dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 8:1-25

 

 

TEMA: Obraćenje Etiopskog eunuha (Hamovog potomka)

 

Sada smo stigli u drugi veliki dio Knjige Djela apostolskih. Sjećate se da smo Knjigu podijelili prema Velikom poslanju našeg Gospodina zapisanom u Djelima 1:8. Prvo su trebali svjedočiti u Jeruzalemu. Sada smo došli do odjeljka u kojem Gospodin Isus Krist djeluje Svetim Duhom kroz svoje apostole u Judeji i Samariji. U ovom odjeljku knjige uključena su poglavlja 8 - 12.

 

Poglavlje sedam završilo je vrlo neuobičajenom scenom. Završetak tog poglavalja uključuje dva mlada čovjeka koji su ostavili najveći utjecaj na ranu crkvu. Jedan od njih bio je Stjepan, đakon, mladić koji je dao svoj život, koji je bio prvi mučenik crkve. Drugi mladić bio je čovjek koji je odobravao Stjepanovo smaknuće. Njegovo je ime Savao.

 

 

SAVAO POSTAJE GLAVNI PROGONITELJ CRKVE, I CRKVA POSTAJE RASPRŠENA

 

Savao je pristao da se Stjepan smakne. U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim. (Djela 8:1)

 

Savao je preuzeo glavnu ulogu u progonu Stjepana, a našao se na mjestu gdje je poticao druge. Ovaj je mladić, Savao iz Tarza, bio zadivljen kada je vidio Stjepanovo lice. Stjepan je gledao u nebo, i ondje je vidio Sina Čovječjeg gdje stoji zdesna Bogu. Mladi je Savao pogledao gore - no, nije vidio baš ništa. Međutim, dragi moji prijatelji, on je žarko želio nešto vidjeti. Malo kasnije će i vidjeti. Ja vjerujem da je Stjepan pripremio Savla za ukazanje Gospodina Isusa na putu u Damask.

 

Savao je postao glavnim progoniteljem crkve. To je bilo uzorkom da se crkva rasprši. U stvari, on je crkvi učinio uslugu. Oni su svi bili smješteni u Jeruzalemu, i mislim da se oni sami od sebe ne bi bili pomakli nikamo da nije došlo do progona kojeg je potakao Savao iz Tarza.

 

Judeja i Samarija su slijedeća područja na koja im je Gospodin rekao da moraju ići. Judeja okružuje Jeruzalem, a Samarija leži sjeverno od Jeruzalema.

 

Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim. (Djela 8:2)

 

Htio bih ovdje dati nekoliko napomena u svezi sa kršćanskim pogrebom. Danas se neki ljudi pitaju: je li ispravno ili pogrešno da kršćani budu kremirani? U Bibliji ne postoji ništa što bi govorilo protiv toga. Nitko neće izgubiti svoje spasenje zbog toga što je bio kremiran. Bilo kako bilo, pogreb kršćanina je kao sijanje sjemena. To je kao stavljanje tijela u motel, gdje će ono spavati do uskrsnuća.


Na takav način Pavao govori o tome u 1. Solunjanima 4. On o tijelu kao sjemenu govori u 1. Korinćanima 15. Sigurno nitko neće spaliti sjeme prije nego što ga posije. Jednako tako, nećete spaliti osobu prije nego što ona otiđe u hotel ili motel na spavanje. Usađivanje tijela u zemlju poput sjemena je svjedočanstvo - dokaz vaše vjere u buduće uskrsnuće. Stjepanovo tijelo je bez sumnje bilo strašno unakaženo. Oni su ga nje_no uzeli i stavili u zemlju, jednako kao što to vi činite sa sjemenom. Stjepan je otišao u Kristovu prisutnost, koji je u nebu čekao na njega. Njegovo je tijelo otišlo u zemlju da ondje čeka uskrsnuće. "Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi; sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno" (1. Korinćanima 15:42 - 44). Ja ne vidim da kremiranje odražava ovu ideju. Umjesto toga, ovo je slika pravog kršćanskog pogreba.

