dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 24

 

 

TEMA: Pavao pred Feliksom

 

Ovo poglavlje počinje i završava sa Pavlom kao uznikom u Cezareji. Kao što smo već vidjeli, Pavao je bio odveden u Cezareju kako bi utekao zavjeri Židova koji su ga željeli ubiti u Jeruzalemu.

 

Ako ćemo iskreno, Pavao nije uspio zadobiti naklonost svoje braće za službu evanđelja kojom se bavio. Mislim da je došao trenutak umne potištenosti i obeshrabrenja za Pavla, jer mu je Gospodin došao po noći kako bi ga ohrabrio (vidite Djela 23:11). Rekao je svome vjernom sluzi da će za Njega također posvjedočiti i u Rimu. Gospodin mu nije obećao da će stvari ići lako. Pred njim su se nalazile mnoge poteškoće i neugodna iskustva. U stvari, otuda do mučeništva, Pavla su pratile samo pogibelji i opasnosti - to je bio obrazac Pavlovog života od dana kad su ga braća spustila u košari preko gradskih zidina u Damasku.

 

U ovome poglavlju vidjet ćemo kako su veliki svećenik Ananija i starješine došli iz Jeruzalema u Cezareju kako bi optužili Pavla pred Feliksom. Pavao je bio optužen zbog pobune, buntovništva i huljenja hrama.

 

 

PAVAO PRED FELIKSOM

 

Nakon pet dana siđe veliki svećenik Ananija s nekim starješinama i odvjetnikom, nekim Tertulom te izniješe upravitelju tužbu protiv Pavla. (Djela 24:1)

 

Optužitelji nisu tratili vrijeme. Nakon pet dana došli su kako bi podnijeli optužbe protiv Pavla. Sa sobom su doveli čovjeka imenom Tertul koji je trebao imati ulogu tužitelja. On je bio mudar i temeljito pripremljen čovjek. Optužba koju je podnio bila je također jako dobro pripremljena. Bila je kratka i precizna. Mislim da je učinio najviše što je mogao s tom optužbom.

 

Pošto dozvaše Pavla, poče ga Tertul optuživati: "Veliki mir što ga po tebi, vrli Felikse, uživamo i boljitak što tvojom providnošću narodu ovomu nastaje, (Djela 24:2)

 

Tertul započinje laskavim riječima svoje obraćanje Feliksu. Ovo nije imalo nikakve veze s optužbama koje su bile podignute protiv Pavla.

 

u svemu i posvuda primamo sa svom zahvalnošću. (Djela 24:3)

 

Vjerujte mi, Tertul se uistinu ulizuje upravitelju.

 

Ali, da ti dulje ne dodijavam, molim te da nas u svojoj blagonaklonosti ukratko poslušaš.  Utvrdismo da je ovaj čovjek kuga, da pokreće bune među svim Židovima po svijetu, da je kolovođa nazaretske sljedbe, (Djela 24:4 - 5)

 

Pavla je nazvao poticateljem pobuna. Tu optužbu, naravno, nije mogao dokazati.

 

da je čak i Hram pokušao oskvrnuti pa ga uhitismo. Od njega, ako ga o svemu tomu ispitaš, možeš saznati za što ga mi optužujemo." Podržaše ga i Židovi tvrdeći da je tako. (Djela 24:6 - 9)

 

"Židovi" su bili vjerski vođe koji su došli u Cezareju kako bi ondje iznijeli optužbe koje su izmislili protiv Pavla.

 

Zapazite kako ovaj odvjetnik iznosi rafinirane insinuacije o načinu na koji je tisućnik djelovao u ovome slučaju. Nije mogao iznijeti optužbe protiv njega u svezi sa zanemarivanjem dužnosti, međutim, ovdje je svejedno primjetna blaga nota kritike upućene upravitelju. U stvari je rekao da su Židovi sami mogli ispravno sprovesti ovaj slučaj. Taj čovjek nije imao ništa drugo osim laskavih riječi za Feliksa, lažnih optužbi protiv Pavla i rafiniranih insinuacija protiv Klaudaija Lizije.

 

Optužbe protiv Pavla su bile te da je on navodno poticatelj pobuna, vođa pobunjeničke sekte i da je hulio protiv hrama. Tertul je iznio ove optužbe u ime vjerskih vođa. Sada će Pavao iznijeti svoju obranu pred Feliksom.

