dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 5

 

 

TEMA: Smrti Ananije i Safire; drugi progon

 

Došavši u peto poglavlje, nastavljamo sagledavati učinke velike propovijedi Šimuna Petra. Također, upoznajemo se i sa prvom devijacijom u crkvi, nakon koje je uslijedila smrt Ananije i Safire - koji su bili kršćani, međutim, koji nisu živjeli na visokom duhovnom nivou koji je bio karakteristika rane crkve.

 

Na kraju četvrtog poglavlja upoznali smo se s čovjekom imenom Barnaba. On će se ponovno naći pred nama. On je bio jedan od predivnih svetih rane crkve, istinski Božji čovjek- On je bio prvi misijski partner apostola Pavla kada su išli na teško i zahtjevno područje Galacije, a Bog je ipak predivno blagoslovio njihovu službu ondje.

 

Barnaba je dao podosta novca crkvi. Dao je velikodušni prilog, i svi su govorili o tome. Mislim da je zbog svoje velikodušnosti dobio mnogo publiciteta. Sjećamo se kako je kršćanima u ranoj crkvi sve bilo zajedničko. Ta nam činjenica otkriva kako su oni bili na vrlo visokom duhovnom nivou kada su mogli učiniti što takvo.

 

Sada dolazi do prve devijacije. Situacija da im sve bude zajedničko jednostavno se nije mogla nastaviti i nije se nastavila zbog sasvim praktične stvari: radi se, naime, o tjelesnoj čovjekovoj naravi.

 

 

SMRT ANANIJE I SAFIRE

 

Neki pak čovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ženom Safirom proda imanje (Djela 5:1)

 

Očito je da su ovi ljudi oponašali (imitirali) ono što je učinio Barnaba. Vidjeli su da je on zbog svog postupka dobio podosta popularnosti, pa su pomislili kako bi bilo lijepo kada bi i oni dobili barem toliko popularnosti. Oni su to žarko željeli.

 

Ja sam zapazio kako postoje stanoviti ljudi koji su spremni dati kako bi ih drugi ljudi zapazili. Sjećam se sastanka s nekolicinom poslovnih ljudi još dok sam bio u pastorskoj službi. Planirali smo započeti sa radom organizacije mladeži, pa smo ove ljude zamolili za donaciju kako bismo mogli utemeljiti pokret. Bilo je odlučeno da ove donacije ne budu obznanjene javnosti.

 

Do mene je tada došla informacija kako je jedan od ljudi rekao da će on dati jako malo ako mu ne bude dana mogućnost da govori javnosti kako bi svi saznali koliko je on dao. Zanimljivo je da je on dao vrlo maleni iznos. Nakon sastanka, taj je čovjek u povjerenju rekao jednome drugome kako je nakanio dati deset puta veći iznos, međutim, očekivao je da će moći ustati ili barem podići ruku kako bi rekao koliko je dao. Vidite, ponos se i dan danas nalazi u čovjekovoj naravi. U tom su se stanju nalazili Ananija i Safira.

 

pa u dogovoru sa ženom odvoji nešto od utrška, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima. (Djela 5:2)

 

Nije bilo ničeg lošeg u tome što su oni zadržali jedan dio novaca za sebe. Imali su na to puno pravo. Imovina koju su prodali bila je njihova i oni su imali pravo s novcem od utrška učiniti što im je volja.

 

Danas se mi nalazimo u crkvi i pod milosti. Nismo prisiljeni dati nikakav određeni iznos. Neki tvrde kako bismo trebali davati desetinu (ili bilo koji drugi postotak - op. prev.). U ranoj crkvi, ljudi su davali sve što su imali. Ananija i Safira nisu dali sve, već su jedan dio zadržali za sebe, na što su imali pravo. Njihov problem, njihov grijeh, bio je u tome što su lagali. Oni su rekli da daju sve, dok je stvar bila takva da su jedan dio zadržali za sebe.

 

Ja ne volim kada ljudi pjevaju pjesmu o tome kako "daju sve" na žrtvenik. Nažalost, to čini lašcima ljude koji tu pjesmu pjevaju. Moramo biti vrlo oprezni sa pjesmama koje pjevamo. Obećanje Bogu se nikada ne bi smjelo olako shvaćati.

 

Ananija i Safira su rekli da su sve svoje položili na žrtvenik, međutim, to što su rekli apostolima bila je laž.

