dr. Josip Horak



DR. JOSIP HORAK (1912. – 1999.)

Dr. Josip Horak rodio se 24. svibnja 1912. u Derventi (Bosna i Hercegovina). Realnu gimnaziju završio je u Slavonskom Brodu, a Pravni fakultet na Univerzitetu u Beogradu 1939. Kako je zbog Drugoga svjetskog rata bio prekinut poslijediplomski studij u Beogradu, nastavio ga je kasnije u Zagrebu. Postigao je doktorat ekonomskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je 1956. obranio na Pravnom fakultetu disertaciju pod naslovom »Kreditiranje privrednih poduzeća u FNRJ«. Bio je zaposlen u svojstvu komercijalnog direktora, šefa privredno računskog sektora te ekonomskog savjetnika u poduzećima »Metan«, »Katran« i »Grafika« sve do umirovljenja. Zbog nepodobnosti tj. nečlanstva u Komunističkoj partiji i aktivne službe u crkvi nikada nije mogao profesionalno napredovati do položaja generalnog direktora, iako je bio za to kvalificiran. Pet godina radio je kao profesor Više škole za cestovni saobraćaj za kolegij »Organizacija i poslovanje poduzeća cestovnog saobraćaja«. Uz sve te obaveze vrlo se rano uključio u rad baptističkih zajednica u Jugoslaviji. I njegov je otac Većeslav Horak bio propovjednik u Beogradu sve do preseljenja u Čehoslovačku nakon Drugoga svjetskog rata. Josip je bio sekretar za omladinu Saveza baptističkih crkava Jugoslavije sve do početka Drugoga svjetskog rata, a neposredno nakon rata postaje propovjednikom Baptističke crkve Zagreb i tu službu obavlja do 1982. Za predsjednika Saveza baptističkih crkava Jugoslavije bio je izabran 1957. te ponovno biran na tu dužnost sve do 1986. kada se više nije htio kandidirati. Tada je bio izabran na skupštini Saveza za počasnog člana izvršnog odbora Saveza.

Od samog početka emitiranja Evanđelja preko radija na našim prostorima 1961. godine uključio se u pripremanje i snimanje radio emisija koje odašilje Trans World Radio i Evangeliumsrundfunk najprije preko kratkih valova. Snimio je preko 3000 emisija. Propovijedi odašiljane preko radija sabrane su i tiskane u tri knjige.

U Zagrebu je 1976. osnovan protestantski teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik«. Dr. Horak bio je njegov dekan sve do 1980., a nakon toga prodekan. Na tom fakultetu bio je odgovoran za katedru praktične teologije te predaje više kolegija iz toga područja kao i iz kršćanske sociologije. Na temu odnosa crkva-država i vjerske slobode napisao je mnogo članaka objavljenih u uglednim vjerskim časopisima kao što je »Journal of Church and State« sveučilišta Baylor u SAD-u. Za knjigu »Vjerske zajednice u Jugoslaviji« urednika Zlatka Frida u izdanju NIP-a »Binoza« u Zagrebu 1970. napisao je članak »Protestantizam i ekumenizam«. Za časopis »Savjest i sloboda« Centra za istraživanje Biblije, dokumentaciju i informacije, Zagreb 1982. napisao je članak »Baptistička crkva – njezin postanak, razvoj, učenje i uređenje, posebice u SFRJ«. U izdanju Duhovne Stvarnosti objavio je 1989. knjigu pod naslovom »Baptisti – povijest i načela vjerovanja«.

Pored rada i zaduženja u zemlji, dr. Horak je sudjelovao i na mnogim svjetskim skupovima baptista i evanđeoskih kršćana, pa je tako i 1985. na Svjetskom kongresu baptista u Los Angelesu bio izabran za jednog od potpredsjednika Svjetskog saveza za razdoblje od 1985. do 1990. Tako je postao članom Svjetskog saveza i Europske baptističke federacije. Na sveučilištu Baylor u Wacou, u Texasu, u dva je navrata održao predavanje, a bio je i član redakcije časopisa »Journal of Church and State«.

Dr. Horak je 1984. godine primio Plaketu kao najviše društveno priznanje SR Hrvatske, a 1987. godine Pohvalnicu Lige za mir republičke konferencije SSRN Hrvatske za rezultate postignute u akcijama za mir.


Autor: dr. Josip Horak

Na čudne načine Bog govori ljudima – nekada to moraju biti i nevolje, pa i bolesti, čak i smrt.

