dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 4

 

 

TEMA: Prvi progon crkve; sila Svetoga Duha

 

Ovo poglavlje pokazuje rezultat druge Petrove propovijedi. Spasilo se pet tisuća ljudi. Zatim su apostole uhitili i bacili ih u zatvor. Bilo je to na poticaj saduceja, a razlog je bio to što su apostoli propovijedali uskrsnuće Isusa Krista.

 

 

PRVI PROGON CRKVE

 

Dok su oni još govorili narodu, priđu im svećenici, hramski zapovjednik i saduceji, ozlovoljeni što uče narod i navješćuju ‑ u Isusu ‑ uskrsnuće od mrtvih; (Djela 4:1 - 2)

 

Želim vam pažnju skrenuti na nešto što je zapanjujuće i vrlo zanimljivo, a što svakako moramo vidjeti. Tko je vodio u progonu Gospodina Isusa Krista, na koncu Ga uhitio i dao ubiti. Bili su to vjerski vođe, farizeji. Oni su bili Njegovi neprijatelji dok je hodao ovom zemljom. Iz biblijskog zapisa je vidljivo da je mnogo farizeja bilo spašeno. Znamo da je Nikodem bio spašen. Josip iz Arimateje je možda bio farizej. Znamo da je Savao iz Tarza bio farizej. Očito je da su mnogi drugi iz farizejske sljedbe bili dovedeni do spasonosne spoznaje o Gospodinu Isusu Kristu. Nakon što su se riješili Isusa, njihovog neprijatelja i osobe koja im je gotovo uvijek prkosila više nije bilo na zemlji.

 

Sada su saduceji, koji nisu vjerovali u uskrsnuće, postali veliki neprijatelji crkve koja je upravo nastala, a sve zbog toga što su apostoli, kao što smo već imali prilike vidjeti iz dvije Petrove propovijedi, uvijek propovijedali o uskrsnuću Isusa Krista.

 

Dopustite mi da vam dam jednu ilustraciju ovoga. Ja se nikada nisam uključivao u niti jedan pokret ili reformu kako bih pokušao ispraviti bilo koje od mjesta na kojima sam propovijedao. Nikada nisam osjećao da je to moj posao. Dugo sam godina bio propovjednik u središtu Los Angelesa. U tome gradu postojalo je mnogo filmskih zvijezda koje su doživjele svoje dane, međutim, nakon toga njihova "zvjezdanost" je nestala i oni su bili poput izgorjelog pepela. Obično bi se oni upustili u neku vrstu reformskog rada nakon što je njihova zvijezda izblijedila. Možda je to bila nekakva vrsta reakcije, ne znam. Takva jedna žena me je pozvala da se priključim odboru koji se bavio očišćenjem središta Los Angelesa. Ja sam se složio da je tom dijelu grada potrebno očišćenje, međutim, rekao sam joj da ja ne mogu služiti u tom odboru. Ona je bila zapanjena. "Pa, niste li vi propovjednik?" upitala me. "Niste li zainteresirani za očišćenje Los Angelesa?" Odgovorio sam joj: "Ja ne želim služiti u vašem odboru zbog toga što mislim da ne idete ispravnim putem." Zatim sam joj rekao ono što je meni rekao pokojni dr. Bob Shuler prije mnogo godina. Rekao mi je: "Mi smo pozvani ribariti u ribnjaku, a ne čistiti ribnjak." Ovaj stari svijet je mjesto za ribarenje. Mi nismo pozvani čistiti ribnjak. Mi moramo loviti ribu i onda se pobrinuti da se riba očisti.

 


Ja sam s godinama shvatio kako najveći neprijatelji propovijedanja evanđelja nisu pijanice. Gangsteri me nikada nisu zabrinjavali. Znate li gdje sam nailazio na najveće probleme kao propovjednik? Kod tzv. vjerskih vođa, liberala, onih koji su za sebe tvrdili da su nanovo rođeni. Oni su postali neprijatelji propovijedanju evanđelja. Meni je bilo zapanjujuće saznati koliko njih je željelo uništiti ovu moju službu preko radija. Oni su naši najveći neprijatelji. Nisu to ni gangsteri, ni nespašeni ljudi, već ovi vjerski vođe. Oni su saduceji današnjice. Oni su ti koji niječu nadnaravno. Oni niječu Bou riječ bilo svojim usnama, bilo načinom na koji svakodnevno žive svoje živote. To je vrlo važno vidjeti.