 

Nato Pavao odvrati pošto mu upravitelj kimnu da govori: "Kako znam da si već mnogo godina sudac narodu ovomu, mirne se duše branim. Ta možeš se osvjedočiti da nema više od dvanaest dana otkad uzađoh u Jeruzalem da se poklonim. (Djela 24:10 - 11)

 

Pavao je rekao kako mu je strašno drago što može svoj slučaj braniti pred Feliksom. Znao je da je Feliks već dugo godina bio sudac narodu, što je značilo da razumije njihove običaje. Tako ono što će Pavao reći neće biti nešto što bi Feliksu bilo nepoznato ili strano.

 

A nisu me našli ni u Hramu da s kim raspravljam ili bunu podižem, ni u sinagogama, ni po gradu. I ne mogu ti dokazati ono za što me sada optužuju. "Jamčim ti, naprotiv, ovo: Putom koji nazivaju sljedbom služim otačkom Bogu vjerujući u sve što je u Zakonu i u Prorocima napisano, (Djela 24:12 - 14)

 

S obzirom da je Feliks razumio Židovske običaje, Pavao mu je rekao da je otišao u Jeruzalem u skladu s njihovim običajima. U stvari je rekao: "Ja se slažem s mojim narodom. Jedino moram priznati da je način na koji ja štujem Boga za njih huljenje na Boga." Međutim, Pavao im jasno govori kako on štuje u skladu s porukom koja je bila dana ocima, to jest, u Starome zavjetu.


uzdajući se u Boga da će uskrsnuti pravednici i nepravednici, što oni i sami očekuju. (Djela 24:15)

 

Jeste li već zapazili kako je Uskrsnuće samo središte kršćanstva? Ono je to bilo od samog početka, dragi prijatelji. "Što mislite o Kristu" je test koji se uvijek postavlja pred čovjeka. Je li On umro za vaše grijehe? Je li uskrsnuo od mrtvih? Pavao je odmah došao na samu srž stvari: na uskrsnuće Isusa Krista.

 

Zato se i ja trudim uvijek imati savjest besprijekornu pred Bogom i pred ljudima." (Djela 24:16)

 

Pavao svjedoči da je ono što je učinio, učinio zato da bi imao čistu (besprijekornu) savjest pred Bogom i ljudima.

 

"Nakon više godina dođoh da donesem milostinju za svoj narod i prinose; (Djela 24:17)

 

Pavao je došao u Jeruzalem kako bi crkvi donio darove koje je sakupio na svom trećem misijskom putovanju. Ja mislim da se radilo o povećem daru kojeg su poganske crkve poslale u Jeruzalem, a Pavao je želio taj dar odnijeti u Jeruzalem vlastitim rukama.

 

dok sam ih prinosio, nađoše me posvećena u Hramu, a ne sa svjetinom ni u metežu. Ali neki Židovi iz Azije ‑ da, trebalo bi da se oni pojave pred tobom i optuže me ako što imaju protiv mene. (Djela 24:18 - 19)

 

Pravi tužitelji, ako je takvih uopće bilo, nisu bili prisutni. Optužba koju je Tertul iznio bila je da je Pavao bunio ljude u hramu. Zašto onda ljudi koje je Pavao navodno bunio nisu došli iznijeti optužbe protiv njega? Ti ljudi nisu bili nazočni ovom suđenju, i Pavao vrlo mudro skreće pažnju na tu činjenicu.

 

Ili neka ovi sami kažu: koji su zločin na meni našli kad sam stajao pred Vijećem, (Djela 24:20)

 

"Neka ti oni kažu o mom pojavljivanju pred sinedrijem. Jesu li oni pronašli da sam učinio nešto zlo? Neka ti posvjedoče o tome?"

 

osim možda one jedne riječi koju doviknuh među njima stojeći: Zbog uskrsnuća mrtvih sudi mi se danas pred vama!" (Djela 24:21)

 

Pavao je rekao Felisku kako je pravo pitanje ono o uskrsnuću. Uskrsnuće je samo srce poruke evanđelja. Krist je umro za naše grijehe, bio je pokopan, i uskrsnuo je trećeg dana. U stvari, ja kršćanstvo vidim kao luk poduprt s dva stupa. Jedan stup je smrt Isusa Krista, a drugi stup je uskrsnuće Isusa Krista. Bez jednog od ova dva stupa, luk bi pao.

