dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

 POGLAVLJE 26:1-23

 

 

TEMA: Pavao pred Agripom

 

Ovo Pavlovo svjedočanstvo nije njegova obrana. Ono je objava evanđelja sa sasvim određenim ciljem: pridobivanjem Agripe i drugih nazočnih za Krista. To je dramatična scena i ovo poglavlje je jedan od najvećih književnih dijelova, bilo među svjetovnom, bilo među nadahnutom literaturom.

 

Ovo mi je poglavlje bilo veličanstveno čak i prije nego što sam bio spašen. Dok sam bio mlad, bio sam povezan s jednim kazalištem. Svakako znate da svaki čovjek u jednom trenutku svoga života želi biti glumac, a ja sam se zanosio smiješnom idejom da ću postati glumac. Režiserka mi je predložila da naučim napamet dvadeset i šesto poglavlje Knjige Djela apostolskih. Nije mi dala Bibliju, ali je ovo poglavlje bilo otisnuto u nekoj drugoj knjizi i ja sam ga zapamtio odande. Moram vam reći da je ono imalo veliki utjecaj na mene.

 

PAVLOVO SVJEDOČANSTVO PRED AGRIPOM

 

Nato Agripa reče Pavlu: "Dopušta ti se o sebi govoriti." Pavao ispruži ruku i stade se braniti: (Djela 26:1)

 

Pavlovo pojavljivanje pred Agripom je, po mom mišljenju, najviši vrhunac u cjelokupnoj službi ovog velikog apostola. Radi se o ispunjenju proročanstva da se Pavao ima pojaviti pred kraljevima i vladarima. Bez sumnje, bila je to Božja volja da Pavao dođe pred kralja Agripu. Već sam napomenuo da je ovo poglavlje imalo duboki utjecaj na mene dok sam ga kao mladić zapamtio. Moram priznati da je imalo utjecaja na moje kasnije odlučivanje za propovjedničku službu.

 

Postoji nekoliko stvari koje moramo znati u svezi s ovim poglavljem prije nego što počnemo proučavati ovu Pavlovu poruku pred kraljem Agripom. Kao prvo, želim ponovno jasno istaći kako Pavao nije na suđenju. Tu se ne radi o suđenju u sudnici. Pavao se ne brani kada govori pred Agripom. On pred njim propovijeda evanđelje. U svjetlu činjenice da se ovaj veliki apostol pozvao na cara, čak niti kralj Agripa ga nije mogao osuditi, a svakako je izvan jurisdikcije upravitelja Festa, kao što nam to posljednji stih ovog poglavlja i potvrđuje: "Agripa pak reče Festu: 'Ovaj bi čovjek mogao biti pušten da se nije pozvao na cara'" (Djela 26:32). Više nisu imali nikakvu vlast osuditi ga. Jednako tako, nisu ga mogli niti osloboditi. Bili su bespomoćni. Zato se Pavao nije niti namjeravao braniti. Umjesto toga, Pavao ih je pokušavao zadobiti za Krista.

 

To nije bilo suđenje, već javno pojavljivanje apostola Pavla pred kraljem Agripom i sudom, kako bi oni iz prve ruke, od apostola, mogli saznati što "Put" u stvari jest. Vidite, svi su govorili o Putu. Netko bi pitao nekog drugog: "Čuj, jesi li čuo novost o onome Putu?" Drugi bi odgovorio: "Pa, čuo sam ponešto o tome. To je nešto novo. Što je to u stvari?" Mislim da su čak i Fest i Agripa razgovarali na taj način. Agripa bi rekao: "Čuo sam ponešto o tome, međutim, želio bih čuti nešto više. Trebali bismo pozvati nekakvog stručnjaka." Zato su i sazvali ovaj skup kako bi dobili objašnjenja o Putu. Mislim da je to bilo jedna od najvećih prigoda koju je bilo koji propovjednik imao za propovijedanje Krista. Prigoda poput ove se nije javila nikada poslije.

 

Bio je to događaj ispunjen neznabožačkom pompom i ispraznom predstavom. Radilo se o državnom položaju ispunjenom fanfarama i sviranjem truba. Sve je bilo ukrašeno skupocjenim tapiserijama i pozlaćenim tkaninama. Tom su događaju prisustvovali svi istaknuti dužnosnici tog dijela rimskog carstva. Bila je to stvar prestiža prisustvovati ovakvom skupu. Moglo se ondje vidjeti Agripino grimizno kraljevsko odijelo i Berenikine bisere. Izabrani i elita, inteligencija i krema društva pojavili su se ondje u punom sjaju. Ondje je bilo oholosti i uznositosti, digniteta i pokazivanja, koji su bili dostojni Rima onog vremena.

