dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 1:8-26

 

 

Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.“ (Djela 1:8)

 

To je poslanje koje je još uvijek na snazi danas. Ono nije dano samo cjelokupnome tijelu, dakle crkvi kao tijelu; to nije zajedničko poslanje. Ovo je vrlo osobna zapovijed svakome vjerniku - osobna, privatna. Ona je bila dana ovim ljudima čak i prije nego što je Sveti Duh sišao i stvorio crkvu. To je izravna zapovijed za vas i za mene danas. Naš je posao prenijeti i proširiti Božju riječ po svijetu. Ne možemo reći da je na crkvi da pošalje misionare koji će propovijedati evanđelje, a zatim ćemo lijepo sjesti i pustiti druge da rade posao. Pitanje od presudne važnosti je širite li vi Božju riječ po svijetu? Jeste li otišli do krajeva zemlje kao svjedok evanđelja? Ili podupirete misionara ili ljude koji rade kršćanske programe preko radija, a koji se bave tim poslom? Jeste li se osobno uključili? Danas ima jako mnogo ljudi koji bi voljeli raspravljati o vremenu i dobu Isusovog ponovnog dolaska, međutim, oni se nipošto ne bi bili voljni uključiti u širenje Božje riječi. Međutim, to je poslanje koje smo od Njega primili - ne samo apostoli - to je Njegovo poslanje za vas i mene. Ja sam mišljenja da kada bi se upravo sada Gospodin iznenada ukazao vama ili meni ondje gdje se sada nalazimo, ne bi govorio o vremenu Njegovog povratka, već bi govorio o širenju evanđelja. On želi da se ljudi spase. To je Njegovo poslanje vama i meni.

 

Da bismo mogli proširiti ovo evanđelje, potrebna nam je sila. A ovo je bilo Njegovo obećanje: "Primit ćete snagu." Nama je također potrebno Gospodinovo vodstvo. Iako je naš posao širiti Božju riječ, u nama nema nikakve snage za taj posao. Osim toga, niti u crkvi nema nikakve snage za taj posao, već se snaga za obavljanje Kristova poslanja nalazi u Svetome Duhu. Sveti Duh je Onaj koji djeluje kroz nekog pojedinca, kroz neku crkvu ili kroz neki radio program. Pitanje je samo u tome da li Mu mi to dopuštamo. "Primit ćete snagu nakon što Sveti Duh siđe na vas."

 

"I bit ćete mi svjedoci." Naše svjedočenje je o Kristu. On je središte prema kojem ljudima moramo privlačiti pažnju. "U Jeruzalemu" što, primijenjeno na nas, znači da bismo trebali svjedočiti za Krista u našem rodnom gradu ili u gradu u kojem živimo. "Svoj Judeji" je ekvivalentno društvu u kojem živimo; "Samarija" predstavlja drugu stranu medalje, ljude s kojima se ne družimo. Iako se ne susrećemo i ne družimo s ovim ljudima, svejedno im moramo prenijeti evanđelje. Naravno da se ne možemo družiti sa svakime. Možemo birati svoje prijatelje kao što to i drugi čine. To je jedan dio slobode koju imamo. Ima ljudi koji se ne bi željeli družiti sa nama. Ima jako mnogo ljudi koji mene ne bi željeli u svojoj blizini. Međutim, mi imamo i privilegiju i odgovornost širiti Božju riječ među ljudima bilo da se družimo s njima svakodnevno, bilo da to nije slučaj.

 

Konačno, ovo svjedočanstvo za Krista treba otići do krajeva zemlje. Nikada ne bismo smjeli izgubiti iz vida činjenicu da je to Božja nakana. On nam je rekao da ako Ga ljubimo, da ćemo tada držati Njegove zapovijedi. Njegova je zapovijed vrlo osobna. Ne možemo je prenijeti na mnoštvo i reći: "Crkva će to učiniti; ja se ne moram uključivati." Koliko ste vi uključeni, dragi prijatelji? Kakvo je vaše svjedočanstvo za Krista?

