dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 18

 


 

TEMA: Nastavak drugog Pavlovog misijskog putovanja (Pavao u Korintu; Apolon u Efezu)

 

Još smo uvijek s Pavlom na njegovom drugom misijskom putovanju. On je sam u Ateni gdje čeka na Timoteja i Silu da se vrate s izvješćima o svojim posjetima crkvama u Bereji i Solunu. Nakon svog misionarskog proboja u Ateni, Pavao kreće na put u Korint.

 

PAVLOVA SLUŽBA U KORINTU

 

Nakon toga napusti Pavao Atenu i ode u Korint. (Djela 18:1)

 

Ja sam autobusom putovao iz Atene u Korint. Pavao je taj put vjerojatno prevalio pješice. Trebalo je dosta vremena da bi se propješačio ovaj put, iako je to vrlo ugodna šetnja. Ja sam uživao u krajoliku mnogo više jer sam se vozio, nego što bih uživao da sam morao pješice prijeći taj put. Puto prolazi pokraj mjesta gdje se vodila Salamiska bitka na moru. Ondje je bila uništena perzijska flota. Ima i drugih povijesnih mjesta na tom putu prije nego što se stigne u Korint.

 

Kada budemo proučavali poslanicu Korinćanima, vidjet ćemo zašto je Pavao pisao na način na koji je pisao vjernicima u Korintu.

 

Za sada ću samo reći da je Korint bio vjerojatno najpokvareniji grad onog doba. Bio je to Hollywood i Las Vegas Rimskog carstva. Bilo je to mjesto na koje ste mogli otići po svakovrsne putene užitke. Seks, alkohol i sve ostale vrste užitaka mogli ste pronaći ondje. U današnjem Korintu posjetioc može vidjeti ostatak velikog Rimskog kupališta. Onamo su se odlazili trijezniti. U daljini se vidi hram koji je posvećen Afroditi (ili Veneri) u kojem se nalazilo tisuću tzv. Vestinih djevica. One su bile sve samo ne djevice; one su bile prostitutke - seks je bio religija. Korint je bio jedan od najpokvarenijih gradova onog vremena. Ondje su se također nalazila dva ogromna kazališta. U Korint su dolazili ljudi iz čitavog carstva.

 

Pavao je došao u Korint na svom drugom misijskom putovanju, a također i na trećem misijskom putovanju. Mislim da je ovdje Pavao imao jednu od svojih najučinkovitijih službi. Po mojoj procjeni je Pavao Korintu i u Efezu imao najveće službe. Efez je bio religiozno središte; Korint je bio središte grijeha. Oba ova grada bili su velika trgovačka središta.

 

Zapazite što Pavao čini prilikom svog prvog posjeta Korintu.

 

Ondje nađe nekog Židova imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji netom bijaše došao iz Italije sa svojom ženom Priscilom jer je Klaudije naredio da svi Židovi napuste Rim. Pohodio ih je   (Djela 18:2)

 

U Korintu je pronašao jedan bračni par Židova, koji je nedavno stigao iz Rima. razlog zbog kojeg su napustili Rim bio je anti - semitizam koji se nadvio nad zemljom poput ogromnog vala. Za vrijeme trajanja Rimskog carstva ovo se ponovilo nekoliko puta. U ovom slučaju je Klaudije zapovjedio da svi Židovi napuste Rim. Među onima koji su napustili Rim našao se i ovaj divni bračni par, Akvila i Priscila.

 

i, kako bijahu istog zanimanja, ostao kod njih i radio. Po zanimanju bijahu šatorari. (Djela 18:3)

 

Akvila je došao onamo zbog toga što su se bavili stanovitim poslom. Otvorili su svoj dućan, i jednog dana je u njihov dućan ušao jedan maleni Židov koji je doputovao čak iz Antiohije. Upoznali su se i pozvali su Pavla da ostane s njima.

 

Što mislite o čemu su razgovarali? Pavao ih je doveo k Gospodinu. U sinagogi je također bilo i drugih koji su se obratili Bogu. Međutim, postojala je također i snažna oporba protiv Pavla među Židovima.