 

Zapazite ponovno način na koji to dr. Luka bilježi: "Sutradan dakle dođu Agripa i Berenika s velikim sjajem te uđu u dvoranu zajedno s tisućnicima i najuglednijim gradskim muževima. Kad na zapovijed Festovu dovedu Pavla" (Djela 25:23).

 

Ovaj izvještaj potiče našu maštu. Mislim da si u mislima možemo naslikati taj prizor dok Pavao iznosi poruku. Ovaj skup odličnika bio je samo s jednom svrhom: da saslušaju što im ima za reći poznati zatvorenik Pavao. On je onaj koji je već prošao većim dijelom rimskog carstva, barem njegovim istočnim dijelom, propovijedajući Put.

 

Kad su se vrata velike sobe s prijestoljem širom otvorila, zatvorenik u okovima ušao je u ovaj skup pun boja. Odjeven je u zatvoreničko odijelo i okovan je za dva stražara. Po svojoj pojavi na ovaj skup ne bi ostavio nikakav dojam. To je čovjek koji ljudima propovijeda i poučava ih o smrti, ukopu i uskrsnuću Isusa Krista, jer su grešnici i potrebno im je spasenje. To je čovjek koji s punom vlasti može govoriti o novome Putu. Oni će poslušati tog čovjeka jer zna kako govoriti i zbog toga što je inteligentan. Nebesko svjetlo je na njegovom licu. On više nije Savao iz Tarza, već apostol Pavao. Kakav je kontrast prema tom skupu uglednika onog vremena!

 

Fest je rekao kako su Židovi pokušali ubiti Pavla. Kako li su ga mrzili, pa ipak, nisu imali nikakvu pravu optužbu protiv njega. Svo je mnoštvo pogledalo u Pavla i ja mislim da je on pomno promotrio cijeli skup.

 

Pavao nije bio bliješteće osobnosti. Neki liberalni teolog ga je nazvao: "Zaraznim Pavlom." Pa, i tako ga možete nazvati. Možda su u rimskom carstvu tako mislili o njemu. Sjetite se da je Gospodin Isus rekao: "Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas" (Ivan 15:18). Ovaj je čovjek odan Isusu Kristu, pa će ga zato svijet mrziti.

 

Ako ćemo iskreno, mislim da Pavao nije bio fizički privlačan. Ipak je imao onu dinamičku privlačnost koju Bog po svojoj milosti daje čovjeku. Bio je pokretan Svetim Duhom. Kad bismo barem vi i ja mogli reći zajedno s Pavlom: "živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene" (Galaćanima 2:20).

 

Odvratimo sada svoje oči sa sjaja ovog skupa prema dvojici ljudi koji se ističu u ovome skupu: Pavlu i Agripi. Kakav kontrast! Jedan od njih odjeven je u grimiz, dok je drugi bio u zatvoreničkoj odjeći. Jedan je sjedio na prijestolju, a drugi na hladnom kamenju. Jedan nosi krunu, drugi je u okovima. Agripa je kralj, međutim, robuje grijehu. Pavao je okovani zatvorenik, koji se raduje u slobodi oproštenih grijeha i oslobođenja u Kristu. Agripa je zemaljski kralj koji nije mogao osloboditi niti Pavla niti sebe. Pavao je ambasador Kralja koji ga je oslobodio i koji može osloboditi Agripu od razornih učinaka grijeha.

 

Moramo imati na umu da je kralj Agripa bio član obitelji Herod. Pripadao je najpokvarenijoj obitelji za koju sam ikada čuo. To je najgora obitelj koja se spominje u Bibliji. Mislim da su Ahab i Izebela nalikovali učenicima vjeronauka u usporedbi s članovima obitelji Herod. Znate za staru izreku o davanju đavlu onoga što mu pripada. Pa, dajmo i Herodima ono što im pripada. Agripa je bio inteligentan čovjek i bio je velik u mnogočemu, unatoč pozadini iz koje je dolazio. Poznavao je Mojsijev Zakon, to jest, znao je slovo Zakona. Pavao je bio radostan zbog ovoga, jer mu je to davalo priliku govoriti čovjeku koji je bio poučen i koji će razumjeti narav optužbi.