 

UZAŠAŠĆE I OBEĆANJE ISUSOVOG POVRATKA

 

Kada to reče, bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. (Djela 1:9)

 

Uzašašće Gospodina Isusa Krista je važno i značajno čudo u službi našeg Gospodina. Ovo je posebno istinito u današnje svemirsko doba kada su sve oči uperene prema gore i kada se stalno govori o putovanju svemirom. Putovanje svemirom nije baš tako novog datuma. Gospodin Isus Krist je uzletio, a nije Mu bila potrebna lansirna rampa, svemirsko odijelo ili letjelica.

 

Primio Ga je oblak. Kakav je to bio oblak? Je li to bio oblak vlage? Ne, to je bio onaj isti oblak slave koji je nekoć ispunjavao Šator sastanka. U svojoj velikosvećeničkoj molitvi, Isus je molio: "A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo" (Ivan 17:5). Kada se Isus rodio na ovaj svijet, bio je omotan u pelene. Kada je napuštao ovaj svijet, bio je zaodijevan oblacima slave. Na taj se način vratio Ocu s desne strane.

 

Dok su apostoli sve ovo promatrali, ukazala su im se dva anđela. Oni su izgledali poput ljudi, i imali su vrlo važnu poruku.

 

I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: "Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo." (Djela 1:10 - 11)

 

Proslavljeni Isus je otišao u nebo. Taj isti Isus, proslavljeni Isus, vratit će se na jednaki način i na isto mjesto. U Knjizi proroka Zaharije 14:4 piše: "Noge će Mu, u onaj dan, stajati na Gori maslinskoj koja je nasuprot Jeruzalemu, na istoku. I raskolit će se Gora maslinska po srijedi, između istoka i zapada, u golemu dolinu: jedna će se polovina pomaknuti na sjever, druga na jug." Isus je uzašao s toga mjesta, i vratit će se na to isto mjesto.

 

 

ČEKANJE NA SILAZAK SVETOG DUHA

 

Onda se vratiše u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema,  udaljeno jedan subotni hod. (Djela 1:12)

 

"Jedan subotnji hod", koji je iznosio oko kilometar i pol, zadržavao je ljude na istom mjestu. To je bio razlog zbog kojeg su se oni svi utaborivali blizu hrama za vrijeme blagdana kada su dolazili u Jeruzalem na štovanje. Maslinska Gora vjerojatno je bila prekrivena ljudima, kojih je u vrijeme blagdana bilo i na stotine tisuća. Zašto? Zato jer su morali ostati unutar jednog subotnjog hoda od hrama.

 

I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev ‑ svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom. (Djela 1:13 - 14)

 

Ja sam uistinu radostan što je Marija, Isusova majka, bila ondje. Njena reputacija sada je bila čista. U tom je trenutku bilo jasno da je Isus bio Božji sin, rođen djevičanskim rođenjem, kao što je ona i tvrdila.

 

Apostoli i drugi vjernici imali su stav jedinstvenosti, molitve i iščekivanja.


Mi danas ni na koji način ne možemo ponoviti ovo razdoblje. Zapamtimo da se ovdje radi o kratkom vremenskom razdoblju između Isusovog uzašašća i dolaska Svetog Duha, kada su se učenici nalazili kao u kakvoj vremenskoj kapsuli. Vi i ja ne živimo u tom vremenskom razdoblju. Ono ne može biti ponovljeno. Mi ne iščekujemo dolazak Svetog Duha; On je došao prije više od devetnaest stoljeća.

 

 

IMENOVANJE JEDNOG APOSTOLA

 

U one dane ustade Petar među braćom ‑ a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša ‑ i reče: "Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. On, eto, steče predio cijenom nepravednosti pa se stropošta, raspuče po sredini i razli mu se sva utroba. (Djela 1:15 - 18)

 

Ovdje ponovno imamo Šimuna Petra kako govori. Zapazite da je to bilo prije nego što je Sveti Duh došao na dan Pedesetnice. Ovom je čovjeku potrebno punjenje Svetim Duhom - jednako kao što je to potrebno i vama i meni.

 

Uistinu nam je dao slikoviti prikaz Jude, zar ne?

 

Ako vas muči protuslovlje koje se na prvi pogled nalazi između teksta ovdje i onog u Mateju 27:5, slijedeći navod iz Ungerovog biblijskog rječnika (Unger's Bible Dictionary, Merrill F. Unger, str. 615 - 616), bit će vam od pomoći.

