dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 17:19-34

 

 

Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: "Bismo li mogli znati kakav to nov nauk naučavaš? (Djela 17:19)

 

Areopag je specifična nakupina stijena na vrhu kojeg se nalazi i Partenon i zgrade koje mu pripadaju. Ako ćemo iskreno, radi se o vrlo ljupkom okruženju, lijepim zgradama i kipovima, međutim, o gradu koji je u potpunosti bio predan štovanju idola. Nalazi se iznad gradske tržnice i Pavao je bio odveden onamo da im govori. Svaki propovjednik koji posjeti onaj kraj vjerojatno čita Pavlovu propovijed na vrhu Marsove gore. Kada sam bio ondje, jedan drugi propovjednik počeo ju je čitati. Ja sam otišao na drugi kraj stijene. Sjeo sam, uzeo svoju Bibliju i počeo tiho čitati. Bilo je uzbudljivo iskustvo.

 

Ti Grčki filozofi rekli su mu: "Bismo li mogli znati kakav to nov nauk naučavaš?" Željeli su znati više o tome. Bili su u potpunom mraku. Bili su u lošijem duhovnom stanju od ljudi u Galaciji ili u Filipima i Solunu. Zašto? Zato što su mislili da znaju nešto. Najtvrđi ljudi na svijetu za dohvaćanje Božjom riječi i evanđeljem su članovi crkve jer misle da to njima nije potrebno. Oni misle da je evanđelje za ljude koji su šljam društva i za neke od njihovih prijatelja. Neki članovi crkve mogu biti vrlo podli i grešni, a ipak ne prepoznavat potrebu da im je potreban Spasitelj, koji će ih ne samo spasiti od grijeha, već koji će također učiniti da njihovi životi imaju vrijednost pred Bogom.

 

Čudnovatim nam nekim tvrdnjama uši puniš. Željeli bismo stoga znati što bi to imalo biti." Nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ni na što drugo ne trati vrijeme nego na pripovijedanje i slušanje novosti. (Djela 17:20 - 21)

 

Jednako tako će i naša zemlja uskoro sjediti. Jeste li ikada gledali show programe na televiziji? Oni su dosadni do suza. Svatko se trudi izaći s nečim novim. Svatko pokušava reći nešto novo. Oni se jako trude reći nešto pametno, nešto rafinirano (uglađeno, sofisticirano), a ipak je to sve stara priča. Atenjani su pokušavali to isto.

 

U Ateni je bilo jako mnogo ispraznih ljudi. Oni nisu bili zaposleni - nisu radili baš ništa. Samo su govorili, iznoseći svoje nove teorije i zamisli. Čini se da je ljudska obitelj stigla do nivoa rafiniranosti (sofisticiranosti). Misle da znaju nešto, a u stvari ne znaju ništa. Ne znaju najvažniju činjenicu u čitavome svemiru.

 

Ima ljudi koji tvrde da Pavao nije uspio na Marsovoj gori, da je pao na lice pred Atenjanima. Ja se u potpunosti ne slažem s tim ljudima. ja vjerujem da je ovo bila jedna od najvećih poruka koju je Pavao ikada ispropovijedao.

 

Tada Pavao stade posred Areopaga i reče: "Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. (Djela 17:22)

 

Svoju je poruku počeo vrlo formalno: "Atenjani!" Zatim je rekao: "...vidim, nekako ste veoma [praznovjerni] bogoljubni." Riječ "praznovjerni" je vrlo neadekvatna za opisivanje onoga što je Pavao u stvari mislio. On im je rekao da on vidi da su u svemu vrlo religiozni. Atenjani su bili vrlo religiozni. Atena je bila ispunjena idolima. Nije bilo kraja panteonu bogova koje su Atenjani i Grci imali. Bilo je velikih i malih bogova. Imali su bogove za praktički sve. To je ono o čemu Pavao ovdje govori. Oni su bili prereligiozni.