 

Saduceji onoga vremena i "saduceji" našega vremena pokušavaju donijeti nevolje svakome tko želi propovijedati o uskrsnuću. Možete propovijedati o Isusu, dragi prijatelji. Možete Ga učiniti predivnim, ljupkim pojedincem, nekom vrstom sramežljivog duha, i tada nećete biti u nikakvoj nevolji. Međutim, svakako ćete se naći u velikoj nevolji ako Isusa propovijedate kao moćnog Spasitelja koji je došao na ovu zemlju, optužio grijeh, umro na križu za grijehe ljudi i zatim sa moćnom silom ustao od mrtvih. To je poruka koju ljudi mrze. Kada su je apostoli propovijedali, saduceji su ih dali uhititi i doveli su ih pred židovsko vijeće (sanhedrin).

 

pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer već bijaše večer. Ipak mnogi od onih koji su čuli Riječ, povjerovaše te broj vjernika poraste nekako do pet tisuća. (Djela 4:3 - 4)

 

Sve se ovo dešavalo u Salomonovom trijemu nakon propovijedi apostola Petra. Ako je bilo pet tisuća muškaraca koji su vjerovali, što mislite koliko je bilo žena i djece koji su također uzvjerovali? Čitavo mnoštvo ljudi okrenulo se Kristu.

 

Ja sam uvijek oklijevao kritizirati Šimuna Petra. Ne možete si pomoći a da ne volite tog čovjeka. Njega je Bog uistinu moćno upotrijebio. Ovo nije bio nekakvi evangelizacijski skup na kojem se dosta nemarno razbacuje s brojkama. Ovo su pravi obraćenici. Ne postoji zabilježeno ništa slično od onog vremena do dana današnjeg, i ja sam mišljenja da ovaj broj neće biti premašen sve dok crkva postoji na zemlji.

 

Sutradan se sastadoše u Jeruzalemu glavari, starješine i pismoznanci ‑ i veliki svećenik Ana, i Kajfa, i Ivan i Aleksandar, i svi od roda velikosvećeničkoga. (Djela 4:5 - 6)

 

Ove smo ljude susreli već ranije. Ana i Kajfa su bili ljudi koji su djelovali iz potaje, u pozadini. Njih su dvojica osudili Isusa na smrt.

 

Izvedoše apostole preda se pa ih stadoše ispitivati: "Kojom snagom ili po kojem imenu vi to učiniste?" (Djela 4:7)

 

Petra i Ivana su doveli pred Židovsko Vijeće. Hromi čovjek je bio ozdravljen, a Petar je ispripovijedao svoju drugu propovijed. Vijeće je zahtijevalo saznati s kojom snagom i u čije ime su oni učinili ove stvari.

 

Onda Petar pun Duha Svetoga reče: "Glavari narodni i starješine! (Djela 4:8)


Zapazite kako je Petar pun Duha Svetoga. On u tom trenutku nije bio kršten Svetim Duhom - to je već bilo obavljeno. Kako je on bio ispunjen Svetim Duhom, tako je i vama i meni potrebno ovo ispunjenje Svetim Duhom. To je ono za čime bismo trebali težiti; to je ono što bismo trebali predano željeti. Ne oklijevajmo i ne čekajmo na krštenje Svetim Duhom. Oni su trebali čekati do dana Pedesetnice kada su svi bili kršteni u jedno tijelo, međutim, danas, ako se okrenete Isusu Kristu, bit ćete kršteni Svetim Duhom i smješteni u tijelo sačinjeno od vjernika u istom trenutku kada budete regenerirani.

 

Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! (Djela 4:9 - 10)

 

Petar je jako dobro odgovorio i govorio ovim ljudima. Do tog trena je Petar, svaki puta kada je otvorio svoja usta, "stavio cipelu" u njih. Međutim, ovaj put, ka_em vam, on je "...potpasao noge spremnošću za evanđelje mira" (Efežanima 6:15). Bio je ispunjen Svetim Duhom i rekao je pravu stvar: "Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku?" To je uistinu pitanje nad kojim se treba zamisliti!

