dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 25

 

 

TEMA: Pavao pred Festom

 

Pavao je nepravedno bio zadržan u zatvoru pune dvije godine. Fest je bio novi upravitelj koji je naslijedio Feliksa. Sada će se Pavao pojaviti pred novim upraviteljem.

 

Vidjeli smo Pavla pred ruljom na stepenicama vojarne u Jeruzalemu. Vidjeli smo ga i pred sinedrijem. Vidjeli smo ga pred Feliksom i nakon toga na privatnom razgovoru s Feliksom i njegovom suprugom Druzilom. Po svemu sudeći, bilo je i drugih sastanaka. Sada će se pojaviti i pred Festom. Nakon toga pojavit će se pred kraljem Agripom. Pavao se pojavio pred svim ovim vladarima i za Pavla je to vjerojatno bilo vrlo zamorno vrijeme, razdoblje u kojem je njegovo strpljenje dolazilo na kušnju. Bilo kako bilo, ja vjerujem da se radovao prilici što može posvjedočiti pred visokim političkim dužnosnicima rimskog carstva onog vremena. Sjetimo se da kad je Gospodin Isus susreo Pavla na putu u Damask, rekao je: "...on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove" (Djela 9:15). Pavao je djelovao u skladu s Božjim planom i programom.

 

Svaki put Pavao govori o onome što je Gospodin Isus učinio za njega, i o tome govori s mnogo entuzijazma i uvjerenja. Pavao je iznio dobro svjedočanstvo o Isusu Kristu. Iako je Feliks bio skršen dok je slušao, njegova pokvarenost, razvratnost i materijalizam su izvojevali pobjedu. Imao je svoju priliku za obratiti se. Mnogo puta je slao po Pavla, međutim, želio je mito, a ne spasenje.

 

Te dvije godine dok je Pavao čamio u zatvoru bile su tihe godine u Pavlovom životu. Možda je bio iziritiran svime time. Ne znamo. Međutim, znamo da se u svemu tome očitovala Božja ruka i da je Njegov cilj bio sproveden do kraja. Kako li to može biti utješno kad naše aktivnosti dođu u nekakvo zatišje!

 

PAVAO SE POJAVLJUJE PRED FESTOM

 

Fest dakle tri dana nakon dolaska u provinciju uziđe iz Cezareje u Jeruzalem. Veliki mu svećenici i prvaci židovski izniješe tužbu protiv Pavla te ga zaklinjahu ištući milost protiv Pavla: da ga pošalje u Jeruzalem. Jer spremali su zasjedu da ga putom smaknu. Ali Fest odvrati kako Pavao treba da ostane zatvoren u Cezareji, a i on da će uskoro onamo. (Djela 25:1 - 4)

 

Čini se da je Fest razumio situaciju. Ja sam mišljenja da mu je Feliks rekao o tome da Pavla ima za uznika, i mislim da je objasnio pod kojim se to okolnostima desilo. Siguran sam da je rekao Festu da ga je doveo u Cezareju kako bi ga zaštitio od toga da ga Židovi ubiju. Dakle kada Fest primi poruku od Židova da žele Pavla u Jeruzalemu, on će im odgovoriti: "Neću ga dovesti k vama. Odlazim u Cezareju. Neću ostati u Jeruzalemu." On je bio još jedan Rimljanin kojem je Cezareja bila draža od Jeruzalema.


Pavlovi neprijatelji nisu tratili vrijeme, već su otišli k novome upravitelju kako bi iznudili novu osudu protiv Pavla. Ne znam je li Fest bio svjestan njihovog plana da presretnu skupinu i ubiju Pavla. Mislim da je bio, međutim, ne piše da je znao za takav plan. Bilo kako bilo, odbio je udovoljiti njihovim zahtjevima i umjesto toga je od njih zatra_io da dođu u Cezareju i da ondje iznesu svoje optužbe.