 

Ponekad me ljudi pitaju: "Zašto bismo trebali slati misionare u strane zemlje? Ti ljudi imaju svoju religiju." Pretpostavljam da kada je Pavao otišao u Atenu, netko je rekao: "Zašto odlaziš onamo? Pa oni imaju svoju religiju." Siguran sam da im je Pavao odgovorio: "To je njihov problem; oni imaju previše religije." Jedan moj prijatelj, propovjednik, rekao mi je prije mnogo godina: "Kada sam došao Kristu, izgubio sam svoju religiju." Ima mnogo ljudi u našim crkvama danas koji trebaju izgubiti svoju religiju, kako bi mogli pronaći Krista. To je veliki problem. Neki ljudi govore: "Ljudi su previše loši da bi bili spašeni." Problem je u tome što su ljudi predobri da bi bili spašeni. Oni misle da su religiozni, dostojni i dobri. Dragi moji prijatelji, mi moramo evanđelje donijeti svima, jer su svi ljudi izgubljeni bez Krista, što je i razlog zbog kojeg je Pavao otišao u Atenu. Atenjani su trebali čuti poruku evanđelja.

 

Zapazite kako u Ateni Pavao nije otišao u sinagogu. U Ateni nije imao tu vrstu odskočne daske. Svoju je poruku započeo riječima: "Atenjani!" nakon što je zapazio da su previše religiozni, nastavlja:

 

Doista, prolazeći i promatrajući vaše svetinje nađoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješćujem" (Djela 17:23)

 

"Promatrajući vaše svetinje." Vidio je njihove predmete štovanja. Zapazio je njihove žrtvenike, idole i hramove. U stvari, predivni hram imenom Partenon, bio je hram izgrađen Ateni, djevičanskoj božici Atenjana. Svuda unaokolo bilo je idola. Pavao je rekao: "Vidio sam sve ovo, i među idolima pronašao sam žrtvenik posvećen nepoznatom bogu."

 

Žrtvenik koji je posvećen nepoznatom bogu može značiti samo to da su Atenjani razmišljali naširoko. Nisu željeli nikoga izostaviti. Kad bi netko došao u Atenu i rekao: "Kako to da nemate žrtvenik mome bogu?", oni bi mu odgovorili: "Pa, ovaj žrtvenik je u stvari posvećen tvome bogu." Na taj je način svaki stranac mogao doći u Atenu i iskazati štovanje na žrtveniku nepoznatom bogu, vjerujući da je on bio načinjen za njegovog boga.

 

Osim toga, to je moglo značiti da oni prepoznaju činjenicu da postoji neki Bog kojeg oni ne poznaju. Mnogi pogani prepoznaju da se iza njihovog štovanja idola postoji živi i istiniti Bog. Ne znaju ništa o Njemu, i ne znaju kako bi Mu pristupili. Imaju tradicije da su negdje u mutnoj i dalekoj prošlosti njihovi preci štovali tog Boga. Možda je to bio slučaj i sa Atenjanima.

 

Pavao upotrebljava ovu činjenicu kao odskočnu dasku za svoju propovijed. Rekao im je da im želi govoriti o ovom nepoznatom Bogu. Rekao im je da želi govoriti o Bogu kojeg oni ne poznaju. Možda ovo nije tako diplomatski kao njegov prvi pristup. Pa ipak su Atenjani smatrali da znaju sve o svemu. Ta se skupina filozofa sastajala u Ateni i razgovarali su nadugačko i naširoko, kao što to filozofi rade danas u studentskim središtima. A ovdje im Pavao počinje govoriti o Bogu kojeg oni ne poznaju. Tko je On? Kao prvo, On je Bog stvaranja.

 

"Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; (Djela 17:24)

 

Bog je ljudima rekao vrlo jasno u svom Starom zavjetu - čak i kada je Izraelu dao obrazac za gradnju Šatora sastanka i hrama - da On ne prebiva na samo jednoj geografskoj točci. Salomon je priznao ovu činjenicu u svojoj molitvi prigodom posvećenja hrama: "Ali zar će Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? ta nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio!" (1. Kraljevima 8:27). Ljudi u Starome zavjetu su prepoznavali činjenicu da Bog Stvoritelj, živi Bog, ne može živjeti u zgradi koju je čovjek načinio. Čovjek živi u svemiru kojeg je Bog stvorio. Zašto onda čovjek u sebi nosi zamisao da može sagraditi zgradu u kojoj će Bog živjeti?