 

Kao što sam to rekao već ranije, ne mogu si pomoći a da ne vjerujem da je Pavao postao pomalo nestrpljiv za dvije godine koliko je bio zatočen. Pojavio se pred ruljom u Jeruzalemu, pred tisućnikom, zatim pred Feliksom (javno, a zatim mnogo puta privatno), a nakon toga se pojavio pred Festom. Sada se mora pojaviti pred Agripom. Niti jedan od ovih ostalih nije u potpunosti razumio pozadinu optužbi iznesenih protiv Pavla. Jednako tako, nisu razumjeli niti evanđelje. Ovo vrijedi i za rimskog tisućnika u Jeruzalemu. Zanimljivo je da su ti ljudi mogli živjeti na tom području, biti u društvu s kršćanima, čuti apostola Pavla, i još uvijek ne razumjeti. Pa ipak, takvo je bilo stanje.

 

Pavlov poziv Agripi da se okrene Kristu je veličanstven. Poziv je logičan i vrlo inteligentan. Umjesto da se radi o obrani, tu je riječ o objavljivanju evanđelja.

 

"Smatram se sretnim što se u svemu za što me Židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa, jer ti najbolje poznaješ židovske običaje i zadjevice. Zato me, molim, velikodušno poslušaj." (Djela 26:2 - 3)

 

Pavao se sada obraća čovjeku koji razumije ono o čemu govori. Agripa je inteligentan čovjek, poznaje Mojsijev Zakon, i razumije židovsku pozadinu. Pavao se uistinu raduje prilici što će moći govoriti ovako poučenom čovjeku koji će razumjeti pravu narav slučaja. Pavao je, jednako tako, dobro poučen u Mojsijevom Zakonu, međutim, Pavao je susreo Krista. Zakon za njega sada ima novo značenje. Pavlova duša preplavljena je novim životom. Sada vidi da je Krist ispunjenje zakona pravednosti. Sada zna da je Bog dao ono što je sam zahtijevao. On zna da je Bog dobar i da je kroz Krista Bog milostiv. Pavao je želio da kralj Agripa ovo upozna. Pavla je preplavio osjećaj suosjećanja dok je izgovarao ove riječi. Mislim da je ovo njegovo majstorsko djelo. Njegova poruka na Akropoli je uistinu divna, međutim, ne može se niti usporediti s ovom porukom.

 

Iako je bilo nazočno vjerojatno nekoliko stotina ljudi, Pavao se obraćao samo jednom čovjeku, kralju Agripi. Pavao je ovog čovjeka želio zadobiti za Krista.

 

Započeo je vrlo pristojnim uvodom, govoreći Agripi kako uživa u toj prigodi. Zatim je nastavio iznoseći kralju Agripi kratki pregled svoje mladosti i svoje pozadine. Nakon toga, govorio je o svom obraćenju. Na koncu je pokušao čovjeka zadobiti za Krista.

 

Kao prvo, zamolit ću vas da poslušate cjelokupnu poruku bez prekida. U stvari, ona priča svoju vlastitu priču. Nakon toga dat ću vam nekoliko komentara u svezi s Pavlovim govorom.


"Smatram se sretnim što se u svemu za što me Židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa, jer ti najbolje poznaješ židovske običaje i zadjevice. Zato me, molim, velikodušno poslušaj."

 

"Dakle, život moj od najranije mladosti proveden u narodu mojem, u Jeruzalemu, znaju svi Židovi. Poznaju me odavna te mogu, ako samo hoće, svjedočiti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej. I sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje koje Bog dade ocima našim i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena naših, svesrdno noću i danju služeći Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže Židovi.

 

Zašto nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje? "Pa i ja sam nekoć smatrao da mi se svim silama boriti protiv imena Isusa Nazarećanina. To sam i činio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, pošto od velikih svećenika dobih punomoć, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih ubijali i po svim ih sinagogama često mučenjem prisiljavao psovati i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih čak i u tuđim gradovima."

 

"Radi toga pođoh u Damask s punomoći i ovlaštenjem velikih svećenika kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike. Pošto popadasmo na zemlju, začuh glas što mi govoraše hebrejskim jezikom: 'Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti se protiv ostana praćakati.' Ja odvratih: 'Tko si, Gospodine?' Gospodin će mi: 'Ja sam Isus koga ti progoniš!