A također Bog uslišava molitve onih koji mu vape možda u najtežim časovima života –ako su te molitve iskreni vapaj duše, molive vjere i pouzdanja u Njegovu pomoć.

Danas dajemo izvještaj o jednom događaju koji se desio u ne tako dalekoj prošlosti a u vezi je s našom radio stanicom na otoku Bonaire, Holandski Antili u Karipskom moru. Poslušajte taj izvještaj:

„S.O.S... S.O.S. brod tone! Davan je očajnički poziv putem radija. Bilo je to sredinom mjeseca rujna 1970. godine! Teretni brod ANNA tonuo je negdje u Karipskom moru. Odmah je nastala velika potraga morem i zrakom. Ali tonući brod ANNA nigdje nije bio na ozborju. Brodovi za spasavanje su ga već otpisali! Ali zar nije ostao nijedan preživjeli?

Zagonetka je bila riješena 4. listopada kad se jedan teretnjak iskrcao na otok Bonaire. Iznio je na obalu tri veoma bolesna brodolomca. Nađeni su na gumiranoj splavi na moru. Bili su to članovi posade švedskog teretnog broda ANNA, koji je slao očajničke S.O.S. signale tri tjedna ranije. Četvrti član posade iz Trinidada, potonuo je s tonućim brodom. Ova trojica su bili prepušteni vjetru i valovima 21 dan. Zadnja dva tjedna ostali su bez hrane i pitke vode, te su ostali na životu hvatajući ptice i pijući kišnicu. Kapetan Petersen, 24 godine star, izgubio je 28 kg, spadnuvši na 47 kg težine. S njima je bio još neki osamnaestogodišnji mladić s otoka St. Vincent i jedna šesnaestogodišnja djevojka s Trinidada.

Potpuno iscrpljeni mogli su samo šaptati: „Bog nas je spasio. Bog je to učinio.“ Teško dišući, lošim engleskim jezikom kapetan Petersen ispričao je državnom istražitelju sa Curacao svoju priču. Slušali su programe sa Trans World Radio stanice na Otoku Bonaire za vrijeme cijelog puta. Teretnjak s 8.500 tona bio je na putu u St. Vincent teško natovaren s cementom. Najednom, brod je počeo naglo tonuti. U vrlo kratkom vremenu našli su se brodolomci u očajnom stanju na jednoj gumiranoj splavi. Sjećali su se poruka koje su čuli preko Trans World Radija i odlučili su moliti se. „Molili smo se danju i noću“ rekao je kapetan, „i Bog nas je čuo, i Bog nas je čuo.“

Istražitelj je bio duboko dirnut svjedočanstvom kapetana te je to saopćio osoblju Trans World Radija. Svoj izvještaj je prekidao riječima „To djeluje. Djeluje. Molitva ima djelovanja. Bio sam otvrdnulim čovjekom ali dalje to ne mogu biti.“

Nastavio je „ono što radite putem Trans World Radija zaista je veoma važno.“ Ovaj je službenik bio upoznat već ranije s radom Trans World Radija, ali je tek sada shvatio pravu svrhu emitiranja Evanđelja.

Ali priča tu ne završava. Nekoliko članova uprave Trans World Radija upoznali su se s posadom teretnjaka koji je brodolomcima pomogao. Više njih su prisustvovali službama Božjim Trans World Radija gdje su čuli poruku spasenja.

A posada potonulog broda ANNA znala je bez sumnje tko im je pomogao. Direktor Trans World Radio stanice na Otoku Bonaire Norman Olsen Norvežanin je po porijeklu, pa je svjedočio kapetanu Petersenu i doživio posebnu radost da ga privede Isusu Kristu. Ovaj je opet podijelio svoje svjedočanstvo s mladom djevojkom. A i treći član spašene posade izjavio je da je vjerujući kršćanin.

Bog radi na čudnovati način. Postoji mali otok Bonaire. Trans World Radio šalje odatle poruke Evanđelja. Teretni brod po imenu ANNA nalazi se u velikoj nevolji u karipskom moru. Članovi posade bivaju spašeni i dovezeni na Bonaire. Za kapetana Petersena sa Broda ANNA to je značilo spasenje njegova života i njegove duše. More ga je lišilo svega što je imao. Nije imao baš ništa kad je stigao na otok Bonaire, čak niti svoje osobne dokumente.

Kad se hramajući ukrcao na avion nekoliko dana kasnje, još uvijek nije ništa nosio sa sobom, ali je imao sve – u Isusu Kristu.