 

Nato Feliks, koji je točno znao sve o ovom Putu, odgodi njihovu parnicu rekavši: "Kada dođe tisućnik Lizija, riješit ću vaš spor." (Djela 24:22)

 

Feliks je već čuo o "ovom Putu"; znao je da se propovijeda o smrti i uskrsnuću Isusa Krista. Shvaćao je da je Pavao ekspert na tom području, to jest, da mu je Pavao mogao reći sve o tome. Zato je otpustio Židove jer je želio još jednom prigodom saslušati Pavla u svezi s ovom stvari. Rekao je Židovima da će sačekati dok ne dođe Klaudije Lizija, i dok od njega ne čuje pravu priču o tome što se dogodilo s Pavlom. Očito nije mogao ništa zaključiti iz kontradiktornih svjedočenja koja je čuo. Tertul je iznio stanovite optužbe. Pavao je rekao da je pravo pitanje ono u svezi s uskrsnućem. Zato je Feliks odgodio donošenje presude.

 

Satniku pak naredi da se Pavao čuva, ali da uživa olakšice i da se nikomu od  njegovih ne brani posluživati ga. (Djela 24:23)

 

U stvari, Felisk je trebao osloboditi Pavla. Međutim, bio je i političar, lukavi političar. Dao je Pavlu mnogo slobode, iako ga je zadržao uznikom.

 

FELIKS POZIVA PAVLA NA PRIVATNI RAZGOVOR

 

Nakon nekoliko dana stigne i Feliks sa svojom ženom Druzilom koja bijaše Židovka; posla po Pavla i posluša ga o vjeri u Isusa Krista. Kad Pavao stade raspravljati o pravednosti, uzdržljivosti i budućem Sudu, Feliks uplašen reče: "Zasad idi, a kad nađem vremena, pozvat ću te." (Djela 24:24 - 25)

 

Grešnik nikada neće "naći vremena" za slušanje evanđelja.

 

Feliks je već znao nešto o evanđelju, ili o "Putu", što je sinonim za ono što mi danas nazivamo kršćanstvom ili kršćanskom vjerom. Ja osobno više volim naziv "Put", i volio bih kad bi ga se vratilo, jer kršćanstvo, kako se danas upotrebljava, je vrlo zloupotrebljavana riječ i izgubila je svoje pravo značenje.

 

Čuo sam jednog čovjeka, koji je u stvari dobar propovjednik, kako je pred neki dan rekao kako živimo u kršćanskom narodu. Dragi prijatelji, mi ne živimo u kršćanskome narodu! Ova zemlja ni u najluđim snovima nije kršćanska. Imamo mnogo članova crkve, međutim, broj pravih kršćana tvori danas vrlo malenu manjinu.

 

Feliks je pozvao Pavla da mu objasni evanđelje koje je i dovelo do čitavog ovog slučaja. Pozvao je Pavla i "posluša ga o vjeri u Isusa Krista." Neki biblijski učitelji naslovljavaju ovaj odjeljak sa "Pavlova obrana pred Feliksom." Ja se ne slažem s takvim naslovom. Pavao se nije branio u tom slučaju. U svom drugom pojavljivanju pred Feliksom on mu je posvjedočio, pokušavajući ovog čovjeka pridobiti za Krista.

 

Ovaj biblijski odjeljak ne predstavlja Feliksa u lošem svjetlu, kako to čini svjetovna povijest. Htio bih da znate kakav pokvarenjak je uistinu bio. Da bismo upoznali čovjeka, moramo se pozvati na zapise iz onog vremena. Feliks je bio oslobođeni rob koji se okrutnošću i bezobzirnošću probio do čelnog položaja. Bio je čovjek predan u_icima i razvratnosti. Usput moramo napomenuti kako samo njegovo ime znači "užitak." Rimski povjesničar Kornelije Tacit rekao je ovo u svezi s Feliksom: "Kroz svu okrutnost i razvratnost upotrebljavao je ovlasti kralja u duhu roba." To je bio čovjek u čije je ruke Pavao dospio kao uznik. Svejedno, Biblija ga ne osuđuje.