 

Neki ljudi se bune da nam ponestaje mjesta za ukopavanje mrtvih. Dragi moji prijatelji, ova stara zemlja prima tijela već tisućama godina, pa još uvijek ima mjesta.

 

Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio muževe i žene i predavao ih u tamnicu. (Djela 8:3)

 

Ovo je mladić koji je u sebi nosio izvanrednu revnost. Sjetimo se što je kasnije o sebi napisao - "po revnosti progonitelj crkve..." (Filipljanima 3:6).

 

Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ. (Djela 8:4)

 

Ovdje vidimo koji je učinak imao progon. On u stvari nije zaustavio ili usporio rad crkve, već je taj posao i to djelo proširio i potpomogao. Kasnije će Pavao dati jednako ovakvo svjedočanstvo kada bude zatvoren u Rimu. "A hoću da znate, braćo: ovaj se moj udes pače okrenuo u napredovanje evanđelja" (Filipljanima 1:12). Ja ne vjerujem da crkva ikada može biti pogođena i povrijeđena izvana. Ona može biti ranjena samo iznutra, kao što ćemo to jasno vidjeti kasnije u ovome poglavlju.

 

 

NAKON STJEPANOVE SMRTI FILIP POSTAJE GLAVNI SVJEDOK

 

Sada ćemo se upoznati i sa drugim đakonom kojeg je Bog upotrijebio na uistinu predivan način.

 

Filip tako siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista. (Djela 8:5)

 

Gospodin Isus im je rekao da moraju biti svjedoci za Njega u Jeruzalemu, Judeji i Samariji. Sada je Riječ otišla u Samariju.

 

Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio. (Djela 8:6)

 

Stjepan je imao "pokazne" darove rane crkve, a sada vidimo da je Filip također imao te darove. Nisu ih svi imali - već samo oni koji su bili u vodstvu, oni koji su svijetu prenosili Božju riječ. Jednom je u povijesti crkve došao dan kada su "pokazni" darovi nestali. Oni su nestali nakon razdoblja apostola. Kada je kanon Biblije bio potpun i dovršen, vjerodajnice istinskog Božjeg čovjeka bila je ispravna doktrina umjesto "pokaznih" darova.


Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. Nasta tako velika radost u onome gradu. (Djela 8:7 - 8)

 

Evanđelje je sada došlo u Samariju. Filip je bio dobro prihvaćen u Samariji, i ondje je, između svih ostalih mjesta, evanđelje donijelo veliku radost.

 

Zbog toga što je crkva počela naglo rasti, počeli su joj se pridruživati ljudi koji u stvari nisu bili kršćani. Iako su stvarno bili nevjernici, ispovijedali su vjeru. Sada ćemo susresti jednog od takvih ljudi.

 

 

ŠIMUN VRAČ

 

Čovjek se neki, imenom Šimun, u gradu već duže bavio čarobnjaštvom i opčaravao narod tvrdeći da je neki veliki. (Djela 8:9)

 

Ovaj je čovjek sebe predstavljao kao da je nešto veliko. I danas nalazimo takvu pojavu i takve ljude. Ako netko za sebe tvrdi da je iscjelitelj po vjeri, takva ga izjava podiže na visoko mjesto, vjerujte mi. Ljudi mogu tvrditi da su iscjelitelji po vjeri vrlo ponizni. Poniznost se ne očituje na sastancima gdje jedna osoba navodno liječi druge ljude i daje svima do znanja da je on jedini koji ima takav dar. To znači "tvrditi da je neki veliki", upravo kao što je to i Šimun vrač činio prije toliko godina.

 

Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: "Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika." A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena opčaravao svojim vradžbinama. (Djela 8:10 - 11)

 

Ovi su ljudi smatrali da je Šimun vrač poput nekakvog boga. Baš kao što je to bilo s ovim ljudima u ono vrijeme, tako je i s ljudima danas - oni su opčarani. Dragi moji prijatelji, ne dajte se opčarati niti jednim čovjekom ili njegovom moći. Čak i ako vam takav čovjek govori Božju riječ, nemojte gledati na čovjeka. Pogledajte na Božju riječ i promotrite predstavlja li vam je on ispravno. Pogledajte na Boga. Okrenite se Bogu. Kada su naše oči okrenute bilo kojem čovjeku, tada naš pogled nije na Gospodinu Isusu Kristu. Upravo je to bilo ono što se dogodilo u Samariji.

