dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 7:1-35

 

 

TEMA: Stjepanova poruka i mučeništvo

 

U ovome poglavlju nalazimo Stjepanovu obranu pred Vijećem - koja u stvari niti nije obrana. Umjesto toga, radi se o ponavljanju povijesti izraelskoga naroda i njihove stalne pobune i odbijanja Boga. Stjepan je Vijeće optužio da su oni izdali i ubili Isusa. Te su riječi, naravno, u njima pobudile najžešću mržnju, što je završilo kamenovanjem Stjepana.

 

U svome nadahnutom pregledu povijesti izraelskoga naroda, Stjepan je jasno rekao kako u niti jednom trenutku sav narod nije štovao Boga. Svejedno, uvijek je postojao vjerujući ostatak, mali ostatak iskrenih vjernika - kao što je to i u naše vrijeme.

 

 

STJEPANOVA PORUKA

 

Veliki svećenik upita: "Je li to tako?" Stjepan odgovori: "Braćo i oci, čujte! Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu  dok bijaše u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu, (Djela 7:1 - 2)

 

Oni su protiv njega iznijeli stanovitu optužbu. Zato su ga i upitali u svezi s optužbama. Odgovarajući na njihovo pitanje, Stjepan se nije trudio skinuti optužbu sa sebe. U stvari, on uopće niti ne spominje optužbe koje su bile iznesene protiv njega.

 

Kakav predivni početak. On ih naziva braćo. Oni su bili braća po tijelu. Starije ljude naziva ocima. On je bio mlad i time je pokazao svoje poštovanje prema sijedim glavama. Ovaj mladić uskoro će postati prvim mučenikom crkve.

 

Ponekad možemo čuti da je kršćanstvo u početku bilo pokret mladih. Potpuno je pogrešno tvrditi da je to bio pokret mladeži. Dvojica muževa koji su zauzimali istaknutija mjesta od ostalih bili su Stjepan i Savao iz Tarza, kojeg ćemo uskoro susresti. Ova dvojica su imala veliku ulogu u oblikovanju rane crkve i smjera u kojem je ona išla. Obojica su bili vrlo nadareni i Sveti Duh ih je upotrijebio. Ipak, jedini put kada su se ova dva mlada čovjeka susrela, bili su neprijatelji. Križ je dijelio Stjepana i Savla iz Tarza jednako kao što su bila odijeljena i dva razbojnika koji su bili razapeti zajedno s Isusom. Pavao je znao što govori u 1. Korinćanima 1:18: "Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja." Kada je Savao ugledao Stjepana, mislio je da je Stjepan vrlo bezuman.

 

Ova Stjepanova poruka bila je uistinu majstorski potez. Pregled povijesti svoga naroda započeo je s Abrahamom. Na tom je mjestu povijest izraelskoga naroda uistinu i započela. Ona ne ide nimalo dalje. Istu ćete stvar pročitati i u evanđelju po Mateju. Ova knjiga, napisana Izraelu, prati rodoslovlje Isusa Krista do Abrahama. Ako želite Isusovo rodoslovlje pratiti sve do Adama, onda morate otvoriti evanđelje po Luki. Stjepan započinje s Abrahamom, čovjekom vjere.

 

Iako on prati otpor kojeg je narod iskazivao prema Bogu i njihovu pobunu protiv Njega, ipak je uvijek u Izraelu postojao stanoviti ostatak koji je bio vjeran Bogu.

 

Isto ovo vrijedi i dan danas. Unutar organizirane crkve, vidljive crkve koju vi i ja možemo vidjeti svojim očima, postoji ostatak vjernika. Nisu svi ljudi koji odlaze u crkvu pravi vjernici. Ljudi se možda pitaju: "Misliš li da je Taj i Taj vjernik?" Odgovor je da iako odlazi u crkvu, i iako je možda službenik u toj crkvi, on možda nije kršćanin. Jednako kao što je u izraelskome narodu postojao vjerujući ostatak, tako i u vidljivoj crkvi postoji maleni ostatak iskrenih vjernika.

 

Abraham je bio čovjek vjere. Vjerovao je Bogu i bio je poslušan Bogu. Vjera uvijek vodi k poslušnosti. Stjepan svoje izlaganje započinje s Abrahamom u Mezopotamiji, koja se nalazi u dolini rijeka Eufrat i Tigris. To je bilo mjesto u kojem se nalazio Abrahamov rodni grad. Ondje ga je Bog pozvao.

 

i reče mu: Iziđi iz zemlje svoje, iz zavičaja svoga, hajde u zemlju koju ću ti pokazati. (Djela 7:3)

 

Bog je pozvao Abrahama da iziđe iz svoga doma jer je to bio dom u kojem su se štovali idoli.

 

On nato iziđe iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande ga nakon smrti oca njegova Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite. U njoj mu ne dade ni stope baštine, nego obeća dati je u posjed njemu i potomstvu njegovu nakon njega, premda još nije imao djeteta. (Djela 7:4 - 5)

 

Stjepan priča Abrahamovu priču. Ona pokazuje Abrahamovu vjeru. Bog mu je obećao dijete, a obećao mu je i zemlju. Iako u tom trenutku Abraham nije imao niti jedno od tog dvojeg, Abraham je vjerovao Bogu.

