dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 7:36-60

 

 

On ih izvede učinivši čudesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u Crvenome moru i u pustinji kroz četrdeset godina.

 

To je onaj Mojsije koji reče sinovima Izraelovim: Proroka poput mene od vaše braće podići će vam Bog.

 

To je onaj koji za skupa u pustinji bijaše između Anđela što mu govoraše na brdu Sinaju i otaca naših; onaj koji je primio riječi životne da ih nama preda. (Djela 7:36 - 38)

 

Riječ crkva upotrijebljena ovdje ne znači da je u Starome zavjetu postojala crkva u smislu kakvog poznajemo u Novome zavjetu. Riječ za crkvu je ekklesia, što znači "pozvani." Čak i skupina ljudi koja je pozvana linčovati nekoga bila bi ekklesia, pozvana skupina. Dakle, Izrael je u pustinji bio pozvana skupina. Oni su bili pozvani iz Egipta, od strane Boga, za ispunjenje stanovitog cilja.

 

Njemu se ne htjedoše pokoriti oci naši, nego ga odbiše i u srcima se svojima vratiše u Egipat (Djela 7:39)

 

Izrael nije otišao natrag u Egipat u tjelesnom, materijalnom smislu. Međutim, u svojim srcima vratili su se u Egipat mnogo, mnogo puta. Jednako tako, postoji mnogo ljudi koji tvrde da ne odobravaju određene grijehe svijeta i grijehe tijela. Pitanje koje bismo si trebali postaviti je slijedeće: Bih li ja volio činiti te iste stvari? Gdje se nalazi naše srce? Izrael se u svojim srcima vratio natrag u Egipat.

 

rekavši Aronu: 'Napravi nam bogove koji će ići pred nama! Ta ne znamo što se dogodi s tim Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.' (Djela 7:40)

 

Narod nije znao što se dogodilo s Mojsijem, a nije im baš bilo niti jako stalo. Oni su ionako odbacili Mojsija.

 

Tele načiniše u dane one, prinesoše žrtvu tom kumiru i veseljahu se djelima ruku svojih. (Djela 7:41)

 

Stjepan im pokazuje kako je Izrael oduvijek bio buntovan.

 

Bog se pak odvrati i prepusti ih da časte vojsku nebesku, kao što piše u Knjizi proročkoj: Prinosiste li mi žrtve i prinose četrdeset godina u pustinji, dome Izraelov? (Djela 7:42)

 

narod je otišao u štovanje idola. To je bio razlog zbog kojeg je Mojsije (a kasnije i Jošua) nagovarao narod da izaberu Boga i da se okrenu od idola.

 

Poprimiste šator Molohov i zvijezdu boga Refana ‑ likove koje napraviste da biste im se klanjali. Odvest ću vas stoga u progonstvo onkraj Babilona!"

 

"Oci naši imahu u pustinji Šator svjedočanstva kako odredi Onaj koji reče Mojsiju da se on načini po praliku koji je vidio. Taj su Šator preuzeli oci naši i pod Jošuom ga unijeli u posjed s kojega Bog pred licem njihovim rastjera narode. Tako bijaše sve do dana Davida, (Djela 7:43 - 45)

 

Isus je Grčki prijevod hebrejskog imena Jošua.

 

koji je našao milost pred Bogom te molio da nađe boravište Bogu Jakovljevu. (Djela 7:46)

 

Ovdje jasno vidimo da je zamisao o izgradnji hrama bila Davidova. Ja sam oduvijek bio mišljenja da bi se hram u stvari trebao nazivati Davidovim hramom, iako ga je tek kasnije izgradio njegov sin Salomon.

 

Istom Salomon izgradi mu Dom. Ali Svevišnji u rukotvorinama ne prebiva, kao što veli prorok: Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama. Kakav dom da mi sagradite, govori Gospodin, i gdje da bude mjesto mog počinka? Nije li ruka moja načinila sve to? (Djela 7:47 - 50)

 

Sada Stjepan u svojoj poruci dolazi do osude vjerskih vođa svoga vremena.