 

BILJEŠKA. - Između ova dva odjeljka (Matej 27:5; Djela 1:16 - 25) na prvi pogled se pojavljuje proturječje. U Matejevom evanđelju stoji: "I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi." U Djelima (pogl. 1) dano nam je drugo izvješće. Ondje se tvrdi: (1) Da je       umjesto da novac baci u hram, njime kupio jedno polje. (2) Da je umjesto da se objesi, on "se stropošta, raspuče po sredini i razli mu se sva utroba." (3) Da je zbog toga, a ne zbog toga što su ga svećenici kupili krvarinom, polje bilo nazvano "Akeldama." Čini se da je činjenica bila takva da se Juda objesio, vjerojatno o svoj pojas, koji je zatim pukao ili se razvezao, što ga je bacilo na oštre stijene ispod njega, stvarajući na njemu ranu koju Petar spominje u Djelima. Navodno proturječje kod ova dva izvješća u svezi sa upotrebom novca može se ovako objasniti: "Zakonom nije bilo dozvoljeno uzimanje novca u hramsku riznicu, za kupnju svetih stvari, koji je bio stečen na nezakonit način. U takvom je slučaju židovski zakon omogućavao da se novac vrati darovatelju, a ako on ustraje na tome da ga želi dati, treba ga se potaći da ga potroši na nešto što će služiti dobru zajednice. Zakonski se novac još uvijek smatrao da pripada Judi, i on ga je upotrijebio da njime kupi poznatu 'lončarevu njivu'" (Edersheim, Isusov život [Life of Jesus], ii, str. 575).

 

I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim jezikom zove Akeldama, to jest Predio smrti. Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuća nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi! (Djela 1:19 - 20)

 

Oduvijek se postavljalo pitanje o tome što se to dogodilo ovdje. Je li Šimun Petar trebao potaći izbore da se izabere čovjek koji će nadomjestiti Judino mjesto? Ja mislim da nije.

 

Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus ‑ počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas ‑ treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća. (Djela 1:21 - 22)

 

Ja vjerujem da je odabir nasljednika Jude Iskariotskog Petar proveo bez prisutnosti i vodstva Svetog Duha. Sveti Duh još uvijek nije bio stigao. Matija je očito bio dobar čovjek. On je zadovoljavao zahtjeve koji su se postavljali pred apostola, što je značilo da je morao vidjeti uskrslog Krista, jer je to bio neophodni zahtjev.

 

I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. Onda se pomoliše: "Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto." Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola. (Djela 1:23 - 26)

 

Ja ne mogu vidjeti da je ovo bilo vodstvo Svetog Duha, niti da je Bog upravljao bacanjem kocki. Je li Matija u stvari čovjek koji je zauzeo Judino mjesto? Mislim da nije. Ja vjerujem da je, u svoje vrijeme, Gospodin Isus sam odabrao osobu koja će zauzeti mjesto Jude Iskariotskog. Nigdje drugdje ne možemo čuti ništa o Matiji - o njegovoj službi nema nikakvog zapisa. Ja mislim da je sveti Duh ignorirao Matiju. Ja sam uvjerenja da je osoba koju je Gospodin odabrao bila apostol Pavao. Možda ćete mi postaviti pitanje: "Imate li potvrdu (autoritet) za ovu svoju tvrdnju?" Da, imam. Poslušajte Pavla dok piše vjernicima u Galaciji: "Pavao, apostol - ne od ljudi ni po kojem čovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu koji Ga uskrisi od mrtvih" (Galaćanima 1:1). Pavao govori kako je bio odabran od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista. Kako je Isus to učinio? Kroz Svetog Duha kojeg je poslao u svijet. Pavlova služba svakako svjedoči o činjenici da je on bio taj koji je zauzeo Judino mjesto. Naravno da shvaćam kako se većina dobrih komentatora Biblije ne slaže sa mnom, međutim, ja vam samo prenosim moje vlastito uvjerenje.

 

To je znakovito, i želim to ponovno naglasiti, kako Djela 1 stavljaju evanđelja u žarište. Matej zaključuje sa uskrsnućem, Marko sa uzašašćem, Luka sa obećanjem Svetog Duha, a Ivan sa obećanjem ponovnog dolaska. Djela 1 spajaju sva četiri izvješća zajedno i spominju svakog od njih. Četiri evanđelja ulijevaju se u Djela, a Djela su most između evanđelja i poslanica.