 

Petar mu reče: "Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja? (Djela 5:3)

 

Grijeh kojeg su ovi ljudi učinili bio je u tome što su lagali o količini novca.

 

Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoć prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odlučio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!" (Djela 5:4)

 

Danas postoje ljudi koji tvrde da Sveti Duh nije Bog. Svakako ste zapazili iz teksta da je Šimun Petar Svetog Duha smatrao Bogom. Prvo im je rekao: "Ananija, zašto ti sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu?" Zatim mu je rekao: "Nisi slagao ljudima, nego Bogu!" Sveti Duh je, vidimo, Bog.

 

Kako Ananija ču te riječi, sruši se i izdahnu. I silan strah spopade sve koji su to čuli. (Djela 5:5)

 

Danas postoje ljudi koji tvrde kako je Šimun Petar uzrokovao smrt ovoga čovjeka, Ananije. Njega čak i krive za Ananijinu smrt. Ja ga želim razriješiti ovog zločina. Šimun Petar je vjerojatno bio jednako tako iznenađen kada se Ananija srušio mrtav kao i svi ostali koji su se ondje nalazili. Ja mislim da on uopće nije znao što će se dogoditi. Znate li tko je Ananiju pogodio smrću? Bog. Osjećate li da trebate podnijeti optužbu i protiv Boga? Želite li pozvati FBI (ili MUP - op. prev) i reći im da je Bog kriv zbog ubojstva? Mogu vam reći da ako imate moć dati život, imate ga pravo i oduzeti. Ovo je Božji svemir. Mi smo Božja stvorenja. Dišemo Njegov zrak. Upotrebljavamo tijela koja nam je On dao. Dragi prijatelji, On može uzeti naša tijela kada god to poželi. Bog nije kriv zbog zločina. Ovo je bio slučaj kada je On sprovodio disciplinu unutar crkve. Bog je Onaj koji je odgovoran za smrt Ananije i Safire.

 

Nato ustanu mladići, poviju ga, iznesu i pokopaju. Nakon otprilike tri sata uđe njegova žena ne znajući što se dogodilo. Petar joj reče: "Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?" Ona odgovori: "Da, za toliko." A Petar će joj: "Što vam bi da se složiste iskušati Duha Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih koji ti pokopaše muža! I tebe će iznijeti!" (Djela 5:6 - 9)

 

Šimun Petar je znao što će se dogoditi s njom. Petar nije znao što će se dogoditi s Ananijom, međutim, bilo je sasvim očito što će se dogoditi s ovom ženom.

 

Ona se umah sruši do njegovih nogu i izdahnu. Oni mladići uđu, nađu je mrtvu, iznesu je i pokopaju uz muža. I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to čuli. (Djela 5:10 - 11)

 

Postoje dvije stvari koje me zadivljuju u svezi s ovim događajem. Jedna je činjenica da laž, kakvu su ovo dvoje pokušali servirati, nije mogla živjeti u ranoj crkvi. U crkvi se jako držalo do svetog življenja. Ananija i Safira su, iako su bili spašeni, lagali Svetome Duhu, i zbog toga su bili otklonjeni iz zajednice vjernika. Počinili su grijeh koji je na smrt. "Vidi li tko brata svojega gdje čini grijeh koji nije na smrt, neka ište i dat će mu život - onima koji čine grijeh što nije na smrt. Ima grijeh što je na smrt; za nj ne velim da moli" (1. Ivanova 5:16). Ovaj grijeh kojeg su počinili Ananija i Safira bio je na smrt. Ovakva vrsta grijeha nije mogla postojati u ranoj crkvi.

 

U crkvi je došlo do devijacije i ona je zahtijevala discipliniranje. Bilo kako bilo, nakon ovog događaja crkva nikada više neće biti onako čista kao što je to bila ranije. Do tada su im sve stvari bile zajedničke. Ovaj događaj gotovo ih je uništio. Više o ovome vidjet ćemo u narednom poglavlju.

 

Strah je obuzeo čitavu crkvu i sve one koji su čuli za ovaj događaj. Snaga će i dalje prebivati na crkvi, i mnoštvo ljudi bit će spašeno. Ipak, crkva nikada više neće biti onako čista kao što je to bila u prvim danima svoga postojanja.

 

Druga zadivljujuća stvar bilo je duhovno zapažanje Šimuna Petra. Ovo uvelike nedostaje u današnjoj crkvi.