 

Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se ‑ muževi i žene. (Djela 8:12)

 

Filip je u Samariji propovijedao evanđelje, pa su na temelju njegovog propovijedanja mnogi muževi i žene povjerovali. Šimun je stupio u kontakt s Filipom, i očito je počeo ispovijedati vjeru zbog Filipove službe. Ja mislim da je Šimun prvi vjerski profiter u crkvi - međutim, nažalost, nije bio i zadnji. Ispovijedao je kao da je vjernik za vrijeme silovitog probuđenja u Samariji do kojeg je došlo zbog Filipove službe.

 

Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajući znamenja i čudesa koja su se događala. (Djela 8:13)


Šimun vjeruje, kršten je, i sprijateljuje se s Filipom. Svakako biste pomislili da je on postao Božje dijete. Međutim, nije bio obraćen. Vidjet ćemo da ima i drugih koji ispovijedaju svoju vjeru, međutim, nisu nanovo rođeni. Imaju intelektualno znanje o vjeri, postupaju prema postupanju većine, međutim, oni nažalost nisu spašeni. Iako su bili kršteni u vodi, nisu bili kršteni Svetim Duhom kako bi postali članovi crkve Isusa Krista.

 

Danas ima jako mnogo takvih ljudi. Primam mnogo pisama od ljudi koji mi pišu kako su slušajući naš program proučavanja Biblije počeli preispitivati svoju vjeru. Mnogi su shvatili kako su samo postupali poput mnoštva ili neke određene osobe i da nisu bili iskreno, istinski i osobno obraćeni. Pavao je rekao: "Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte!" (2. Korinćanima 13:5). Jako je dobro provjeriti samoga sebe. Pogledajte nalazite li se u vjeri ili ne.

 

Šimun je imao sve izvanjske znakove. Svima je odgovarao da vjeruje u Isusa, pa je tako bio i kršten. Međutim, nije se radilo o iskrenoj i pravoj vjeri.

 

Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. (Djela 8:14 - 16)

 

Kada su apostoli čuli da je došlo do velikog gibanja Svetog Duha u Samariji, poslali su Petra i Ivana da provjere o čemu se radi. Oni su našli veliko mnoštvo ispovijedajući vjernika koji nisu bili nanovo rođeni. Nisu bili kršteni u crkvu Svetim Duhom. U njima nije prebivao Sveti Duh. Nisu bili spašeni. Samo su prošli kroz izvanjski obred.

 

Dragi prijatelji, ako budete kršteni u vodi ili ako učinite bilo koji drugi obred, to vas neće učiniti kršćaninom. Ovo nam daje pozadinu pomoću koje možemo objasniti kako je Šimun mogao opčarati ostale. Njemu se dopadala ova ideja sa čudesima.

 

Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga. (Djela 8:17)

 

Možda se radi o tome da im Filip nije rekao sve činjenice i uvjete evanđelja. Možda ih oni nisu prihvatili. Bilo kako bilo, sada su bili dovedeni u partnerski odnos s apostolima. Sada vjeruju evanđelju i vjeruju Gospodinu Isusu Kristu. Sada je u njih ušao Božji Duh. Mislim da je potrebno ovo sagledati u povijesnim okvirima. Apostolima je bilo povjereno (dano kao poslanje) da otvore svako novo područje za evanđelje. Na dan Pedesetnice evanđelje je bilo dano u Jeruzalemu. Petar i Ivan su ga trebali donijeti u Samariju i Judeju. Pavao je trebao biti apostol Poganima. Isus je dao ovo poslanje. Vidjeli smo kako se ono upravo ispunilo u Samariji.