Njegova žena Druzila sjedila je uz njega. Svjetovna povijest nam i opet baca više svjetlosti na ovu ženu. Bila je kćer Heroda Agripe I. Njen je otac ubio apostola Jakova - to smo već vidjeli u zapisu u Djelima 12. Veliki ujak ove žene pogubio je Ivana Krstitelja. Njen veliki djed pokušao je ubiti Gospodina Isusa Krista.

 

Ovaj par razvratnika, Feliks i Druzila, našli su se na visokom položaju. Vjerojatno nikada nisu išli u crkvu u kojoj se propovijeda evanđelje, niti bi otišli slušati apostola Pavla kad bi on došao propovijedati u njihov grad. Pa ipak, ovdje imamo njih dvoje i pred njima je otvorena velika mogućnost i to pod najpovoljnijim okolnostima. Imali su privatni razgovor s najvećim propovjednikom Božje milosti kojeg je svijet ikada upoznao. Bog im je dao privatnu propovijed. Njihova palača postaje crkva, a njihova prijestolja postaju gotovo pokajnička klupa. Kakvo čudo Božje milosti što je ovom paru dao šansu! Kucnuo je čas njihovog spasenja. Vrata kraljevstva bila su otvorena i oni su imali svoju šansu da u njega i uđu. To je ispunjenje riječi iz drugog psalma: "Opametite se sada, vi kraljevi, urazumite se, suci zemaljski" (Psalam 2:10). Čini se da su željeli saslušati Pavla s velikim zanimanjem. Mislim da bi Feliks volio da je donio odluku za Krista. Međutim, on tu odluku nije donio. želio je pričekati nekakvo prigodno vrijeme. Dragi prijatelji, grešnici nikada neće pronaći zgodno vrijeme kako bi poslušali evanđelje. Ljudi nisu ti koji određuju pravo vrijeme; Bog je taj.

 

Pavao mu je govorio o pravednosti, uzdržljivosti i budućem sudu. Te teme tvore jako dobru propovijed, moram usput napomenuti. Pravednost, o kojoj je ovdje riječ je, mislim, pravednost Zakona, koju čovjek ne može postići. Drugim riječima, Zakon nam otkriva da je čovjek grešnik, i ne može postići zakonsku pravednost koja bi bila prihvatljiva Bogu. Grešnik mora imati stav zakonske pravednosti pred Bogom, a sam to ne može postići. Zato mu je Bog to omogućio u Kristu Isusu. To je "haljina" pravednosti koja poput plašta prekriva one koji se pouzdaju u Krista. To je "pravednost Božja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike!" (Rimljanima 3:22). Pavao je tome čovjeku ogovorio o pravednosti Zakona, koju on nije mogao postići i o pravednosti po Kristu koja dobiva grešnik koji svoje pouzdanje stavi na Njega. Pavao je zatim govorio o uzdržljivosti, što je u stvari samokontrola. Feliks je bio čovjek kojim je upravljala strast i okrutnost. To dvoje ljudi, Feliks i Druzila, veliki grešnici, koji su živjeli u grijehu, nisu poznavali pravu (stvarnu) slobodu. Nakon toga, Pavao je govorio o sudu koji ima doći, a to je sud pred velikim bijelim prijestoljem o kojem se govori u Knjizi Otkrivenja 20:11 - 15.

 

Dragi prijatelji, danas su vaši grijesi ili na vama ili su na Kristu. Ako su vaši grijesi na Kristu, ako ste se pouzdali u Njega, tada je On platio kaznu za vaše grijehe pred više od devetnaest stoljeća. Oni više nisu na vama kako biste se s njima susreli na tom budućem sudu. Međutim, ako su vaši grijesi danas još uvijek na vama, tada vas u budućnosti iščekuje sud. Ljudi danas ne vole slušati o budućem sudu.

 

Feliks i Druzila također nisu voljeli slušati o tome. Međutim, ako vaši grijesi nisu na Kristu, to jest, ako se niste pouzdali u Njega kao svog spasitelja, tada ćete morati doći na sud. Ovu radio emisiju možete prestati slušati, međutim, time se stvar neće nimalo izmijeniti. Ne možete izbjeći činjenici da vas čeka sud.