 

"Ovlašteni dakle među vama, reče, neka sa mnom siđu pa ako na tom čovjeku ima krivnje, neka ga tuže." Pošto se u njih zadrži najviše osam ili deset dana, siđe u Cezareju. Sutradan sjede na sudačku stolicu i zapovjedi da se dovede Pavao. Kad se on pojavi, okružiše ga Židovi koji su sišli iz Jeruzalema i izniješe protiv njega mnoge i teške optužbe kojih ne mogahu dokazati. (Djela 25:5 - 7)

 

Ponovno su pozvali Pavla da se brani od optužbi koje su iznijeli Židovi iz Jeruzalema. To mu je pružilo mogućnost da Festu posvjedoči o evanđelju.

 

Pavao se branio: "Ničim se nisam ogriješio ni o židovski Zakon, ni o Hram, ni o cara." Nato Fest hoteći ugoditi Židovima, odvrati Pavlu: "Hoćeš li u Jeruzalem da ti se ondje za to sudi preda mnom?" (Djela 25:8 - 9)

 

Fest je bio još jedan pokvarenjak. Pavao ne samo da se našao usred razbojničke pećine, već se našao usred mnoštva pokvarenjaka.

 

A Pavao će: "Stojim pred sudom carevim, gdje treba da mi se sudi. Židovima ništa ne skrivih, kao što i ti veoma dobro znaš. (Djela 25:10)

 

Postoje ljudi koji smatraju da je Pavao ovdje pogriješio, to jest, da se nikada nije smio pozvati na cara. Oni smatraju da je trebao pustiti da Fest presudi u njegovom slučaju. Dragi prijatelji, zar ne vidite da je Fest želio Pavla upotrijebiti za postizanje vlastitih političkih ciljeva? Fest je želio Pavla odvesti u Jeruzalem. Možda je Fest primio mito od Židova koji su došli iz Jeruzalema. Ja oklijevam s kritikama na Pavlov račun. Mislim da ovdje nije učinio nikakvu pogrešku. Pavao je bio rimski građanin i upotrijebio je svoje građansko pravo, što je bila normalna i prava stvar koju je mogao učiniti. Vratiti se u Jeruzalem svakako bi značilo Pavlovu smrt. Nije namjerno sebe želio učiniti mučenikom. U stvari, činio je što je mogao kako bi izbjegao mučeništvo.

 

Dragi moji prijatelji, danas ima ljudi koji nose košulje od kostrijeti - a Bog im ih nije dao. Drugim riječima, oni vole zauzimati položaj mučenika. Susreo sam mnogo ljudi koji su mi rekli da bih se trebao radovati zbog toga što imam tumor jer sada mogu patiti za Krista i možda umrijeti za Krista. Pa, mogu vam reći da se ja ne osjećam tako u svezi s tim. Želim se riješiti tumora. Želim živjeti. Mislim da se osoba nalazi u duhovnoj i umnoj depresiji ako želi na sebe odjenuti tu košulju od kostrijeti i leći na ledeni pod. Martin Luther pokušao je to učiniti i uvidio je da time ništa ne postiže.

 

Sjetit ćete se da se dvije godine prije ovog događaja, Gospodin ukazao Pavlu i obećao mu putovanje u Rim (vidite Djela 23:11). To je ono što se dešavalo ovdje. Pavao je otišao u Rim prema Božjoj volji. Bio je u okovima - međutim, Gospodin mu nije rekao kako će stići u Rim. To je bio Božji način rada u Pavlovom slučaju. Kad je Pavao pisao Rimljanima, rekao im je da se moli da bi bio u mogućnosti doći u Rim i molio je i njih da mole za njega da može doći (vidite Rimljanima 1:9 - 10; 15:30 - 32). Ja vjerujem da je Pavao stigao u Rim po Božjoj volji.

 

Ako sam pak doista što skrivio i učinio štogod što zavređuje smrt, ne izmičem smrti; ako li pak ne stoji ono za što me ovi tuže, nitko me ne može njima izručiti. Na cara se prizivljem!" (Djela 25:11)

 

U ovim riječima zapažam ton nestrpljivosti. Rim je bio poznat po svojoj pravdi i Pavao je poštovao vlasti. Međutim, Pavao ovdje ne doživljava pravdu, pa se zato prema zakonu poziva na cara. Bog je naumio da Pavao upotrijebi svoje pravo rimskog građanina. Zanimljivo je da zapazimo kako Bog vodi neke ljude na neki način, a druge vodi na drugi način. Neki drugi nisu se mogli pozvati na zaštitu koju im je pružalo rimsko građanstvo.

