dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee


POGLAVLJE 2:14-47

 

 

PRVA PROPOVIJED CRKVENOG DOBA, KOJU JE ISPROPOVIJEDAO APOSTOL PETAR

 

A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: "Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Nisu ovi pijani, kako vi mislite ‑ ta istom je treća ura dana - (Djela 2:14 - 15)

 

Mislim da moramo reći koji je bio sastav ove prve kršćanske zajednice. Bili su to ljudi iz Judeje i svi oni koji su boravili u Jeruzalemu. U to je doba Jeruzalem bio u potpunosti židovski grad. Pilat i njegovi ljudi imali su svoj stožer u Cezareji, a ne u Jeruzalemu. Prva crkva je u potpunosti bila sačinjena od Židova. Bila je načinjena od Izraelaca. Moramo neizostavno prepoznati ovu činjenicu. Crkva je započela u Jeruzalemu, a zatim se proširila na Judeju, Samariju, a zatim i na najudaljenije krajeve zemlje. Crkva je bilježila rast u takvom smjeru od onih dana do danas. U Starome zavjetu je svijet trebao otići u Jeruzalem kako bi iskazao štovanje Bogu. Sada je crkvi bilo naređeno da s vremenom napusti Jeruzalem i da poruku odnese i do najudaljenijih krajeva zemaljske kugle.

 

Petar odgovara na njihovo ruganje riječima: "Ovo ne može biti pijanstvo, jer pogledajte koliko je sati!" To nije bilo vrijeme u koje su se ljudi onog vremena znali opijati. Petar se obraćao onom ciniku koji je izrekao ovu primjedbu.

 

Sada im Petar navodi riječi iz njihovog Pisma:

 

nego to je ono što je rečeno po proroku Joelu: (Djela 2:16)

 

Petar upotrebljava ovo proročanstvo kao odgovor ciniku, nevjerniku i izrugivaču. To je cilj kojeg je imao kada je počeo navoditi ovo proročanstvo. Rekao je: "to je ono", što znači, ovo je slično onome ili to je nalik onome. On ne tvrdi da je ovo ispunjenje onoga što je prorokovao prorok Joel. Petar je rekao: "Zašto smatrate da je ovo nešto čudno i nesvojstveno? Mi imamo proročanstvo koje tvrdi da će se ovakve stvari desiti." Petar nastavlja sa citatom iz Joelove knjige. Meni je drago što je Šimun Petar citirao toliko mnogo, jer time je sasvim jasno da nije pokušavao reći da se ovo ispunilo. Što je to što ima doći?

 

"U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati. Čak ću i na sluge i sluškinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat će.

 

Pokazat ću čudesa na nebu gore i znamenja na zemlji dolje, krv i oganj i stupove dima. Sunce će se prometnut u tminu, a mjesec u krv prije nego svane Dan Gospodnji velik i slavan. I tko god prizove ime Gospodnje bit će spašen."  (Djela 2:17 - 21)

 

Mislim da nitko neće tvrditi da se na dan Pedesetnice sunce prometnulo u tminu, a mjesec u krv. Kada je Krist bio razapet, tama je bila nad zemljom tri sata, međutim, ne i na dan Pedesetnice. jednako tako, nije bilo niti čudesa na nebu gore i znamenja na zemlji dolje. Niti je bilo krvi, ognja i stupova dima. Petar je citirao iz Joelovog proročanstva kako bi ovim ismijavačima pokazao da im izlijevanje svetog Duha ne bi smjelo predstavljati nešto nepoznato. Joel je to predvidio, i to će se desiti.

 

Dragi prijatelji, Joel 2:28 - 32 nije se ispunilo do današnjih dana. Ako okrenemo Joelovu knjigu, vidjet ćemo da je ovaj Božji prorok imao mnogo toga za reći o Danu Gospodnjem. Dan Gospodnji započet će sa Razdobljem velikih nevolja. On će se nastaviti kroz Tisućljetno kraljevstvo. U tri poglavlja Knjige proroka Joela se Dan Gospodnji spominje pet puta. Joel govori o činjenici da je to vrijeme rata, vrijeme suda nad zemljom. To se još uvijek nije ispunilo. Nije se to ispunilo niti na dan Pedesetnice.

 

Kad bismo barem mogli vidjeti da sve što je Šimun Petar rekao u svome uvodu bilo ovo: "Gledajte, ovo nije ništa čudno ili u suprotnosti s nečim. Dolazi dan kada će se sve ovo ispuniti. A mi danas smo svjedoci nečemu što je nalik tome." Nakon uvoda, Petar će prijeći na svoj tekst. Zapamtimo da on ovdje govori ljudima koji su poznavali Stari zavjet. Nemojte se truditi u ovim riječima čitati devetnaest stoljeća crkvene povijesti. Ovo je bio sami početak crkve na dan Pedesetnice. Ovo je zametak crkve. Očito je da Petar ovdje govori Židovima - "Izraelci." On nije rekao: "Amerikanci." Petar se obraćao Izraelcima. Sada će preći na samu sr_ stvari. Sada prelazi na svoju temu.

