dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 23



TEMA: Pavlova obrana pred sinedrijem (sanhedrinom)


Pavao je sada zatvorenik, i nadalje ćemo slijediti njegov zatvorenički život. Od sada nadalje promatrat ćemo Pavla kako brani sebe i svoju službu. Pojavit će se pred nekoliko vladara. S obzirom da Židovi planiraju njegovu smrt, odvest će ga u Cezareju. Ondje će provesti oko dvije godine u zatvoru prije nego što konačno uloži žalbu i ode u Rim.


Sjećate se da smo spominjali kako je uvijek bilo oprečnih mišljenja u svezi s tim je li Pavao trebao otići u Jeruzalem ili ne. Je li postupao prema Božjoj volji kad je otišao? Ja držim da je u postupio u potpunosti prema Božjoj volji. Mislim da kako budemo išli sve dalje i dalje u našem proučavanju, uvidjet ćemo kako je Pavao u potpunosti postupao po Božjoj volji. Istina je da je bio uhićen, i istina je da doživljava brojne neugodnosti, međutim, to ne znači da ne odstupa u skladu s Božjom voljom.


Kako pratimo knjigu Djela apostolskih, možemo vidjeti Božju ruku kako djeluje u životu tog čovjeka. Onaj isti koji je djelovao u Pavlovom životu, želi djelovati i u vašem i mom životu. U tome je svo čudo i slava, dragi moji prijatelji. Baš tu gdje vi i ja živimo naše svakodnevne živote, Bog djeluje u njima. Na jedan način, vi i ja živimo vrlo poniznim životom, i mnogi od nas danas živimo jednostavnim i rutiniranim životom. Svejedno, Bog je zainteresiran za nas i stalo mu je do nas. Bog nam želi dati vodstvo i uputstva koja su nam potrebna za kompleksan način življenja s kojim se susrećemo u našoj suvremenoj kulturi. Vjerujte mi, takva nam je vrsta pomoći danas prijeko potrebna. Bez sumnje, potreban nam je Bog.


Mnogi ljudi današnjice zapadaju u velike ekstreme. Pokušavaju doživjeti nekakvo revolucionarno ili emocionalno iskustvo kakvo je imao i Pavao. Mislim da ne trebamo težiti za time. U stvari, sumnjam da ćemo vi i ja ikada imati nekakvo veliko iskustvo (doživljaj). Čovjek dolazi Kristu po jednostavnoj vjeri. Moramo se pouzdavati u Njega i hodati svakodnevno s Njim. On će nam dati vodstvo i vodilje koje su nam potrebne u svakodnevnom življenju.


Već smo vidjeli kako je rimski stotnik uhitio Pavla, bacio ga u tamnicu i želio ga išibati. Odustao je od takvog svog nauma kad je saznao da je Pavao rimski građanin. Bio je zadivljen činjenicom da je Pavao Židov koji zna govoriti Grčki i koji je rimski građanin. Pavao je imao veliko obrazovanje i bio je pravi kozmopolita.


Sinedrij (sanhedrin, Židovsko Vijeće), sastavljen od vjerskih vođa, želio je suditi Pavlu. Pavao je pred sinedrijem bezuspješno pokušao objasniti svoj poloaj i svoje ponašanje. Gospodin je hrabrio Pavla. Nakon toga vidimo da je zavjera kojom se željelo ubiti Pavla dovela do njegovog prebacivanja u Cezareju kako bi mu bilo suđeno pred Feliksom. Ovo je veličanstveni odjeljak i uistinu uzbudljivo izvješće o Pavlovim iskustvima kao zatvorenika za Isusa Krista.


PAVLOVA OBRANA PRED SINEDRIJEM


Pavao uprije pogled u Vijeće i reče: "Braćo, ja sam posve mirne savjesti živio pred Bogom sve do dana današnjega."