 

Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke. Kad iz Makedonije pristigoše Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti Riječi svjedočeći Židovima da Isus jest Krist.      (Djela 18:4 - 5)

 

Pavao je čekao u Ateni da Sila i Timotej dođu k njemu, međutim, oni se nisu pojavljivali. Sada su došli k njemu u Korint i donijeli su mu izvješća o crkvama u Makedoniji. Kada dođemo do prve poslanice Solunjanima, vidjet ćemo da je bila napisana tijekom ovog razdoblja, nakon što je primio izvješće od Timoteja.

 

Sada Pavao osjeća da mora progovoriti, i posvjedočio je snažno za činjenicu da je Isus u stvari bio Mesija.

 

Kako se pak oni stadoše protiviti i huliti, otrese on haljine i reče im: "Krv vaša na glave vaše! Ja sam nedužan. Od sada idem k poganima." (Djela 18:6)

 

Očito je u tom trenutku Pavao načinio prekid koji ga je odveo poganskome svijetu. Čini se da će od ovog trenutka Pavlova služba biti u većini prema Poganima. Vidjet ćemo da ovo vrijedi za Efez, a malo manje u slučaju Rima.

 

I ode odande te prijeđe u kuću nekoga bogobojazna čovjeka, imenom Ticija Justa, čija kuća bijaše tik do sinagoge.

 

A nadstojnik sinagoge Krisp povjerova Gospodinu zajedno sa svim svojim domom. I mnogi od Korinćana koji su to slušali povjerovaše i pokrstiše se. (Djela 18:7 - 8)

 

Pavao je proveo oko osamnaest mjeseci u Korintu, gdje je imao veličanstvenu službu. Kada su mu se Židovi usprotivili, okrenuo se Poganima. Vidjet ćemo sada da je Bog progovorio Pavlu jer je ušao u veliku novu dimenziju svojih misijskih pothvata.

 

Jedne noći reče Gospodin Pavlu u viđenju: "Ne boj se, nego govori i ne daj se ušutkati! Ta ja sam s tobom i nitko se neće usuditi da ti naudi. Jer mnogo je naroda mojega u ovome gradu." (Djela 18:9 - 10)

 

Korint je bio posljednje mjesto na kojem biste očekivali da u njemu Gospodin ima "mnogo naroda." Ja sam nekoliko puta prošao kroz Las Vegas. Bit ću iskren s vama - kada promotrim te ljude, ne stičem dojam da bi među njima Bog mogao imati nekoga od svog naroda. Kada bi mi Gospodin rekao: "imam mnoštvo naroda u ovome gradu", ja ne bih proturječio Gospodinu, međutim, ta bi spoznaja bila u potpunoj suprotnosti s mojim dojmom.

 

Pavao je već bio u Korintu dosta dugo, i uvjeren sam da ga je čudio taj grad. Mislim da kada je doživio snažnu opoziciju, bio je spreman napustiti taj grad i krenuti dalje. Međutim, sam Gospodin stupa na scenu i zadržava Pavla. Rekao mu je: "Mnogo je moga naroda u ovome gradu."

 

Tako se zadrža godinu i šest mjeseci naučavajući među njima riječ Božju. (Djela 18:11)

 

Nakon što će Pavao provesti nekoliko mjeseci u Korintu, ponovno će se pojaviti problemi i podići se oporba.

 

Ali dok je Galion bio prokonzul Ahaje, navališe Židovi jednodušno na Pavla, dovukoše ga u sudnicu (Djela 18:12)

 

"Sudnica" je u stvari bema (povišeno mjesto na kojem se govori; u ovome slučaju presuđuje - op. prev.) Bema je mjesto o kojem Pavao govori u poslanici Korinćanima. Ja sam bio ondje i sjedio sam na ruševinama sudačkog mjesta u Korintu. Pavla su doveli pred sudačku stolicu, i ondje su protiv njega iznijeli optužbe.

 

i rekoše: "Ovaj potiče ljude da protiv zakona štuju Boga." (Djela 18:13)

 

Oni nisu mislili reći da ih Pavao poučava da štuju suprotno odredbama Rimskog carstva ili suprotno odredbama korintskog zakona. Željeli su reći da ih Pavao poučava štovanju koje se kosi s odredbama Mojsijevog Zakona.