 

i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i ‑ sve. (Djela 17:25)

 

Ovdje Pavao zadaje majstorski udarac. On im govori: "Bogu nije potrebno ništa od vas. Vi mu gradite žrtvenike; vi mu prinosite žrtve nadajući se da ćete ga nahraniti" - oni su željeli da ovaj nepoznati Bog zna da oni misle na Njega. Pavao dalje nastavlja: "Bogu nije potrebno ništa od vas! Bog je taj koji se nalazi na strani onoga koji daje. On vam daje život. On vam daje dah. On vam je dao sunce, mjesec i zvijezde. On vam je dao sve." Ovi su Atenjani štovali sunce. Tvrdili su da se Apolon vozi u kočiji preko neba svakoga dana. Pavao im govori kako je sunce nešto što je Bog stvorio, i ono je dar svakome od nas. Stvoritelj je živi Bog. On je Onaj koji vam je dao sve. Moram vam usput također napomenuti kako je On Onaj koji vam daje i spasenje. On vam ne daje samo tjelesne darove, već i duhovne darove također.

 

Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi određena vremena i međe prebivanja njihova (Djela 17:26)

 

Mnogo je tumačenja bilo u svezi s ovom "jednom krvi", tako da mislim da bismo trebali odbaciti sve lažne predodžbe u svezi s tim. Bolji prijevod bi trebao glasiti: "Bog od jednoga sazda cijeli ljudski rod." Bog je stvorio jedno čovječanstvo. Ovaj stih ne govori o bratstvu. Jedino bratstvo koje Sveto Pismo poznaje je bratstvo onih koji su u Kristu Isusu. Možda bih mogao nešto nadodati ovome i reći da postoji i bratstvo grijeha. Svi mi smo grešnici. Pavlova izjava da Bog "ustanovi određena vremena i međe prebivanja njihova" je uistinu fascinantna.

 

Ne samo da je On Bog koji je stvorio svemir i koji je stvorio ljudska bića, već je također zanimljivo da ih je On smjestio na određene geografske lokacije.

 

Moj je liječnik stručnjak za tumore i on mi je rekao da se klonim sunca zbog toga što sam svijetle puti. Čini se da postoje i medicinski razlozi zbog kojih je Bog stavio ljude tamnije puti u područja na kojima sunce jače svijetli, a narode svjetlije puti na mjesta sjevernije, gdje nema toliko sunca. Zbog toga neki od nas koji smo svjetlije puti moramo biti oprezni u svezi s tim koliko se izlažemo utjecaju sunčevih zraka. Bog je Onaj koji je odredio geografske lokacije za svoja stvorenja. Mislim da su neki od mojih predaka trebali ostati ondje kamo su i pripadali. Možda ja ne pripadam ovamo gdje trenutno živim, međutim, drago mi je što sam ovdje i pokušavam biti pažljiv u svezi sa zaštitom od previše sunca. Ovo je bilo malo skretanje zbog ilustracije.

 

Bog je smjestio narode na određena mjesta. Zanimljivo je da je ono što je prouzročilo najviše ratova u povijesti činjenica što narodi ne žele ostati ondje gdje pripadaju; žele nečiji tuđi teritorij. To je bio glavni uzrok ratova koji su se ikada vodili na licu ove zemlje.

 

da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas. (Djela 17:27)

 

Izraz "napipali" u sebi sadrži ideju traženja Njega s nesigurnošću. Čovjek u stvari ne traži živog i istinitog Boga, već je u potrazi za bogom. On je voljan postaviti pred sebe bilo kakvog idola i iskazivati mu štovanje. Nije neophodno da čovjek traži živog i istinitog Boga, međutim, čovjek jest u potrazi.