 

"Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama ‑ (Djela 2:22)

 

Ja osobno vjerujem da su se silna djela, čudesa i znamenja međusobno razlikovala. Ja smatram da su silna djela bila izvođena sa određenim ciljem, čudesa sa drugim ciljem, a znamenja sa drugim ciljem. Isus je činio određene stvari koje su trebale služiti kao znamenja. Neka od čuda izlječenja bila su izvedena kako bi se dokazalo tko On u stvari jest. Čudesa je izvodio zato da bi privukao pažnju svojih slušatelja. To su bila tri područja na kojima je naš Gospodin djelovao.

 

njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. (Djela 2:23 - 24)

 

Petar im je rekao da ono što se dogodilo nije bilo u suprotnosti sa Božjim planom. To nije bilo nešto što bi Boga iznenadilo. Međutim, jasno im je rekao kako to ne oslobađa ljude njihove odgovornosti. Tko je odgovoran za Kristovo raspeće? Vjerski vođe su bili oni koji su započeli cijelu stvar. Ja bih rekao da na njih spada veliki dio krivice. Oni su utjecali na mnoštvo tako da se ono pretvorilo u rulju. Također su izmanipulirali sa Rimskom vlasti tako da Ga je ona pogubila. Zapamtite, dragi prijatelji, kako je Krist bio razapet na Rimskome križu. Petar je uperio prst na svoje sunarodnjake, Izraelce.


Međutim, nema svrhe u tome da mi raspravljamo o tome tko je bio odgovoran za Njegovu smrt u ono vrijeme. Reći ću vam tko je odgovoran za Njegovu smrt. Vi ste odgovorni, i ja sam odgovoran. On je umro za moje i za vaše grijehe. Poslušajte slijedeće Isusove riječi: "Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ga ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga" (Ivan 10:17 - 18).

 

Petar je govorio ljudima koji su bili izravno upleteni u zavjeru oko raspeća, i njima upućuje ove riječi: "Njega uzeste, i po rukama bezakonika razapeste i ubiste."

 

Međutim, ovo nije najvažniji dio njegove poruke. Petar nastavlja: "Ali Bog Ga uskrisi oslobodivši Ga grozote smrti." Petar ovdje propovijeda o Kristovom uskrsnuću. Ovo je prva propovijed koja je bila ispripovijedana u crkveno doba. Ovo je početak. Ovo je dan Pedesetnice. Koja je tema? tema nije Joelovo proročanstvo, dragi prijatelji. Tema je uskrsnuće Gospodina Isusa Krista. Nemojmo više mijenjati Petrovu temu! Petar će sada citirati svoj tekst. On navodi iz Psalma 16:8 - 10. Meni je jako drago što je to učinio, jer mi to pomaže da razumijem 16. psalam.

 

David doista za nj kaže: Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. (Djela 2:25 - 27)

 

Riječ podzemlje, upotrijebljena ovdje, trebala bi biti zamijenjena riječju "Šeol." U ono vrijeme to je bio Šeol.

 

Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga. (Djela 2:28)

 

U 16. Psalmu, David govori o Kristovom uskrsnuću. Ovo se sada ispunilo. Tumačenje ovoga psalma dao nam je Šimun Petar, koji je sada bio ispunjen Svetim Duhom.

 

Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno  mu među nama groba sve do današnjeg dana. (Djela 2:29)

 

Petar je očito stajao u hramu. Mogao je prstom pokazati na Davidovu grobnicu. Ja sam stajao na mjestu gdje se nalazio hram, i mogao sam prstom pokazati na vrh gore Sion gdje je David bio pokopan. Petar im je rekao: "Očito je da David nije govorio o sebi jer su mu kosti još uvijek na vrhu onoga brda. njegov grob je ondje; njegovo je tijelo ugledalo trulež. On ovdje ne govori o sebi, već o Nekome koga vi i ja poznajemo, Nekoga čije tijelo nije upoznalo truleži, već je bio uskrišen od mrtvih."

 

Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda. (Djela 2:30 - 31)

To je ono o čemu David govori u šesnaestome psalmu. On je govorio o uskrsnuću Isusa Krista. Možda ćete reći: "Ja sam čitao šesnaesti psalam, no ondje ne piše da će Isus ustati od mrtvih." Dragi prijatelji, ovdje u Djelima 2 imamo tumačenje šesnaestoga psalma koje nam je dao Sveti Duh. Sada možemo ponovno čitati ovaj psalam, znajući da se njegov sadržaj odnosi na uskrsnuće Gospodina Isusa.

 

O čemu je to Šimun Petar ovdje govorio? Njegova je poruka o uskrsnuću Isusa Krista. Prva propovijed koja je bila ispripovijedana u ranoj crkvi bila je Uskršnja propovijed. Svaka propovijed u ranoj crkvi bila je Uskršnja propovijed.