 

Bog isto tako reče da će potomci njegovi biti pridošlice u zemlji tuđoj, da će ih porobljavati i tlačiti četiri stotine godina. Ali narod kojemu budu robovali ja ću suditi, reče Bog. A nakon toga izići će i iskazati mi štovanje na ovome mjestu.

 

Dade mu i Savez obrezanja. Tako rodi Izaka i obreza ga osmi dan, Izak Jakova, Jakov dvanaest rodozačetnika." (Djela 7:6 - 8)

 

Stjepan prelazi sa Abrahama na razdoblje patrijarha (očeva). Govori o Josipovoj braći, koji su, pokrenuti i motivirani zavisti i mržnjom, prodali svoga brata Josipa u ropstvo u Egipat. Međutim, Bog je prevladao i upotrijebio je Josipa kako bi ih spasio. Ono što imamo ovdje je tumačenje Staroga zavjeta od strane Svetoga Duha. To ovaj odjeljak u Božjoj riječi i čini tako veličanstvenim.

 

"Rodozačetnici pak, iz zavisti, Josipa predadoše u Egipat. Ali Bog bijaše s njim


te ga izbavljaše iz svih nevolja, podari ga naklonošću i mudrošću pred faraonom, kraljem egipatskim koji ga postavi za upravitelja nad Egiptom i nad cijelim dvorom      svojim.

 

Onda u cijeloj zemlji egipatskoj i kanaanskoj nasta glad i nevolja velika: oci naši ne mogahu naći hrane. Kad Jakov doču da u Egiptu ima žita, posla onamo najprije oce naše.

 

Drugi se put Josip očitova braći svojoj pa faraon dozna za podrijetlo Josipovo.

 

Josip tada posla po Jakova, oca svoga, i svu rodbinu, sedamdeset i pet duša. Jakov tako siđe u Egipat. I umrije on i oci naši.

 

Preneseni su u Sihem i položeni u grob koji je Abraham za srebro kupio od Sihemova sina Hamora." (Djela 7:9 - 16)

 

Sada je Stjepan došao do drugog razdoblja u povijesti ovoga naroda. Podsjetit će ih na izbavljenje iz Egipta. Bog je Mojsija učinio izbaviteljem. Također i je pokazao kako su Izraelovi sinovi u početku odbili slijediti Mojsija, i da je Mojsije za svo vrijeme trajanja puta s njima imao velikih problema.

 

"Kako se bližilo vrijeme obećanja koje Bog obreče Abrahamu, rastao je u Egiptu narod i množio se dok ondje ne zavlada drugi kralj koji nije poznavao Josipa.

 

Lukav prema rodu našemu, tlačio je on oce naše da bi djecu svoju izlagali da ne ostanu na životu. U taj se čas rodi Mojsije. Bijaše božanski lijep. Tri je mjeseca hranjen u kući očinskoj, a onda, kad je bio izložen, prigrli ga kći faraonova i othrani sebi za sina. (Djela 7:17 - 21)

 

Komentar kojeg Stjepan dodaje potvrđuje nam neke od stvari koje smo rekli kada smo govorili o Mojsiju. Ako je Ramzes II bio faraon za vrijeme potlačivanja Izraela, onda je Mojsije mogao biti slijedeći faraon. Faraonova kćer odgojila ga je kao svog vlastitog sina. Faraon nije imao sinova, pa je tako Mojsije bio slijedeći u lozi.

 

Tako Mojsije, odgojen u svoj mudrosti egipatskoj, bijaše silan na riječima i   djelima.“ (Djela 7:22)

Mojsije je bio odgojen u svoj mudrosti Egipćana. Mudrost Egipćana ne prezire se čak niti u današnje napredno doba kada mislimo da znamo sve o svemu. Vrlo često ne damo Egipćanima puno priznanje za ono što su oni znali. Oni su razvili matematiku, kemiju, inženjerstvo, arhitekturu i astronomiju do vrlo rafiniranih detalja. Ove grane znanosti i učenja razvili su na način koji je bio uistinu veličanstven. Promotrite samo piramide. Promotrite boje koje nalazimo u grobovima, boje koje su izdržale ispite brojnih stoljeća. Oni su poznavali balzamiranje. Izračunali su koja je udaljenost do sunca. Dragi moji prijatelji, oni su posjedovali vrlo razvijenu kulturu i nisu bili neuki narod.