Nato veliki svećenik Ananija naredi onima što stajahu uza nj da ga udare po ustima. (Djela 23:1 - 2)


Pavao se našao pred Sinedrijem. Veliki svećenik i svo vijeće našli su se ondje. Okrutnost velikog svećenika je zapanjujuća. Nije htio dozvoliti Pavlu da govori dok on ne bude spreman saslušati ga.


Onda mu Pavao reče: "Udarit će Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjediš da me po Zakonu sudiš, a protuzakonito zapovijedaš da me biju?" (Djela 23:3)


Pod rimskim zakonom, niti jedan čovjek nije mogao biti kažnjen ako mu prethodno nije bila izrečena presuda. Sama činjenica što je čovjek bio uhićen i optužen zbog nekakvog zločina ne daje slobodu zlostavljanja onima koji su ga uhitili. U ono vrijeme je rimski zakon pružao dosta pravde. Međutim, ovaj događaj, i suđenje Isusu, pokazuju nam kako se čak i rimski zakon moglo izvrnuti. Pravda ovisi o onome koji sprovodi zakon.


U današnje vrijeme ima jako mnogo ljudi koji osjećaju da ako promijenimo oblik naše vlasti, ili barem ako promijenimo stranku koja je na vlasti - koja god ona bila - to će nam dati rješenje svih naših problema. U prošlosti na taj način nije bio riješen niti jedan od naših problema. Ljudi koji su započeli naš sustav vlasti (misli se na američki sustav vlasti - op. prev.) imali su veliku svijest o Bogu. Iako su ljudi poput Thomasa Jeffersona bili deisti (ljudi koji vjeruju u postojanje Boga) i ne bi ih se moglo nazvati nanovo rođenim vjernicima, bili su uvjerenja da je Biblija Božja riječ i prihvaćali su je kao takvu. U današnjem vodstvu ne nalazimo takve ljude, a pitamo se zašto nam sustav vlasti baš ne funkcionira kako bismo željeli. Mislimo da moramo promijeniti sustav. Znate li što nam je stvarno potrebno? Trebamo promijeniti srca ljudi. Čovjek je taj kojem je potrebna promjena, ne sustav.


Veliki svećenik je zapovijedi da Pavla udare po ustima i Pavao je vrlo oštrim riječima progovorio protiv njega. Ovaj bi izvještaj trebao raspršiti ideju da je Pavao bio nekakvi mekušac. Zamisao da poniznost od čovjeka čini mlakonju je sasvim pogrešna. U stvari, poniznost i krotkost znače da ste se podložili Božjoj volji, bez obzira na cijenu. Pavao je krotak i ponizan čovjek, međutim, nije bio spreman prihvatiti nepravdu bez ikakve reakcije. Nazvao je svećenika "obijeljenim zidom." "Dok ti meni sudiš po Mojsijevom Zakonu, ti kršiš taj isti Zakon!" Ovo nam otkriva da je Pavao također poznavao Zakon. Čovjeka se ne može kazniti prije nego što se donese ikakva presuda.


Oni što su ondje stajali rekoše nato: "Zar velikog svećenika Božjega da pogrđuješ? (Djela 23:4)


Pavao nije znao da je ovaj čovjek veliki svećenik. On bi svakako prepoznao velikog svećenika kad bi ga vidio. Prije obraćenja Pavao je bio farizej u Jeruzalemu. Mislim da je ovo još jedan dokaz da je Pavao imao neku bolest očiju i da nije vidio pretjerano dobro. Dok budemo proučavali poslanice, vidjet ćemo još nekoliko izjava koje nam ukazuju na to da je Pavao imao problema s vidom.


Pavao odvrati: "Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji." (Djela 23:5)


Pavao je poznavao Zakon. Znao je svaki detalj Zakona. Znao je da Zakon govori kako se glavare mora poštovati.


