nije središnja tema.

 

Mi danas nalazimo da uskrsnuće baš i nije tako često središte nečije propovijedi. Ono o čemu mi danas govorimo je križ - čak i u fundamentalnim krugovima. Međutim, dragi moji prijatelji, mi danas imamo živog Krista. Netko je to izrazio ovim riječima: "Postoji Čovjek u slavi, međutim, crkva Ga je izgubila iz vida." Gospodin Isus Krist je ondje Bogu zdesna u ovome trenutku. To je vrlo važno. Jedna je stvar govoriti o povijesnoj smrti Isusa Krista prije devetnaest stoljeća i o Njegovom uskrsnuću u treći dan, međutim, pitanje je slijedeće: koji je vaš odnos prema tome? To je pitanje bilo tema poslanice Galaćaninma koju je napisao apostol Pavao. Ima li za vas kakvog značaja činjenica što je Krist umro i uskrsnuo? Imate li danas odnos sa živim Kristom? Na koji je način to našlo primjenu u vašem životu?

 

Mi danas imamo konzervativnih i liberalnih krugova u crkvi, a ako ćemo iskreno, čini se da niti jedna od ovih skupina ne dopire do Njega. Zašto? Zato što bi svake nedjelje trebao biti Uskrs - u prvi dan u tjednu Isus je ustao od mrtvih! Vrlo je važno spomenuti uskrsnuće Isusa Krista, jer mi sada govorimo o Čovjeku koji je u slavi.

 

Nažalost, čini se da to nije naglasak koji se u današnjim crkvama stavlja. Pastori to ne naglašavaju, jer niti fakulteti na kojima su studirali to ne naglašavaju. Uzmite u ruke bilo koju knjigu o teologiji - Strongovu, Sheddovu Thornwallovu, Hodgeovu - i vidjet ćete da svaka od tih knjiga ima veliki odjeljak posvećen Kristovoj smrti. To je vrlo važno; hvala Bogu što o tome imaju veliki odjeljak. Međutim, imaju vrlo kratki odjeljak, svega nekoliko stranica, o uskrsnuću. Ja sam mišljenja da su promašili temu. Mislim da su trebali napisati dugački odjeljak o Kristovom uskrsnuću. Ono je bilo temelj Novozavjetnog propovijedanja. Naglašavam ovo jer je to vrlo važno. Pavao je bio u Solunu samo tri subote, i uskrsnuće Isusa Krista je bila poruka koju je propovijedao.

 

Zapazite kako su ga ljudi primili.

 

Neki se od njih uvjeriše pa se pridružiše Pavlu i Sili; tako i veliko mnoštvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih žena. (Djela 17:4)

 

Neki od njih su uzvjerovali. To se uvijek dešava kada iznosite Božju riječ. Neki od njih vjeruju. Također, neki od ljudi žele vjerovati. Manjina vjeruje; većina to ne želi.

 

Kada dr Luka kaže: "nemalo uglednih žena", tada upotrebljava svoj uobičajeni oblik kojim želi reći da je veliki broj istaknutih žena došlo Gospodinu. Kako je to divno!

 

Židove nato spopade zavist pa pridobiše neke opake uličnjake, potakoše ih i pobuniše grad te nahrupiše u kuću Jasonovu tražeći da se Pavao i Sila izvedu pred narod. (Djela 17:5)

 

Nažalost, također ima i ljudi koji su "opaki uličnjaci" i u našim crkvama danas.

 

Kako ih ne nađoše, odvukoše Jasona i neke od braće pred gradske glavare vičući: "Evo i ovdje onih koji pobuniše sav svijet. (Djela 17:6)

 

Nemojte ove riječi odbaciti kao govornički izraz pretjerivanja. Kada su rekli da su ovi ljudi "pobunili cijeli svijet (okrenuli svijet naglavačke)", to je u stvari ono što su i mislili. Kad je kršćanstvo prodrlo u staro Rimsko carstvo, nastala je prava revolucija. Ono je imao veličanstveni učinak.

 

Mi danas ne viđamo mnogo revolucije, osim u krivom smjeru. Šteta što ne može doći do velike revolucije u svezi s okretanjem Isusu Kristu i Božjoj riječi. Naša je zemlja zasićena licemjerjem. Pretvaramo se da smo kršćanski narod. Pretvaramo se da su nam državni vladari kršćani, da su nam svi političari kršćani, da su svi kršćani. Dragi moji prijatelji, mi smo jedan od najpoganskijih naroda kojeg je ovaj svijet ikada upoznao. Kršćanstvo danas je u većini slučajeva samo pretvaranje. Moramo prepoznati da se moramo vratiti Božjoj riječi i živome Kristu. Kako li je to samo važno!

 

Jason ih je ugostio. Svi oni rade protiv carskih odredaba: tvrde da postoji drugi kralj ‑ Isus." Time uzbuniše svjetinu i glavare koji su to čuli te oni od Jasona i ostalih uzeše jamčevinu pa ih pustiše. (Djela 17:7 - 9)

 

Zapamtimo da je ovo bila Rimska kolonija koja je funkcionirala po dekretima cara. "Od Jasona uzeše jamčevinu" znači da je trebao položiti novac kao garanciju.

