dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 2:1-13

 

 

TEMA: Dan Pedesetnice

 

Ovo poglavlje možemo podijeliti na dva dijela. Dolazak Svetog Duha je zapisan u stihovima 1 - 13. Prva propovijed crkvenog doba, koju je ispripovijedao apostol Petar, zabilježena je u stihovima 14 - 47.

 

DOLAZAK SVETOG DUHA

 

Kad je, napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. (Djela 2:1)

 

Kada je došao dan Pedesetnice, oni su svi bili okupljeni na jednome mjestu.

 

Pedesetnica (Pentekost) se dogodila pedeset dana nakon blagdana Prvina. Mo_da se sjećate iz našeg proučavanja Knjige Levitskog zakonika kako je blagdan Prvina govorio o uskrsnuću Isusa Krista. Krist je prvina - "...prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku" (1. Korinćanima 15:23).

 

Pasha govori o smrti Isusa Krista, o čemu saznajemo iz 1. Korinćanima 5:7, gdje čitamo: "...već je žrtvovana Pasha naša, Krist." S obzirom da je Pasha bila ispunjena u Kristovoj smrti, a blagdan Prvina se ispunio u uskrsnuću Isusa Krista, mi vjerujemo da dan Pedesetnice također predstavlja nešto - to jest, da je ispunjenje nečega. Njegovo ispunjenje je rođenje crkve, dan kada je crkva počela postojati.

 

Kada je "napokon došao dan Pedesetnice" ili "kada se ispunio dan Pedesetnice" to znači da je ovo bilo ispunjenje značenja ili svrhe za koju je u stvari taj dan bio dat. Na dan Pedesetnice trebalo je Gospodinu prinijeti stanovitu žrtvu, koja se sastojala od dva kruha (prevrte) od najfinijeg brašna ispečenih sa kvascem (Levitski zakonik 23). Ovime se želio opisati početak i postanak crkve. To je govorilo o dolasku Svetog Duha kako bi ispunio sasvim određenu službu pozivanja ljudi iz svijeta u tijelo vjernika, Kristovo tijelo, koje se naziva crkva. Pet minuta prije nego što je Sveti Duh sišao na dan Pedesetnice crkva nije postojala. Pet minuta nakon što je Sveti Duh sišao na dan Pedesetnice crkva je postojala. Drugim riječima, što je Betlehem bio za Kristovo rođenje, to je Jeruzalem na dan Pedesetnice bio za silazak Svetog Duha. Sveti Duh se utjelovio. On je počeo krštavati vjernike, što znači da ih je poistovjetio sa Kristom kao Njegovim tijelom ovdje na zemlji. "Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni" (1. Korinćanima 12:13).

 

Sveti Duh je počeo obavljati svoju službu na dan Pedesetnice. Dan Pedesetnice se u taj dan ispunio. Riječi: "Kada je napokon došao dan Pedesetnice" ne označavaju podne toga dana ili sedam sati ujutro. To znači da je dan Pedesetnice, kojeg je Izrael proslavljao kroz mnoge naraštaje, bio ispunjen.

 

I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. (Djela 2:2)


Želim vam skrenuti pažnju na nešto što je ovdje vrlo važno. Kada je sveti Duh došao, On nije bio vidljiv. Međutim, On je obznanio svoju prisutnost na dva načina. On je djelovao na dvoja vrata kroz koja čovječanstvo dobiva sve svoje informacije: na vrata sluha i na vrata vida. Mi čujemo i mi vidimo. Sveti Duh je iskoristio oba ova kanala komunikacije. Kroz slušni kanal oni su čuli zvuk s neba, koji je nalikovao zvuku silnog vjetra. Taj je zvuk ispunio čitavu prostoriju u kojoj su se nalazili.

 

Zapazite da to nije bio vjetar; zvuk je nalikovao zvuku vjetra. To nije bilo nalik povjetarcu koji piri u krošnjama drveća. Zvučalo je to poput tornada, i vjerujem da je to mogao čuti cijeli Jeruzalem. Jedna prijateljica moje kćeri proživjela je iskustvo sa tornadom. Nije im uništio kuću, ali je došao vrlo blizu. Kada je o tome pisala mojoj kćeri, rekla je: "Prva stvar koju smo zapazili bio je zvuk koji je nalikovao zvuku tisuća teretnih vlakova koji dolaze u grad." Dragi prijatelji, bio je to silni vjetar, i to je bio njegov zvuk. Takvu vrstu zvuka su učenici čuli na dan Pedesetnice.

