dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 26:24-27

 

 

Dok se on tako branio, Fest će mu u sav glas: "Mahnitaš, Pavle! Veliko ti znanje mozgom zavrnulo. "Ne mahnitam, vrli Feste, odvrati Pavao, nego riječi istine i razbora kazujem. (Djela 26:24 - 25)

 

Izgleda nam žalosno što je Pavao bio prekinut u svojo propovijedi. Međutim, zapazite s koliko pristojnosti mu Pavao odgovara. Njegov smireni odgovor pokazuje da nije luđak ili nekakvi vjerski fanatik.

 

U današnje vrijeme, dragi prijatelji, ima mnogo svjedoka, poglavito propovjednika, koji se boje da neće ispasti veliki intelektualci, već da će ih smatrati vjerskim fanaticima, koji ne objavljuju velike istine evanđelja. Prijatelji, trebali bismo biti voljni zauzeti položaj luđaka - ali se ne i ponašati poput njih. Trebali bismo evanđelje predstavljati trijezno kao što je to činio i apostol Pavao.

 

Zapazite da nakon što je odgovorio upravitelju Festu, Pavao se vraća kralju Agripi, ovaj puta s pitanjem.

 

Ta znade za to kralj komu s pouzdanjem govorim. Ništa mu od toga, uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u kakvu zakutku. Vjeruješ li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ!" (Djela 26:26 - 27)

 

Moguće je vjerovati činjenicama bez da one imaju za vas ikakvo značenje. Možete poznavati činjenice evanđelja - da je Isus umro za vaše grijehe i uskrsnuo od mrtvih - međutim, ono što je od presudnog značaja je vaš odnos prema tim činjenicama.

 

Agripa će Pavlu: "Zamalo pa me uvjeri te kršćaninom postah!" Pavao pak: "Dao Bog te i za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postali ovakvima kakav sam ja, osim ovih okova!" (Djela 26:28 - 29)

 

Agripa je bio inteligentan čovjek. Pavlu je odgovorio: "Zamalo pa me uvjeri te kršćaninom postah." Dragi prijatelji, znate li da možete skoro postati kršćaninom, a zatim biti izgubljen za cijelu vječnost? Kako li je to tragično! "Zamalo" nije dovoljno dobro. Mora biti ili sve ili ništa! Ili prihvaćate Krista ili Ga ne prihvaćate. Niti jedan teolog ne može iskušati dubine spasenja i njegovo značenje. Pa ipak, ono je dovoljno jednostavno da ga mogu razumjeti obični ljudi poput većine nas. Ili imate Krista ili nemate Krista. Ili se pouzdajete u Krista ili se ne pouzdajete u Krista. Ili je On vaš Spasitelj ili On nije vaš Spasitelj. Samo jedno od ovog dvojeg je moguće. Tu nema "zlatne sredine." Zamalo nije prihvatljivo. Mora biti sve.

 

Pavao je odgovorio: "Dao Bog te i za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postali ovakvima kakav sam ja, osim ovih okova." Pavao im je rekao da čezne za tim da i oni imaju odnos s Kristom i da budu poput njega - osim okova u kojima se nalazio. Nije želio da na ikome budu okovi. Tu imamo čovjeka koji je bio ponosni i revni farizej. Pavao je bio čovjek koji je nekoliko godina ranije kršćane vezao u lance i davao ih pogubiti. Sada je njegov stav drukčiji. Želio je da svi ljudi postanu kršćani i da imaju osobni odnos s Isusom Kristo koji donosi vječni život.

 

Ne možemo si pomoći a da ne budemo zapanjeni silovitom promjenom koja se dogodila Savlu iz Tarza. Koje je objašnjenje za tu pojavu? Objašnjenje je to da je Isus živ! Vratio se iz mrtvih. To je razlog zbog kojeg je Pavao vrlo rano u svom svjedočenju pred Agripom rekao: "Zašto nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje" (Djela 26:8). U tome nema ničeg nerazumnog. Devetnaest stoljeća razvoja ljudskog znanja na mnogim područjima čini uskrsnuće još prikladnijim za naše doba. U stvari, vi biste trebali lakše povjerovati u uskrsnuće nego što su to mogli ljudi u Pavlovo vrijeme.