 

Nedavno me zabavio jedan mladić koji je došao na proučavanje Biblije u našoj crkvi. Rekao mi je da ima dar razlikovanja duhova i da može odrediti što je istina, a što laž. Zatim mi je citirao jednog od najvećih heretika našeg vremena. Još sam ga jednom preispitao u svezi s njegovim darom ispitivanja duhova, i istine i laži, a zatim ga pitao odobrava li on čovjeka kojeg je upravo citirao. "o, da", rekao mi je, "ovaj čovjek govori istinu." Rekao sam mu da ne vjerujem da on ima bilo kakav posebni dar - samo je mislio da ga ima.

 

Danas i najgora vrsta licemjera može doći u naše biblijske crkve. Oni su dobri u dolaženju na proučavanja Biblije - to sam otkrio, međutim, oni također mogu imati i stanovite službe u crkvi, ili čak upravljati crkvom. Kad bi oni u našim crkvama koji su lagali Bogu padali mrtvi, tada bismo imali mnogo sprovoda. Pogrebni zavodi imali bi prepune ruke posla.


Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u Trijemu Salomonovu. Nitko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, ali ih je narod veličao. I sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu (Djela 5:12 - 14)

 

Zapazite da su apostoli upotrebljavali svoje apostolske darove. Dar liječenja i dar čudesa bili su "pokazni" darovi koji su bili dani apostolima. Oni su u narodu učinili mnoge znakove.

 

Disciplina u crkvi prestrašila je ljude i zaustavila je probuđenje. Svejedno, bilo je onih koji su se spašavali. Sve više i više ljudi uzvjerovalo je Gospodinu. Poznat je podatak kako je do 300. godine nakon Krista bilo na milijune ljudi koji su se okrenuli Kristu.

 

tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali. (Djela 5:15 - 16)

 

Mogu li ovo usporediti sa današnjim iscjeliteljima po vjeri? Suvremeni iscjelitelji po vjeri ne liječe sve koji dođu k njima. Jeste li to ikada zapazili? Apostoli su imali taj posebni dar, dragi prijatelji. U crkvi nitko otada nije više imao taj dar. Ljudi su bili izliječeni i to svi. Apostoli su ispraznili bolnice. To je bila sila rane crkve.

 

Mi nikako ne smijemo smetnuti s uma da u ono vrijeme nije bio napisan Novi zavjet. Crkva je izgrađena na Isusu Kristu - On je Temelj i Zaglavni Kamen - a apostoli su bili svjedoci za Krista. Ovaj posebni dar bio im je dan kako bi oni dokazali činjenicu da govore s Božjim ovlastima i autoritetom. Mi danas imamo napisani Novi zavjet kao naš autoritet.

 

 

DRUGI PROGON

 

Vidjeli smo kako je unutar rane crkve postojala disciplina. Sada ćemo također vidjeti kako je nad crkvom izvana postojao progon. Kada su apostoli upotrebljavali svoj dar, oni su time proizveli stanovitu reakciju.

 

Onda se podiže veliki svećenik i sve njegove pristaše ‑ sljedba saducejska. Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu. (Djela 5:17 - 18)

 

Zapazite kako su saduceji vodili u ovome progonu. Farizeji su bili ti koji su vodili progon protiv Isusa Krista; saduceji su bili ti koji su započeli s progonom rane crkve. Tako su apostoli bili uhićeni po drugi put i bačeni u tamnicu.

 

Ali anđeo Gospodnji noću otvori vrata tamnice, izvede ih i reče: (Djela 5:19)

 

Danas su, na žalost, Njegove ruke i noge većinu vremena paralizirane zbog toga što ljudi koji sačinjavaju crkvu uopće ne rade za Njega. Isus Krist želi djelovati kroz svoju crkvu. On želi djelovati kroz vas i mene, ako Mu mi to dopustimo. Ovo nije bio Krist koji se pojavio ovdje; bio je to anđeo.

 

"Pođite i postojano u Hramu navješćujte narodu sve riječi života ovoga." Poslušni, u praskozorje su ušli u Hram te naučavali. Uto stiže veliki svećenik i njegove pristaše, sazovu Vijeće i sve starješinstvo sinova Izraelovih pa pošalju u zatvor da ih dovedu.