 

I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. (Djela 2:3)

 

Ponovno bih vam želio skrenuti pa_nju na ove riječi. Jezici su bili kao od ognja. To nije bio oganj, već je nalikovao ognju. Ovaj stih bi se bolje mogao prevesti ovako: "Ukazali su im se jezici koji su se razdjeljivali na dvoje." Drugim riječima, jezici su nalikovali vatri i počivali su na svakome od njih. Na taj je način Sveti Duh djelovao preko njihovog vida. Tako je na dan Pedesetnice, kada je crkvi došao Sveti Duh, Njegov dolazak bio vidljiv očima i moglo Ga se čuti ušima.

 

Ovo se ne smije zamijeniti sa krštenjem ognjem. Krštenje ognjem je sud koji tek ima doći. U Knjizi Otkrivenja vidimo kako se s neba očituje Božji gnjev, oganj s neba. To je krštenje ognjem. Ako ljudi ne žele biti kršteni Svetim Duhom, tada će morati biti kršteni ognjem - sud. Krštenje ognjem je za one koji su odbacili Isusa Krista.

 

Običavao sam odlaziti na molitveni sastanak zajedno sa jednim predivnim propovjednikom. Jako sam volio tog dragog brata, iako se njegova teologija razlikovala od moje u nekim točkama. On je uvijek molio da oganj padne na nas. Ja bih uvijek poništavao ovu molitvu riječima: "Gospodine, molim te, ne daj da oganj padne na nas." Oganj, vidite, predstavlja sud. Oganj spaljuje. To tek ima doći. Kada je Sveti Duh sišao na dan Pedesetnice, okupljeni učenici su vidjeli nešto što im je po izgledu nalikovalo na oganj.

 

Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. (Djela 2:4)

 

Ovaj stih nam govori kako su se ljudi napunili Svetim Duhom. Netko će možda postaviti pitanje u svezi sa mojom prethodnom izjavom da su učenici bili kršteni Svetim Duhom. Pa jesu li bili? Da. Gospodin Isus im je rekao da će biti. "I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju obećanje Očevo 'koje čuste od mene: Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim'" (Djela 1:4 - 5). Sama činjenica što su se napunili Svetog Duha ukazuje na to da su sve ostale službe Svetog Duha vjernicima u tom dobu bile ispunjene. One su se dogodile ovim redoslijedom: Prvo, oni su bili regenerirani (obnovljeni). Čovjek se mora nanovo roditi. "Odgovori Isus: 'Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje'" (Ivan 3:5). Drugo, u njima je boravio Sveti Duh. "A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije Njegov" (Rimljanima 8:9). Treće, oni su bili zapečaćeni Svetim Duhom u vječni odnos s Bogom. "U njemu ste i vi, pošto ste čuli Riječ istine - evanđelje spasenja svoga - u njemu ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom, obećanim, Svetim, koji je zalog naše baštine: otkupljenja, posvojenja - na hvalu Slave njegove" (Efežanima 1:13 - 14). I još: "...ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja" (Efežanima 4:30). Moguće je žalostiti Svetog Duha, međutim, nemoguće Ga je otjerati našim žalošćenjem. On pečati vjernika za dan otkupljenja. Nigdje nam nije rečeno da tražimo pečaćenje Svetim Duhom. To je nešto što Bog čini pošto "prigrlimo vjeru." Vjera u Isusa Krista daje nam pečat Svetog Duha za dan otkupljenja.

 

Četvrto, bili su kršteni Svetim Duhom. O ovome je prorokovao Ivan Krstitelj (Luka 3:16), a ponovio je to i Gospodin Isus: "Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim" (Djela 1:5). Desilo se to krštenje, što ih je stavilo u tijelo vjernika. To je obilježilo početak crkve. Od toga dana naovamo, svaki vjernik u Isusa Krista biva pridružen Kristovome tijelu krštenjem Svetim Duhom. "Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni" (1. Korinćanima 12:13).

