dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 9:20-43

 

 

 

SAVAO POČINJE SVJEDOČITI U DAMASKU

 

te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji. (Djela 9:20)

 

Savao iz Tarza odmah je počeo svjedočiti. Zašto? Zbog toga što je bio ispunjen Svetim Duhom. Počeo je propovijedati "Isusa po sinagogama da je On Sin Božji."

 

Dragi moji prijatelji, vi morate znati tko je Krist prije nego što počnete vjerovati što je On učinio. On je umro kako bi platio kaznu za vaše grijehe. Zbog toga što je On Božji Sin, On može umrijeti za vaše grijehe. Ja nisam mogao umrijeti za vaše grijehe; niste niti vi mogli umrijeti za moje. Niti jedan čovjek ne može umrijeti otkupnom smrću za drugog čovjeka. Samo je Krist to mogao učiniti, a to je bilo zbog toga što je On bio Božji Sin. Tako je Savao počeo propovijedati da je Krist Božji Sin. To je prva stvar koju morate znati.

 

Koji ga god slušahu, izvan sebe govorahu: "Nije li ovo onaj koji je u Jeruzalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo zato došao da ih okovane odvede pred velike svećenike?" Savao pak, sve silniji, zbunjivaše Židove koji prebivahu u Damasku dokazujući: "Ovo je Krist!" (Djela 9:21 - 22)

 

"Ovo je Krist" znači ovo je Mesija. Savao je zbunjivao Židove propovijedajući ovo. Savao iz Tarza bio je prva violina u nekoliko stvari. On je broj jedan u patnji; on je broj jedan kao misionar. Ja sam mišljenja kako je on broj jedan i po kvocijentu inteligencije - uistinu je bio briljantan. Bio je kadar suprotstaviti se onima koji su ga željeli izazvati na intelektualnom planu.

 

Pošto je minulo podosta vremena, odluče Židovi pogubiti ga, ali Savao dozna za njihov naum. Nadzirahu i vrata danju i noću da bi ga pogubili, ali ga učenici noću uzeše i preko zidina oprezno spustiše u košari. (Djela 9:23 - 25)

 

Kada Židovi nisu mogli pobijediti uvjeravanjem, oni su najčešće pribjegavali drugoj taktici, a ta je bila eliminiranje neprijatelja.

 

Mislim da je bilo vrlo uzbuđujuće iskustvo biti spušten preko zida u košari. Svejedno, nigdje u Novome zavjetu ne čitamo da je Pavao proputovao Rimskim carstvom govoreći svima o tome i držeći predavanja o događaju: "Preko zida u košari." Ovo bi trebala biti pouka mnogim ljudima koji se danas bave senzacijama. Ovdje susrećemo čovjeka koji je imao mnoštvo senzacionalnih iskustava, međutim, on je imao nešto mnogo bolje o čemu je trebao govoriti i što je trebao predstaviti ljudima.

 

Nikada ne bismo trebali dopustiti da naše iskustvo prepriječi put našem predstavljanju Krista. Nikada ne bismo smjeli dopustiti da naša osoba stane na put Osobi Isusa Krista. Ponekad znam čuti vrlo pobožnu molitvu: "Gospodine, sakrij propovjednika iza križa." Ne, dragi moji prijatelji, to nije ono što mu je potrebno. Umjesto toga, trebali bismo moliti: "Gospodine, pomogni propovjedniku da nam Krista predstavi na takav način da Sveti Duh može uzeti ono što je Kristovo i objaviti to nama. Pomogni mu predstaviti nam Krista!" Takav je bio Pavlov način rada.

 

SAVAO U JERUZALEMU

 

Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik. (Djela 9:26)

 

Oni su mislili da se radi o nekakvoj prijevari koju pokušava sprovesti njihov neprijatelj Savao iz Tarza, i da se pokušava prikrasti u njihove redove. Očekivali su progon. Također su vjerojatno čuli za Šimuna vrača i za taktiku koju je on upotrijebio u Samariji.