 

S obzirom da se Isus vratio iz mrtvih, postoji i još jedan i budući sud. Postoji još jedno prijestolje, a na njemu sjedi Isus. Postoji i još jedan zatvorenik - taj zatvorenik ste vi ili ja. Ili ste se poklonili pred Njim i prihvatili ga kao svog Gospodina i Spasitelja, ili ćete odgovarati pred Njim u taj dan. Uskrsnuće je vrlo važno nespašenom čovjeku, kao što je ono važno i spašenom čovjeku.

 

Nato usta kralj, upravitelj, Berenika i oni koji su s njima zasjedali. Udaljujući se govorili su među sobom: "Ovaj čovjek ne čini ništa čime bi zaslužio smrt ili okove." Agripa pak reče Festu: "Ovaj bi čovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara. (Djela 26:30 - 32)

 

Očito je da Pavao sada odlazi u Rim. Već smo ranije spomenuli da postoje ljudi koji postavljaju pitanje je li Pavao učinio ispravnu stvar kada se pozvao na cara. Neki smatraju da je Pavao u tome učinio pogrešku. Ja mislim da nikako ne možemo govoriti o bilo kakvoj Pavlovoj pogrešci u ovome slučaju.

 

U Poslanici Rimljanima Pavao je izrazio svoju čežnju da otiđe u Rim. "U svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi se već s voljom Božjom nekako posrećilo doći k vama. Jer čeznem vidjeti vas da vam predam nešto dara duhovnoga te se ojačate" (Rimljanima 1:10 - 11).

 

Uistinu, Pavao odlazi u Rim. Možda se pitate je li mu se "posrećilo" ili nije. Ja imam prijatelja u službi koji je održao nekoliko poruka mladim ljudima (koje su bile veličanstvene), a naslov tog niza poruka bio je: "Pavlovo putovanje u Rim." Putovanje je bilo od velike koristi u tome što je to bila volja Božja da on ode u Rim.

 

 

POGLAVLJE 27:1-13

 

 

TEMA: Pavao odlazi u Rim putem oluje i brodoloma

 

Ovo bi se putovanje moglo nazvati i Pavlovim četvrtim misijskim putovanjem. Kad je otišao u Rim bio je jednako tako aktivan, upotrebljavao je istu slobodu, uspostavio je mnogo kontakata i svjedočio je jednako tako vjerno kao što je to činio i na svojim prethodnim misijskim putovanjima. Okovi ga nisu sputavali iako je svo vrijeme ovog putovanja bio u okovima. On je onaj koji je rekao: "Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zločinac. Ali riječ Božja nije okovana!" (2. Timoteju 2:9). Filipljanima je također napisao kako se njegov udes okrenuo u napredovanje evanđelja (vidite Filipljanima 1:12).

 

U svemu ovome bio je Bog, dragi moji prijatelji. Ovaj put će putovanje biti unekoliko drugačije. Biti će na trošak rimske vlade, jer je Pavao bio rimski zatvorenik. To je ispunjenje Pavlovih molitvi da ode u Rim.

 

Kad se Pavao pozvao na cara, više nije bio pod jurisdikcijom upravitelja Festa i kralja Agripe. Kao što je to kralj Agripa i rekao nakon saslušanja Pavlovog slučaja: "Ovaj bi čovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara!" (Djela 26:32). U svezi s Pavlom ti ljudi nisu mogli više ništa poduzeti; morali su Pavla poslati u Rim.

 

U dvadeset i sedmom poglavlju Knjige Djela apostolskih nalazimo zapis o Pavlovom putovanju u Rim. Ono što nalazimo ovdje mogli bismo nazvati brodskim dnevnikom. Ovo poglavlje u Knjizi Djela apostolskih smatralo se najljepšim opisom pomorskog putovanja u drevnom svijetu o kojem imamo bilo kakvi zapis. Sir William Ramsay proučavao je pisanja dr. Luke, i ovaj odjeljak smatra majstorskim djelom i najtočnijim izvješćem koje je ikada napisano. Kao što i sami možete vidjeti, došli smo u još jedno veličanstveno poglavlje u Bibliji.