 

Jako malo propovjednika govori o ovoj temi. Oni koji još uvijek poučavaju iz Biblije su jedini koji tu temu još uvijek spominju, dok većina ostalih propovjednika daju razvodnjenu nauku. Primio sam pismo jednog sveučilišnog profesora koji mi je napisao: "Slušao sam vaš program i bio sam spreman isključiti radio, kad sam shvatio da ste vi vatra iz pakla i da ste propovjednik prokletstva. Međutim, zapazio sam da temu niste obradili okrutno i zapazio sam ste ljudima ponudili spasenje u Kristu, pa sam nastavio slušati." Vatra u paklu i prokletstvo su jako dobre teme ako se upotrijebe da se čovjeka dovede Kristu, dragi moji prijatelji. Međutim, tu temu ne smije se upotrebljavati samu bez poruke o spasenju kojeg imamo u Kristu Isusu.

 

Zanimljivo je ovdje promotriti Feliksa. Kad se Pavao trebao pojaviti pred Feliksom, Ananija, veliki svećenik, zajedno sa starješinama i velikim govornikom Tertulom, došao je iz Jeruzalema kako bi iznio optužbe protiv Pavla. Feliks je odmah mogao zapaziti kako oni nisu imali prave optužbe. Trebao je osloboditi Pavla. No, Feliks je prije svega bio političar i nije želio nemire s Židovima. Nije učinio ono što je bilo ispravno, već je učinio ono što je bilo politički podobno. Feliks je zatim imao ovaj privatni razgovor s Pavlom i Pavao je očito duboko dirnuo u njegovo srce. Ipak, odgodio je svoju odluku i odredio je za neki budući dan.

 

Kroz povijest ljudskog roda, čitavih ovih devetnaest stoljeća, da ljudi mogu odgađati donošenje odluke za Krista tako dugo dok je više neće moći donijeti. To je razlog zbog kojeg većinu odluka za Krista donose mladi ljudi - trebali bismo se potruditi mlade ljude dohvatiti evanđeljem Isusa Krista. Također, razlog je i u tome što čovjek kako postaje stariji, misli da je time i pametniji. Stariji ljudi su sve više otvrdnuti prema evanđelju. Prije mnogo godina slušao sam pokojnog dr. Georga Truitta, velikog kneza propovjedaonice u Dallasu, kako je pričao o događaju koji je dobra ilustracija ove činjenice. Bilo je to na proslavi njegove pedesete godišnjice rada, kad mu je prišao jedan njegov prijatelj, po zanimanju odvjetnik, koji inače nije bio kršćanin. Rekao mu je: "George, ti i ja došli smo u Dallas istodobno. Ti si bio mladi propovjednik, a ja sam bio mladi odvjetnik. Moram ti priznati da kad sam te prvi put slušao, bio sam jako pokrenut tvojim propovijedima. Vrlo iskreno, bilo je noći kad nisam mogao spavati. Kako su godine promicale, došao je dan kada sam te mogao slušati i uživati u slušanju. Tvoje me poruke uopće nisu uzbuđivale. Danas si mnogo veći propovjednik nego što si to bio na samome početku." Odvjetnik se blago nasmiješio. Nije shvaćao kako je to što je rekao u stvari bilo tragično. Nije shvaćao u kakvom se položaju u stvari našao. "Zasad idi, a kad nađem vremena, pozvat ću te." Za Feliksa to vrijeme nikada nije došlo. To vrijeme nije došlo nikada niti za tog odvjetnika u Dallasu. To vrijeme ne dođe mnogim ljudima koji odlažu prihvaćanje Krista.

 

Ujedno se nadao da će mu Pavao dati novaca. Zato ga je češće pozivao i s njim razgovarao. (Djela 24:26)

 

Feliks je bio lukavi političar, a također je bio i pokvaren. Nadao se da će od Pavla dobiti kakav mito, i da će onda osloboditi Pavla.

 

Nakon dvije godine dobi Feliks za nasljednika Porcija Festa. Hoteći ugoditi Židovima, ostavi Feliks Pavla u okovima. (Djela 24:27)

 

Feliks se bavio političkim igrama do samog kraja. Pavla je ostavio u zatvoru. Ponovno moramo napomenuti kako rimska pravda nije bila ništa bolja nego što su to bili ljudi koji su je provodili. Pavao je bio ili kriv ili je bio nedužan. Ako je kriv za izdaju, tada su ga trebali pogubiti. Ako nije bio kriv, tada su ga trebali osloboditi. Trebalo je sprovesti ili jedno ili drugo. Ni pod kakvim okolnostima nije smio ostati u zatvoru pune dvije godine.