 

On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. (Djela 4:11)

 

Petar nastavlja i ističe dvije stvari o Gospodinu Isusu. Prva stvar je bila da je bio razapet i da je uskrsnuo od mrtvih. Druga stvar je da je Isus Krist kamen. Isus je rekao: "...na ovoj stijeni izgradit ću svoju crkvu..." (Matej 16:18). Što je stijena? Stijena je Krist. Sada im Petar kaže: "Ovo je kamen." Što je kamen? Je li to crkva, ili je to Šimun Petar? Ne, to je Gospodin Isus Krist iz Nazareta. On je postao zaglavni kamen. To je bilo postignuto uskrsnućem. Zapazite da je uskrsnuće okosnica i središte propovijedanja evanđelja.

 

I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti." (Djela 4:12)

 

Vratite se unatrag prema Isusovom rođenju i uputi koju je anđeo dao Josipu: "...a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih" (Matej 1:21). On je Spasitelj: to je bilo Njegovo ime od početka. Kada prihvatite ime, tada prihvaćate i sve što se implicira u osobi koja ga nosi. Petar ovo iznosi vrlo jasno, i ja bih želio ovo naglasiti, da kada dođete k Isusu, dragi prijatelji, tada dođete k Njemu po spasenje. Pod nebom ne postoji niti jedno drugo ime koje vas može spasiti. Zakon vas ne može spasiti. Religija i religioznost vas ne može spasiti. Nikakav obred vas ne može spasiti. Samo Jedan, samo ime Isus, vas može spasiti. Isus je ime one Osobe koja je došla na ovu zemlju da bi spasila Njegov narod od njihovih grijeha. Kada Mu bilo koja osoba dođe u vjeri, ta je osoba spašena. Ne postoji niti jedno drugo mjesto na koje bismo se mogli okrenuti da bismo dobili spasenje.


Nije li zanimljivo da u dugoj povijesti svijeta i svih religija svijeta i svih dogmi koje te religije nameću, niti jedna od njih ne može ponuditi sigurno spasenje? Jedan moj ujak bio je propovjednik u stanovitoj crkvi koja vjeruje u obnovu krštenjem; to jest, da moraš biti kršten da bi bio spašen. Postavio sam mu slijedeće pitanje: "Gledaj, ako se ja pokrstim kako ti kažeš, hoće li to biti garancija mog spasenja?" "Ne", odgovorio mi je, "to ti neće biti baš garancija." Dragi prijatelji, mogu li vam reći nešto danas? Pod nebom ne postoji niti jedno drugo ime po kojem se čovjek može spasiti. Ako dođete Njemu, ako se pouzdate u Krista, tada ste spašeni. To je garancija vašeg spasenja.

 

To je bila velika poruka Šimuna Petra, i to je bila prava točka na kojoj je završila ova poruka Židovskome Vijeću.

 

Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali (Djela 4:13)

 

"Nepismeni i neuki" - drugim riječima, ovi ljudi nisu završili nikakvi teološki fakultet. Međutim, Židovsko Vijeće je zapazilo da su ovi ljudi bili s Isusom. Kako je divno živjeti životom koji na ovaj ili onaj način privlači pažnju na Isusa!

 

videći gdje s njima stoji izliječeni čovjek, nisu mogli ništa protusloviti. Stoga zapovjediše da izađu iz vijećnice pa stadoše raspravljati: (Djela 4:14 - 15)

 

Jesu li oni bili imalo potaknuti Petrovim govorom? Ne, nimalo ih se nisu ticale ili doticale te riječi Božjeg čovjeka.

 

"Što ćemo s tim ljudima? Ta učinili su očit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati; (Djela 4:16)

 

Čak niti saduceji onoga vremena nisu mogli zanijekati da se dogodilo čudo. Potrebno je da čovjek bude liberal u svojim teološkim stavovima, da _ivi u dvadesetom stoljeću i da bude udaljen nekoliko tisuća kilometara, pa da počne nijekati čuda. Da ste bili ondje u ono vrijeme, bilo bi vam jako teško zanijekati čudo. Liberali onoga vremena su morali reći: "Nismo kadri zanijekati da se ovdje dogodilo čudo."

 

Ljudi današnjeg vremena govore da kad bi vidjeli neko čudo, onda bi vjerovali. To nije istina. Ovo mnoštvo nije željelo vjerovati, a vi imate istu ljudsku narav koju su imali i ovi ljudi. Problem u ovoj stvari se ne nalazi u umu. To je problem volje i srca. Radi se o srcu koje je očajnički zlo. Nevjera ne dolazi od nedostatka činjenica; ona je stanje čovjekovog srca.

 

Sada su počeli kovati zavjeru.

 

ali da se još više ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom Imenu više ne govore.“ Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti naučavaju u ime Isusovo. (Djela 4:17 - 18)

 

Petar i Ivan imaju odgovor za njih.