 

Mojsije je posjedovao sve pogodnosti onog vremena, s obzirom na to da je bio odgajan kao sin faraonove kćeri. Bio je poučen svoj mudrosti Egipćana. Bio je izuzetan. Svejedno, nije bio pripravljen voditi Božji narod. Sva nauka svijeta onog vremena nije ga opremila onime što mu je bilo potrebno da bi Božji narod poveo iz Egipta. Sva mudrost koju ljudi danas posjeduju nije im dovoljna kako bi razumjeli Božju riječ. To je preteško. Zašto? Zbog toga što naravan čovjek ne može primati ono što je od Duha Božjega. Te stvari su takvom čovjeku ludost, jer njih treba duhovno sagledavati (vidite 1. Korinćanima 2:14). Iako je Mojsije bio poučen u mudrosti svog vremena, nije bio spreman izbaviti Božji narod. Tako ga je, nakon četrdeset godina učenja u Egiptu, Bog poslao u pustinju. Ondje mu je Bog izdao njegovu diplomu, diplomu s one strane pustinje, i pripravio ga da postane izbavitelj.

 

"Kad mu bijaše četrdeset godina, ponuka ga srce da pohodi braću svoju, sinove Izraelove.

I kad vidje kako je jednomu nanesena nepravda, suprotstavi se i osveti zlostavljenoga ubivši Egipćanina.

 

Mislio je da će braća njegova shvatiti kako će im Bog po njegovoj ruci pružiti spasenje, ali oni ne shvatiše. (Djela 7:23 - 25)

 

Zapazite da je Mojsije učinio ono što je mislio da je najbolja stvar za učiniti. Imao je nakanu osloboditi svoju braću. Međutim, oni tu njegovu nakanu nisu tako razumjeli. U stvari, niti Mojsije nije razumio. On još uvijek nije bio u potpunosti spreman, pa ga je Bog trebao odvesti u pustinju kako bi ga izvježbao i obučio.

 

Sutradan se pojavi pred onima koji su se tukli te ih stade nagovarati da se izmire: 'Ljudi, braća ste! Zašto zlostavljate jedan drugoga?' Ali ga onaj što je zlostavljao svoga bližnjega odbi riječima: Tko te postavi glavarom i sucem nad nama? Kaniš li ubiti i mene kao što si jučer ubio onog Egipćanina? (Djela 7:26 - 28)

 

Sada se Mojsije uplašio.

 

Na te riječi pobježe Mojsije i skloni se u zemlju midjansku, gdje mu se rodiše dva sina."

 

"Nakon četrdeset godina ukaza mu se Anđeo u pustinji brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma. Opazivši to, zadivi se Mojsije viđenju. Dok je prilazio da bolje promotri, eto glasa Gospodnjega: (Djela 7:29 - 31)


Mojsije je želio izbaviti Izraelove sinove, međutim, za taj posao nije bio pripravljen, a jednako tako niti narod nije bio pripravljen za njega. Nisu željeli prihvatiti njegovo vodstvo. Opirali su mu se. Tada ga je Bog pozvao da postane izbaviteljem.

 

Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Sav preplašen, Mojsije se ne usudi pogledati. A Gospodin će mu: Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš, sveto je tlo.

 

Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i uzdisaj mu čuo pa siđoh izbaviti ga. I sad hajde! Šaljem te u Egipat!" (Djela 7:32 - 34)

 

Bog je rekao Mojsiju: "Čuo sam njihovo uzdisanje." Vidio je njihovu potrebu. To je bio razlog zbog kojeg ih je izbavio. Zbog istog ovakvog razloga, On je dao Spasitelja za vas i mene. Nije to bilo zbog toga što smo mi tako lijepi, dobri i fini ljudi. On nije pogledao na nas i rekao: "O, kako li su samo ljupki. Jednostavno moram sići dolje i spasiti ih. Oni su tako slatki, tako ljubazni, tako me ljube i tako su mi vjerni." Ne! Bog je pogledao na nas i vidio je ništa drugo nego pokvarene, okorjele grešnike. Mi smo svi bili izgubljeni u bezakonjima. On nas je ljubio unatoč tome što nas je bilo nemoguće ljubiti. To je objašnjenje.

 

"Toga Mojsija ‑ kojega su se odrekli rekavši: Tko te postavi glavarom i sucem? ‑ toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po Anđelu koji mu se ukaza u grmu. (Djela 7:35)

 

Zapazite naglasak koji se stavljao na službu anđela u životu Izraelskoga naroda. Tijekom čitave povijesti Izraela vidjet ćete kako je istaknuta služba anđela. Bog je Zakon dao Mojsiju kroz službu anđela.

 

U božićno vrijeme slušamo mnogo o anđelima. Kome su se anđeli obratili? I s kojom svrhom? Imali su poruke za izraelski narod - za Mariju, Josipa, Zahariju i za pastire.

 

Za vrijeme trajanja razdoblja crkve, Bog ne šalje poruke kroz anđele. Niti jedan anđeo nije se pojavio u mojoj blizini. Također se niti jedan nije pojavio niti vama. Ako vidite anđele, onda bi vam bilo bolje da zakažete sastanak kod psihijatra. Kao kontrast ovome, anđeli su se ukazali i donijeli poruke od Boga nekim od pripadnika izraelskoga naroda.

 

Stjepan nastavlja sa svojom porukom opisujući iskustva iz pustinje.