Ovo je još jedna od stvari koju smo mi danas zaboravili. Ja osobno vjerujem da predsjednika, bez obzira tko je on i kako je možda loš, nikada ne bismo smjeli praviti predmetom karikature. Ne bi ga se smjelo ismjehivati zbog položaja kojeg obnaša. Trebali bismo poštovati njegovu službu. Mi kao ljudska bića trebamo poštovati vlasti. Pavao je napisao: "Dajte svakomu što mu pripada: komu porez - porez, komu carina - carina, komu poštovanje - poštovanje, komu čast - čast" (Rimljanima 13:7). Zanimljivo je da je ovo napisao u vrijeme kad je Neron sjedio na prijestolju rimskog carstva, a Neron je bio luđak.


Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeću: "Braćo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnuća mrtvih." (Djela 23:6)


Ovdje dobivamo još malo informacija o Pavlovoj pozadini. Njegov je otac također bio farizej; vjerojatno je bio bogat i utjecajan čovjek.


Pavao upotrebljava neslaganje između dvije skupine u Vijeću kako bi proširio svoju obranu. Pitanje o kojem je ovdje riječ nije uskrsnuće Isusa Krista. Radilo se jednostavno o činjenici da su farizeji vjerovali u uskrsnuće mrtvih i da su imali ovu nadu, dok saduceji nisu u to vjerovali. Tako je Pavao ovo suđenje okrenuo u teološku prepirku između fundamentalista i liberala. To je vrlo lako učiniti. U svako vrijeme u povijesti ove dvije skupine ljudi je bilo jednostavno dobiti da jedni drugima žele zavrnuti šijom! To je ono što je Pavao tu i učinio.


Tek što je on to rekao, nasta razmirica između farizeja i saduceja i mnoštvo se razdijeli.

Jer saduceji vele da nema uskrsnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji sve to priznaju. Nasta velika graja te ustadoše neki pismoznanci farizejske stranke i zaoštre boj govoreći: "Ništa zlo ne nalazimo na tom čovjeku! A što ako mu je duh govorio, ili anđeo?" (Djela 23:7 - 9)


Farizeji su tada stali u Pavlovu obranu. Kad su shvatili da je on farizej, priskočili su mu u pomoć da ga obrane.


Kad razmirica posta još većom, poboja se tisućnik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska siđe, otme ga ispred njih i povede u vojarnu. (Djela 23:10)


Ovo je prvi put da dr. Luka govori kako je došlo do "velike razmirice." Znajući kako on inače upotrebljava drugačiji gramatički oblik za izražavanje nečeg velikog, smatram da je to najveća razmirica koja je zabilježena u Knjizi Djela apostolskih. Pavlov život je bio toliko ugrožen da ga je rimski tisućnik morao spašavati od podivljalog sinedrija. Dok sam branio Galionov koncept odvajanja crkve i države, država u ovome trenutku brani apostola Pavla, što je potpuno na mjestu. Tako tisućnik ponovno spašava Pavla bez da je shvatio pravu narav mržnje tih ljudi prema Pavlu.


GOSPODIN SE UKAZUJE PAVLU


Iduće noći pristupi mu Gospodin i reče: "Hrabro samo! Jer kao što si za me svjedočio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedočiš!" (Djela 23:11)


Ovo nam ponovno pokazuje kako Pavao nije postupao suprotno Božjoj volji kad je otišao u Jeruzalem. Božji Duh upozorio je Pavla da može očekivati brojne poteškoće ako ode u Jeruzalem. Unatoč tome, Pavao je otišao u Jeruzalem i posvjedočio je o Gospodinu Isusu u tome gradu. Bog mu sada govori da kao što je posvjedočio u Jeruzalemu, tako treba posvjedočiti i u Rimu. To je Božji način rada. Pavao nikada ranije nije imao takvu priliku svjedočiti u Jeruzalemu. Bog će mu dati prigodu da svjedoči u Rimu. Bila je Božja volja da Pavao ode također i u Rim.