 

U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: "Njegov smo čak i rod!" (Djela 17:28)

 

On ih ne naziva sinovima Božjim, nego Božjim rodom. Time Pavao povezuje stvaranje i njihov odnos prema Bogu kroz stvaranje. Usput valja napomenuti kako Pavao ovdje nema u mislima panteizam. Ne želi reći da je sve Bog. Pavao je rekao da u Bogu živimo, mičemo se i imamo naše biće, međutim, također iznosi i misao da je Bog mnogo veći od stvorenog svemira.

 

Pavao im navodi riječi njihovih vlastitih pjesnika. Jedan od njih bio je Arastus, koji je _ivio oko 270. godine prije Krista. On je bio stoik iz Cilicije. On je svoju pjesmu započeo sa zazivom Zeusa u kojem je rekao: "Njegov smo čak i rod." Cleantes je bio drugi pjesnik koji je živio oko 300. godine prije Krista. I on je napisao pjesmu Zeusu u kojoj govori da smo mi "njegov rod." Pavao, naravno, misli reći da smo mi Božja stvorenja.

 

"Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom ljudskom." (Djela 17:29)

 

Drugim riječima, Pavao im govori kako zbog toga što smo Božji rod ne trebamo biti štovatelji idola. Pokazao im je da je Bog Stvoritelj. Sada će im predstaviti i Otkupitelja.

 

"I ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate (Djela 17:30)

 

Postojalo je vrijeme kada je Bog zatvarao svoje oči na poganstvo. Sada je svjetlo došlo u svijet. Bog od svih ljudi tra_i da se obrate Njemu. Svjetlost (objava) stvara odgovornost. Sada Bog svim ljudima i svugdje zapovijeda da se pokaju.

 

Pavao im je predstavio Boga kao Stvoritelja u Njegovom djelu u prošlosti. Pokazao im je Otkupitelja u Njegovom djelu u sadašnjosti. Sada će im pokazati Boga kao Suca u Njegovom djelu u budućnosti.

 

jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih." (Djela 17:31)

 

Kada Bog bude sudio, biti će to pravedan sud. Sud će se sprovesti kroz Suca koji ima ruke probodene čavlima, kroz Onoga koji je ustao od mrtvih. Pavao je uvijek govorio svojim slušateljima o uskrsnuću Isusa Krista. Uskrsnuće Isusa Krista od mrtvih je objava svim ljudima. Po tome Bog sve ljude uvjerava u sigurnost Njegovog suda.

 

Kad čuše "uskrsnuće od mrtvih", jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: "Još ćemo te o tom slušati!" (Djela 17:32)

 

Znate li zašto su se izrugivali? Zbog toga što je platonizam negirao mogućnost uskrsnuća od mrtvih. To je bila jedna od značajki platonizma. Nijekao je tjelesno uskrsnuće. Kada danas čujete ljude da govore o duhovnom uskrsnuću, a negiraju tjelesno uskrsnuće, tada slušate platonsku filozofiju, a ne biblijsko učenje. Pavao je ljude poučavao o tjelesnom uskrsnuću od mrtvih. Zato su se neki, kada su čuli o uskrsnuću od mrtvih, počeli izrugivati.

 

Tako se Pavao povuče od njih. (Djela 17:33)

 

Neki kritičari tvrde da je Pavao u Ateni doživio neuspjeh. On nije doživio neuspjeh, dragi prijatelji. Uvijek će biti ljudi koji se izruguju iz evanđelja. Međutim, bit će uvijek i onih koji će uzvjerovati.

 

Neki ipak prionuše uza nj i povjerovaše; među njima i Dionizije Areopagit, neka žena imenom Damara i drugi s njima. (Djela 17:34)

 

U Ateni je bilo podosta obraćenika. Kad je Pavao stigao u neko mjesto i ondje propovijedao evanđelje, tada je bilo i obraćenika. On nije doživljavao neuspjehe. Uspijevao je. Gdje god se propovijeda Božja riječ, bit će onih koji će je slušati i vjerovati.