 

Oni od vas koji su pod satovima latinskog proučavali Cezara vjerojatno se sjećaju opisa gradnje mosta. Taj odjeljak uvijek ostaje u pamćenju onih koji su učili latinski jer se ondje nalazi mnogo novih riječi kojima se opisuje gradnja mosta. Ovaj odjeljak na Grčkom jeziku je unekoliko sličan tome jer dr. Luka upotrebljava mnogo tehničkih izraza kako bi detaljnije opisao ovo Pavlovo putovanje.

 

Otisnimo se sada s apostolom Pavlom. Krenut ćemo na plovidbu prema Rimu. Ovo je posljednji i najuzbudljiviji dnevnik putovanja kojeg nalazimo u Djelima.

 

PAVLOVO PUTOVANJE U RIM

 

Kad je odlučeno da odjedrimo u Italiju, predadoše i Pavla i neke druge uznike satniku carske čete, imenom Juliju. (Djela 27:1)

 

To je početak putovanja u Italiju. Pavao je, zajedno s drugim zatvorenicima, bio povjeren u ruke satniku koji se zvao Julije. Mislim da neću pogriješiti ako kažem da je Pavao vjerojatno bio jedini od zatvorenika koji je imao rimsko građanstvo. Ostali su vjerojatno bili kriminalci koji su bili poslani u Rim na pogubljenje. Mnogi od njih postajali su gladijatori i njima bi hranili divlje životinje. U ono se doba iz svih krajeva rimskog carstva cijela bujica ljudskih života slijevala u čeljusti ovog javnog škripca koji se nalazio u Koloseumu u Rimu. Ti zatvorenici bili su krajnje beznadni ljudi. Kakvu je samo priliku Pavao imao iznijeti evanđelje nade ovoj klasi ljudi! Sjetit ćete se kako je Gospodin Isus rekao kako je jedan od razloga zbog kojih je došao bio da oslobodi zatvorenike - oslobodi ih duhovno, da budu izbavljeni od svojih grijeha i izbavljeni od svoje krivnje.

 

Ovaj tisućnik, Julije, bio je vrlo pristojan neznabožac, kao što ćemo to i sami vidjeti.

 

Popesmo se na neku adramitsku lađu koja je imala ploviti u azijska mjesta pa otplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin. (Djela 27:2)

 

Ponovno napominjem kako ćete imati veće koristi ako ovo putovanje budete slijedili na zemljovidu. Zapazit ćete da sada plove sjeverno uz izraelsku obalu. Drugim riječima, od mjesta gdje su započeli putovanje, nisu odmah otplovili na debelo more kako bi stigli u Rim. Brod je plovio blizu obale Izraela.

 

Sutradan doplovismo u Sidon. Julije, koji je s Pavlom čovječno postupao, dopusti mu poći k prijateljima da se pobrinu za nj. (Djela 27:3)

 

Sidon nam je poznato mjesto. Tir i Sidon nalaze se na obali u Feniciji, gdje se danas nalazi Libanon.

 

Zapazite slobodu koja je bila dana apostolu Pavlu. Ja sam mišljenja da ovdje imamo rimskog dužnosnika kojeg je Pavao zahvatio evanđeljem. Njegovo postupanje prema Pavlu bilo je milosrdno. Čak je i velikom apostolu Pavlu bilo potrebno zajedništvo i osvježenje u zajedništvu s braćom. Nitko od nas nije imun na to. Potrebno nam je razumijevanje i potpora drugih kršćana.

 

Odande smo otplovili, jedrili uz Cipar ‑ jer su nam vjetrovi bili protivni ‑ (Djela 27:4)

 

"Uz Cipar" u stvari znači da su doplovili sve do Cipra na jugu, što nam pokazuje da su naletjeli na sjeverne vjetrove.

 

pa preplovili more duž Cilicije i Pamfilije i stigli u Miru licijsku. (Djela 27:5)

 

S Pavlom smo već prešli preko ovog teritorija. Plovili su uz južnu obalu male Azije, držeći se blizu tamošnje obale.

 

Ondje satnik nađe neku aleksandrijsku lađu za Italiju i ukrca nas na nju. (Djela 27:6)

 

Ako provjerite na zemljovidu, vidjet ćete da je Mira mjesto polaska na daleka putovanja. U tom su se mjestu prekrcali na drugi brod. Satnik je našao alksandrijski brod, što znači da je dolazio iz sjeverne Afrike i plovio je prema Italiji.