 

Kada je došlo do punjenja Svetim Duhom na dan Pedesetnice, to je pokazalo da su ostale četiri službe Svetoga Duha već bile postignute. "Svi se napuniše Duha Svetoga." Punjenje Svetim Duhom bilo je za službu. Iskustvo dana Pedesetnice došlo je od punjenja Svetim Duhom (ne od krštenja Svetim Duhom). Isto vrijedi i danas. Punjenje Svetim Duhom je za službu. To je jedino djelo Svetog Duha u svezi s kojim mi moramo nešto učiniti - zapovjeđeno nam je da se ispunjavamo Svetim Duhom: "I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego - punite se Duhom!" (Efežanima 5:18). Zapazite da su prije dana Pedesetnice vjernici željeli ovo ispunjenje Duhom. "Svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi..." (Djela 1:14). U čemu se sastojala njihova molba? U traženju ispunjenja obećanja koje im je dao Gospodin Isus da će im poslati svoga Svetog Duha.

 

Krštenje Svetim Duhom nije zapovijed koja je dana nama. To nije iskustvo. To je čin samoga Boga po kojem u vjerniku počinje prebivati Božji Duh, on biva zapečaćen za dan otkupljenja, i biva smješten u crkvu, Kristovo tijelo krštenjem Svetim Duhom. Punjenje Božjim Duhom osposobljava vjernika za službu. Nama je zapovjeđeno da se punimo Svetim Duhom.

 

Nakon što su bili napunjeni Svetim Duhom, "počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti" (s. 4). Ovi "drugi jezici" nisu bili nepoznati jezici. Židovi raspršeni diljem Rimskog carstva govorili su mnogo jezika. Ovi štovatelji Boga došli su iz mnogih krajeva Rimskoga carstva kako bi proslavili blagdan Pedesetnice. Sjetimo se kako su svi muški Židovi trebali godišnje tri puta doći u Jeruzalem na određene blagdane. Zbog toga su se nalazili u Jeruzalemu, a mnogi od tih ljudi nisu govorili hebrejski.

 

Ovo nije neobično. I u našoj zemlji danas ima mnogo Židova koji ne mogu govoriti hebrejski. Godinama je to bio mrtvi jezik. U Izraelu danas, hebrejski je ponovno zaživio kao jezik.

 

Dragi moji prijatelji, dan Pedesetnice nije moguće ponoviti. Taj je dan bio sasvim određena točka u povijesti. Ne možemo ga ponoviti jednako kao što ne možemo ponoviti Betlehem i Kristovo rođenje na Božić.

 

Pretpostavimo da su mudraci ponovno došli u Jeruzalem slijedeće godine i rekli: "Hej, mi tražimo Kralja Židova koji se rodio u Betlehemu." Herod bi im vjerojatno rekao: "Pa niste li vi dečki bili ovdje i prošle godine?" "Jesmo." "Pa, jeste li Ga našli?" "Jesmo." "Pa, ako se rodio u Betlehemu prošle godine, onda se neće ondje roditi i ove godine." "O, ali smo prošle godine doživjeli uistinu predivno iskustvo s tim događajem, pa smo mislili da se vratimo natrag i ove godine ponovimo isto." Naravno, Herod bi im odgovorio: "Gledajte momci, to ne možete ponoviti. On se u Betlehemu rodio samo jednom."

 

Jednako tako, dragi moji prijatelji, niti vi ne možete ponoviti dan Pedesetnice. Sveti Duh je došao na dan Pedesetnice. Vi ne morate Svetog Duha preklinjati i moliti da dođe. On je ovdje. Božji Duh je danas u svijetu. Isus nam je rekao što će učiniti nakon što dođe: "On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama" (Ivan 16:14). Mi znamo da je On ovdje kada uzima ono što je Kristovo i pokazuje to nama. I kada mi govorimo o Kristu, Sveti Duh ima nešto s čime može raditi.

 

"Kako im već Duh davaše." Ovi su apostoli bili iz Galileje. Oni nisu mogli govoriti sve ove druge jezike. Međutim, sada su ih govorili. Duh im je davao.

 

A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. (Djela 2:5)

 

Oni su došli odasvud zbog blagdana Pedesetnice. To je bo razlog zbog kojeg su se ovoliki ljudi našli u Jeruzalemu tog dana.