 

Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice, vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali." (Djela 7:51 - 53)

 

Tjelesno, ovi su ljudi bili obrezani, međutim, u svojim srcima i svojim ušima, bili su neobrezani. Drugim riječima, nisu željeli slušati Boga, jednako kao što to nisu činili niti njihovi preci tijekom brojnih stoljeća.

 

Ovo je uistinu majstorski govor. Stjepan ih je podsjetio na izlazak iz Egipta. Bog je Mojsija učinio izbaviteljem, međutim, Izraelovi sinovi odbili su ga poslušati. Njihova iskustva u pustinji bila su niz pobuna protiv Boga, što je svoj vrhunac doživjelo u pravljenju zlatnog teleta. Dok su stigli u obećanu zemlju, ponovno je izbila pošast štovanja idola, što je za svoj rezultat imalo ropstvo u Babilonu. Stjepan završava s Jošuom, koji ih je uveo u zemlju, i Isusom, koji je omogućio put u nebo. Rekao im je kako im je Zakon bio dan nadnaravnim putem preko službe anđela, a oni ga nisu držali. Mo_da su znali i da je Isusovo rođenje bilo najavljeno od strane anđela. Očito je da su oni bili Njegovi izdajice i ubojice.

 

STJEPANOVO MUČENIŠTVO

 

Stjepan je postao prvim mučenikom crkve. Osim toga, u ovome odjeljku po prvi puta susrećemo i Savla iz Tarza.

 

Kad su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega. (Djela 7:54)


Kako li su samo mrzili Stjepana zbog onoga što im je rekao!

 

Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu (Djela 7:55)

 

S obzirom na to da je Bog duh, kako može postojati mjesto zdesna Bogu? To je zbog toga što mjesto "zdesna Bogu" ukazuje na istaknuti položaj, mjesto časti. Bog je obećao Isusu Kristu da će Ga proslaviti i dati Mu ime koje je iznad svakog drugog imena. Isus Krist je uzvišen. On se nalazi zdesna Bogu. U Hebrejima 1:3 čitamo slijedeće riječi: "...pošto očisti grijehe , sjede zdesna Veličanstvu u visinama." Činjenica da je sjeo zdesna Bogu ukazuje na to da je Njegovo djelo bilo dovršeno - naše je otkupljenje dovršeno. To, međutim, ne znači da On još uvijek ne posreduje za nas. Ovdje On stoji, spreman prihvatiti prvog mučenika.

 

pa reče: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu." Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega.

 

Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovaše. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. (Djela 7:56 - 58)

 

Ova dva mladića - Stjepan i Savao iz Tarza - ovdje su se sreli po prvi put, jedini put, posljednji put. Oni su neprijatelji. Stoje na suprotnim stranama križa.

 

I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!" Onda se baci na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" Kada to reče, usnu.           (Djela 7:59 - 60)

 

Stjepan je usnuo. Isus je uspavao njegovo tijelo da pričeka uzdignuće crkve. Stjepan odlazi u Kristovu prisutnost koji stoji da bi mu izašao u susret. Stjepan je prvi mučenik crkve koji odlazi da bi bio sa svojim Gospodinom.

 

Drugi mladić koji je bio ondje tog dana bio je farizej, i on je mislio da ima sve. Pogledao je u nebo kada je Stjepan rekao da vidi nebo otvoreno. Siguran sam da je i Savao s čežnjom pogledao gore i priznao samome sebi: ja ništa ne vidim, ali bih želio vidjeti ono što on vidi. Moje je srce prazno. Stjepan je Savlu bio ogromno svjedočanstvo. Stjepan je bio taj, vjerujem, koji je Savla pripremio za ukazanje Gospodina Isusa na putu u Damask, kao što ćemo to i vidjeti.