Kad stražari stigoše onamo, ne nađoše ih u tamnici pa se vrate i jave: "Zatvor smo našli sa svom pomnjom zatvoren i čuvare na straži pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne nađosmo." (Djela 5:20 - 23)

 

Ovo je ista stvar koja se desila u svezi s Kristovim uskrsnućem. Kamen nije bio odvaljan s ulaza u grob kako bi Krist mogao izaći; On je bio vani prije nego što je kamen bio odvaljan. Kamen je s ulaza bio maknut kako bi ljudi izvana mogli ući u nutrinu groba. Ista se stvar desila i ovdje. Vrata nisu trebala biti otvorena da bi apostoli mogli izaći van. Oni su bili vani mnogo prije nego što su vrata bila otključana.

 

Kad su hramski zapovjednik i veliki svećenici čuli te riječi, u nedoumici su se pitali   što bi to moglo biti. Nato netko pristigne i dojavi im: "Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uče narod."

 

Tada zapovjednik sa stražarima ode te ih dovede ‑ ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje. Dovedoše ih i privedoše pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita: "Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka.“ (Djela 5:24 - 28)

 

Ljudi su slušali apostole. Oni su bili uistinu dobri svjedoci. Bili su pravi misionari. Isus je rekao da evanđelje treba doći na otvoreno, prvo u Jeruzalemu. Vidimo da je ovo bilo učinjeno - "...a vi set eto napunili Jeruzalem svojim naukom."

 

Petar i apostoli odvrate: "Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! (Djela 5:29)

 

Apostoli su samo bili poslušni onome što im je njihov Gospodin i Učitelj rekao neka učine. Vjernicima je zapovjeđeno da budu poslušni vlastima - osim ako to nije u konfliktu s Božjim zapovijedima.

 

Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. (Djela 5:30)

 

Isus je bio obješen na drvo. Nije se tu radilo o prelijepom, glatkom komadu drveta, kako se to obično oslikava danas. Bilo je to najobičnije drvo.

 

Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju." (Djela 5:31 - 32)

 

Ovo je još uvijek poruka Izraelu u Jeruzalemu.

 

Nato se oni razgnjeviše i htjedoše ih ubiti. Ali ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu    (Djela 5:33 - 34)

 

Gamaliel je tražio da izvedu apostole kako bi se on mogao obratiti Židovskome Vijeću. Gamaliel je bio izuzetan čovjek i narod ga je uvelike cijenio. (Usput valja napomenuti kako je on bio učitelj apostola Pavla.)

 

pa će vijećnicima: "Izraelci, dobro promislite što ćete s tim ljudima. Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko i uza nj prista oko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta.

 

Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; (Djela 5:35 - 38)

 

Dao im je mudar savjet.

 

ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti ‑ da se i s Bogom u ratu ne nađete." (Djela 5:39)

 

Gamaliel je nabrojao nekolicinu ljudi koji su započeli nekakvi pokret, postigli da ih slijedi određeni broj ljudi, međutim, nakon toga bili su ubijeni, a njihovi su se sljedbenici raspršili. Sada ih savjetuje da će se ista stvar desiti sa Isusom i Njegovim sljedbenicima.


Poslušaju ga pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. (Djela 5:40)


Ako su ovi ljudi bili nedužni, tada su ih trebali pustiti da idu. Ako su bili krivi zbog čega, trebali su ih zadržati i kazniti ih. To što su ih istukli i zatim ih pustili bila je žalosna izlika. Trebali su malo bolje poslušati Gamaliela.

 

Stvari danas nisu nimalo drugačije. Postoji ona siva linija između kriv i nije kriv. Sudovi danas puštaju ljude na slobodu dajući im blage kazne. Dragi prijatelji, ako je neka osoba kriva, ona treba biti i kažnjena. Ako nije kriva, treba je otpustiti bez ikakve kazne.

 

Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista, Isusa. (Djela 5:41 - 42)

 

Apostoli su bili uistinu predivni ljudi. Oni su se radovali zbog toga što su mogli propatiti za Gospodina Isusa. Nastavili su učiti i navješćivati Isusa Krista. Što je evanđelje? To je Osoba! Evanđelje je Isus Krist.

 

Imate li Ga vi danas? Ili Ga imate ili nemate. Ili Mu vjerujete ili Mu ne vjerujete. Ili je On vaš Spasitelj, ili nemate Spasitelja. To je poruka. Apostoli nisu prestajali propovijedati i naučavati o Isusu Kristu.