 

PAVLOVA SLUŽBA U BEREJI

 


Braća su pak brže‑bolje noću odaslala Pavla i Silu u Bereju. Kad su stigli, odoše u židovsku sinagogu. (Djela 17:10)

 

Pomislili bismo da će sve ovo prigušiti Pavlov entuzijazam, i da će ga jednostavno usporiti. To ga nije usporilo niti za milimetar, i on nastavlja dalje. Odlazi u Bereju, a to je bio grad bliže obali.

 

Ovi su Židovi bili plemenitiji od solunskih: primili su Riječ sa svom spremnošću i danomice istraživali Pisma, da li je to tako. (Djela 17:11)

 

Ovi su ljudi bili razumni. Istraživali su Pisma i zbog toga je nastala crkva u Bereji. Ne slušamo baš mnogo o toj crkvi. Zanimljivo je da su najsnažnije crkve nastale na područjima na kojima je progon bio najžešći. Jedna od nevolja danas je ta što crkva nije progonjena. U stvari, crkvu se uzima zdravo za gotovo. Prosječni kršćanin je samo osoba koju se uzima kao i svaku drugu (zdravo za gotovo). U prvome stoljeću nije bilo tako.

 

Mnogi od njih stoga povjerovaše, a tako i nemalo uglednih grčkih žena i muževa. (Djela 17:12)

 

Ovdje dr. Luka ponovno upotrebljava svoj poznati gramatički oblik - "nemalo." Zašto jednostavno ne kaže da je uzvjerovalo mnogo uglednih grčkih žena i muževa? Kada kaže "nemalo", pod time misli reći da se radilo o pravom mnoštvu.

 

Ali kad su solunski Židovi doznali da Pavao i u Bereji navješćuje riječ Božju, odoše te i ondje podjariše i uzbuniše svjetinu. Braća tada brže‑bolje uputiše Pavla k moru. Sila pak i Timotej ostadoše ondje. (Djela 17:13 - 14)

 

Pavao nastavlja svojim putem zajedno s drugim članovima svoga tima.

 

PAVLOVA SLUŽBA U ATENI

 

Pratioci dovedoše Pavla do Atene pa se vratiše noseći Sili i Timoteju zapovijed da što prije dođu k njemu. (Djela 17:15)

 

Pavao odlazi u Atenu. Tamo će pričekati Silu i Timoteja. Vjerojatno im je rekao: "vi se vratite i provjerite kako je s učenicima u Solunu i pogledajte kako crkva ondje napreduje, a također i crkvu u Bereji; zatim mi se pridružite u Ateni."

 

Dok ih je u Ateni iščekivao, ogorči se Pavao u duši promatrajući kako je grad pokumiren. (Djela 17:16)

 

Atena je bila kulturno središte svijeta. U stvari, kada čovjek razmišlja o Ateni, tada zapravo razmišlja o kulturi. Svejedno, radilo se o gradu koji je jednostavno bio pretrpan štovanjem idola.

 

Međutim raspravljaše u sinagogi sa Židovima i bogobojaznima, a na trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli. (Djela 17:17)

 

Kada sam bio u Ateni, otišao sam na taj trg. On je smješten u samom podnožju Akropole. Mogu si zamisliti Pavla kako prolazi tim trgom. On je bio šatorar, znate, i mislim da je prodao nekoliko šatora dok je bio ondje. Dok je prodavao šatore, govorio je o Gospodinu Isusu Kristu. Narod se počeo interesirati.

 

Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i stoičkih filozofa. Jedni su govorili: "Što bi htjela reći ta čavka?" Drugi pak: "Navješćuje, čini se, neke tuđe bogove." Jer navješćivaše Isusa i uskrsnuće. (Djela 17:18)

 

Filozofija epikurejaca je bila manje, više hedonistička. Stoici, skupina koja vjeruje u uzdržavanje od svega, danas se nazivaju stoicima. Epikurejci su vjerovali da možete ići do krajnjih granica, i da na taj način možete nadvladati vlastito tijelo. Oni su naučavali da biste tijelu trebali davati sve što ono želi. Ako želi alkohol, popijte onoliko koliko možete izdržati. U svezi sa seksom, vjerujte mi, epikurejci bi se mogli pridružiti skupini koja danas propovijeda "novi moral", što im nije bilo ništa strano. Kao kontrast ovome, stoici su vjerovali da tijelo treba držati pod kontrolom.

 

Filozofi obih skupina prišli su Pavlu da čuju što im ima za reći. Pavao je mnogo govorio i oni su ga nazvali "brbljavcem." Njegova tema im je bila nešto sasvim novo. Isus, i zamisao o uskrsnuću, za njih su bili "tuđi bogovi."

 

Često slušam danas kako ljudi govore o tome da je Pavao svoje ideje uzimao iz platonizma. Oni tvrde kako on stvarno nije vjerovao u tjelesno uskrsnuće, već, prema Platonu, u zamisao o duhovnom uskrsnuću. Radilo se manje, više o utjecaju pojedinca kojeg je ovaj činio u društvu. Ovo je život nakon smrti. Danas još uvijek možete slušati o tim stvarima. Ta se zamisao nalazi u liberalizmu, i to nije ništa drugo nego stara Grčka filozofija. Međutim, ovi Grci, filozofi kakvi su bili, nisu baš razumjeli Pavla. Ja sam mišljenja da je Pavao za njih bio malo predubok. Filozofija je u Ateni otišla u sjeme u to doba. Međutim, oni su ga željeli saslušati.