 

Pavao samo što nije zaustio kadli Galion reče Židovima: "Da je posrijedi zločin kakav ili nedjelo opako, saslušao bih vas, Židovi, kako je pravo; je li pak raspra o riječi i imenima i o nekom vašem zakonu, proviđajte sami; u tome ja ne želim biti sudac." I otpremi ih iz sudnice. A oni svi pograbiše nadstojnika sinagoge Sostena i stadoše ga šibati pred sudnicom. Galion nije za to ništa mario. (Djela 18:14 - 17)

 

Ja sam čitao i slušao tumače Biblije kako osuđuju Galiona i to vrlo oštrim i preciznim riječima. On je oslikan kao tipični bezosjećajni sudac onog vremena. Želim reći samo nešto u Galionovu obranu. Ja sam zahvalan Bogu za njega i ja osobno smatram da je zauzeo ispravan stav. Reći ću vam što pod time mislim. On je vjerojatno bio prvi čovjek koji je donio odluku između crkve i države. Galion je rekao da ako se pitanje tiče neke religiozne tematike, tada to oni moraju riješiti između sebe. On je bio Rimski upravitelj i bio je zainteresiran samo za sprovođenje Rimskih zakona. Međutim, kada neki slučaj nije imao veze s Rimskim zakonom, on se u njega nije želio uplitati. Rekao im je neka svoja vjerska pitanja raščišćavaju između sebe. Usvojio je politiku "dizanja ruku od stvari (odustajanja od predmeta)." Meni se Galion dopada. On je odvajao crkvu i državu. Nije se želio uplitati u to što Pavao propovijeda u Korintu. Korint je bio grad slobode, što je uključivalo i vjerske slobode. S obzirom da je pitanje bilo vjersko, zatražio je od njih da ga sami riješe.

 

Želim dodati još i ovo: volio bih kad bi Vrhovni sud naše zemlje (Amerika) usvojio ovu istu politiku" dizanja ruku od stvari" kada se radi o pitanjima religije. Kakvo pravo ima skupina sekularnih (svjetovnih) ljudi donositi odluke o tome da ne možete imati molitvu u školama? Ako društvo želi molitvu u svojim školama, tada bi ono i trebalo imati molitvu u školama. Ako nemaju molitvu u školama, tada država ne bi trebala forsirati molitvu u školama. Tvrdimo da u našoj zemlji imamo slobodu govora i slobodu religije. Nesreća je u tome što su te naše slobode vrlo često ograničene. Ako želimo odvojiti crkvu i državu, tada bi država trebala prestati turati nos u ono što se tiče isključivo crkve.

 

Kad bi se ovaj čovjek, Galion, kandidirao za neku državničku službu, ja bih sigurno glasovao za njega. Mislim da su nam potrebni ljudi s njegovom vrstom vizije. Piše da Galion nije nimalo mario za niti jednu od tih stvari. Naravno da nije! On je sekularni (svjetovni) upravitelj. On nije želio pokušati ispraviti raspravu oko doktrinalnih razlika. To nije njegov posao, i on se iz takvog slučaja povukao. Ja bih glasovao za njega.

 

PAVAO PLOVI ZA ANTIOHIJU

 

Pavao osta još podosta vremena, a onda se oprosti s braćom pa pošto se u Kenhreji ošiša jer imaše zavjet, zaplovi prema Siriji, a s njime i Priscila i Akvila. (Djela 18:18)

 

Mnogo ljudi nalazi manu apostolu Pavlu jer je učinio zavjet. Ti ljudi govore kako je on čovjek koji je propovijedao da mi više nismo pod Zakonom već pod milosti, pa stoga niti nije trebao činiti zavjet. Svatko tko kaže nešto takvo u svezi s Pavlom, stvara u stvari jedan mali zakon za Pavla. Takvi ljudi tvrde da je Pavao trebao postupiti onako kako oni kažu. Pod milosti, dragi moji prijatelji, možete dati zavjet ako to želite. U stvari, Pavao je naglasio kako nitko to ne treba činiti. Međutim, ako Pavao želi dati zavjet, to je isključivo njegova stvar. To je ta predivna sloboda koju danas imamo u Božjoj milosti.