 

Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca govoreći: "Dajte i meni tu moć da svatko na koga polo_im ruke primi Duha Svetoga." (Djela 8:18 - 19)

Šimun je želio platiti za dar. Zašto? Zbog toga što je ovaj čovjek bio vjerski profiter. On je taj dar želio upotrijebiti da bi njime nešto zaradio.

 

Koliko takvih tvrdnji biva izrečeno danas? Ljudi tvrde da se na njihovim sastancima dešavaju velika čudesa, i ponizno govore kako oni s tim čudesima nemaju ništa. Ako je tome tako, zašto onda dopuštaju da takva vrsta prevare i dalje traje? Čaranje je riječ koja je ovdje upotrijebljena. Od onog vremena do danas postoje takvi vjerski profiteri koji začaravaju mnoštva ljudi.

 

Progon izvana nije naudio crkvi. Progon je vjernike raštrkao po onome kraju i u stvari je doprinesao širenju evanđelja. Ono što je crkvi uistinu naudilo je činjenica što su u nju ušli ljudi koji su tvrdili da su obraćeni, dok su u stvari bili nevjernici. Crkva uvijek biva povrijeđena iznutra.

 

Jednako je bilo i sa Gospodinom Isusom Kristom. Njega je Židovima izdao jedan od Njegovih učenika. Njegov Ga je narod izdao Rimu, a Rimsko carstvo Ga je razapelo. Danas Ga također izdaju unutar crkve.

 

To je nalik drvenome konju kojeg su unijeli u grad Troju. U grad je bilo nemoguće ući, bio je neranjiv, sve dok u njega nije ušao taj drveni konj. Sotona je započeo progonjenjem crkve, boreći se protiv nje izvana. Shvatio je da ta metoda ne funkcionira najbolje. Ona je samo doprinijela širenju evanđelja. Tada je odlučio započeti sa svojim radom iznutra. Tada je mogao nanijeti pravu štetu. Koliko bi samo pastora moglo posvjedočiti u prilog ovoj tvrdnji!

 

Petar mu odvrati: "Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći! Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom! (Djela 8:20 - 21)

 

Ovo je razlog zbog kojeg zaključujemo i znamo da ovaj čovjek nije bio obraćen. Šimun Petar je rekao kako srce ovog čovjeka nije pravo pred Bogom. On nije bio obraćen. Sve za što je on u stvari bio zainteresiran bio je novac. To je bilo ono što je bilo važno ovome čovjeku.

 

Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga. Ta gledam te: žučju si gorak i nepravdom okovan." (Djela 8:22 - 23)

 

Nije moguće ove riječi izreći na snažniji način nego što je to učinio Šimun Petar.

 

Šimun odgovori: "Molite i vi za me Gospodina da me ne snađe ništa od toga što rekoste!" (Djela 8:24)

 

Šimun nije zatražio da bude spašen. On ne tra_i molitvu za svoje spasenje. On je samo zatražio da ga ne snađe niti jedna od tih strašnih stvari. Mi ne znamo je li ovaj čovjek ikada došao Kristu.

 

Oni pak pošto posvjedočiše i dorekoše riječ Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješćujući evanđelje mnogim selima samarijskim. (Djela 8:25)

 

Evanđelje je započelo sa svojim putovanjem prema krajevima zemlje. To je putovanje započelo u Jeruzalemu. Apostoli su bili ondje i crkva je bila utemeljena. Uskoro će se središte aktivnosti preseliti u Antiohiju. Nakon toga, preselit će se u Efez. Još kasnije, preselit će se u Aleksandriju, a zatim i u Rim. Danas mislim da ne postoji neko određeno središte crkve. Ona je otišla do krajeva zemlje.

 

Ja vjerujem da je radio jedno od najboljih sredstava pomoću kojih se evanđeljem može doprijeti do krajeva zemlje. Preko ovog mehaničkog sredstva crkva je u mogućnosti učiniti ono što nije bilo učinjeno od prvog stoljeća kada je evanđelje prodrlo u ondašnji poznati svijet.