Važno je spoznati kako Pavao ne prima od Gospodina nikakav ukor. On mu nije rekao: "Gledaj, Pavle, rekao sam ti da ne odlaziš u Jeruzalem jer ćeš ondje imati mnogo nevolja." Umjesto toga, Gospodin ga je ohrabrio. Upotrijebio je ovakav način da Pavao stigne u Rim.


UROTA PROTIV PAVLA


Kad osvanu dan, skovaše Židovi urotu i zakleše se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. (Djela 23:12)


Mislim da su ti ljudi postali jako gladni i žedni prije nego što je sve ovo bilo gotovo.


Bilo je više od četrdeset onih koji su skovali tu zavjeru. Oni odu k velikim svećenicima i starješinama pa reknu: "Zakletvom se zaklesmo ništa ne okusiti dok ne ubijemo Pavla. Stoga vi sada zajedno s Vijećem predočite tisućniku neka vam ga dovede kao da kanite točnije razaznati njegov slučaj. A mi smo spremni pogubiti ga prije negoli se i približi." (Djela 23:13 - 15)


Ovo je bila zavjera da ubiju Pavla. Vrlo je vjerojatno da je Gospodin Pavlu sasvim jasno objavio da On za njega ima sasvim drukčiji plan; on mora otići u Rim.


Ali sin Pavlove sestre doču za zavjeru, približi se i uđe u vojarnu dojaviti Pavlu. Pavao pak pozove jednog satnika i reče mu: "Ovog mladića odvedi k tisućniku: ima mu nešto dojaviti."


On ga uze, odvede k tisućniku i reče mu: "Uznik me Pavao pozva i zaiska da ovog mladića privedem k tebi; ima ti nešto reći." (Djela 23:16 - 18)


Pavao upotrebljava svoje pravo rimskog građanina, na što je imao puno pravo. Osim toga, ovdje saznajemo još ponešto o Pavlovoj obitelji. Vidimo da je imao sestru koja je s obitelji živjela u Jeruzalemu.


Tisućnik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: "Što mi imaš dojaviti?"

Židovi su se, reče on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovedeš u Vijeće kao da se kane točnije raspitati o njemu. Ne vjeruj im! U zasjedi ga čeka više od četrdeset onih koji se zakleše da neće jesti ni piti dok ga ne smaknu. Već su spremni, samo čekaju tvoju privolu." Tisućnik onda otpusti mladića i zapovjedi mu: "Nikomu ne kazuj da si mi to dojavio." (Djela 23:19 - 22)


Na taj je način tisućnik bio upozoren na urotu protiv Pavla.


Zaustavimo se kako bismo nešto zapazili. Ja sam opazio da danas postoji skupina super pobožnih ljudi koji su vrlo iskreni i žele najbolje, koji mi govore da ne bih trebao otići liječniku zbog svog tumora ili bilo koje druge bolesti, već da bih se trebao pouzdavati u Gospodina da će me on izliječiti. Ja se svakako pouzdajem u Gospodina; svoj sam slučaj predao velikom Liječniku i vjerujem da On daje liječnike. Pavao je jednostavno mogao svome nećaku reći: "Hvala što si mi rekao tu novost, međutim, ja se pouzdajem u Gospodina - zato ti možeš mirno otići kući." Međutim, vidimo da je Pavao upotrijebio privilegiju svog rimskog građanstva koje mu je stajalo na raspolaganju. Očito, Gospodin nam daje ovakva sredstva i očekuje od nas da ih upotrijebimo. To nikako ne znači da se mi ne pouzdajemo u Njega. Umjesto toga, pouzdajemo se u Boga da će upotrijebiti ovaj način ili metodu da postigne svoj cilj.


PAVAO JE PREMJEŠTEN U CEZAREJU


Tisućnik prelazi u akciju. Biti upozoren znači biti naoružan (pripremljen).


Zatim dozva dva satnika i reče im: "Pripravite dvjesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon treće noćne ure pođu u Cezareju. (Djela 23:23)


Satnik (stotnik) je, sjećate se, imao pod svojim zapovjedništvom stotinu vojnika.