 

Poznajem predivni kršćanski bračni par koje je Bog blagoslovio u materijalnome. Izgradili su predivni dom, dom kojeg je uvijek bilo lijepo posjetiti. Čovjek mi je rekao da je došao do stanovitog uvjerenja, i da svoj dom želi otvoriti za kršćansko svjedočenje koliko god je to moguće. Zato sam ga upitao: "Jeste li se ikada zapitali da vas je Bog blagoslovio u materijalnom smislu zbog toga što je znao kakva ste vi vrsta čovjeka i jer je znao da ćete svoj dom upotrijebiti za takvu službu?" Zatim sam mu još rekao: "Možete spokojno zaspati svake večeri znajući da tvorite Božju volju time što svoj dom upotrebljavate za svjedočanstvo za Njega." Meni Gospodin nije dao takav dom jer očito nije naumio da ja svoj dom upotrijebim za takvo što.

 

Što je Gospodin učinio za vas, dragi prijatelji? Što god to bilo, trebali biste to upotrijebiti za Njega. Ako se nalazite na političkom položaju, trebali biste takav svoj položaj upotrijebiti za Njega. Ako vam je Gospodin stavio nešto u ruke, upotrijebite to za Njega. Sjetite se da je Mojsije imao štap u ruci - samo štap, međutim, trebao ga je upotrijebiti za Boga. To je misao prisutna u ovome stihu. Pavao je imao svoje rimsko građanstvo. Bio je to štap u njegovoj ruci. Upotrijebit će ga, upotrijebit će ga za Boga. Mislim da Pavao ovdje nije načinio nikakvu pogrešku.

 

Tada se Fest posavjetova s vijećem pa odgovori: "Na cara si se prizvao, pred cara ćeš ići"! (Djela 25:12)

 

Fest je prisiljen složiti se s Pavlom u ovome. Nije mogao Pavla spriječiti da ode u Rim pred carev sud.

 

KRALJ AGRIPA I BERENIKA POSJEĆUJU FESTA

 

Nekoliko dana poslije dođu kralj Agripa i Berenika u Cezareju da pozdrave Festa. (Djela 25:13)

 

Fest je upravo stupuio u službu kao novi upravitelj; zato je kralj došao da ga posjeti. Mislim da su političari djelovali udruženim snagama. Svi su oni pripadali istoj stranci.

 

Kako se ondje zadržaše nekoliko dana, izloži Fest kralju to o Pavlu: "Ima neki čovjek, reče, što ga je Feliks ostavio uznikom. Kad bijah u Jeruzalemu, izniješe veliki svećenici i starješine protiv njega tužbu i zatražiše osudu. (Djela 25:14 - 15)

 

Agripa i Berenika ostali su ondje dosta dugo. Dr. Luka to naziva "mnogo dana (u hrvatskom prijevodu stoji "nekoliko dana" - op. prev.)" Na koncu im je ponestalo materijala za razgovor. Čak i kralju i upravitelju je ponestalo tema za razgovor. Kad je došlo do zatišja u razgovoru, Fest je rekao: "Trebao bih ti reći o uzniku kojeg ovdje imamo. Njegov je slučaj čudan i neuobičajen. Zove se Pavao i Feliks ga je uhitio i doveo ovamo. Feliks mi ga je ostavio. Volio bih da ga poslušaš."