 

Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. (Djela 9:27)

 

Dobri stari Barnaba, čije ime znači "sin utjehe"! On je prišao Savlu i obgrlio ga svojim rukama. Kakv li je to blagoslov bio za njega! Kako li su i nama potrebni takvi ljudi koji su spremni svojim rukama obgrliti nove kršćane i pomoći tim novim kršćanima na njihovome putu. Barnaba je postao Savlovim pokroviteljem (sponzorom).

 

Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. (Djela 9:28)

 

Pavao je bio prihvaćen u društvo u Jeruzalemu, pa je s njima udružio snage u Jeruzalemskoj crkvi oko propovijedanja evanđelja.

 

Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga. (Djela 9:29)

 

Ovdje se ne radi o Grcima. To su bili Izraelci koji su imali Grčku pozadinu. Odrasli su izvan Izraela - negdje u Grčkome svijetu. Savlovo svjedočanstvo bilo je tako snažno da su oni zaključili kako je jedini način poništavanja njegove učinkovitosti bio taj da ga eliminiraju - drugim riječima, da ga ubiju.

 

Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz. (Djela 9:30)

 

Pavao se vraća u svoj rodni grad. Vjerojatno je otišao reći svome ocu i majci, svojoj braći i sestrama, kao i drugoj rodbini, o Isusu Kristu. O njima ne znamo ništa. Pavao nikada ne govori o svojoj obitelji. U Rimljanima 16 spominje nekoliko ljudi koji su s njim u rodu.

 

Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha. (Djela 9:31)

 

Crkva je nastavila rasti. Evanđelje je već otišlo u Judeju, Galileju i Samariju. Za vrlo kratko vrijeme ono će krenuti prema krajevima zemlje.

 

PETROVA SLUŽBA U LIDI I JOPI

 

Jednom Petar, obilazeći posvuda, siđe i k svetima u Lidi. Ondje nađe nekog čovjeka imenom Eneja, koji je osam godina ležao na postelji: bijaše uzet.

 

Reče mu Petar: "Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri sam sebi!" On umah usta. Vidješe to svi žitelji Lide i Šarona te se obratiše Gospodinu. (Djela 9:32 - 35)

 

Zbog toga što je Petar bio apostol Isusa Krista, zbog toga je imao i ovaj "pokazni" dar kojeg su imali i ostali apostoli.

 

U Jopi pak bijaše učenica imenom Tabita, što prevedeno znači Košuta. Bijaše ona bogata dobrim djelima i milostinjama što ih je dijelila. (Djela 9:36)

 

Ova žena bila je uključena u socijalni rad. Imala je dar šivanja. Pa zar ćete mi reći da je šivanje dar Duha Svetoga? Da, on je to bio za ovu ženu. Mnogi ljudi danas žude za nekakvim uzbudljivim, tjelesnim darom kao što je npr. govorenje u jezicima. Mogu li vam predložiti da tražite dar koji je praktičan? Vrlo pažljivo i vrlo ljubazno izgovaram ove riječi: "Draga sestro, nauči šivati."

 

Šivanje je bio dar kojeg je imala Tabita. Sumnjam da je ona ikada govorila na misionarskom sastanku ili da je poučavala vjeronauk. Mislim da nikada nije imala priliku to činiti, jer je bila jedna od ranih svetih žena. Međutim, ona je svejedno činila mnoge predivne stvari za mnoge ljude.

 

Upravo u one dane obolje i umrije. Pošto je operu, izlože je u gornjoj sobi. (Djela 9:37)

 

Zapazite kako su se kršćani pripremali za pogreb u ono vrijeme.

 

A kako je Lida blizu Jope, učenici čuše da je Petar ondje i poslaše k njemu dva čovjeka s molbom: "Dođi k nama, ne oklijevaj!" (Djela 9:38)

 

Poslali su poruku iz Jope u Lidu da je u njihovoj crkvi jedna predivna kršćanka umrla. Oni su očito vjerovali da je Šimun Petar može podići od mrtvih. Ako ništa drugo, barem su ga zamolili da siđe k njima.

 

Petar usta i krenu s njima. Čim stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu plačući pokazivahu haljine i odijela što ih je Košuta izrađivala dok je još bila s njima. (Djela 9:39)

 

Zapazit ćete kako su udovice upriličile ovu modnu reviju. Sve su Petru pokazivale odjeću koju ima je Tabita sašila. Zbog čega su udovice to učinile? Zbog toga što su bile vrlo siromašne. Da nije bilo Tabite, one ne bi imale nikakve odjeće. Ona im je šila ono što su imale odjenuto. To je bila njena služba. Šivanje je bio njen dar Svetog Duha.