Neka se pripravi živina na koju će se posaditi Pavao te živ i zdrav dovesti k upravitelju Feliksu." (Djela 23:24)


To je prava vojska koja će otpratiti Pavla u Cezareju. Je li to ono što bi se moglo nazvati pouzdavanjem u Gospodina? Naravno, tisućnik je bio taj koji je naredio da se ti ljudi okupe, međutim, Pavao je bio taj koji je zatražio zaštitu. Pavao je svakako postupao po Božjoj volji kad je postupio na taj način. Time nam je otkrivena opasnost u kojoj se Pavao nalazio. Nema sumnje da su Židovi čvrsto odlučili ubiti Pavla.


Poslao je Pavla u Cezareju da se pojavi pred upraviteljem Feliksom. Rimski upravitelj je imao svoj stožer u Cezareji, i samo je povremeno odlazio u Jeruzalem. Pilat je također imao ondje svoje sjedište. Ostaci rimskog grada se još uvijek nalaze ondje. Smješten je na predivnom mjestu na obali.


Mogu razumjeti zašto su ti Rimljani više voljeli živjeti u Cezareji nego u Jeruzalemu. Dok sam bio ondje, klima je bila ugodna, međutim, u Jeruzalemu je bilo prilično hladno.


Pavao je bio poslan Feliksu u Cezareju. Time će Pavao biti maknut od neposredne opasnosti koja ga je vrebala u Jeruzalemu.


Napisa i pismo ovoga sadržaja: (Djela 23:25)


Iako je dr. Luka možda imao to pismo, kada kaže da je pismo bilo "ovoga sadržaja", to vjerojatno znači da nije imao samo pismo, ali nam prenosi ono što je u njemu bilo važno.


"Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu  pozdrav! (Djela 23:26)


Zapazite formalni način oslovljavanja. U to vrijeme ljudi nisu pisali pisma na način na koji mi to činimo danas. Oni bi svoje ime stavljali na početak pisma, a ne na kraj.


Ovoga čovjeka Židovi uhvatiše i tek što ga ne smakoše kadli s vojskom pritrčah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin. (Djela 23:27)


Tisućnik u Jeruzalemu želi da upravitelj u Cezareji zna kako on obavlja svoju dužnost. Štitio je rimske građane.


Htjedoh saznati za što ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vijeće. Utvrdih da ga okrivljuju za nešto prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve krivnje kojom bi zaslužio smrt ili okove. (Djela 23:28 - 29)


Jasno je da Klaudije Lizija nije znao koje su u stvari bile optužbe protiv Pavla. Znao je da se optužbe tiču Židovskog Zakona. Prema rimskom zakonu, Pavao nije bio kriv za nešto što bi zasluživalo smrt ili zatvorsku kaznu.


Kad mi pak dojaviše da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tužitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega." Vojnici dakle, po primljenoj naredbi uzeše Pavla i odvedoše ga noću u Antipatridu. Sutradan ostave konjanike da s njime pođu dalje, a oni se vratiše u vojarnu.


Kad konjanici stigoše u Cezareju, uručiše upravitelju pismo i privedoše mu Pavla. Pošto upravitelj pročita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad sazna da je Cilicije: "Saslušat ću te, reče, kad pristignu i tužitelji tvoji." Onda zapovjedi čuvati ga u dvoru Herodovu. (Djela 23:30 - 35)


Vidjet ćemo kako su njegovi tužitelji brzo došli u Cezareju. Nisu oklijevali slijediti Pavla. Nastavljajući s proučavanjem, svakako ćete zapaziti da Pavao nije toliko branio sebe koliko je svjedočio za Krista. Gospodin Isus mu je rekao da će svjedočiti pred upraviteljima, vladarima i kraljevima. Pavao je bio doveden pred njih. To je Božji način rada. Pavao je slijedio Božju volju, a Bog je sprovodio svoj cilj.