 

Odgovorih im da u Rimljana nije običaj izručivati kojega čovjeka prije negoli se, optužen, suoči s tužiteljima i dobije prigodu da se brani od optužbe. (Djela 25:16)

 

Htio bih vam skrenuti pažnju na ovo. Mi ponekad mislimo da rimski zakon nije bio pravedan zbog toga što smo vidjeli kako je bio izvrnut u slučaju suđenja Gospodinu Isusu, kao i u slučaju suđenja apostolu Pavlu. Bilo kako bilo, ove nepravde nisu nastale zbog slabih zakona, već zbog pokvarenih političara. Mi danas još uvijek djelujemo na načelima rimskog zakona da se nikom ne može izreći presuda dok se ne pojave njegovi tužitelji i dok mu se ne dokaže zločin.

 

Pošto zajedno dođosmo ovamo, bez ikakva odgađanja sjedoh ja sutradan na sudačku stolicu i zapovjedih dovesti toga čovjeka. Tužitelji ga okružiše, ali ne izniješe tužbe ni za jedno od zlodjela koja sam ja naslućivao, nego su protiv njega imali nešto prijeporno o svojoj vjeri i o nekom Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi da je živ. (Djela 25:17 - 19)

 

Problem je uvijek u istoj stvari: to je uskrsnuće. Iz ovoga vidimo da je Pavao svjedočio o uskrsnuću Isusa Krista. Dakle, Fest je znao o tome događaju.

 

Ne snalazeći se u takvoj raspravi, upitah bi li htio u Jeruzalem da mu se ondje za to sudi. Budući da se Pavao prizivom podložio presudi njegova Veličanstva, zapovjedih da ga čuvaju dok ga ne pošaljem caru." Na to će Agripa Festu: "Htio bih i ja čuti toga čovjeka." Sutra ćeš ga, reče, čuti." (Djela 25:20 - 22)

 

U stvari, Fest je u ovome slučaju sjedio na svojevrsnom užarenom stolcu. Optužba protiv Pavla bila je poticanje na pobunu, a zbog te je optužbe trebao biti pogubljen, međutim, Pavao nije počinio nikakvog zločina. Pavao se sada pozvao na cara. Što biste učinili s takvim zatvorenikom? Zato je Fest zamolio Agripu da mu pomogne.

 

Ja sam mišljenja da je Agripa već ranije čuo o Pavlu i da je u stvari čeznuo da ga čuje. Želio je znati više o optužbama, a također je želio čuti što Pavao ima za reći. Zato su ugotovili sastanak.

 

Zanimljivo je zapaziti kako su kralj i upravitelj upriličili ovaj sastanak. Čitavo su vrijeme oni u stvari ispunjavali proročanstva, iako sami toga nisu bili svjesni. Pavao se trebao pojaviti pred kraljevima i vladarima, kao što mu je to Gospodin Isus i rekao.

 

SASLUŠANJE PRED FESTOM I AGRIPOM

 

Sutradan dakle dođu Agripa i Berenika s velikim sjajem te uđu u dvoranu zajedno s tisućnicima i najuglednijim gradskim muževima. Kad na zapovijed Festovu dovedu Pavla,  (Djela 25:23)

 

Kakav li je to bio prizor! Kad je neki propovjednik imao veću publiku od ove? Atmosfera je dramatična i s mnogo pompe i ceremonije. Pavao se u okovima pojavio pred ovim časnim skupom vladara i kraljeva. Fest je Agripu zamolio da mu pomogne formulirati optužbu protiv Pavla kako bi ga mogli poslati pred cara.

 

reče Fest: "Agripa, kralju, i vi svi ovdje s nama nazočni, gledajte ovoga čovjeka! Zbog njega me sav narod židovski salijetao i u Jeruzalemu i ovdje vičući da on ne smije više živjeti. Ali ja nađoh da nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt pa kad se on sam prizvao na njegovo Veličanstvo, odlučih poslati mu ga.

 

Ja nemam ništa pouzdano o njemu napisati Gospodaru. Zato ga izvedoh pred vas, ponajpače preda te, kralju Agripa, da bih nakon ove istrage imao što napisati. Čini mi se doista besmislenim poslati uznika, a ne naznačiti optužbu protiv njega.“ (Djela 25:24 - 27)

 

Pavao upotrebljava ovu prigodu kako bi ispropovijedao ovu najveću propovijed koja je zabilježena.