 

Nego ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti pokazati. Izbavit ću te od naroda i od pogana kojima te šaljem da im otvoriš oči pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima.'"

 

"Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlušan nebeskom viđenju.


Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji židovskoj i poganima navješćivah da se pokaju i obrate k Bogu i čine djela dostojna obraćenja.

 

Zbog toga me Židovi uhvatiše u Hramu i pokušaše ubiti. Ali s pomoću Božjom sve do dana današnjega svjedočim, evo, malu i veliku, ne govoreći ništa osim onoga što Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti: da će Krist trpjeti i da će on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navješćivati narodu i poganima."      (Djela 26:2 - 23)

 

Nakon što je Pavao na jednostavan način objasnio svoje ponašanje, koje je bilo prirodni proizvod pozadine iz koje je potjecao, nastavlja govoreći o svome farizejskom iskustvu i o događaju koji mu se dogodio na putu u Damask.

 

Rekao je: "Mislio sam da trebam činiti mnoge stvari suprotne imenu Isusa iz Nazareta." Gospodin Isus nikada nije imao neprijatelja koji bi bio tako ogorčen i tako okrutan kao što je to bio Savao iz Tarza. Imao je duboko ukorijenjenu mržnju prema Isusu Kristu i prema evanđelju. Rekao je kako je pustošio crkvu u Jeruzalemu i kako je mnoge svete poslao u zatvor. To je razlog zbog kojeg je mogao izdžati dvije godine zatvora i takvo zlostavljanje od strane vjerskih vođa. Bio je jedan od njih. Znao je točno kako se osjećaju u svezi s njim.

 

Zatim, u trinaestom stihu daje pregled svog iskustva s puta u Damask, kako ga je Gospodin Isus presreo, kako je on pao na zemlju i kako je čuo Isusa gdje mu govori. Tada je Pavao shvatio kako je djelovao suprotno Božjoj volji. Mnogo godina kasnije, dok je Filipljanima pisao o tom svom iskustvu, rekao je: "Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom. Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem" (Filipljanima 3:7 - 8). U njegovom je slučaju uistinu došlo do revolucionarne promjene. Pouzdavao se u religioznost, međutim, kad je susreo Isusa Krista, odbacio je svu svoju religioznost. Ono što je ranije smatrao dobitkom, sada mu je bio gubitak. Isus Krist, kojeg je mrzio više od svega ostalog, postao mu je najdivnija osoba u životu.

 

Tada je Pavao Festu i kralju Agripi objasnio stvarnost viđenja kojeg je imao. Gospodin ga je poslao propovijedati poganima i obećao mu je izbaviti ga od njih. Bio je to udarac poput uragana, jer je stajao pred dva moćna pogana koji mu nisu mogli ništa jer se Pavao pozvao na cara - a ipak, propovijedao im je evanđelje!

 

Od devetnaestog stiha, Pavao govori kako je reagirao na viđenje koje je imao. "Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlušan nebeskom viđenju." To znači: "Što sam drugo mogao i učiniti? Ne biste li vi učinili to isto?"

 

Od samog početka Pavao jasno iznosi kako je Put posljedica i ispunjenje Staroga zavjeta. "Ali s pomoću Božjom sve do dana današnjega svjedočim, evo, malu i veliku, ne govoreći ništa osim onoga što Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti" (stih 22). To nije bilo proturječno Starome zavjetu.


Nakon toga je Pavao predstavio evanđelje kralju Agripi, i svo mnoštvo okupljeno onog dana čulo ga je. "Da će Krist trpjeti i da će On, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navješćivati narodu i poganima" (stih 23). Mislim da je Pavao naglašavao tu riječ pogani zbog toga što je kralj bio poganin. Zapazite da je Pavao predstavio evanđelje: Da je Krist umro za naše grijehe, da je bio pokopan, i da je uskrsnuo. Pavao je uvijek naglašavao uskrsnuće. Dragi prijatelji, nikada ne bismo propovijedati o Kristovoj smrti, bez da također propovijedamo i o Njegovom uskrsnuću. Pavao je ovaj poštovanja vrijedni skup suočio s činjenicom da je Bog ušao u čovjekovu povijest i da je Bog nešto učinio za čovjeka. Bog je pokazao svoju ljubav - Bog je tako ljubio svijet da je dao svog Sina.

 

Najednom došlo je do prekida. Upravitelj Fest očito se sada našao na usijanoj stolici.