Ali im Petar i Ivan odgovoriše: "Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo." Ali oni ne našavši kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo. Jer čovjeku na kom se dogodi čudo ozdravljenja bijaše više od četrdeset godina. (Djela 4:19 - 22)

 

Čovjek bi pomislio da su ovi članovi Židovskoga Vijeća bili smekšani onime što se dogodilo, međutim, to nije bio slučaj. Bili su tvrdi poput čavala. Srca su im bila otvrdnuta.

 

SILA SVETOGA DUHA

 

Otpušteni, odoše svojima i javiše što im rekoše veliki svećenici i starješine. Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: "Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima! (Djela 4:23 - 24)

 

Petar i Ivan su bili otpušteni i vratili su se u crkvi kako bi im podnijeli svoje izvješće o događajima koji su se upravo odigrali. Ovdje imamo zapis o velikome sastanku prve crkve. Ja ne vjerujem da je duhovno stanje crkve ikada bilo na tako visokom nivou. Ključ za ovo nalazimo u njihovoj molitvi. Ona je i više od molitve; to je pjesma slavljenja.

 

"Gospodine, Ti si Bog. Gospodine, Ti si Stvoritelj." Dragi prijatelji, bojim se da crkva danas nije svjesna ove činjenice. Gospodin je Bog. Jeste li sigurni da je Gospodin Isus Bog? Jeste li? To je najvažnije.

 

Crkva danas nije sigurna. Crkva je danas postala šeprtljasta; izgubila je svoju silu. Crkva neprestance govori o nekakvim metodama, i stalno se trudi upotrijebiti ovaj ili onaj trik kako bi privukla ljude. Crkva u periferiji i crkva u središtu grada su ništa više nego vjerski klubovi. Crkva više nije kuća u kojoj postoji sila.

 

Rana crkva je bila sigurna da je Isus Krist Bog. Ovdje nalazimo navod iz drugog psalma:

 

Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rote protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova. (Djela 4:25 - 26)

 

Početak ispunjenja drugog psalma bio je kada su razapeli Isusa Krista. Mržnja prema Isusu i prema Bogu kotrljala se poput lavine kroz stoljeća sve do današnjih dana. Ta lavina sve više dobiva na svojoj veličini i brzini. Ona će na koncu preći u moćni krešendo na ovoj zemlji u konačnoj pobuni čovjeka protiv Boga.


Rote se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rote se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim da učine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude. I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću navješćivati riječ tvoju! (Djela 4:27 - 29)

 

Ja sam uistinu pokrenut ovime. Ovo je bila velika služba molitve i slavljenja Boga. Svi okupljeni bili su jedne misli. Vjerojatno nisu svi molili u isto vrijeme, međutim, svakako su svi govorili "amen" na molitvu onoga koji je vodio molivu. Zapazite da oni nisu molili za to da progon prestane. Molili su za hrabrost da ga mogu izdržati! Tražili su snagu i hrabrost da mogu govoriti. Rana crkva se unekoliko razlikovala, dragi moji prijatelji, od crkve kakvu poznajemo u današnje doba.

 

Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa."  (Djela 4:30)


Zapazite silu koju je rana crkva imala.

I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati riječ Bo_ju smjelo. (Djela 4:31)


Stanje u crkvi je bio čimbenik koji je to omogućio.

 

U mnoštvu onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. (Djela 4:32)

 

Ovo nije potrajalo baš dugo. Tjelesnost je vrlo brzo i vrlo rano ušla u crkvu.

 

Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. (Djela 4:33)

 

Ovo je srž i srce propovijedanja evanđelja.

 

Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.

 

A Josip, od apostola prozvan Barnaba, što znači Sin utjehe, levit, rodom Cipranin, posjedovaše jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima. (Djela 4:34 - 37)

 

Ovakav način življenja mogao bi se sprovoditi samo kratko vrijeme zbog duhovnog stanja crkve. Besmislica je tvrditi da bismo ovakvo postupanje trebali staviti na snagu danas. Kad bismo to pokušali, nastao bi sveopći kaos. Zašto? Zbog toga što prvo mora postojati visoki duhovni nivo, što mi danas nemamo. Budimo pošteni i suočimo se sa činjenicama. Moramo doći u prisniji odnos sa osobom Isusa Krista.

 

Upravo smo se upoznali s Barnabom. O njemu ćemo više slušati kasnije.