 

Također postoji i nekolicina super - svetaca koji stvaraju svoje malene klišeje i vlastite zakone koje žele nametnuti kršćanima. Oni tvrde da ne možemo činiti ovo ili da ne možemo činiti ono. Dopustite mi da vam kažem vrlo iskreno da je naš odnos sa Gospodinom Isusom Kristom, i da se radi o odnosu ljubavi. Ako Njega ljubimo, naravno da nećemo učiniti ništa što bi narušavalo ili prekidalo naš međusobni odnos. Ali nemojte me tjerati da prolazim kroz vaša uzana vrata (ventil); ja moram slijediti Njega. On mi pokazuje što ja mogu, a što ne mogu činiti kako bi održao i zadržao odnos s Njim.

 

Ako netko želi jesti meso, postoji sloboda da jede meso. Ako netko želi svetkovati određeni dan, postoji sloboda da može svetkovati određeni dan. "Dakle, ili jeli, ili pili, ili što drugo činili, sve na slavu Božju činite" (1. Korinćanima 10:31). Ono što je važno je da sve činite na Božju slavu. Jedenje mesa vas neće pohvaliti u Božjim očima, jednako kao što vas to neće niti uzdržavanje od mesa.

 

Nemojmo Pavlu ovdje nalaziti grešku. Jadni Galion i Pavao svakako zapadaju u nevolju sa svojim kritičarima baš u ovome odjeljku. Želio bih obraniti njih obojicu.

 

Pavao se vraća sa svog drugog misijskog putovanja. Korint je učinio krajem svoga putovanja i sada se vraća u Antiohiju. Plovi iz Kenhreje, koja je morska luka na istočnoj obali. Danas kroz korintski poluotok prolazi kanal, međutim, tog kanala nije bilo u Pavlovo doba. Oni su u stvari vukli brodove preko kopna. Imam fotografiju koja pokazuje kako su stijene istrošene od brodova koje se preko hrpta prevlačilo na drugu stranu. Kenhreja je bila korintska luka na istočnoj strani. Pavao odlazi onamo s Akvilom i Priscilom, i ondje se ukrcavaju na brod. Više se ne kreće prema zapadu, već otplovljava kući.

 

Stigoše u Efez. Tu ih ostavi, a on uđe u sinagogu i stade raspravljati sa Židovima. (Djela 18:19)

 

Sjećate se da kad je krenuo na drugo misijsko putovanje, Božji Duh mu nije dopuštao otići u Efez. Sada, na svom povratku, zaustavlja se u Efezu, međutim, u tom se religijskom središtu ne zadržava vrlo dugo.

 

Oni ga zamole da ostanu duže vremena, ali on ne pristade, nego se oprosti: "Još ću se, reče, vratiti k vama, bude li Božja volja." I otplovi iz Efeza. (Djela 18:20 - 21)

 

Netko se ponovno može zapitati zašto je Pavao morao svetkovati ove blagdane. Sjetimo se njegove pozadine. On je bio Židov, poput Šimuna Petra. Nosio je u sebi pozadinu Mojsijevog sustava. Znao je da će u Jeruzalemu za taj blagdan biti mnogo njegovih prijatelja. Želio je otići onamo i posvjedočiti im. Osjećao je da pod svaku cijenu mora svetkovati ovaj dolazeći blagdan u Jeruzalemu. On je pod milosti. Ako to želi učiniti, to je isključivo njegova stvar.

 

Međutim, također je vidio da su se u Efezu otvorila velika vrata. On ima srce misionara, i želi im se vratiti. Efez je bio jedno od velikih središta Rimskog carstva.

 

Kad stiže u Cezareju, uziđe pozdraviti Crkvu pa onda siđe u Antiohiju. (Djela 18:22)

 

Pavao je pristao u Cezareji. Cezareja i Jopa su luke iz kojih se moglo otići u Jeruzalem. Otišao je u Jeruzalem kako bi tamošnjoj crkvi podnio izvješće. Nakon toga se vratio na sjever u svoju matičnu crkvu u Antiohiji. Ovime završava Pavlovo drugo misijsko putovanje.

 

Zapazite kako nije prošlo mnogo vremena dok nije krenuo i na svoje treće misijsko putovanje.

 

Neko se vrijeme zadrža pa onda ode i zareda galacijskim područjem i Frigijom utvrđujući sve učenike. (Djela 18:23)

 

Ovo je sada njegovo treće putovanje kroz galacijski kraj. Vidjet ćemo da na svom trećem putovanju odlazi u Efez. Ondje će imati veliku službu. Međutim, u tom je trenutku u Efez stigao još netko. Bio je to Apolon, još jedan veliki propovjednik rane crkve. On nije tako poznat kao Pavao, međutim, možemo o tom čovjeku naučiti jako mnogo.