 

Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reče: "Tabita, ustani!" Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede. On joj pruži ruku i pridiže je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu. (Djela 9:40 - 41)

 

Ovdje imamo jedan primjer upotrebe "pokaznog" dara. U Knjizi Djela apostolskih, povijesnoj knjizi crkve, nalazimo opisane službe Šimuna Petra, koji je bio apostol, i Pavla, koji je također bio apostol. Šimun Petar je služio svome vlastitom narodu; ipak, on je bio taj koji je otvorio vrata ondašnje crkve za Pogane. Zapisi nam govore o tome da je svaki od njih podigao osobu od mrtvih. Vjerojatno su podizali i druge, međutim, ovi su slučajevi zapisani kako bismo vidjeli da su njih dvojica imali "pokazne" darove. Mogli su činiti čudesa. Mogli su liječiti bolesne. Mogli su podizati ljude od mrtvih. To su bili znakovi, dokazi pravih apostola. Bili su to apostolski darovi. Pavao govori kako su apostoli temelj crkve, i to u tom smislu da je crkva izgrađena na njima. Oni su ti koji su napisali Novi zavjet na kojem je crkva u stvari izgrađena.

 

Nama danas nisu potrebni takvi darovi. Danas je stvar u doktrini. Na kraju razdoblja pisanja Novoga zavjeta, apostol Ivan napisao je svoje poslanice. Zapazite koje su bile njegove upute za prepoznavanje prevaranata: "Ako tko dolazi k vama i ne donosi tog nauka, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga. Jer tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim zlim djelima" (2. Ivanova 10 - 11).

 

Kako se Pavlova služba bližila svome kraju, zapis nam jasno svjedoči o tome kako Pavao nije upotrebljavao svoj dar ozdravljivanja. Na primjer, zapazite da je Trofima ostavio u Miletu bolesna (vidite 2. Timoteju 4:20). Zbog čega nije Pavao izliječio svog prijatelja Trofima? Pavao je, vidite, stigao do kraja svoje službe, a "pokazni" znakovi su čak već tada počeli nestajati iz crkve. Na početku Pavlove službe, niti jedan dio Novoga zavjeta nije bio napisan. Sam je Pavao napisao drugu knjigu Novoga zavjeta. Kada je odlazio na neko novo područje sa svojom porukom, koje su bile njegove vjerodajnice? Nije imao nikakve vjerodajnice (ovlasti) osim "pokaznih" darova. Međutim, nakon što je Novi zavjet postojao u pisanom obliku, naglasak se prebacio sa "pokaznih" darova na ispravnu nauku. Pavao upozorava da ako čovjek nema ispravnu doktrinu - čak ako je on i anđeo s neba - ne smijete ga primati. "Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet!" (Galaćanima 1:8).

 

Bilo kako bilo, u ovim ranim danima crkve, apostolski "pokazni" darovi bili su vrlo važni. Zapazite kakva je bila reakcija onih koji su vidjeli da je Tabita bila vraćena u život.

 

Dozna se za to po svoj Jopi te mnogi povjerovaše u Gospodina. (Djela 9:42)

 

"Pokazni" znakovi bili su upotrijebljeni kako bi im potvrdili evanđelje milosti.

 

Petar osta neko vrijeme u Jopi u nekog Šimuna kožara. (Djela 9:43)

 

Kožar je upotrebljavao kiselinu za štavljenje životinjskih koža. Taj je proces činio da mjesto uistinu smrdi. Kada sam bio u Jopi, ondje su nam ukazali mjesto gdje se tvrdi da je odsjeo Šimun Petar. Jopa je piktureskno seoce koje se nalazi na morskoj obali, i ondje se nalazila kožareva kuća. Kuća izgleda dovoljno staro da bi se moglo pretpostaviti da je ondje tako dugo. Tako da bi to i moglo biti mjesto na kojem je Šimun Petar odsjeo.