 

Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. (Djela 2:6)

 

U našem prijevodu imamo dobar prijevod Grčkog izvornika: "pa kad nasta ona huka." Zbog toga što se začuo zvuk kao onaj moćnog vjetra, mnoštvo ljudi se strčalo prema onom mjestu. Ja neću nikada zaboraviti kada sam prvi puta čuo kada zrakoplov probija zvučni zid. Bio sam u vrtu i želio sam znati odakle je taj zvuk došao. Nikada ranije nisam čuo ništa što bi nalikovalo ovome zvuku. Zvuk kojeg su ljudi u Jeruzalemu čuli na dan Pedesetnice bio je zvuk kojeg od ranije nisu poznavali; zato su potrčali prema mjestu odakle je dopirao - što je vjerojatno bilo na području hrama. Ondje je vjerojatno bilo svih 120 vjernika (Djela 1:15).

 

Ljudi koji su potrčali prema onome mjestu bili su zbunjeni zbog toga što je svatko od njih mogao čuti - u Grčkome je ovdje upotrijebljeno nesvršeno vrijeme, tako da bi u stvari trebalo stajati: "jer ih je svatko slušao" - kako govore njegovim dijalektom. Ne samo da su govorili jezikom kojim se govori u njihovoj zemlji, već je svatko mogao čuti učenike da govore dijalektom kojim se govori u njegovom dijelu dotične zemlje.

 

Ovi učenici nisu govorili nerazumljive riječi. Nisu govorili nepoznatim jezicima. Ovi su ljudi govorili dijalektima kojima su govorili ljudi u mnoštvu.

 

Postoji još jedan aspekat kojeg moram spomenuti. Neki naučenjaci Biblije vjeruju da ono što se mislilo ovdje reći je da apostoli nisu govorili u drugim jezicima, već da su govorili svojim galilejskim dijalektom, a da je čudo bilo u slušanju, jer u Bibliji piše kako ih je svatko čuo gdje govore njihovim jezikom. Je li čudo koje je razbilo jezičnu barijeru bilo u govorenju ili u slušanju?


Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: "Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi ‑ svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja." (Djela 2:7 - 11)

 

Ovdje su bili okupljeni ljudi sa tri kontinenta. Svakako, oni su govorili različitim jezicima i narječjima. Svatko od njih je čuo ove Galilejce gdje govore njemu razumljivim jezikom. Moram još jednom napomenuti kako se nije radilo o nerazumljivim jezicima. Bili su to jezici koje su ljudi mogli razumjeti.

 

Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: "Što bi to moglo biti?" (Djela 2:12)

 

Ljudi su bili zbunjeni - smeteni bi možda bila bolja riječ. Jednostavno nisu razumjeli što se to događalo.

 

Drugi su pak, podrugujući se, govorili: "Slatkog su se vina ponapili!“ (Djela 2:13)

 

U nekim prijevodima stoji: "mladog vina", dok bi doslovni prijevod trebao glasiti: "slatkog vina", kako u hrvatskom prijevodu i stoji. Slatko vino ima jaču moć opijanja. Bilo kako bilo, neki od okupljenih su smatrali da su se učenici napili.

 

Zapamtimo što Pavao piše: "I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego - punite se Duhom!" (Efežanima 5:18). Jeste li zapazili kako se čini da pijan čovjek ima veću snagu? U svakom slučaju, barem je pričljiviji. Možda je mnogima od nas danas potrebno punjenje Svetim Duhom da bismo postali pričljiviji - ne da bismo govorili nekim nepoznatim jezikom, već da bismo imali silu da možemo evanđelje prenositi drugima. To je jezičarski pokret koji nam je danas neophodno potreban. Osim toga, potreban nam je jezični pokret koji će učiniti da ljudima možemo dati evanđelje na jeziku kojeg će razumjeti. To je ono što je od presudne važnosti u ovom vremenu u kojem živimo.

 

Kakav je samo dan bio dan Pedesetnice! Bio je to dan kada je Sveti Duh došao pozvati ljude da oforme tijelo sačinjeno od vjernika, crkvu. Dan prije dana Pedesetnice, crkva nije postojala. Dan nakon dana Pedesetnice crkva je već postojala. Jednako kao što je blagdan Pedesetnice u Starome zavjetu slijedio pedeset dana nakon blagdana Prvina, tako je i pedeset dana nakon što je naš Gospodin ustao od mrtvih, Sveti Duh došao pozvati ljude da oforme tijelo sačinjeno od vjernika, Kristovo tijelo.

 

Sada će Šimun Petar ustati i odgovoriti podrugljivoj primjedbi nekoga iz mnoštva da su se učenici napili slatkog vina.