 


APOLON U EFEZU

 

Uto neki Židov imenom Apolon, rodom Aleksandrijac, čovjek rječit i upućen u Pisma, stiže u Efez. (Djela 18:24)

 

Apolon je bio Židov, što je značilo da potječe iz pozadine Mojsijevog sustava. Njegovo ime, Apolon, je Grčko. On je dakle bio helenist iz dijaspore. On se nije rodio u Grčkoj ili u tom području Makedonije; rodio se u Aleksandriji, koja se nalazila u Sjevernoj Africi. Aleksandrija, koju je utemeljio Aleksandar Veliki, bila je jedno od velikih središta Grčke kulture. Ondje se nalazilo veliko sveučilište koje je imalo jednu od najboljih knjižnica u svijetu. U tom je gradu nastala Septuaginta, Grčki prijevod Staroga zavjeta. U Aleksandriji se nalazio Židovski hram. Veliko središte rane crkve preselilo se iz Jeruzalema i Antiohije i Aleksandriju i ostalo je istaknuto još nekoliko stoljeća rane crkvene povijesti. Anastazije, Tertulijan i Augustin, tri velika čovjeka rane crkve, potječu odande. Philo, Apolonov suvremenik, miješao je Grčku filozofiju s Judaizmom. Učinio je kombinaciju platonizma i Judaizma. Apolon je očito primio utjecaj ovakve pozadine.

 

Čitamo da je bio "čovjek rječit", što znači da je bio veliki propovjednik. Osim toga, bio je "upućem u Pisma (moćan u Pismima)", što znači da je bio dobro izvježban u korištenju Staroga zavjeta.

 

On bijaše upućen u Put Gospodnji pa je vatrene duše govorio i naučavao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo krštenje.   (Djela 18:25)

 

To što je bio "upućen u Put Gospodnji" znači da je bio obrazovan usmenim putem, a ne da je imao otkrivenje. Osim toga, bio je "vatrene duše (gorljiv u duhu)" - ne u Svetome Duhu. Imao je strast za Božje stvari. To je svjedočanstvo Svetog Duha o njemu. Ako ćemo iskreno, dragi moji prijatelji, Apolon je bio velik čovjek, izuzetan čovjek.

 

Apolon je "govorio i naučavao pomno i Isusu." Poučavao je ljude svemu čemu je bio poučen, međutim, poznavao je samo Ivanovo krštenje. Nije mogao ići mnogo dalje od toga. Nije čuo o Isusu.

 

Poče on tako smjelo govoriti u sinagogi. Čuše ga Priscila i Akvila, uzeše ga k sebi i pomnije mu izložiše Put Božji. (Djela 18:26)

 

Oni su pozvali Apolona na večeru nakon službe. Shvatili su da on raspolaže ograničenim informacijama; zato su mu ispripovijedali o Isusu.

 

A kad je nakanio otići u Ahaju, ohrabriše ga braća i napišu učenicima da ga prime. Kad je stigao onamo, uvelike je koristio vjernicima po milosti (Djela 18:27)

 

Apolon je bio briljantan čovjek, međutim, do trenutka kada ga Akvila i Priscila nisu pozvali na večeru, on nije znao ništa o evanđelju Božje milosti. Ovdje imamo slučaj gdje je jedna žena uvelike pomogla jednom propovjedniku. Poučila ga je nečemu što on nije poznavao.

 

jer je snažno pobijao Židove javno pokazujući iz Pisama da Isus jest Krist. (Djela 18:28)

 

"Sna_no je pobijao" Židove, pokazujući im iz Pisama da je Isus bio Krist. Revno je poučavao o stvarima iz Staroga zavjeta, sve kroz službu Ivana Krstitelja. Nije znao ništa što je slijedilo iza Ivanovog krštenja. Akvila i Priscila imali su privilegiju iznijeti mu svu nauku i također ga dovesti do obraćenja. Nakon toga je otišao u Ahaju, posjećujući crkve u Grčkoj, uključujući Korint i Atenu, propovijedajući Isusa kao Mesiju i Spasitelja.