 

Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. (Djela 2:32)

 

Sada je Petar rekao mnoštvu okupljenom ondje onoga dana: "Ovo što ste vidjeli - to jest, čudo što su mogli čuti da Galilejci govore njihovim jezicima - se desilo zbog toga što je Isus Krist uskrsnuo od mrtvih."

 

Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca Obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate. Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli: Reče Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna“ dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim! (Djela 2:33 - 35)

 

Sveti ljudi Staroga zavjeta nisu odlazili u nebo. Da je samo jedan od njih otišao u nebo, David bi bio ondje. David nije uzašao u nebo. Vidite, sveti ljudi Staroga zavjeta će biti uskrišeni kako bi jednoga dana živjeli ovdje dolje na zemlji. Crkva će biti odnesena u Novi Jeruzalem. Za vjernike danas se govori da kada umru da su onda odsutni od tijela, a prisutni kod Gospodina (2. Korinćanima 5:8).

 

Petar sada navodi Psalam 110:1. On im pokazuje da se Isus nalazi zdesna Bogu. Ondje će biti dok se ne vrati kako bi uspostavio svoje kraljevstvo. Međutim, dok se nalazi zdesna Bogu, On još uvijek radi ovdje u svijetu.

 

Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom." (Djela 2:36)

 

On propovijeda uskrsnuće Isusa Krista - da je Krist umro za njihove grijehe, i da je ustao od mrtvih.

 

Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: "Što nam je činiti, braćo?" (Djela 2:37)

 

Poruka koju im je Šimun Petar iznio presvjedočila ih je.


Petar će im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. (Djela 2:38)

 

Ove su riječi bile namijenjene ljudima koji su imali Božju riječ, koji su čuli poruku, koji su poznavali proročanstva. Do tada su se kretali u jednome smjeru, koji je vodio sve dalje od Boga, iako su posjedovali religiju koja im je bila dana od Boga. Rečeno im je da se moraju pokajati. Moraju se okrenuti i poći Božjim putem.

 

Petar im kaže: "Pokajte se, i krstite se." Vodeno krštenje bilo bi dokaz da su se oni pokajali, da su došli Kristu i da su svoje povjerenje stavili na Njega.

 

Petar im je rekao: "Krstite se u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha. To će biti dokaz da ste se pouzdali u Njega za oproštenje svojih grijeha - umjesto da ste prinijeli žrtvu da bude prinešena u hramu." Vidite, njihovo krštenje bilo bi svjedočanstvo za činjenicu da je Krist Božje Janje koje odnosi grijehe svijeta.

 

"I primit ćete dar, Duha Svetoga." Svatko tko vjeruje, tko svoje pouzdanje stavi u Isusa Krista, primit će dar Svetoga Duha.

 

Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš." (Djela 2:39)

 

Prije devetanest stoljeća smo vi i ja još uvijek bili "oni izdaleka." Petar na ovome mjestu govori o nama.

 

I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: "Spasite se od naraštaja ovog opakog!" (Djela 2:40)

 

Drugim riječima: "Udaljite se od ove religije. Okrenite se Kristu."

 

I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša. (Djela 2:41)

 

Ovo nije bila računica nekog propovjednika. Ovo su bili istinski nanovo rođeni ljudi. Ovdje imamo jedno mjesto na kojem je brojka koja se tiče broja obraćenika apsolutno točna.

 

CRKVA KOJA JE POČELA POSTOJATI

 

Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. (Djela 2:42)


Ja sam napisao jednu malenu knjižicu koju sam naslovio Duhovni otisci prsta vidljive crkve (Spiritual Fingerprints of the Visible Church). Kako je moguće identificirati pravu crkvu? Zapazite koja su četiri znaka identifikacije. Kao prvo, bili su postojani u nauku apostolskom. Značajka crkve nije visina njenog tornja, niti zvuk njenih zvona. ne radi se o tome je li propovjedaonica smještena u sredini ili se nalazi sa strane. Ono što je važno je drže li se ili ne apostolske nauke. Ispravna nauka bila je jedan od otisaka prsta vidljive crkve. Kao drugo, zajedništvo. Oni su međusobno dijelili ono što je Kristovo. kao treće, lomljenje kruha. Lomljenje kruha je mnogo više od obreda Gospodnje Večere. Ono označava da je vjernik u zajedništvu i odnosu s Kristom. Kao četvrto, molitve. Bojim se da je u prosječnoj crkvi danas to otisak samo malenog prsta. Drugim riječima, molitva je očita slabost crkve. U stvari, najveća imovina (aktiva) bilo koje crkve je molitva.

 

Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. (Djela 2:43)

 

Apostoli su bili ti koji su imali darove činjenja znamenja.

 

Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao. Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike. (Djela 2:44 - 47)

 

Crkva nikada nije bila tako duhovno jaka kao što je to bila u to vrijeme. Ovakav tip življenja danas jednostavno ne bi funkcionirao jer imamo previše tjelesnih kršćana. Zapazite, osim toga, kako je Gospodin bio taj koji je ljude pridruživao crkvi.