 

Više smo dana plovili sporo i jedva doprli do Knida. Kako nam vjetar ne dade pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone pa jedva jedvice ploveći uza nju, stigosmo na neko mjesto zvano Dobra pristaništa, blizu kojega je grad Laseja. (Djela 27:7 - 8)

 

Zaputili su se prema Kreti. Po svemu sudeći, još su uvijek imali problema s plovidbom. Suprotni vjetrovi pravili su velike probleme jedrenju brodova onog vremena. Prošli su južnom stranom otoka i stigli u grad imenom Laseja, koji se nalazi na južnoj obali Krete.

 

Kad je nakon duljeg vremena plovidba već postala pogibeljna jer je Post već bio izminuo, opominjaše Pavao: (Djela 27:9)

 

To znači da je plovidbena sezona dolazila kraju i da je dolazila zima. Nadali su se da će stići u Rim prije nego što započnu oluje. Zanimljivo je da Pavao u tom trenutku preuzima moralnu kontrolu. Kad je plovidba postala opasna, Pavao ih je poticao.

 

"Ljudi, govorio im je, vidim da će plovidba biti nezgodna i na veliku štetu ne samo za tovar i lađu nego i za naše živote." Ali je satnik više vjerovao kormilaru i brodovlasniku negoli Pavlovim riječima. (Djela 27:10 - 11)

 

Čovjek svakako može razumjeti satnika. Logično je za očekivati da će kormilar i brodovlasnik znati više o jedrenju od Pavla.

 

Ovdje vidimo Pavla na pravom ispitu. Svakako se ističe u čitavoj situaciji. On im iznosi stanoviti prijedlog kojeg je, vidjet će to i sami kasnije, trebalo slijediti. Pavlova duhovna superiornost očituje se u ovom trenutku. U Pavlovom životu nema nikakve zbrke. Nema nikakve nesigurnosti, nikakve frustracije. On je ono što nazivamo stabilnom osobom. Pavao je znao put kojim ide. "Ali jedno činim" bila je njegova izjava kad je stigao u Rim (nalazi se u Filipljanima 3:13 - op. prev.) Te kvalitete možemo zapaziti u njegovom ponašanju za svo vrijeme trajanja putovanja. Pavao je živio svoj život kao čovjek koji je u stalnom dodiru s Bogom.

 

A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, većina je predlagala da odande otplove ne bi li kako doprli do kretske luke Feniksa, što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, pa ondje prezimili.  (Djela 27:12)

 

Kreta je otok koji leži uz obalu Male Azije i uz Grčku obalu. To je najveći otok i na njemu ima nekoliko dobrih luka.

 

Događaji koji će uslijediti pokazat će nam da je Pavao imao pravo. Kroz ovo putovanje su kormilar, vojnici i mornari ovisili isključivo o ljudskoj spekulaciji. Pavao se pouzdavao u Boga.

 

Uto duhne blagi južnjak i oni, misleći da bi mogli ostvariti naum, digoše sidro i zaploviše tik uz Kretu. (Djela 27:13)

 

Njima je putovanje bilo stvar nagađanja. Južni vjetar je blago puhao pa su oni "mislili." Kormilar je bio čovjek koji se pouzdavao samo u sebe i u ljudsku mudrost. Pavao se pouzdavao u Boga i od Njega je tražio savjet. Kasnije je Pavao rekao ovim ljudima: "Vjerujem Bogu" (Djela 27:25). Zapazite da Pavao nije rekao da vjeruje u Boga, već je rekao da "vjeruje Bogu."


Život je veliko more, a naši životi su maleni brodići. Mi možemo ploviti u svojim brodovima prema ljudskom nagađanju, ako to odaberemo. Dragi prijatelji, na tom moru puše jaka oluja. Tragedija je u tome da usred zbrke, kaosa koji je u svijetu i tame, većina ljudi još uvijek nagađa. Postoji na tisuće ljudskih planova za izgradnju boljeg svijeta, pa ipak, gdje god pogledamo vidimo neuspjehe. Potrebni su nam ljudi koji poznaju Boga. Gladstone je rekao: "Značajka velikog upravitelja (čovjeka) je čovjek koji zna put kojim će Bog ići sljedećih pedeset godina." Čini se da danas baš nema mnogo takvih ljudi.